Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 4

PDF

12

  • Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Mnogostrane konvencije o provedbi mjera povezanih s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu sprječavanja smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti, drugo čitanje, P.Z. br. 59
11.11.2020.
STANKA U 12,11 SATI.
NASTAVAK NAKON STANKE U 12,26 SATI


Evo, kolege nastavljamo dalje s radom.
Idemo sa:

- Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju mnogostrane konvencije o provedbi mjera povezanih s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu sprječavanja smanjena porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti, drugo čitanje, P.Z. broj 59

Predlagatelj je Vlada RH na temelju Članka 85. Ustava i Članka 207. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Navedenim člankom Poslovnika propisano je da se zakoni kojima se u skladu sa Ustavom RH potvrđuje međunarodni ugovor donose u pravilu u jednom čitanju.
Amandmani se mogu podnositi do kraja rasprave po Članku 197. Poslovnika.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za financije i državni proračun.
Želi li predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje?
Uvaženi državni tajnik Zdravko Zrinušić, izvolite.
Hvala vam lijepa poštovani gospodine potpredsjedniče Hrvatskoga sabora.
Kao što se i uvodno rekli pred vama se nalazi Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju mnogostrane konvencije o provedbi mjera povezanih s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu sprječavanja smanjena porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti.
Kao što vam je vjerujem poznato RH trenutno ima na snazi i u primjeni 66 ugovora o izbjegavanju dvostrukoga oporezivanja. Svi ti ugovori kao i u gotovo svim zemljama svijeta bazirani su na modelu ugovora o organizaciji za gospodarsku suradnju i razvitak ili OECD-a i manjim djelom na UN-ovim modelima.
Dakle, naši ugovori koje imamo su istovjetni svim ugovorima koje manje-više cijeli svijet koristi. Kako je u međuvremenu nastale određene promjene na svjetskim kretanjima u smislu erozije porezne osnovnice i preusmjeravanja dobiti ili bolje rečeno korištenja poslovnih strategija kompanija koje imaju razgranato, globalizirano poslovanje često zastupljeni po cijelome svijetu i te njihove poslovne strategije su nekada usmjerene prema ovim normalno kako to i porezni zakoni govore na agresivno porezno planiranje, korištenje poreznih praznina i neusklađenosti u nacionalnim i međunarodnim poreznim pravilima kako bi se na umjetan način prenijela ovaj dobit na mjesta s niskim kamatnim stopama poreza ili da, ili na mjesta gdje ista neće biti predmet oporezivanja. U pravilu to su zemlje gdje takve kompanije nemaju značajniju ovaj gospodarsku djelatnost ili aktivnost ili je ovaj rade sporadično.
Dakle, 2013. zemlje G20, znači skupina 20 najvećih svjetskih gospodarstava je pokrenula inicijativu u tom smislu da se postojeći ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dorade sa svim zemljama svijeta koje koriste modele prije svega OECD-a pa da se ona te norme koje dopuštaju takva, ovaj takve, takva postupanja ovaj budu učinkovite u smislu sprječavanja takvih ponašanja.
U tom smislu OECD je izradio znači na inicijativu zemalja G20 takozvani BEPS akcijski plan i okvir za implementaciju paketa mjera protiv BEPS-a.
Što se tiče procjena OECS-a, one su istini za volju po mome sudu i relativno grube, trenutno na razini svijeta u smislu preusmjeravanja dobiti ima za posljedicu godišnje porezne gubitke između 100 i 240 milijardi američkih dolara. Kako bi se međunarodni propisi i nacionalni dakle porezni propisi prilagodili, kako bi države i porezne jurisdikcije ponovo postali kreatori međunarodnih poreznih propisa, a ne tek samo promatrači i pratitelji promjena na međunarodnoj pozadini odnosno poreznoj sceni OECD u cilju redefiniranja međunarodnih poreznih propisa izradio ovaj spomenuti akcijski plan koji se sastoji od 15 akcijskih mjera koje možemo klasificirati u 4 glavnih kategorija. Prvo su opće mjere, drugo su mjere vezane za stalne poslovne jedinice i transferne cijene, treće su mjere ugovora izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, a koje su predmet ovog današnjega zakona. I četvrto mjere vezane za uspostavljanje transparentnosti porezno važnih podataka. Dakle, obzirom da se u svijetu glavnom koriste ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja baziranih na ovaj OECD-ov model proizlazi zajednički interes i od OECD-a i zemalja G20 i drugih država svijeta da se redefiniraju međunarodni porezni propisi odnosno ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u cilju njihove prilagodbe te provedbe mjera povezanih s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu sprječavanja izbjegavanja plaćanja poreza, poboljšanja usklađenosti međunarodnih poreznih propisa te stvaranju transparentnog poreznog okruženja.
U tom smislu, ponuda RH da postane BEPS pridruženi član je izraz želje OECD-a i zemalja G20 da se implementira BEPS akcijski plan i istodobno provodi na globalnoj odnosno što široj međunarodnoj razini. Dakle, ponuđeno je svim zemljama svijeta da se pridruže ovome akcijskom planu i u toj suradnji do sada sudjeluje više od 135 zemalja svijeta uključujući naravno i RH koja je 19. travnja 2016. postala pridruženi član, a sama mnogostrana konvencija koja je predmet ratifikacije po danas predloženom zakonu je potpisana od strane Vlade u Parizu 7. lipnja 2017. godine.
