Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 3

PDF

29

  • Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2019. godinu, Predlagatelj: pravobraniteljica za djecu
15.10.2020.
Poštovane kolegice i kolege, dobro jutro, nastavljamo s radom. Danas prva točka:

- Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2019. godinu

Podnositeljica je pravobraniteljica za djecu na temelju čl. 19. Zakona o pravobranitelju za djecu. Raspravu su proveli Odbor za obitelj, mlade i sport, Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Vlada je dostavila mišljenje.
Molio bih sada podnositeljicu izvješća da nam da dodatno obrazloženje. S nama je poštovana Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu. Izvolite.
Poštovani predsjedniče Hrvatskoga sabora, poštovani tajniče, poštovane saborske zastupnice, poštovani saborski zastupnici.
Pravobraniteljstvo za djecu neovisno djeluje u Hrvatskoj više od 17 godina. U tom smo se razdoblju razvili kao jedan od najprepoznatljivijih institucija za djecu kojoj se građani obraćaju u sve većem broju. Utjecali smo na brojne promjene koje su dovele do podizanja svijesti o dječjim pravima, a s time i do poboljšanja kvalitete života djece u našoj zemlji. Na putu ostvarivanja promjena za djecu vodi nas Konvencija o pravima djeteta kao univerzalni najšire međunarodno prihvaćeni dokument koji se temelju na razvojnim potrebama djeteta i uvjetima nužnim za njegov zdrav razvoj. 17. Izvješće o radu Ureda pravobraniteljice za djecu donosi uvide i analizu stanja prava djece u državi iz perspektive djelovanja Pravobraniteljstvo tijekom 2019. te preporuke i smjerokaze za daljnje unaprjeđenje položaja i prava djece u RH.
Svjesna sam da se problemi iz 2019. možda čine manje važnima iz perspektive izazova s kojima se susrećemo ove godine, no mislim da je važno da svi kontinuiramo učimo iz vlastitih postupaka i pogrešaka. Većina opažanja, ali i preporuka iz Izvješća temelji se na stvarnim životnim situacijama u kojima su se našla djeca i njihovi skrbnici, učitelji, odgajatelji, liječnici i svi drugi koji o djeci brinu.
Iza nas je više od 1500 razgovora uživo ili telefonom s odraslima i s djecom koji su nam se tim putem javljali. To znači da se svaki dan u Pravobraniteljstvu za djecu javi barem 6 građana koji od našeg tima očekuju pomoć u rješavanju nekih problema s kojima se susreću djeca. Tu nisu ubrojene i prijave koje pristižu pisanim putem, a kojih je u 2019. bilo 10% više u odnosu na 2018., ukupno 1741 prijava. Porast prijava Pravobraniteljstvu od gotovo 10% u prošloj godini ukazuje na potrebnu za učinkovitijom zaštitom djece i njihovih prava te kontinuirani rast, prepoznatljivost institucije i rast društvene svijesti o pravima djece. U izvješću za 2019. prikazane su sljedeće aktivnosti Pravobraniteljstva za djecu.
Praćenje pojedinačnih povreda prava djece, prema područjima, djelovanjem mreže mladih savjetnika, prijedlozi za izgradnju cjelovitog sustava zaštite prava djece prema izdvojenim područjima zaštite prava djece. Preporuke pravobraniteljice za djecu, sudjelovanje Pravobraniteljstva u izradi propisa, istraživanja o djeci, obilasci ustanova za djecu i drugih mjesta, susreti, razgovori i suradnja s djecom te ostale aktivnosti u zaštiti u promicanju prava djece uključujući međunarodnu suradnju te aktivnosti regionalnih i središnjih ureda.
Uz uobičajeno veliki, vrlo veliki broj prijava u području osobnih prava djeteta, a posebno prava na roditeljsku skrb, najviši porast prijava, pritužbi, upita i zahtjeva zabilježili smo u području sigurnosti i zaštite djece te u području obrazovnih prava. Već dugo godina svjedočimo porastu broja visokokonfliktnih razvoda koji se negativno odražavaju na život djece, pogotovo kad ih roditelji svojim manipulativnim postupcima nastoje otuđiti od drugog roditelja.
Pritom djecu opterećuje i dugotrajnost sudskih postupaka u kojima se donosi za njih ključne odluke, a takva neizvjesnost u dječjem životu može dovesti do nepopravljivih posljedica. Zato se već godinama zalažemo za osnivanje specijaliziranih obiteljskih sudova i očekujemo od Vlade RH da sukladno Nacionalnoj strategiji za prava djece koja ističe u ovoj godini ostvari mjeru koja se tiče osnivanja obiteljskih sudova u čijoj bi nadležnosti bili svi postupci u domeni obiteljsko-pravne zaštite djeteta uključujući i provedbu sudskih odluka.
Kao poseban problem koji je uočen, izdvojila bih nasilje nad i među djecom. Brojni uznemirujući slučajevi ukazuju na potrebu da se zaštita djece od svih oblika nasilja učini prioritetnom aktivnošću u društvu. Dramatičan porast nasilja u obitelji u odnosu na 2018. g. prema našim podacima, 56% i teške povrede djece u obiteljima u 2019. utjecale su na povećano izdvajanje djece iz obitelji zbog roditeljskog zanemarivanja i zlostavljanja.
Podsjetila bih i da iznimno zabrinjavaju pojavni oblici nasilja koji su u 2019. bili okrutni i mučni događaji, a koji su potaknuli reakciju velikog broja institucija i pojedinaca koji se bave djecom i dječjim pravima, medija i cjelokupne javnosti. U takvim situacijama ključno je pravovremeno prepoznavanje i preveniranje rizika te se postavlja pitanje učinkovitosti sustava zaštite dječjih prava te sposobnosti sustava i pojedinaca na prepoznavanje istih.
Nasilje u obitelji nije samo problem pojedinca ili člana obitelji već je to problem društva u cjelini. Za učinkovitu borbu protiv tog nasilja potrebna su dodatna i kontinuirana ulaganja u prevenciju, osnaživanje institucija koja se bave zaštitom od nasilja kroz edukaciju i supervizije, zapošljavanje dodatnog broja stručnjaka te koordinirano djelovanje. Potrebna je i suradnja s civilnim sektorom koji ima važnu ulogu u zaštiti žrtava nasilja.
Za zaštitu djece potrebno je pravodobno prepoznavanje rizičnih čimbenika i njihovo prijavljivanje nadležnim institucijama, ali i odlučno djelovanje svih sustava i pravodobne i adekvatne sankcije za počinitelje.
Nadalje, problem vršnjačkog nasilja u školama je i dalje sve prisutan i najbrojniji je oblik nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama, a obrazovni djelatnici ni škole nisu u dovoljnoj mjeri osposobljeni za učinkovito rješavanje tog problema, niti dovoljno podržani od sustava. Zabrinjava da škole nerijetko iskazuju nemoć i neznanje u rješavanju nastalih situacija te traže savjet i pomoć, a nerijetko se nakon nasilja među djecom pojavljuju i sukobi među njihovim roditeljima i neprimjereno ponašanje ponekad i na razini kažnjivog.
Susrećemo se s prijavama koje se odnose na psihičko nasilje koje pojedina djeca trpe godinama, koje nije prepoznato kao patnja i ugroženost mentalnog zdravlja djeteta koje trpi takvo nasilje zbog čega djeca razvijaju razne psihosomatske simptome. Ujedno škole nerijetko, olako prihvaćaju odlazak djeteta iz sredine kao rješenje bez ulaganja više napora da bi se nasilje zaustavilo i spriječilo. Problem su i psihičko nasilje u vidu vrijeđanja, omalovažavanja i isključivanja koje se odvija na društvenim mrežama, najčešće razradni Viber i Whatsapp grupama. Zabrinjava i da škole nerijetko odbijaju djelovati kad se nasilje dogodi tim putem i online.
Kada govorimo o digitalnom okruženju putem kojeg djeca danas ostvaruju brojna svoja prava uče, komuniciraju, zabavljaju se i druže, ne smijemo zaboraviti da su djeca istovremeno izložena brojnim rizicima od povrede prava, a treba misliti i o djeci koja žive u sredini bez digitalne infrastrukture i kojoj je tehnologija nedostupna.
Zabrinjava i prenošenje online nasilja u nasilje u živo, povreda prava na privatnost djece, mamljenje djeteta od strane odraslih osoba da bi ga se spolno iskoristilo, stvaranje pornografskih i drugih sadržaja koje ponekad stvaraju i sama djeca i objavljuju na društvenim mrežama, a posebno zabrinjava očigledni nedostatak empatije.
I tijekom 2019. godine u nizu slučajeva suočili smo se sa slabostima sustava zaštite djece od seksualnog zlostavljanja, iskorištavanja. Unatoč promjenama Kaznenog zakona tijekom 2019. godine bili smo svjedoci nezadovoljavajućoj razini zaštite djece od počinitelja seksualnih delikata. U tom području i dalje zamjećujemo neodgovarajuću primjenu propisa u praksi, preblage sankcije, ne izricanje sigurnosnih mjera i neučinkovit sustav nadzora nad počiniteljima seksualnog nasilja nad djecom.
Područje obrazovnih prava prošle je godine izbilo na prvo mjesto po broju prijava koje smo primili, čak 391, a dio porasta prijava povezan je s višemjesečnim štrajkom učitelja. U sustavu odgoja i obrazovanja postoje značajne razlike u njegovoj dostupnosti te sadržajnim i prostornim, kadrovskim i organizacijskim uvjetima. To se odnosi na dostupnost dječjih vrtića, prijevoz do škole, topli obrok, produženi boravak, obrazovanje djece u zdravstvenim ustanovama tijekom dugotrajnog bolničkog liječenja, podršku pomoćnika u nastavi i stručno komunikacijsko posrednika te pomagača u vrtiću za djecu s teškoćama u razvoju i dr.
Ostvarivanje primjerenog standarda i potrebnih oblika pomoći djece najviše ovisi o financijskoj moći jedinica lokalne i područne samouprave, od tuda i velike razlike što opravdano dovodi do nezadovoljstva.
Veliki broj prijava povreda prava na odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju pokazuje da mnogima od njih nije osigurana podrška pomoćnika u nastavi niti podrška u dječjem vrtiću i druge potrebne usluge. Naglašavam da je za kvalitetu odgojno obrazovne, kvalitetne odgojno obrazovnu inkluziju nužno zajedničko i koordinirano djelovanje dionika iz različitih sustava kako bi se djeci s teškoćama u razvoju pružile kvalitetne odgojno obrazovne usluge.
Apeliramo i konstantno potičemo razvijanje i širenje usluge rane intervencije za djecu s teškoćama u razvoju, njihove obitelji jer se na taj način prevenira institucionalizacija djece te istovremeno jačaju kapaciteti roditelja kako bi mogli podržati djetetov razvoj i njegovo sudjelovanje u svakodnevnim životnim aktivnostima.
Stoga izuzetno važnim smatramo osnivanje Povjerenstva za ranu intervenciju u djetinjstvu koje je osnovano u mjesecu kolovozu 2019. odlukom Vlade RH s ciljem stvaranja jedinstvenog sustava rane intervencije te naglašavamo potrebu kreiranja javne politike za ranu intervenciju u djetinjstvu.
Problemi u području zdravstvene zaštite djece povezani su najčešće s nedovoljnim brojem zdravstvenih stručnjaka i njihovom slabom dostupnošću djeci. Jedna od slabo pokrivenih područja je zaštita mentalnog zdravlja djece i mladih, zato osobito u ovoj godini koja je donijela nove izazove naglašavamo da je važno hitno organizirati mrežu institucija u kojima će se djeci i njihovim obiteljima prema načelu jednake teritorijalne dostupnosti osigurati psihosocijalna pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja.
Osim toga gorući je problem na koji već dugo upozoravamo, izostanak odgovarajuće stručne podrške za djecu koja istodobno imaju i probleme u ponašanju i teškoće mentalnog zdravlja što im znatno otežava odrastanje i život.
Veći napori nužni su i kako bi umanjili negativne učinke siromaštva na djecu, osobito ako znam da je gotovo svako peto dijete u riziku od siromaštva. Dječje siromaštvo obilježava ne samo nedostatak novčanih sredstava potrebnih za život, već često i nemogućnost ostvarivanja prava na odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, obrazovanja, sudjelovanje u kulturnim i sportskim aktivnostima te se za njega vezuje i pojam socijalne isključenosti. Sve to dovodi do nejednakosti među djecom i kršenja njihovih prava.
U sustavu socijalne skrbi nije predviđena socijalna usluga kojoj bi bio cilj sprečavanje, prepoznavanje ili rješavanje problema djeteta uzrokovanih životom u siromaštvu kao što je podrška u obrazovanju, pomoć u učenju, unapređivanje vještina, prevencija napuštanja školovanja.
Privodimo kraju jednu tešku godinu koja dodatno može povećati siromaštvo djece i tu bih podsjetila na naš poziv Vladi RH da stvori zaštićujući krug oko djece kojoj prijeti siromaštvo ili su se već našla u njegovom začaranom krugu.
Učinkovita zaštita djece od siromaštava postići će se osiguravanje zapošljavanja roditelja, povećanjem socijalnih naknada, uključivanjem djece u predškolski odgoji i obrazovanje, osiguravanje besplatnih toplih obroka u školama te uvođenjem novih i jačanjem postojećih socijalnih usluga.
Većina tih promjena neće biti moguća ako se ne osiguraju dodatna ulaganja u kadrove i sustave centara za socijalnu skrb.
U protekloj godini pratili smo ostvarivanje prava djece u migracijama i to djece pristigle s obiteljima te djece bez pratnje, djeca koja su nezakonitom boravku i koja su tražitelji međunarodne zaštite. Imali smo dobru suradnju s MUP-om i Ministarstvom demografije, obitelji, mladih i socijalne politike i unapređivanje skrbi o djeci bez pratnje postignuto je donošenjem novog Protokola o postupanju prema djeci bez pratnje te novog Zakona o udomiteljstvu.
Međutim, i dalje uočavamo različite probleme koji se odnose na sustav prihvata i zbrinjavanja ove skupine djece, kao što je nedostatak specijaliziranih smještajnih kapaciteta, problemi u sustavu skrbništva, nepostojanje jedinstvene baze podataka, neadekvatno ostvarivanje prava na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu te na spajanje u obitelji.
Svakako treba istaknuti i veliki iskorak i angažman Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kao konsolidatora za izradu Dječjeg proračuna i Godišnjeg izvješća o izvršenju dječjeg proračuna čime je RH ušla u krug država koje precizno prikazuju koliko sredstava iz njihovog proračuna je namijenjeno ostvarenju prava djece. Pohvaljujem donošenje, ali naglašavam važnost daljnje razrade i praćenje dječjeg proračuna kao podloge za mjerenje učinkovitosti provedbe programa za djecu.
U današnje vrijeme svi složeniji problemi s kojima se djeca suočavaju zahtijevaju suradnju različitih resora, struka i razina odlučivanja. To se potvrđuje i kroz pojedinačne prijave koje smo zaprimali u čijem rješavanju uočavamo izostanak pravovremene suradnje između resora koji trebaju provoditi i štititi prava djece, ponajprije socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, pravosuđa, zdravstvenih i drugih.
Stoga pozivam sve sustave koji imaju doticaj s ostvarivanjem i zaštitom dječjih prava da ulože veće napore u povezivanje i suradnju umjesto u postavljanje granica svoje odgovornosti. Međusektorska suradnja nužna je kako bismo odgovorili na potrebe i prava djece. To je osobito važno u trenutnoj situaciji pandemije s kojom smo suočeni, a zbog koje se veliki dio svih uočenih slabosti sada još snažnije odražavaju na djecu uslijed otežanog funkcioniranja i potrebe stalnog prilagođavanja i mijenjanja uobičajenog načina rada svih sustava te zbog brojnih pitanja koja se nameću u ovim izvanrednim okolnostima.
U ovom trenutku uslijed pandemije i zdravstvene krize djeca su u dodatno osjetljivoj situaciji koja se odražava na ostvarivanje njihovih prava zbog čega možemo konstatirati da korona kriza predstavlja i krizu dječjih prava.
Upravo zbog toga ne smijemo zaboraviti čuti i djecu, dati im mogućnost da iznesu svoja promišljanja, strahove, zabrinutosti i dati im priliku da kažu što im je važno kako bi im mi odrasli mogli olakšati odrastanje u ovoj neizvjesnoj situaciji.
Zahvaljujem svima na pažnji i očekujem da će predstojeća rasprava pridonijeti boljem razumijevanju i ostvarivanju prava djece u Hrvatskoj.
Zahvaljujem pravobraniteljici, molim vas da ostanete za govornicom s obzirom da imamo čak 23 replike, pa idemo redom, prvi je kolega Bulj, izvolite.
Hvala lijepo.
Brojne povrede prava kod djece u RH su vidljivi svakodnevno, od prava na mogućnost obrazovanja od vrtićke dobi do, do visokog obrazovanja nije ista mogućnost i to je problem ogroman.
Kad govorimo o prijevozu učenika, pa u brojnim našim 2/3 Hrvatske nije organiziran dobro prijevoz učenika i to je jedan od glavnih razloga zašto roditelji sa svojim obiteljima odlaze.
Kad govorimo o seksualnim zlostavljačima, manje kazne dobijaju oni seksualni zlostavljači nego navijač koji popije jedno pivo, manju kaznu. I o tome bi tribali govoriti. Al ne vi ste dali naglasak kako u školama smetaju, ne bi trebale biti vjerske priredbe.
Pa kome u Hrvatskoj smeta Sv. Nikola i Božić?
Zašto vam to smeta kod ovih svih …/Upadica: Hvala vam/…stvari koje sam nabrojao koje nemaju mogućnost naša djeca, pojasnite mi to. Hvala lijepo.
Izvolite odgovor.
Izvolite odgovor da, imate jednu minutu.
Zahvaljujem zastupniku Bulju na ovom zapravo konstataciji.