Što znači implementacija BEPS akcijskog plana? Da podsjetim, vezano za mehanizme rješavanja međunarodnih sporova već postoje određene konvencije koje se koriste, pa tako su tu postupci zajedničkog dogovora u okviru ugovora o izbjegavanja dvostrukog oporezivanja ili arbitražna konvencija EU-a o sporovima povezanim s transfernim cijenama tj. Konvencija 90436 iz '90. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća i arbitraža između RH i država članica EU propisana direktivom koja je prenesena prošle godine, krajem prošle godine u naš zakonodavni okvir putem Zakona o mehanizmima rješavanja poreznih sporova EU.
Inače, za ilustraciju tada kad smo govorili o sporovima na razini EU na bazi zadnjih podataka koji su tada raspolagali na razini EU bilo je 910 takvih slučajeva koje je Europa koristila, a Hrvatska trenutno ima 18 takvih sporova. U međuvremenu od osvajanja ovoga zakona do danas je riješeno 5 sporova.
U pogledu dakle same implementacije tog BEPS akcijskog plana važno je naglasiti kako sama implementacija obuhvaća širi spektar radnji, to sam time s ovim primjerom htio reći, kao paketa mjera, a sama ova mjera vezana kroz današnji zakon odnosi se na dorade ugovora o izbjegavanju dvostrukoga oporezivanja kroz implementaciju mnogostrane konvencije.
Dakle, u kontekstu samih mjera što se tiče BEPS akcijskog plana one se odnose na minimalne standarde, zajedničke postupke, dodatno razvijanje međunarodne suradnje najbolje prakse i analitička izvješća, možda samo da naglasim u kontekstu minimalnih standarda oni predstavljaju srž provedbe BEPS-a, a dogovoreno je da se posebno rješavanje pitanja u ovome dijelu i slučajeva kada se ne postupanje pojedinih zemalja odražava, ima negativne učinke na druge države koje imaju potpisane ugovore.
Što se tiče analitičkih izvješća podsjetit ću možda ste to i vidjeli kroz medije, da je u tijeku definiranje pristupa za rješavanje poreznih izazova tzv. digitalne ekonomije i agresivnog poreznog planiranja na svjetskoj razini obzirom da kompanije danas koriste takve alate poslovanja gdje nije potrebno imati poslovni nastan ili bolje rečeno sjedište ovaj kompanije u nekoj državi, a da bi obavljao ujedno djelatnost u toj istoj državi.
Dakle, donošenjem ovoga zakona na brz i efikasan način preinačit će se međunarodna porezna pravila i smanjiti mogućnosti izbjegavanje plaćanja poreza od strane multinacionalnih kompanija. Točnije mjere BEPS akcijskog plana namjerava se provesti, što se nas tiče u 65 ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Zašto i ovaj 66 nije? Zato što je on potpisan sa Japanom nakon usvajanja ovog, ove mnogostrane konvencije i ugrađene su u taj ugovor i već te same mjere koje predviđa mnogostrana konvencija.
Isto tako, izbjeći će se brojni dvostrani pregovori u svrhu izmjena ugovora o izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, ujedno će se osigurati dosljedna primjena BEPS akcijskog plana što ima za posljedicu pravnu sigurnost i predvidivost za kompanije diljem svijeta te bolje funkcioniranje međunarodnog pravnog sustava.
Ovime ćemo ujedno kao država osigurati minimalne standarde. Prije svega sprječavanje zlouporaba ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, potom tu će biti dubinska analiza koja ima za cilj suzbijanje štetne porezne prakse i u konačnosti efikasniji postupci zajedničkoga dogovaranja.
Tehnička provedba mnogostrane konvencije. Kako je to osmišljeno napraviti? Dakle, tom mnogostranom konvencijom utvrđuju se odredbe koje se preinačuju odnosno kojima se preinačuju pojedine odredbe obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Dakle, od kojih neke sačinjavaju tzv. minimalni standard koji mora biti zadovoljen dok druge odredbe imaju opcijski karakter. Da bi pojedine odredbe iz mnogostrane konvencije imale pravni učinak na primjeru postojećih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prije svega je potrebno da obje države koje između sebe imaju sklopljen ugovor navedu jedna drugu kao države čiji ugovor će biti obuhvaćen mnogostranom konvencijom te da pristanu na primjenu pojedinih odredbi iz same mnogostrane konvencije. Tehnički gledano to znači da pojedina država kao stranka u postupku, ako to želi, u odnosu na odredbe mnogostrane konvencije može staviti svoje rezerve prema budućoj primjeni pojedinih odredbi te konvencije na pojedine odredbe postojećega ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Dakle, pojednostavljeno rečeno stavljaju se, može si država staviti veto na odredbe same konvencije u odnosu na izmjene ugovora o izbjegavanju dvostrukoga oporezivanja, a ako ne stavi taj veto onda se podrazumijeva da se odredbe same mnogostrane konvencije odmah primjenjuju na izmjene ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Tu je radi tehnike izrade samo pa je bitno možda i da tu ovaj naznačim, bitno razlikovati da li ti ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja već imaju ili nemaju takve odredbe o sadržajnom samom ugovoru na koje mi želimo ili ne želimo dati veto kao država ili bilo koja druga država koja je potpisnica ugovora. I onda u tom smislu smo dužni izvijestiti depozitara, u ovom slučaju to je OECD, koji ovaj kod sebe drži sve te ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u smislu primjene mnogostrane konvencije.