Ja sam kroz ovo izvješće, kroz ovih 20-tak minuta zapravo nastojala dati pregled najvažnijih odnosno jedan općeniti pregled povrede prava djece u 2019.g.
Slažem se apsolutno s vama da treba i da ima mogućnosti za daljnju raspravu odnosno za širu raspravu vezano za kazne koje se izriču odnosno koje su izrečene prema seksualnim predatorima odnosno počiniteljima tih kaznenih dijela.
Slažem se isto tako i da ima mjesta za još brojne naglaske koje sam, o kojima treba raspraviti. Međutim, ovo ne bi dovela u vezu sa ovim pitanjem krajnjim …/Upadica: Hvala vam/…koji ste postavili zbog čega mi smeta, …/Upadica: Hvala, hvala vam pravobraniteljice…/…ja.
…imamo jednu minutu, pa vas molim da onda u drugom, u drugim odgovorima ukalkulirate i ono što ste htjeli kazati.
Izvolite kolega Bulj, povreda Poslovnika.
Hvala lijepo uvaženi predsjedniče.
Povrijeđen je čl. 238. gdje nije odgovoreno na moje pitanje, zašto joj smetaju …/Upadica: Kolega Bulj ajde molim vas, dajte molim vas sjednite/… vjerske priredbe, Božić, Božić i …/Upadica: Kolega Bulj, dajte molim vas to nije, to nije povreda Poslovnika/…i Sv. Nikola. Pa nije odgovoreno na pitanje.
Pravobraniteljica je željela, ali nije bila u vremenu i to nema nikakve veze s povredom Poslovnika.
Kolegice Baričević, izvolite.
Zahvaljujem.
Uvažena pravobraniteljice, iz vašeg izvješća vidljivo je da prava djece koja žive na otocima nemaju jednake mogućnosti za kvalitetan odgoj i obrazovanje kao djeca na kopnu, to govore i provedene ankete među ispitanicima otočnim u vrtićima, osnovnim i srednjim školama. Sami ispitanici ističu da zemljopisni položaj i slaba prometna povezanost negativno utječu upravo na pravodobno i učinkovito postupanje službi uključenih u skrb i odgoj i obrazovanje djeteta na pohađanje istih edukacija i stručno napredovanje djelatnika.
Šta svi zajedno možemo ovdje u HS učiniti da djeci na otocima osiguramo veći napredak u njihovim dječjim pravima u ostvarenju dječjih pravima u svijetlu evo većih ulaganja u odgojno obrazovne ustanove u pogledu kadrovskih uvjeta?
Isto tako danas obilježavamo Međunarodni dan bijelog štapa …/Upadica: Hvala vam/…i ta djeca. Hvala.
Molim vas držite se, vodite računa da u minuti iskomunicirate što želite. Izvolite.
Djeca odnosno prava djece na otocima je posebna tema kojom se bavi ured pravobranitelja i u ovoj godini je bila planirana u 5. mjesecu i Konferencija o pravima djece na otocima. Mislim da doista svi zajedno trebamo razmišljati o većoj jednakosti djece, o mogućnosti odrastanja djece i u tom smislu pomoći kao država, znači JLS-ovima, ali isto tako i određenim mjerama poduzeti mjere kojima će se omogućavati odnosno omogućiti i da djeca na otocima imaju veće mogućnosti.
Moram tu istaknuti da je došlo do jedne, jednog malog pomaka u odnosu na djecu koja žive na otocima s teškoćama u razvoju da one imaju sada neograničen i besplatni mogućnost korištenja trajekta odnosno trajektnih linija i njihovi roditelji za odlazak na kopno. Međutim, to je jedan mali, mali …/Upadica: Hvala vam/…pomak.
Kolegice Nikolić, izvolite.
Hvala predsjedniče sabora.
Poštovana pravobraniteljice, mene samo zanima koliko je djece romske nacionalnosti imalo mogućnost sudjelovanja na on line nastavi za vrijeme pandemije korona virusa s obzirom da smo svjesni činjenice da većina nema doma ni računalo, niti tablete, a čak nemaju pristup ni internetu? Hvala.
Izvolite odgovor.
Ovo se odnosi na situaciju koja je trenutno, znači u 2020.g. i doista je to nešto čime se Ministarstvo znanosti i obrazovanja odnosno društvo u cjelini treba pozabaviti, a to je da sva djeca imaju jednake mogućnosti što se tiče tehnologije i mogućnosti praćenja odgojno obrazovnog procesa.
Znam da su tu aktivne neke udruge civilnog društva koje djeci pomažu, koje djecu okupljaju jer problem je ne samo imati tehnologiji nego je problem i ostvariti i uspostaviti vezu odnosno spojiti se on line. Dakle, definitivno nemamo svu djecu odnosno sva djeca nemaju jednake mogućnosti u ostvarivanju kvalitetnog koliko je moguće odgojno obrazovnog procesa.
Zahvaljujem.
Kolegica Grman Kizivat, izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče sabora.
Uvažena pravobraniteljice, moja replika ide u smjeru predškolskih institucija.
Drago mi je da su i predstavnici ministarstva ovdje jer možda su i oni adresa za moju repliku.
Duži niz godina govori se o uvjetima djece koja borave u jaslicama i vrtićima. Problema je više. Dostupnost vrtića kao jedan od najvećih problema, zatim broj djece koja borave u navedenim skupinama, neprilagođene prostorije, sanitarni čvorovi. Igrališta većinom nisu prilagođena jasličkim skupinama, jedna odgajateljica na veliki broj djece.
Ove godine smo svjedoci bolesti COVID 19 i potresa koji se dogodio u Zagrebu, Zagrebačkoj županiji i Krapinsko-zagorskoj, zbog CIOVID-a skupine ne bi smjele se miješati, vrtići su pogođeni potresom itd., što dovodi do preopterećenja odgajatelja. Oni su na rubu izdržljivosti. Da li ste poduzeli korake kako bi pomogli odgajateljima i kako bi zaštitili naše najmlađe? Hvala.
Izvolite, odgovor.
Ja ponovno moram istaknuti da je ovo sada, ovo je izvješće za 2019. g. međutim u ovom trenutku moram reći da u ovoj COVID situaciji pravobraniteljstvo je izuzetno aktivno i dali smo veliki broj preporuka prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja, između ostalog i postavilo se pitanje bolje organizacije u predškolama odnosno u odgojno-obrazovnim ustanovama.
Peti je na redu kolega Zekanović, izvolite.
Poštovana pravobraniteljice, istaknuli ste da ima 10% više slučajeva kojima se bavite u ovoj godini i ono što svi znamo da je usvojena Istanbulska konvencija koja se bavi sprječavanjem nasilja nad ženama i nasiljem u obitelji. Malo mi to pojasnite kako se to može dogoditi ako smo usvojili jedan dokument koji je prema mnogima a i prema vama, dobar dokument a podsjetit ću vas i za vaš stav prilikom intervjua kad ste trebali doći na to mjesto gdje ste mi eksplicitno rekli da ste protiv Istanbulske konvencije. Dakle, zanima me vaš stav danas i komentar na porast slučajeva kojima se bavite u kontekstu Istanbulske konvencije.
Izvolite, odgovor.
Poštovani kolega Zekanović, prilikom mislim da smo bili, pogrešno ste me razumjeli što se tiče same Istanbulske konvencije smatram da je to jedan dokument koji pridonosi uz sve ostale dokumente zaštiti prava i djece odnosno žena. U tom smislu mislim da se ona i primjenjuje u RH odnosno da je i prije su postojali brojni dokumenti koji su.
Sada je na redu zastupnica Vidović Krišto, izvolite.
Iako vam je to dužnost kao pravobraniteljici, pritužbe i predstavke roditelja vezano uz rad Poliklinike za zaštitu djece, niste prosljeđivali DORH-u i time ste potencijalno doveli u opasnost djecu kao žrtve seksualnog zlostavljanja da i dalje budu izloženi istome, dakle vama je dužnost prosljeđivati sve što je vezano uz tu tematiku nadređenim institucijama.
Je li razlog vašega nedjelovanja po tom pitanju i taj što je kćerka ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece Gordane Buljan Flander, vaša djelatnica?
Izvolite, odgovor.
Ja vas uvjeravam da u svim predmetima u kojima smo mi postupali a u kojima je postojala neka sumnja, mi smo to prosljeđivali nadležnim institucijama pa tako i DORH-u.
Što se tiče same Poliklinike, s njom imamo dobru suradnju odnosno ta suradnja je postojala i prije mog dolaska i ona se i dalje nastavlja, međutim nema nikakve razlike u pristupu prema Poliklinici s obzirom na funkciju moje zamjenice.
Sada je na redu kolega Bedeković, izvolite.
Poštovana pravobraniteljice, pozorno sam pročitala vaše izvješće i ono što smatram između ostaloga izuzetno vrijednim je vaša inicijativa za osnivanje specijaliziranih obiteljskih sudova koji će imati nadležnost u svim postupcima obiteljsko-pravne zaštite i podsjetit ću da su CZSS-i tijekom 2019. g. intervenirali u 4600 slučajeva radi manipulacije pravima djeteta tijekom razvoda ili prekida bračne ili izvanbračne zajednice roditelja i pritom izrekli 767 mjera obiteljsko-pravne zaštite upravo radi manipulativnog ponašanja jednog ili oba roditelja i jednako tako ću podsjetiti da je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku temeljem Sporazuma s UNICEF-om razvilo profesionalne instrumente koji će omogućiti djelotvornu i na znanstvenim spoznajama utemeljenu procjenu manipulativnih ponašanja roditelja u situacija konfliktnog roditelja.
Hvala vam.
Izvolite, odgovor.
Kao što sam u samom izvješću navela, a moram reći i kroz svoju dugogodišnju praksu rada u pravosuđu, specijalizirani sudovi bili bi izuzetno važni i zapravo bi jedini predstavljali moguće poboljšanje u samom, u zaštiti dječjih prava u tog segmentu.
Naime, u specijaliziranim sudovima trebalo bi se rješavati sva pitanja koja su vezana uz djecu a koja su danas razdvojena po različitim sudovima ovisno o građanskom ili kaznenom aspektu. Dakle, u pojedinim slučajevima nema povezivanja ta dva aspekta što je za djecu izuzetno teško i događa se da djeca i više budu upravo jer iz toga razloga poziva na sudove.
Kolegice Jeckov, izvolite.
Zahvaljujem.
Uvažena pravobraniteljice za djecu, u svojem izlaganju iznijeli ste i posebno istaknuli dramatičan porast nasilja u obitelji za čak 56% u odnosu na prošlu godinu.
Zaključili ste da su djeca iznevjerena kada je u pitanju zaštita od nasilja. Taj podatak je višeznačan. Ja vas molim ako je ikako moguće mada osobno mislim da je nemoguće u minuti komentirati ovakav podatak.
Izvolite, odgovor.
Takav podatak u svakom slučaju nam ukazuje na to da smo zakazali kao društvo u određenom slučaju odnosno da moramo poduzeti aktivnosti vezane za zaštitu djece na mjestu gdje bi trebala biti najsigurnija a to je upravo obitelj a to je njihova primarna sredina i primarno.
Kao što sam rekla izuzetno je tu važno i prepoznavanje rizičnih čimbenika odnosno pravovremeno poduzimanje aktivnosti od strane nadležnih institucija da bi se djeca pravovremeno, ukoliko je to nužno i potrebno, čak i izdvojila iz obitelji jer u prošloj godini smo bili svjedoci nekoliko odnosno nekoliko događaja koji su bili izuzetno okrutni. Eto, u tom smislu, mislim da je ovaj .../nerazumljivo/... svaki drugi komentar, s obzirom na brojku nepotreban.
Kolega Kajtazi. Izvolite.
Zahvaljujem se poštovani .../Govornik se ne razumije./... u vašem Izvješću u više navrata ste naveli da pojedine institucije nisu ispoštovale vaše preporuke. Ja vas molim da mi kažete koje institucije i koje preporuke.
Hvala.
Odgovor, izvolite.
Pa, što sam rekla, jedan od jedini prema Zakonu o pravobranitelju za djecu, jedini alat koji mi koristimo, a to su preporuke i koje dajemo institucijama. Moram reći da nisam zadovoljna sa prihvaćenošću tih preporuka. Govorimo o općim preporukama koje su išle u pojedinačnim slučajevima, taj je prihvaćenost znatno veća. Međutim, u općim inicijativama, odnosno prema općim nisam zadovoljna sa prihvaćenošću naših preporuka.
Ne bih posebno izdvajala institucije koje je nisu prihvatile, ali moram reći da se radi o većem broju institucija i da mi zapravo nemamo drugog alata u ovoj situaciji osim ponavljanja takvih preporuka.
Kolegice Murganić. Izvolite.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče HS-a, poštovana pravobraniteljice.
Osobno cijenim vaš rad i vašu susretljivost i suradnost sa brojnim institucijama kao i brojne preporuke. Dobro i potrebno je da se javljate češće u medijima, vi ste glas onih najranjivijih, najmanjih i najmlađih. Međutim, evo, ja ću se isto prikloniti da ova preporuka u kojem se osvrćete na obilježavanje kroz priredbe različitih naših tradicionalnih vjerskih blagdana, ali i recimo onih koji to nisu, .../Govornik se ne razumije./... Dani kruha koje poštuju sve, vjerujem svi građani kao jedna izraz zahvalnosti za plodove zemlje. Ne bi trebalo zaista na tome nastojati inzistirati. Tome se djeca vesele, imaju zaista odgojni karakter i tu postoji mogućnost da se uključe i druge vjerske zajednice.
Ako netko ima nešto protiv, .../Upadica: Hvala./... dobrovoljne su priredbe.
Izvolite odgovor.
Složit ću se utoliko da su određene priredbe da se djeca njima vesele i ono što je važno i što je moje zapravo polazište da se sva djeca u školi moraju osjećati dobro, da se sva djeca na takvim priredbama moraju osjećati ugodno, moraju biti, imati osjećaj da pripadaju toj zajednici. Prema tome, nisam protiv takvih proslava, međutim, ne u vrijeme nastave, odnosno ne, one moraju prisustvo na istima mora biti dobrovoljno, na dobrovoljnoj bazi.
Kolega Mlinarić. Izvolite.
Ovako, poštovana pravobraniteljice. Zašto se protivite da se molitva i blagoslov maknuli iz škola? Blagoslov i molitva za Dane kruha vama je sporna temeljem vašeg osobnog mišljenja. Tko može biti ugrožen molitvom i blagoslovom? Tko sili i tjera djecu da sudjeluju u molitvi i blagoslovu? Nitko ih ne tjera. Zašto se vi onda time bavite? Molitva i blagoslov donose samo dobro, u današnjem svijetu, složit ćete se, prijeko nam je potrebno dobro.
Izvolite odgovor.
Moram reći da to nije moj osobni stav i moram reći da se zapravo time ne bi toliko bavila da mediji, odnosno drugi nisu postavili to pitanje prema meni.
Ono što ponavljam je da se svako dijete u školi mora osjećati ugodno i da zapravo je potrebno za djecu koja nisu možda iste vjeroispovijesti ili djecu čiji roditelji su ateisti, treba osigurati da za vrijeme ovaj, vjeronauka koji se provodi u školi imaju odgovarajuću aktivnost, odnosno čuvanje. Ono što je važno je dogovor između škole i roditelja, a prisustvo na proslavama kao što sam rekla, trebalo bi biti na dobrovoljnoj bazi.
Kolegice Puljak. Izvolite.
Zahvaljujem.
Ovo je Izvješće, vaše iz 2019. g., ali mislim da je posebno važno danas u ovo doba pandemije jer ukazuje na to koliko je važno pripremiti se. Dakle u nekriznim vremenima pripremiti se za krizu. U svom izvješću upozorili ste na roditeljsko odbijanje obaveznog cijepljenja djeteta, dakle kažete da svake godine primate obavijesti sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva i Državnog inspektorata.
U tom smislu, je li vidite nekakav porast toga, porast broja roditelja koji odbijaju to redovno cijepljenje ili ima nekakav napredak u tome, posebno važno evo, kažem danas, u doba pandemije.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Kada govorimo o povredi zdravstvenih prava, s obzirom na stav struke da se radi o najučinkovitijoj preventivnoj metodi za očuvanje zdravlja, cijepljenje je u, odnosno postoji obavezno cijepljenje u RH. Kada govorimo o zdravstvenim pravima, mi još uvijek najveći broj prijava bilježimo upravo od strane institucija koje nas upozoravaju na određeni broj roditelja. Taj broj ne mogu reći da je u bitnom porastu, ali je zapravo kontinuirano isti, znači određeni broj roditelja koji to zapravo ne čine i na taj način zapravo izbjegavaju roditeljsku odgovornost.
Kolegica Opačak Bilić, izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovana pravobraniteljice u svojem izvješću spomenuli ste zaštitu prava djece po mnogim osnovama, obrazovnoj, zdravstvenoj, socijalnoj zaštiti, ali nisam registrirala u vašem izlaganju postupanje i u zaštiti prava djece i u situacijama otuđenja od strane jednog roditelja koje je jedno veliko emocionalno zlostavljanje te koje mjere poduzimate za zaštitu djece od roditelja otuđitelja.
Izvolite odgovor.
U svom izlaganju spomenula sam visoko konfliktne razvode kao svaki treći, gotovo svako treći razvod u RH nažalost postaje visoko konfliktan odnosno postaje takav da roditelji ne mogu razdvojiti svoju partnersku i zapravo roditeljsku ulogu. Spomenula sam da su djeca u takvim kad dođe do sudskih postupaka vrlo često trpe nasilje emocionalno, a naravno samim time što su odvojena od drugog roditelja vrlo često dolazi do njihovog odnosno manipuliranja ovoga. U tim slučajevima mi najčešće ukoliko tako, tražimo izvješća ali i upućujemo na postupanje Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba ili nekih drugih stručnih ustanova da se pomogne djetetu u takvim situacijama.