Dakle, RH je naravno i prilikom potpisivanja mnogostrane konvencije dostavila depozitaru privremeni popis ovih rezervi i obavijesti te će prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji ako se ovaj zakon dakle donese, priopćiti konačni popis rezervi i obavijesti čiji je sadržaj naveden u prilogu Članak 3. ovoga zakona.
Isto tako prilikom polaganja isprave o ratifikaciji RH priopćit će rezerve na mnogostranu konvenciju i obavijesti koje su navedene u prilogu ovoga zakona.
Važno je naglasiti radi pravila, ako se stavi rezervacija na pojedinu odredbu dakle ta odredba se neće primjenjivati između ugovornih strana te se, te će se i nadalje neizmijenjena primjenjivati odredba odnosnoga ugovora o izbjegavanju dvostrukoga oporezivanja.
Također, stavljene rezerve mogu naknado biti uklonjene ukoliko se zaključi da bi to bilo recimo u interesu pojedine države u slučaju RH dok se naprotiv naknadno ne mogu stavljati nove rezervacije.
Što se tiče samih odredbi ovdje imamo 10 članaka mnogostrane konvencije na koje nisu stavljene cjelovite rezerve te koje će mijenjati odredbe međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ukoliko to dakle prihvati i druga strana. To su Članci 3., 6., 7., 9., 11., 12. i 13., 15., 16. i 17. EU da radi rasprave i s obzirom na suhoparnost pravnog izričaja tih normi ja ne bi vas, ne bih vas sada sa njihovim osim naravno ukoliko je potrebno i želite poslije mogu svakoga od vas izvijestiti o detaljima tih odredbi. Također na 7 članaka stavljene su rezervacije, pa se stoga ti članci neće primjenjivati do eventualnog njihovog opoziva, odnosno uklanjanja rezervacija. To su članci 4., 5, 8. 10., 14. dio članka 16. i također nije prihvaćena primjena obvezujuće arbitraže koji kao što sam i uvodno već spomenuo imamo od kraja prošle godine kroz zakon vezano za arbitražu unutar EU.
Obuhvat same primjene mnogostranih konvencija Republika Hrvatska je u članku 62. kao što smo rekli navela 65 država u odnosu na koje se želi primjenjivati ta konvencija. Od 65 obuhvaćenih država prema trenutnim iskazima drugih država odredba konvencije će se početi primjenjivati u rokovima koji su navedeni u mnogostranoj konvenciji sa 54 države. 8 država to su Azerbajdžan, Bjelorusija, Crna Gora, Iran, Kosovo, Moldavija, Sirija, Turkmenistan još nije potpisalo mnogostranu konvenciju dok tri države to su Norveška, Švedska i Švicarska nisu navele RH prilikom ratifikacije i polaganje isprave o ratifikaciji u OECD-u kao depozitaru, te stoga će s njima vjerojatno biti potrebno pristupiti bilateralnim pregovorima.
Što se tiče samih stupanja na snagu i primjene u samoj normi je određeno u kojem mjesecu i u kojem razdoblju se to pojedine odredbe stupaju na snagu, pa u pravilu je to između tri i šest mjeseci od ratifikacije.
Evo hvala vam lijepa.
Imamo nekoliko replika.
Prva je uvaženi zastupnik Zvonimir Troskot.
Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, uvažene zastupnice i zastupnici i poštovani građani Republike Hrvatske, poštovani tajniče imamo jedno pitanje odnosno dva. Koji su zapravo proračunski benefiti od ove konvencije koju ste ovdje izlagali. Tu ste naveli nekakve globalne indikatore i neke stvari koje su vidljive na stranicama OECD-a. Ali ono što bismo vas konkretno zamolili jest konkretni benefit za proračun RH u smislu plaćanja poreza multinacionalnih kompanija na našem teritoriju.
I pitanje broj dva. Da li se ova konvencija odnosi i na SAD s obzirom da znamo da je ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om barem je nešto šta ćemo raspravljati u vrlo, vrlo skoroj budućnosti?
Evo ga, hvala lijepo.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo na postavljenom pitanju.
Što se tiče prvoga pitanja i prihoda koji se mogu očekivati oni prije svega proizlaze iz tumačenja samih odredbi Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i tematike odnosno problematike eventualno koje bi takve korporacije djelovale u RH ili iz RH u nekim drugim područjima, a koje bi bile porezno pogodnije nego je to situacija u RH.
To bi samo mogli više hipotetski govoriti takve slučajeve, ali mogu reći da trenutno na području RH posluje oko 700 trgovačkih društava koji su veliki porezni obveznici. Tri takva obveznika imaju karakter međunarodnih korporacija koje bih mogao svrstati u vaš upit i vjerujem da njihovo poslovanje se i sada dovoljno jasno kontrolira kod postojeće norme, ali naravno i dorade ugovora će biti kud i kamo bolje.
Što se tiče SAD-a one su sadržane u Ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja svim drugim državama, a trenutno je izrada i ugovora o izbjegavanju i s njima od strane RH i SAD-a.
Hvala.
Sljedeća replika uvaženi zastupnik Marin Mandarić.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Evo gospodine državni tajniče, pitanje je na tragu drugog pitanja prethodnog gospodina Troskota. Znamo da je Vlada na svojoj sjednici 30. rujna donijela odluku o pokretanju postupka sklapanja konvencije sa SAD-om, pa me zanima dokle smo to stigli u tom cijelom procesu, je li što odrađeno i možete li otprilike znati nekakav termin kad bi došlo do potpisivanja sa SAD-om te konvencije.
I da li je i SAD pristupnik ove mnogostrane konvencije koju mi sad donosimo ovdje.
Evo hvala.
Hvala lijepa.
Što se tiče ovoga vašeg pitanja evo tu je i kolega Dalibor Legac koji izravno sudjeluje u pregovorima sa američkom stranom. Terminski plan je zajedno dogovoren sa njima. Namjera je dovršiti pregovore u smislu svih stavaka tog ugovora do kraja godine, ali zbog sadašnjih izbora koje imamo, koji su bili u SAD-u određeni koraci su se malo pomaknuli. Ali vjerujemo da ćemo takve rokove i uspjeti dovršiti. Što se tiče SAD-a oni su uvijek kao što i sami znate bili uvijek priča za sebe. Naravno da oni imaju i svojih Ugovora o dvostrukom oporezivanju koji su bazirani na OECD-ovim modelima.
Ali potpisnik još uvijek nije. Nije potpisan. SAD još nisu potpisale, da.
Sljedeća replika uvaženi zastupnik Davor Dretar.
Hvala vam lijepa gospodine predsjedavajući.
Poštovani gospodine državni tajniče, dozvolite da vas eto kao laik upitam koji su to načini izbjegavanja plaćanja poreza od strane multinacionalnih kompanija, odnosno što oni precizno rade da izbjegnu plaćanje poreza. Kao prvo pitanje. I drugo, jesu li i banke koje posluju u RH a u stranom su vlasništvu jedan dio takvih multinacionalnih kompanija, odnosno kako se na njih gleda.
Hvala lijepa.
Evo hvala lijepa na postavljenom pitanju.
Dakle, da odmah tu stigmu maknemo. Nije sam sinonim multinacionalne kompanije nešto što znači da ne želi platiti porez, nego je legitimno pravo svakoga da iznalazi u okviru zakonske norme mogućnosti da posluje što uspješnije uz što manja davanja.
Dakle, korištenje tih instrumenata kada se kroz tzv. agresivno porezno planiranje koje je kod nas već ušao i u zakonski okvir i kroz Opći porezni zakon i druge propise na razini EU, pa i presude sudova na primjer Halifax presuda koja je objavljena i na webu Porezne uprave nam daju okvire upravo u kontekstu načina gledanja na ovu temu koju ste sada otvorili, a to znači da se koriste određene pogodnosti koje nisu namijenjene za takav posao ili takvu kompaniju, pa onda se ugovor koji se inače i svi obveze koje proizlaze iz toga ugovora zaključi formalno u nekoj trećoj zemlji, a u biti sve se odvija u drugoj zemlji, tako da se na taj način prikriva stvarni poso odnosno agresivno porezno planiranje.
Slijedeća replika uvažena zastupnica Dalija Orešković.
Zahvaljujem.
Svaki međunarodni ugovor, svaki multilateralni sporazum po prirodi stvari spada u područje vanjske politike. Opetovano u ovom HS ističem jedan te isti prigovor i primjedbu, a to je da RH vanjsku politiku nema i da ovo tijelo koje je ujedno i ustavotvorac ignorira činjenicu da se izvršna vlast odnosno dvije grane izvršne vlasti, predsjednik države s jedne strane, vlada s druge, ne pridržavaju svojih ustavom zadanih ovlasti, obaveza i ograničenja.
Čl. 99. Ustava RH jasno je propisano da predsjednik države i vlada surađuju i sukreiraju vanjsku politiku. Dakle, surađuju i u oblikovanju i u provođenju. U niti jednom dokumentu kojeg sam imala prilike iščitati otkada sam zastupnica u HS nisam vidjela da se u pitanjima vanjske politike predsjednik države jednom jedinom riječju spominje.
Da, hvala lijepo.
Ovo što ste sada iznijeli mogu samo komentirat da pretpostavljam da su svi članci koje ste ovaj naveli na mjestu i ovo što iznosite u kontekstu suradnje itd., ne mogu komentirati, nisam u tome sudjelovao.
Ali što se tiče ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i cijele te strategije RH od samostaljenja do danas se koordinirano radi na razini ovaj Vlade RH, a same odredbe tih ugovora su u pravilu usuglašene sa velikom većinom i drugih ugovora koje primjenjuju države svijeta.
Dakle, vođenje vanjske politike naravno da je na onim tijelima koje su za to ustavom zadužene.
Hvala. Nema više replika.
Imamo raspravu po klubovima, prvi se javio Klub zastupnika MOST-a nezavisnih lista, uvaženi zastupnik Zvonimir Troskot.