Kolegice Nađ, izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovana pravobraniteljice rekli ste da je povećanje obiteljskog nasilja od 56%, sad s obzirom na situaciju pandemije Covida-19 u ovoj godini smatrate li da je lockdown i izostanak fizičke nastave zapravo jedan trigger za povećanje tog obiteljskog nasilja odnosno nasilja nad djecom i koji su vaši konkretni prijedlozi da se to prevaziđe?
Hvala lijepo.
Odgovor izvolite.
Konkretne prijedloge i preporuke dali smo i ovaj dostavili nadležnom ministarstvu. Svakako mi još u uredu moram reći da ne bilježimo, ali svakako sva neka stručna predviđanja i stručna istraživanja stručnjaka pokazuju da je vrijeme kada su djeca bila zatvorena zbog situacije u kući moglo dovesti odnosno da će dovesti i do povećanja nasilja i u tom smislu sam govorila o povećanoj osjetljivosti i ranjivosti djece u ovoj situaciji Covid odnosno u vrijeme lockdowna.
Ono što je potrebno i opet kažem potrebno je svi koji dolaze u bilo kakav kontakt potrebno je da ukažu na odnosno da prijave sumnju na bilo kakav oblik nasilja …/Upadica: Kolegice./… isto tako Red baton imamo različite aktivnosti …/Upadica: Hvala vam./…
Hvala vam.
Kolegice Martinčević, izvolite.
Poštovana u vašem izvješću osvrnuli ste se i na problem udomiteljstva. Nakon godina i godina iščekivanja zakona, zakon je konačno donesen 2018. godine, međutim pokazalo se da nije ispunio svrhu. Naime, broj udomitelja pada, isto tako veoma mali broj ljudi prijavio se za profesijom, mali broj udomitelja prijavio se za profesionalni status, pa vas molim da mi kažete što ćete, dakle što nije bila intencija zakona, što ćete poduzeti, kakvo ćete promjene zakona inicirati vezano uz to. I moram se osvrnuti na vašu izjavu da ne želite izdvajati institucije koje ne slušaju vaše preporuke. Ja mislim da je vaš posao da jasno navedete koje su to institucije koje ne slušaju vaše preporuke. Isto tako i u slučaju ovih pitanja vezanih uz vjerske obrede, vi ste, ovdje predstavljate, u školama predstavljate instituciju i ograđivanje to nije moj osobni stav, mislim da nije primjeren.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem na komentaru, a s obzirom na udomitelje i novi Zakon o udomiteljstvu činjenica je da to kao privremeni oblik skrbi nailazi na određene probleme, a to je da imamo nedovoljni broj udomiteljskih obitelji i da imamo nejednaku zastupljenost na području RH, da postoji problem uparivanja tzv. između udomitelja i djece odnosno da se vrlo često slobodno, djece smještava u udomiteljsku obitelj prema slobodnom mjestu, prema nekom gdje je slobodno mjesto. Vezano za udomiteljstvo mislim da je odnosno broj udomitelja mislim da je pitanje motivacije udomitelja tu zapravo nešto što je presudno. U tom smislu mislim da je potrebno i više kampanja, ali mislim isto tako i veća podrška. Ono što je uočeno na terenu da je nedovoljna …/Upadica: Hvala./… podrška udomiteljima.
Kolegice Maksimčuk, izvolite.
Hvala predsjedniče Hrvatskoga sabora.
Uvažena pravobraniteljice u vašoj raspravi i izvješću ste spomenuli odnosno zagovarate i preporučate da se oforme specijalizirani sudovi za djecu što su evo već i u replikama neke kolegice spomenule. U potpunosti se slažem sa vama kad iz izvješća vidimo da je u 2019. godini, da su centri za socijalnu skrb intervenirali 4.600 puta u slučajevima naravno manipulacije djeteta tijekom razvoda odnosno prekida bračne zajednice i izrekli 767 mjera obiteljsko pravne zaštite. Naravno kad bi ovaj osnovali takve specijalizirane sudove da bi pomogli, a sve u svrhu najbolje zaštite djece.
Odgovor izvolite.
Ponovno kada se vratimo na specijalizirane sudove to je bila i jedna od zadataka odnosno prioritetnih aktivnosti koje su postavljene u Nacionalnoj strategiji za prava djece. Ponovno ću istaknuti samo specijalizacijom stručnjaka odnosno tima koji će raditi na tom, na takvom sudu može se zaštiti dijete bolje da ne kažem u potpunosti. U tom smislu zalagat ću se i dalje, inače je prijedlog ureda već dugi niz godina, ali zalagat ćemo se i dalje za osnivanje takvih sudova.
Sada je na redu kolega Željko Pavić, izvolite.
Spomenuli ste nasilje u školama pa me interesira da li imate podatke o događajima koji nastaju u školama te da li imate podatke kako se ti problemi rješavaju koji su nastali u školama?
Naime, to mi je bliska tema i znam da pedagoške službe se često odnose prema nasilnicima na način koji nije dobar za ostale učenike. Argumenti su za to da se trebaju ti učenici prilagoditi, da se trebaju socijalizirati, međutim nije dobro da se oni prilagođavaju i socijaliziraju na teret ostale djece. To je prvo pitanje.
Drugo pitanje je, da li ste razmišljali o tome da se donose neki propisa kojim bi se definirale obveze roditelja u svezi praćenja i ograničenja aktivnosti djece na društvenim mrežama jer smatram da bi to bio jedan od dobrih poluga da se djeca na neki način privole i prisile da se ne mrežama ponašaju u skladu sa normama civiliziranog društva?
Hvala vam.
Izvolite odgovor.
Kao što sam rekla vršnjačko nasilje je izuzetno zabrinjavajuće i ono je najčešći oblik nasilja u školama. Ono što zabrinjava je dakle potrebna je možda educiranost odnosno dodatna podrška prema nastavničkom osoblju, prema odgojno obrazovnim djelatnicima kako bi se znali postaviti u toj situaciji. Isto tako potrebno je zapošljavanje ili veća aktivnost stručnih radnika u školi koji će raditi sa djecom koji su počinitelji tog nasilja, ali isto tako pružiti i podršku djecu koje je trpilo to nasilje.
Nijedno nasilje ne nastaje preko noći, svako nasilje djeteta znači da je dijete pokazuje svoje emocije odnosno da mu je potrebna određena pomoć.
Sada je na redu kolegica Vlašić Iljkić.
Izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče.
Poštovana pravobraniteljice.
U svom izvješću navodite da kroz kontakte s domovima koji skrbe o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi i s udomiteljima uočavate da se centri teško odlučuju na pokretanje postupka prema nadležnim sudom i da se ukoliko i pokrenu postupci radi rješenja roditeljske skrbi su često dugotrajni.
Postoji i niz situacija u kojima je sud taj koji nije postupio prema prijedlogu centara za socijalnu skrb te kavo je vaše iskustvo u tom dijelu u radu sudova odnosno vaša suradnja sa sudovima?
Iz mog iskustva u međuresornoj suradnji redovno je sud taj koji ima najmanje sluha za povećanje kompetencija u svom radu kao i za potrebom za međuresornom suradnjom.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem na pitanju.
Svakako ono što ću reći je da vidim tu određenu težinu kako u postupanju centara tako i u postupanju sudova, neću reći inertnost ali ću reći da se znam da je takvu odluku izuzetno teško donijeti, ali u postupanje u najboljem interesu djeteta često doista nije slučaj.
Vrlo često se takvi predmeti na sudovima vode izuzetno dugo i mislim da je u pojedinim situacijama treba biti i hrabriji, ali ja držim i ponovno da je za to potrebna dodatna educiranost stručnjaka odnosno sudaca i svih osoba koje rade na takvim predmetima.
Sada je na redu kolega Celjak.
Izvolite.
Hvala poštovani predsjedniče.
Poštovana pravobraniteljice.
U izvješću za 2019. naveli ste da su povrede prava djece na odgoji i obrazovanje na prvom mjestu gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček godinama je protupravno zabranjivala jednom sisačkom hokejskom klubu korištenje Ledene dvorane Zibel. Unatoč odlukama nadležnih institucija te naredbe sportske inspekcije iz 2019. da se diskriminiranim članovima hokejskog kluba moraju omogućiti termini u Sisačkoj ledenoj dvorani, djeca iz tog kluba dobili su termine tek ove sezone. Djeca od 8 do 13 godina i to dva termina tjedno od pola deset do pola jedanaeste navečer. Osnovnoškolska djeca idu na spavanje u to vrijeme.
Na koji način vaš ured može zaštiti djecu koju gradonačelnica Siska zajedno sa svojim suradnicima godinama diskriminira, a sada im je omogućene kasni termin koji im utječu na kvalitetu sna djece, na umor i dekoncentraciju na nastavi?
Hvala.
Izvolite odgovor.
Pa moram reći da je u ovoj situaciji sada trenutnoj covida zadnja preporuka koja je izašla iz ureda upravo preporuka vezana za korištenje školskih dvorana. Znamo da je djeci potrebna tjelesna aktivnost i te dvorane se mogu iznajmljivati samo pod određenim uvjetima u naravno u sadašnjim uvjetima odnosno prema toj epidemiološkoj situaciji.