Poštovani g. potpredsjedniče sabora, uvažene zastupnice i zastupnici i poštovani građani RH koji nas gledate putem ekrana.
Politički …/Govornik se ne razumije/…je ovdje dao jedan, jednu zakonsku zapravo okvir, jedan kontekst ove konvencije koja se zapravo bazira na Ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje je Hrvatska potpisala sa 65 zemalja diljem svijeta.
Ovu raspravu bi čak fokusirao jer jako je povezano sa tim Ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, proširio zapravo na zemlje za koje smatra Klub MOST-a da je Hrvatska trebala imati Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, a zapravo nema.
A i ovu raspravu bih podijelio na 3 točke.
U prvoj točci bih se više fokusirao, dakle na, pogledao sam zemlje G20 koje su i same inicijatorice, dakle ove, ove, ove konvencije i vidio sam da na toj listi, dakle stoji Argentina, Brazil i Meksiko i da sa njima nemamo nažalost potpisan Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
S druge strane, dakle jedini ugovor koji imamo potpisan, a da nije na listi G20 je Čile.
Međutim, ovaj …/Govornik se ne razumije/…za, za, za potrebe ove rasprave, dakle na one 3 zemlje prve koje sam spomenuo, dakle Argentina, Brazil i Meksiko jer svaka zemlja koja je tržišno orijentirana i razmišlja o razvitku svoga gospodarstva bi itekako trebala vodit računa da se potpišu ugovori sa te 3 zemlje koji su giganti Latinske Amerike.
I ono šta je zapravo pokazatelj nepotpisivanja ovakvih ugovora sa te 3 zemlje je nešto šta je, bih se zapravo i nadovezao na gđu. Daliju Orešković i veliki nedostatak naše vanjske politike da mi ne razvijamo jednu gospodarsku diplomaciju sa te 3 zemlje i zapravo porez na politike odnosno nepotpisivanje ugovora sa te 3 zemlje …/Govornik se ne razumije/… pokazuju da zapravo nemamo nikakvu gospodarsku strategiju prema Latinskoj Americi kao Hrvatskoj, a smatramo kao Klub MOST-a da je to izuzetno važno tržište za RH, posebno iz činjenice, iz razloga što u Argentini živi 400 000 naših Hrvata je gotovo nevjerojatna činjenica da mi nemamo potpisan ugovor sa tom zemljom, niti da Argentina nema ambasadu u Zagrebu u RH.
A zašto to govorim?
Iz razloga što su Irska i Izrael primjeri zemalja koje su upravo svoj gospodarski rast temeljile na, u odnosu sa dijasporom odnosno sa, sa Izraelcima i Ircima koji su živjeli van Irske i Izraela i koji su pomogli tim zemljama da, da narastu gospodarski.
I ovi porezni propusti odnosno gospodarsko trgovinski propusti su pokazatelji zapravo da tu strategije nemamo.
Točka broj 2 koju bi dotaknuo ovdje za koju isto smatram da je jednako važna jest Afrika.
Vidjeli smo u 3. mjesecu 2020.g. da je Europska komisija izašla sa strategijom prema Africi kao budućim partnerom za trgovinsku razmjenu i naveli su 5 stupova najvažnijih kroz koji misle stvarat strategiju. I onda je gotovi, mi imamo potpisani ugovor sa Južnoafričkom Republikom koja se nalazi na listi G20. Međutim, ono šta je dosta interesantno jest da nemamo potpisane ugovore s recimo jednom Angolom i sa jednim Egiptom, a to su upravo zemlje u kojim naša INA ima 6 bušotina ukupno, gdje imamo 4 bušotine u Egiptu i 2 bušotine u Angoli, pri čemu su bušotine u Angoli već gotovo do kraja iscrpljene, dakle ostaje onda samo Egipat. I nažalost ne vidimo nikakve politike INA-e odnosno MOL-a prema novim koncesijama u Egiptu. Odnosno ono što želim poentirat ovdje, dakle sa poreznim ne politikama, dakle sa poreznim propustima potpisivanja takvih Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja primjerice sa Angolom i Egiptom, mi smo strateški pokazali da energetski nemamo nikakvih, dakle nemamo nikakvih pretenzija prema Africi, što je čudno ako cijela EU u svojoj strategiji navodi Afriku kao novog budućeg partnera strateškog u trgovini, porezima itd.
Mislim da je jako važno gledati kakve će nam biti … /ne razumije se/… kakve će nam biti energetska proizvodnja koja čisto uz put po izvještajima … dakle proizvodnje nafte koja onda iz tih zemljama onda uvozimo iz Hrvatsku i izvozimo dalje na daljnja tržišta.
I treća točka koju bih ovdje htio dotaknuti jest Azija. Pregledavao sam sve ugovore koje smo potpisali o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja diljem svijeta. Dakle, pogotovo u Aziji i gotovo me frapirala činjenica da Hrvatska nema potpisan ugovor sa jednim Singapurom koji je danas jedno financijsko, ekonomsko i pravno središte pa ne samo Jugoistočne Azije, nego i cijele Azije. I sve zemlje koje se žele orijentirati tržišno a mi to cijelo vrijeme govorimo barem u retorikama, osim što se orijentiraju prema velikim tržištima Meksika, Brazila i Argentine odnosno prema Latinskoj Americi, osim što se prema strategijama kao Europska unija orijentiraju prema Africi orijentiraju se i prema Aziji. I Singapur ako nije u našoj strategiji zemalja s kojima bismo trebali potpisati ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, a onda konsekventno i ovu konvenciju koju danas raspravljamo onda mislim da nemamo što tražiti uopće u Aziji odnosno to je dodatan još argument da Hrvatska na žalost niti vanjskopolitički, niti porezno, a niti gospodarski nema apsolutno nikakvu strategiju niti prema Latinskoj Americi, niti prema Africi, niti prema Aziji primjerice kroz Singapur. I ukoliko to nismo napravili onda su ove konvencije koje su … /ne razumije se/… samog proširenja ugovora koje smo mi potpisali o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja čiste formalnosti i čiste inflacije dodatnih nekakvih zakonskih akata koji jednostavno kao takvi nemaju smisla.
I ono s čime bih htio završiti ovu raspravu dakle ako ovako nastavimo niti jedna centralna banka diljem svijeta dakle oni će moći spriječiti inflaciju cijena jer im je to zadatak uključujući i naš HNB-e, ali neće moći spriječiti inflaciju ovih zakonskih akata i konvencija koje mi štancamo ovdje u Hrvatskom saboru, a bez da postoji neka ozbiljna strateška i gospodarska supstanca iza tih zakona koje ovdje izglasavamo.
Hvala lijepa.
Hvala.
Sada bi prešli na iznošenje stajališta jer je 1 sat, 13 sati.
Evo s obzirom da još nije 13 sati gospodin uvaženi zastupnik Dretar izvolite vi do 13 jer nema kolegice da ne ispadne da smo je oštetili, pa onda vi. Pa ćemo onda poslije vas stajališta.
Hvala lijepa poštovani gospodine predsjedavajući.
Poštovani gospodine državni tajniče, kolegice i kolege.
Eto kratko i jasno. Oko ovog stvarno ne treba trošiti vrijeme. Kratko i jasno. Rizik od dvostrukog oporezivanja nastaje kada dvije države imaju pravo oporezivati vaš dohodak. Recimo ako netko živi u jednoj, a radi u drugoj državi članici, u slučaju da je upućen na kraći rad u inozemstvo ili živi, a traži posao u inozemstvu ili ako je netko otišao u mirovinu u jednoj državi a prima mirovinu iz druge u tom se slučaju dakle dragi moji građani na vas uvijek primjenjuju porezna pravila države u kojoj imate boravište, ali ćete možda morati platiti porez i u nekoj drugoj državi. Zato eto i većina država ima ovakve ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Ova mnogostrana konvencija predstavlja rezultat napora vlada diljem svijeta koje su primijetile da gube značajne prihode od oporezivanja poduzeća zbog agresivnog međunarodnog poreznog planiranja koji ima učinak umjetnog preusmjeravanja dobiti na lokacije na kojima poduzeća ne podliježu oporezivanju ili podliježu oporezivanju u smanjenim iznosima odnosno po smanjenim stopama što nam je gospodin državni tajnik ovdje i objasnio.
Ujedno se njome želi osigurati da se postojeći ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka tumače na način da se uklanja dvostruko oporezivanje u pogledu poreza obuhvaćenih tim ugovorima i bez stvaranja prilika za neoporezivanje ili smanjeno oporezivanje putem utaje ili izbjegavanja plaćanja poreza.
To su dakle međunarodni ugovori što ih države sklapaju kako bi se izbjeglo dvostruko plaćanje poreza a po istoj osnovi. Određuju se i prava država ugovornica na potpuno ili djelomično oporezivanje određenih prihoda, utvrđuju pravila za rješavanje statusa njihovih poreznih obveznika, poreznih izvora i stopa. Određuju se i načini razmjene podataka između poreznih uprava te uvjeti za povoljniju razmjenu roba, usluga, rada i kapitala. Svrha je naravno, još ćemo jednom ponoviti, sprječavanje poreznih utaja i izbjegavanje plaćanja poreza bilo da je riječ o pogrešnom obračunu transfernih cijena ili nekom drugom vidu izbjegavanja plaćanja.
S obzirom da dvostruko oporezivanje najviše šteti ulagačima sporazumi o izbjegavanju takve prakse predstavljaju važan alat zaštite investitora i izravnih inozemnih ulaganja. Dodatni razlog za taj korak jest i činjenica da trenutačna situacija potiče tvrtke s obje strane da posluju preko podružnica registriranih u drugim zemljama što znači i dodatne financijske izdatke.
Sporazum bi donio veći i jeftiniji transfer znanja i iskustva posebno za male i srednje tvrtke te tvrtke u IT sektoru, a naposljetku i bolji porezni tretman državljana drugih zemalja koji rade, borave ili su vlasnici nekretnina u Hrvatskoj. U ovome je prijedlogu zakona Domovinski pokret ne nalazi apsolutno ništa sporno, pa ćemo ga time eto i podržati.