Što se tiče same zaštite djece u korištenju te dvorane mi smo i sami uključeni u sve takve slučajeve odnosno preporučamo da se djeci omogući i da budu prioritetu u korištenju iste.
Hvala.
Imamo još tri replike, prvi je kolega Brumnić.
Izvolite.
Poštovana pravobraniteljice.
Vaš cilj bi ustvari trebao biti jednako pravo djece na djetinjstvo odnosno budućnost. Kada se pogledaju izvješća koja ste dali u zadnjih nekoliko godina onda se uočavaju slični problemi, čak bi rekao isti, a raste broj povreda dječjih prava.
Dobro ste primijetili u svojoj raspravi da je ovo interdisciplinarni pristup problemu i da jedino na taj način ga moguće riješiti, jedini problem je to što taj interdisciplinarni pristup odnosno međuresorni pristup kroz ministarstva i institucije kontrolira Vlada.
Meni je moram priznati na neki način nelogično da nije Vlada govorila nakon vas što je ona napravila u pogledu onih problema proteklih godina i na koji način i kada ih misli riješiti jer ustvari Vlada je ono mjesto koje bi moglo riješiti probleme na koje vi ukazujete odnosno velikim djelom. Hvala.
Hvala. Izvolite, odgovor.
Pa evo zahvaljujem zapravo na ovom komentaru, međusektorska suradnja je jedina koja može dovesti do poboljšanja položaja djece u nekim konkretnim i odgovori na potrebe djece i u tom smislu smo i mi pozivali, pozivam zapravo i u pojedinim slučajevima ali i u cjelini isto tako i Vladu da poradi na tome.
Kolega Habijan, izvolite.
Hvala lijepa poštovani predsjedniče.
Poštovana pravobraniteljice, evo maloprije je kolegica Martinčević postavila upit odnosno pitanje vezano za udomiteljstvo i probleme dakle sa sve manjim brojem udomitelja, ja bi se osvrnuo na ovaj dio vašeg izvješća gdje govorite o posvojenju.
Dakle spominjete kako na 31. prosinca 2019. u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i centrima za pružanje usluga u zajednici, nalazilo se svega 75 djece koje ispunjavaju uvjete za posvojenje te ih je 25 zapravo usvojeno. Zanima me da li je to 25 konačna brojka ili se odnosi samo na ove institucije obzirom ako gledamo brojeve od proteklih godina, oni su nekoliko puta veći pa me zanima da li je došlo do određenog pada i koji bi bili razlozi tome, hvala lijepo.
Izvolite, odgovor.
Pa ono što sam naglasila, a to je da upravo uslijed možda nekih nemilih događa je u protekloj godini došlo do povećanja broja djece u institucijama ali ova brojka je konačna brojka koja je navedena a koju smo mi dobili prema podacima jer sve podatke koje mi prikupljamo odnosno koji su u izvješću navedeni su podaci koji su prikupljeni od nadležnih institucija.
I zadnja replika, kolegica Perić, izvolite.
Hvala poštovani predsjedniče.
Poštovana pravobraniteljice, vidljivo je iz godine u godinu i znamo kolika je zapravo odgovornost i vaša ali i nas kao roditelja i koliko je kompleksna zapravo sama briga za djecu i sve oko njih, koliko je važan obiteljski život i sve ostalo.
Ono što bi ja istaknula možda je važno za reći koliko je upravo u ovom mandatu postignuto da su se povećali kapaciteti vrtića bilo u gradovima, bilo u manjim sredinama jer je jako važno da je dostupnost upravo dječjih vrtića svugdje jer upravo kroz taj način edukacije i učenja djece u svim sredinama postiže se zapravo ravnomjernost i usluge ali i kvaliteta života.
Izvolite, odgovor.
Hvala lijepa na zapravo komentaru koji mi ističemo kroz naše izvješće, ono što je važno je da svako dijete ima jednake mogućnosti pristupa u predškolskim odnosno u vrtićkoj predškolskoj dobi jer samo tako svako dijete ima zapravo istu ja bi rekla, startnu poziciju u životu i zbog toga mi radimo i brojne su i kampanje odnosno uključeni smo u kampanje gdje zapravo se govori o važnosti upravo tog djela odrastanja djece. Nejednaka je zastupljenost na teritoriju RH obuhvata djece u vrtićima, izuzetno je nejednaka i u tom smislu je potreban dodatni rad i angažman svih.
Zahvaljujem pravobraniteljici, možete sada se vratiti na mjesto, došli smo do kraja s replikama, imam zahtjeve za stankom, prvi je kolega Bulj, izvolite.
Hvala lijepo.
Tražim stanku u ime kluba MOST-a od 10 minuta. Evo ovdje smo čuli suhoparne statističke pokazatelje o povredi prava djece. U Hrvatskoj seksualni manijaci koji se iživljavaju nad djecom, pedofili, imaju manje kazne nego kad navijač pred stadionom popije jedno pivo. Oni su zaštićeniji nego lički medvjedi.
Imamo problem u RH vršnjačkog nasilja, imamo problem obiteljskog nasilja, brojne probleme, međutim činjenica je kad govorimo o pravima djece, da moramo govoriti o tome da u RH na području 2/3 Hrvatske naša djeca nemaju mogućnost obrazovanja kao što je npr. u Zagrebu. Nemaju pravo na vrtić, 40% jedinica lokalnih samouprava nema mogućnost da omogući za jedno dijete vrtić. Za jedno dijete. Zato imamo porazne rezultate, porazne rezultate.
U Cetinskoj krajini prije 10 g. upisalo bi se 800 prvašića, ove godine 400. 400, to su rezultate politika prema djeci. Zbog čega? Većina djece u tim naseljima prekrasnim, brdsko-planinskim koji su zaboravljeni, u nerazvijenim, nemaju vodoopskrbu, nemaju vode u svojim kućanstvima, roditelji ne mogu omogućiti vrtić, zdravstvenu uslugu, prijevoz, da vidite u kojim autobusima ih se prijevozi, koji gore svako dva dana, djecu boje se poslati.
Pa pogledajte imtoski kraj koliko je škola zatvoreno, Cetinsku krajinu, Zagoru, Knin, šibensko zaleđe, G. kotar i vi govorite ovdje o nekoliko zgrada vrtića? Pa još malo i neće se čut dječji plač u 2/3 Hrvatske.
…/Upadica predsjednik: Hvala kolega Bulj./…
Dosta je samo suhoparne statistike. Hvala lijepa.
Drugi se javio kolega Zekanović, izvolite.
Ili ste odustali ste skroz? Dobro, onda je …
…/Upadica sa strane, ne razumije se./…
Tražite stanku, izvolite.
Dakle, tražim stanku ipak, ali ovdje moram prvo prije nego što je zatražim, u biti tražim je ispred kluba Hrvatskih suverenista, tajnik sjednice, g. Bukarica je vidio da sam ja tražio stanku u onom trenutku i stanka meni je trebala onda a ne sada. Ja bi volio da poštovani tajnik sjednice, plenarne sjednice, kad uspostavi kontakt očima a uspostavili smo, da odmah obavijest predsjedavajućeg, u ovom slučaju to ste vi i da se odmah dobije stanke jer meni u onom trenutku je trebala stanka a sad mi više ne treba. Ali evo već kad sam, kad sam ovdje odnosno kad već imamo vrijeme za govoriti još ću jedanputa reći jednu činjenicu koja je istinita, a može se pogledati i u zapisniku sa sjednice odbora.
Dakle, poštovana pravobraniteljice na moje eksplicitno pitanje jeste li vi za Istambulsku konvenciju vi ste rekli ja sam protiv toga, ja sam protiv toga. Kasnije ste zbog toga što morate biti u milosti Andreja Plenkovića promijenili svoj stav o Istambulskoj konvenciji.
Ja sam nakon tog vašeg odgovora rekao okej, ako ste vi protiv Istambulske konvencije imat ćete moj glas. Kasnije sam nakon par tjedana odnosno čim ste izabrani promijenili ste ploču. Ne samo da ste promijenili ploču u smislu Istambulske konvencije, promijenili ste ploču i u smislu, vidimo sada i molitve u školama. Dakle, i molitva vam je postala sporna, kao da molitva nekoga ugrožava. Onaj ko nije vjernik nek se ne moli, onaj ko je vjernik nek se moli. Ajmo mu omogućiti, ajmo mu omogućit da ima priliku se pomoliti i ne vidim što je u tom sporno.
Dakle, ja bi volio da vi kao osoba koja zastupa djecu bude vjerodostojna i da govori istinu jer zapisnik sa sjednice je iznimno jasan. Dakle, maloprije ste rekli laž, rekli ste mi jasno eksplicitno da ste za Istambulsku, nakon tri tjedna da ste protiv nje. Pardon, obrnuto.
Stanka će biti odobrena i vama.
Sada je na redu zastupnica Vidović Krišto, izvolite.
…/Govornik nije uključen/…zapravo iz 3 razloga.