Dozvolite poštovani predsjedavajući, kolegice i kolege da samo na tren izađem izvan točke dnevnoga reda i odem u sferu čuvanja života svih nas da vas u ime Domovinskog pokreta još jednom zamolim svima prvo čestitam blagdan Svetog Martina, a one koji će ga slaviti da zamolim da ga slave u što manjem broju bez velikih okupljanja i da ne sjedaju za volane. Čuvajte svoj i tuđi život.
Eto, hvala vam najljepša.
Idemo dalje sa raspravom o zakonu o Konačnom prijedlogu Zakona o potvrđivanju mnogostrane konvencije o provedbi mjera povezanih s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu sprečavanja smanjenje porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti. Gospodin Marin Mandarić će govoriti u ime HDZ-a.
Izvolite.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovane kolegice i kolege zastupnici, državni tajniče poštovani.
Odmah na početku želim reći da klub HDZ-a ima namjeru podržati Prijedlog Zakona o potvrđivanju mnogostrane konvencije o provedbi mjera povezanih s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu sprječavanja smanjenje porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti.
Podržat ćemo ovaj zakonski prijedlog i svaki drugi koji će naravno pridonijeti budućem smanjenju i suzbijanju porezne evazije koja nije samo hrvatski problem nego i problem cijelog svijeta, globalan problem, a ovaj zakon je u smjeru koji ide k smanjenju porezne evazije. Ako želimo biti globalni igrač, a tu jesmo na tom globalnom tržištu u globalnoj utakmici tada moramo naravno i surađivati sa našim globalnim partnerima, potvrđivanje ove konvencije korak je zapravo u tom smjeru.
Čuli smo dodatno … konvencija mnogostruka još dodatno neke stvari definirati i po pitanju ovih 65 ugovora koje imamo do sada sklopljene o izbjegavanju dvostrukog financiranja sa zemljama.
Nešto smo čuli u izlaganju predlagatelja u vezi sklapanja ugovora o dvostrukom financiranju sa SAD-om, naravno najveće i najbitnije gospodarstvo svijeta, ok, možda Kina ili Amerika sada je manje bitno reći ću najvažnije gospodarstvo svijeta. Naravno da je jako bitno i svim našim poduzetnicima građanima koji surađuju sa SAD-om da sklopimo i taj ugovor. Čini mi se negdje sam pročitao, prije 25 godina se počelo na tome raditi i nadam se samo da sada promjene u vodstvu SAD-a da nova administracija će gledati blagonaklono k toj inicijativi da se sa Hrvatskom sklopi ugovor o dvostrukom oporezivanju.
Također čuli smo u izlaganjima kako Hrvatska ima sa nedovoljnim brojem zemalja sklopljen ugovor kako ima potrebe da sa još nekim zemljama sklopi ugovor. Znam da je inicijativa išla i prema nekim zemljama Latinske Amerike pa vjerujem da će možda i predlagatelj u sklopu završne riječi možda dodatno još obrazložiti prema kome je sve išla inicijativa o sklapanju sporazuma o dvostrukom oporezivanju i što se tiče pitanja Egipta znam da je i čini mi se da je Hrvatska ratificirala sa naše strane takav sporazum ali nikad nije sa druge strane. Toliko u ime kluba HDZ-a, podražavamo ovaj prijedlog.
Hvala.
I gospođa Dalija Orešković govorit će u ime Kluba zastupnika IP-a, Pametnoga i GLAS-a.
Ponovno poštovani predsjedavatelji, kolege zastupnici i zastupnice.
Kada bi me neko pitao što me zapravo najviše smeta u radu HS-a rekla bih da je to jedna uspostavljena praksa i ponašanje i način donošenja odluka u kojem HS djeluje kao da je na autopilotu. Ponekad se pojedini zakoni, pojedini normativni akti usvajaju, a da se uopće ne promišlja niti koja je ustavna osnova za njihovo donošenje i je li uopće ispunjen onaj osnovni uvjet ustavnosti i zakonitosti, tako i sada kada se radi o potvrđivanju ovog Konačnog prijedloga Zakona o potvrđivanju mnogostrane konvencije.
Kao što sam već rekla, svaka mnogostrana konvencija djelomično spada u područje međunarodne odnosno vanjske politike. Postoje odredbe Ustava koje kažu kako se ta vanjska politika treba definirati i postoji činjenično stanje da od izmjena ustava iz 2000.g. mi ne poštujemo ustavni kroj kojeg smo zamislili.
Dakle, od 2000.g. dužnost predsjednika države u području vanjske politike nije se koristila i ne koristi se na način kako je to propisano ustavom, ali to ne znači da je samo predsjednik države taj koji krši svoje ustavne obaveze i odgovornosti. Vlada ih krši na podjednak način istovremeno skupa s njim.
Poštivanje ustava posebice od strane nositelja najviših razina državne vlasti preduvjet je za uspostavu pravednosti. Nema pravne države, nema države u punom i pravom smislu te riječi ako nema odgovornosti svih nositelja državne vlasti da se ponašaju u skladu s onim što je upravo za tu razinu propisano, definirano i određeno. A upravo takve odgovornosti kako pravne tako i političke u našoj državnoj praksi nema.
Kaže se u ustavu da je vladavina prava jedna od najviših ustavnih vrednota, pa ona podrazumijeva poštivanje ustava, pa tako i ustavnom predviđenog i ustavom zamišljenog odnosa između predsjednika države i vlade u području sukreiranja vanjske politike. A politička praksa kako u odnosu postojeće tzv. tvrde kohabitacije između aktualnog predsjednika države i aktualne vlade, ali tako i u svim prethodnim kombinacijama kontinuirano krši i ignorira odredbu čl. 99. Ustava RH.
Aktualni saziv HS mora pokazati da je spreman zakonom razraditi postupak sukreiranja vanjske politike. Kako bi napokon prestala ta praksa u kojoj nositelji izvršne vlasti u dijelu kojim se definira ili bi se barem trebala definirati naša vanjska politika pokazuju nemar, ignoriranje i povredu svojih ustavnih obaveza.
Kako možemo očekivati od naših građana da poštuju sve silne mjere, vrlo često pretjerano restriktivne, nebulozne, ad hoc osmišljenje od danas do sutra, a dopuštamo najvišim nositeljima državne vlasti, predsjedniku države s jedne strane i vladi s druge strane da se ponaša kako god žele, da ne ispunjavaju svoje obaveze naprosto zato što im je to tako lakše?
Ali komotan i pretjerano komforan je HS koji je toga svjestan, a uporno to ignorira.
Za ovom govornicom aktualni predsjednik vlade Andrej Plenković potvrdio je moju konstataciju, moju primjedbu da ne poštujemo ustav čak ni u odredbi čl. 144. st. 5. koja govori o tome da RH u vijeću i u Europskom vijeću sukladno svojim ovlastima predstavljaju i zastupaju predsjednik države i vlada. Nikada se nije dogodilo da u tim tijelima RH predstavlja predsjednik države, djelomično je tome kriv i sam Zoran Milanović, tada kada je bio predsjednik vlade on je donio Zakon o suradnji HS i vlade u europskim poslovima tzv. lex Ivo Josipović kojim je otklonio uplitanje tadašnjeg predsjednika države u jedan dio vanjske politike jer mu je to tako tada odgovaralo, ali ovaj HS, ne u ovom sazivu, nego u tadašnjem, je odgovoran što je na to pristao, a svaki slijedeći je odgovoran što ne mijenja postojeću lošu praksu.
Svi smo svjesni da je korupcija najveći problem, znamo da je ona sistemske naravi, e pa što to znači? To znači da moramo mijenjati sistem. Ili korupcija nije samo krađa na koju je najčešće svodimo, korupcija je jedno mentalno stanje, mentalitet koji dopušta vlasti, tim više što je ona na višim pozicijama, što je moćnija, to je u većoj mjeri nedodirljiva, da sama kreira sustav pravila po kojima će se ponašati. Dakle, to je prvo na čemu treba inzistirati. Ako želimo iskorijeniti korupciju na zadnjem šalteru nekog javnopravnog tijela uprave, katastra, čega god želite, policijske postaje, mita za 100 kuna težine nekakvog prekršaja, onda moramo početi od onih najmoćnijih, od najviših razina vlasti.
Jučer smo upravo o tome govorili, o korupciji, o jednoj korupcijskoj aferi i čitava se oporba usuglasila da je zbog jednog koruptivnog pogodovanja u slučaju vjetroelektrane Krš-Pađene ova vlada politički odgovorna, ako ne i kazneno pravno. To kazneno pravno očito nikad nećemo dočekati zahvaljujući između ostalog i temi o kojoj sam govorila u slobodnom govoru.
Ali zbog svega što smo jučer izrekli mi u oporbi kako s lijeve tako i s desne strane političkog spektra, pa tako i mi iz samog centra, mislim da smo se prema našim građanima, prema biračima obvezali da ćemo ovu državu u pravnom smislu napokon dovesti u red. To između ostalog podrazumijeva i inzistiranje na ustavnim odredbama u ovoj konkretnoj temi o kojoj sada govorim koliko god se to nekom činilo naporno, zamorno, nebitno ili daleko od stvarnih problema koji ovog trena tište naše građane. Da, tište ih potpuno drugačiji, egzistencijalni problemi, ali oni su samo posljedica, oni su derivacija po sistemu spojenih posuda osnovnog problema ove države, a to je da ne postoji odgovornost vlasti jer ne postoje institucije koje su dovoljno hrabre, dovoljno odlučne da inzistiraju na poštivanju normi takve kakve one jesu, a ako smatramo da je trenutni ustavni, ustavom zamišljeni odnos između predsjednika države i predsjednika vlade loš onda je krajnje vrijeme da to jasno i glasno izgovorimo i da ovo tijelo koje ima ovlasti mandat da to mijenja napokon to i promijeni, al ova šutnja koja se nastavlja od jednog normativnog akta do drugog meni je osobno neprihvatljiva.
U konačnici, tamo gdje institucije ne mogu kontrolirati vlast, ne možemo očekivati niti da ih mogu kontrolirati građani, tim više što su im teme vanjske politike daleke i strane, a tamo gdje se vlast ne može kontrolirati nema niti demokracije, niti temeljnih demokratskih principa. E, pa na to je ova država pala. Hvala HDZ-ovcima na tome.
Zaključujemo raspravu i glasovat ćemo kada se steknu uvjeti i dobro, dobro sam shvatio.
PDF