Prvi je odgovarajući na pitanje uvaženom zastupniku Stipi Mlinariću Čipi, gđa. pravobraniteljica je zapravo ovaj iznijela jednu neistinu jer je jučer na sjednici odbora jasno i nedvosmisleno rekla da je odluku o molitvama i blagoslovu donijela na temelju osobnog mišljenja.
Drugi razlog je pitanje vezano uz Polikliniku za zaštitu djece u kojem sam jasno postavila pitanje zašto se od strane pravobraniteljice, što joj je dužnost, ne prosljeđuju predstavke koje ukazuju na možebitno visokorizične kaznene radnje na štetu djece ne prosljeđuju DORH-u, a tiču se predstavki na račun, rad Poliklinike za zaštitu djece.
I kad sam pitala je li to povezano to ne činjenje je li to povezano time da je ravnateljičina kći, kći Gordane Buljan Flander, zaposlenica ureda pravobraniteljice, dobila sam odgovor da se prosljeđuje po redovnom postupku.
A opet ću se pozvat na jučerašnju sjednicu i postoji fonogram gdje je izrijekom rečeno da nije postupila. Imamo 5 predstavki u zadnjih 2. tjedna samo gdje su roditelji ogorčeni što se te predstavke ne prosljeđuju nadležnim tijelima vezano uz rad poliklinike. Nitko ne optužuje da je netko počinio kazneno djelo od naše strane. Mi kao saborski zastupnici tražimo da se te predstavke prosljeđuju nadležnim tijelima, da se rasvijetli je li to istina ili nije. U najmanju ruku to bi trebao bit interes i poliklinike da se vidi i da se skine ljaga sa takve jedne institucije.
I treće, mislim da je nedostatan rad pravobraniteljice u kontekstu kažnjavanja kaznenog dijela pedofilije, nije normalno i Bogu hvala u ovom saboru se nekoliko puta čulo nije dobro niti dostatno da se za takva dijela počinitelji i predatori i pedofili kažnjavaju kaznom radom za opće dobro.
Stanka će biti odobrena.
Kolegice Murganić izvolite.
…/Govornik nije uključen/…
U ime Kluba HDZ-a željela bi progovoriti o tome što je sve vlada učinila u proteklom mandatu i u ovom mandatu kako bi jačala i obiteljsku politiku i socijalne politike, a sve sa ciljem jačanja i zaštite prava naših najmlađih, naše djece.
Kada govorimo o tome kako su prava ugrožena i kako su zakazali onda se ističu da su to institucije i ustanove, međutim vrlo često zaboravimo da smo mi svi, al baš svi mi članovi društva, članovi ustanova i institucija i da ovako uopćeno prebacivanje odgovornosti ne oslobađa nas od nečinjenja odnosno od situacije s kojom zaista nije nitko zadovoljan.
Upravo vrlo često se spominje da je važan start jednaka prava i jednake mogućnosti za naše najmlađe, a to je taj predškolski odgoj i obrazovanje.
Prošle godine 2019. i 2018. potpisano je 300 ugovora za izgradnju vrtića upravo u ruralnim sredinama, ali znate što će to značiti kada oni se izgrade i kada sažive, a i 250 ugovora bilo je usmjereno na poboljšanje uvjeta u već postojećim vrtićima.
Što može učinit vlada, vrlo često se ovdje čuje, ali malo se čuje što trebaju učiniti lokalni čelnici, a svi smo mi dio lokalnih sredina.
Naime, reći ću u Karlovačkoj županiji sve općine, dakle sve općine imaju vrtiće bez obzira da li su to sredine u kojima je 5-ero djece, 10-ero djece, imaju vrtiće, a znate kako? Iskoristila se je prazni prostor velikih škola, velikih učiona i uz škole zajedničkim naporom se je osigurao i školski rad odgoj i obrazovanje i predškolski rad, to je jeftinije, a sa strane vlade se je to i sufinanciralo.
Dakle, bez kritike možemo malo i sa samokritikom …/Upadica: Hvala/…puno toga postići.
Stanka će isto tako biti odobrena.
Javlja li se još netko?
Ako ne, nastavljamo u 10 sati i 55 minuta.

STANKA U 10,42 SATI
NASTAVAK NAKON STANKE U 10,58 SATI.

Poštovane kolegice i kolege, nastavljamo s radom. Prelazimo na rasprave, ako se želi javiti netko od izvjestitelja odbora? Je, javlja se kolegica Vidović Krišto, predsjednica Odbora za obitelj, mlade i sport. Izvolite.
Dame i gospodo, cijenjena prazna sabornice ili poluprazna ili skoro pa potpuno prazna, jučer smo dakle održali sjednicu Odbora za obitelj, mlade i sport. Održali smo sjednicu sa samo jednom točkom dnevnog reda. Nažalost većinom glasova članova odbora, odbijene su .../Upadica: Kolegice Vidović Krišto, samo malo vas molim./... dvije točke predviđenog dnevnog reda.
Samo malo vas molim. Ovo nije vaša interpretacija, vi ne možete govoriti žalost, nažalost, vi imate pravo izvijestiti i pročitati izvješće odbora, a ne interpretirati onako kako vi to želite i što je vaš stav.
Dakle vi ste ovdje dužni prezentirati stav većine u odboru.
Dobro, povlačim riječ nažalost ukoliko je ona obojena mojim emocijama pa ću vas izvijestiti da su odbijene većinom glasova dvije točke dnevnog reda. Prva je Prijedlog demografskim mjera .../Govornik se ne razumije./... namjenu novaca iz državnog proračuna, a druga je Inicijativa roditelji od 0-24, predstavke, s obzirom na epidemiološke mjere u obrazovnom sustavu. Dakle održali smo sjednicu sa jednom točkom dnevnog reda i razno. Dakle, točka dnevnog reda bilo je Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2019. g.
Podnositeljica je bila pravobraniteljica za djecu i ja ću ovom prilikom iznijeti službeno izvješće s rasprave. Odbor za obitelj, mlade i sport HS-a kojim predsjedam na drugoj sjednici odbora održanoj 14. listopada 2020. g. razmotrio je Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2019. g. koji je predsjedniku HS-a dostavila pravobraniteljica za djecu aktom od 31. ožujka 2020. g.
Odbor je Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo sukladno čl. 87. Poslovnika HS-a. U uvodnom izlaganju, pravobraniteljica za djecu navela je kako je ured u 2019. g. postupao po 1741 zaprimljenoj prijavi o povredama pojedinačnih prava djece, a koje se odnose na ukupno 2 029 djece i 309 grupa djece. Radi se o porastu broja prijava kako kaže, za 10% u odnosu na godinu ranije. Najviše zaprimljenih prijava odnosilo se na nemogućnost ostvarivanja obrazovnih prava, 391, ostvarivanje roditeljske skrbi 340, nasilje nad djecom i zanemarivanje djece 281, zdravstvena prava 137 te prava na sigurnost i zaštitu 130.
Kako su sva prava djeteta jednako važna, dokument je vrlo opsežan te pravobraniteljica smatra kako se ne radi samo o izvješću o radu Ureda pravobraniteljice za djecu nego se radi o izvješću o stanju prava djeteta u 2019. g. duži niz godina povećava se broj visokokonfliktnih razvodnih brakova kako kaže, koji se negativno odražavaju na život djece, pogotovo kad ih jedan roditelj svojim postupcima nastoji otuđiti od drugog roditelja. Neizvjesnost uslijed dugotrajnosti sudskih postupaka u kojima se odnose, donose za djecu ključne odluke, može imati za djecu nesagledive posljedice, smatra pravobraniteljica.
Stoga se pravobraniteljica zalaže za osnivanje obiteljskih sudova, što je i predviđeno u Nacionalnoj strategiji za prava djece. Kao poseban problem u 2019. g. pravobraniteljica bilježi problem nasilja i među djecom, osobito online nasilje koje sve češće postaje nasilje uživo.
2019. g. odnosno ta godina je bila izazovna i za pravo djeteta na obrazovanje u svjetlu činjenica da je školska godina 2019./2020. kratko nakon početka imala dugotrajan štrajk djelatnika. U segmentu obrazovanja zabilježena je i nejednaka dostupnost dječjim vrtićima, mogućnost osiguranja toplog obroka u školama, podrške djece s teškoćama u razvoju, što sve uvelike ovisi o mogućnostima jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Dodatni napori potrebni su i zaštiti djece od siromaštva obzirom da statistike pokazuju da je svako peto dijete u riziku od siromaštva.
Siromaštvo ne znači samo nedostatak novčanih sredstava, nego ono utječe na nemogućnost ostvarivanja svih dječjih prava, pa u konačnici i dovodi do isključenosti. Pravobraniteljica važnim smatra i povjerenstvo za ranu intervenciju u djetinjstvu te se zalaže za njegovo osnaživanje jer je jačaju kapaciteti roditelja i prevenira institucionalizacija djece s teškoćama. Kako bismo osigurali najveću moguću dostupnost dječjih prava, pravobraniteljica je jučer iskazala da apelira na sve sustave da pojačaju međuresornu suradnju jer je ona nužna. Predstavnica Vlade RH pored osnovnih značajki i izvješća naglasila je kako je Vlada orijentirana na zaštitu prava djece, spremna na suradnju i teži boljoj suradnji svih dionika procesa zaštita prava djece.
U raspravi koja je uslijedila većina članova odbora podržala je ovako izvješće pravobraniteljice za 2019. g. S obzirom da postupanja pravobraniteljice idu u smjeru davanja prijedloga i preporuka, postavljeno je pitanje je li pravobraniteljica zadovoljna usvajanjem njenih preporuka od strane institucija kojima ih daje, na što je odgovoreno da postoje institucije koje u velikoj mjeri usvajaju preporuke, no ima i onih koje to ne čine. Pravobraniteljica je izrazila nezadovoljstvo ukupno usvojenim i primljenim preporukama.
Vezano uz pitanje zaštite prava djece pripadnika nacionalnih odnosno narodnih manjina rečeno je kako se veliki dio prijava odnosi na djecu Romske narodnosti, no slični problemi koji se iščitavaju iz tih prijava npr. izostanak mogućnosti školovanja na materinjem jeziku, literatura na materinjem jeziku dodano je kako se uočavaju i kod djece pripadnika drugih narodnih manjina.
U kontekst dječjih prava stavljena su i djeca s poteškoćama za čiju je inkluziju potrebna dodatna empatija i pojačana podrška zajednice.
Pravobraniteljici je postavljeno pitanje o postupanju temeljem osobnog saznanja pravobraniteljice za zanemarivanje, zlostavljanje, spolno zlostavljanje ili drugo kazneno djelo na štetu djeteta, a koje bi ona po saznanju morala prijaviti nadležnim tijelima DORH-u i centru za socijalnu skrbi te predložiti mjere za zaštitu djeteta. Naime, članica odbora ima saznanja o predstavi odnosno predstavkama upućenim pravobraniteljice s elementima iz kojih se da zaključiti da se radi o kaznenom djelu na štetu djeteta. Uvidom u pojedinačne spise nailazi se na tipski odgovor kako ured nije nadležan postupati kada se traži konkretna pomoć.
Postavljeno je pitanje zašto nisu poduzete mjere koje su u ovlasti pravobranitelja? Pravobraniteljica je odgovorila kako je ured zasigurno postupao, a ako je bilo pogreški u postupanju one će biti ispravljenje.
S obzirom na preporuku pravobraniteljice Ministarstvu za obrazovanje i znanost da se obilježavanja vjerskih sadržaja npr. Dani kruha, ne održavaju izvan nastave vjeronauka, postavljeno je pitanje znači li to da se u školama ne smije obilježavati recimo Sv.Nikola ili Božić, te na koji su način ugrožena dječja prava ukoliko se obilježavanje Dana kruha ipak organizira. Pravobraniteljica je rekla kako ima pritužbe ih kojih se vidi da pojedine škole ili odgojno obrazovni djelatnici ne organiziraju provođenje nastave vjeronauka tako da djeca koja ga ne pohađaju budu zbrinuta nekim drugim aktivnostima stoga je predlagala da se nastava vjeronauka održava na početku ili na kraju radnog dana učenika. Pravobraniteljica je pojasnila kako se djeci drugih konfesija ili ateistima ne smije nametati vjerski program. Molitvama i vjerskim obredima mišljenje je pravobraniteljice nije mjesto na školskim priredbama jer se na taj način kaže sva djeca ne osjećaju ugodno i dobrodošlo. Samo obilježavanje Dana kruha bez molitve i vjerskog obreda smatra prihvatljivim. Dakle, istaknula je svoje mišljenje.
Za izradu dječjeg proračuna koji je u 2019. godini po prvi put napravljen članovi odbora iznijeli su pohvale no utvrdili kako je nužno pratiti njegov daljnji razvoj i mogućnost poboljšanja. U raspravi, članovi odbora govorili su o zaštiti dječjih prava djece u pokretu, djece na otocima i drugih ciljanih skupina djece čija su prava u povećanom riziku kršenja pa stoga trebaju biti promatrana s većom pozornosti.
Preporuke pravobranitelja su izuzetno važne, stoga članica odbora smatra da je nužno napraviti statistiku koje preporuke nisu usvojene odnosno koje su sustavno usvojene i što je napravljeno da one doista budu žive.
Govoreći o svijesti djece, o njihovim pravima zabrinjavajuće je tvrdi pravobraniteljica koliko malo djece zna da ima pravo sudjelovati u donošenju odluka koje se odnose na njih, koliko malo odraslih zna za to pravo, a još je više zabrinjavajuće kaže što toga nisu svjesni ni mnogi stručnjaci koji odgajaju djecu.
Članovi odbora podržali su pravobraniteljicu u, pojedini članovi odbora podržali su pravobraniteljicu u nastojanju i prijedlogu da se obiteljski sudovi osnuju s obzirom da je potreban …
Kolegice Krišto ja bih vas molio samo malo ovaj običaj je da se pročita kratko izvješće, dakle mi smo skratili rasprave i ovo je potpuno neproporcionalno trajanju ostalih rasprava. Dakle, izvješće odbora je kratko, ono izvijesti sabor o tome što je zaključak ovoga, a ne čita se kompletno materijal u trajanju od 20 minuta jer može biti sastavljen od sat vremena. Dakle, molim vas da privedete kraju svoje izvješće.
Jel vam prihvatljivo da ima još otprilike minuta i pol?
Minuta i pol je u redu, da.
Ok. Vezano uz nedostatak psihologa kao stručnih suradnika u školama pravobraniteljica je navela kako ured dulji niz godina se bavi upravo nedostatnim zapošljavanjem u školama. U uredu imaju veći broj molbi iz škola kojim mole da im se pomogne u rješavanju ovog problema. Nažalost odgovor iz Ministarstva znanosti i obrazovanja je kako se i na stručne suradnike odnosi zabrana zapošljavanja.
S obzirom da je primijećeno kako se učenici često ne žele obratiti nastavnom osoblju za rješavanje problema osobito ako govorimo o vršnjačkom nasilju, nedostatak psihologa i drugih stručnih suradnika velik je problem. U raspravi je i izneseno mišljenje kako je pravo djeteta na obrazovanje bilo najugroženije u 2019. godini čemu je uvelike doprinijelo Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje se po mišljenju zastupnice u Hrvatskome saboru oglušilo na upozorenja i preporuke koje su stizale od zastupnika tijekom godine. Smatra da se kroz zajam Svjetske banke treba investirati u obrazovnu infrastrukturu kako bi se neki od problema mogli riješiti. Problem asistenata u nastavi svakom djetetu kojemu je on potreban smatra zastupnica postojao je prije no što smo počeli crpiti sredstva EU i kada su asistenti bili nejednako dostupni i ovisili o mogućnostima lokalnih i područnih (regionalnih) jedinica samouprave. Sada imamo veću masu financijskih sredstava ali Ministarstvo znanosti i obrazovanja svojim pravilnikom oduzima mogućnost velikom broju djece da imaju asistenta u nastavi. Pored vršnjačkog nasilja i nasilja nad djecom svrgnuta je pozornost na pritužbe na nezakonito, neprimjereno, neprofesionalno i neetično postupanje odgojno obrazovnih radnika prema djeci te na provedbu, te na povredu dostojanstva djeteta. To su pritužbe koje se ne smije zanemariti. Nakon provedene rasprave članovi odbora su s 10 glasova za i 2 glasa protiv odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje zaključka o prihvaćanju Izvješća o radu pravobraniteljice za djecu 2019. godine. Protiv izvješća glasovali su nezavisna zastupnica iz Kluba Domovinskog pokreta Karolina Vidović Krišto te Marko Milanović Litre iz Kluba suverenista, za prihvaćanje izvješća glasovali su iz HDZ-a Ante Bačić, Vesna Bedeković, Ivan Budelić, Ante Deur, Nada Murganić te iz SDP-a članovi odbora Andreja Marić, Romana Nikolić, Irena Šimunić, Radojka Borić, a iz platforme Možemo te iz SDSS-a Dragana Jeckov.
Hvala vam lijepa.
Molim vas, kolegice Krišto hvala vam lijepa, vi ste svoj posao obavili.
Što sam rekla da ste vi …/Govornik se ne razumije/…
Isprika kolegice Borić.
Kolegice i kolege, budući da ovo nije uređeno Poslovnikom, dakle izvješća o radu odbora i onome što su odbori zaključili, do sada su se koristili uglavnom kako bi nas ukratko predsjednici ili potpredsjednici odbora upoznali sa zaključcima.
Ovo nije sada prvi puta kolegice Krišto Vidović nego su i drugi neki predsjednici i potpredsjednici odbora koristili ovo vrijeme i govorili 10-15, pa i više minuta. Dakle, morat ćemo urediti jednostavno ovo vrijeme za izvješće odbora na neki kraći razumniji rok jer nije logično da se izvješće odbora čita duže nego što su rasprave klubova ili pojedinaca. Niste vi ništa krivi, vi ste napravili onako kako možete sukladno Poslovniku, ali ja najavljujem da ću tu zamoliti konzultacije klubova da uredimo i taj dio Poslovnika kako bi to bilo proporcionalno i u skladu sa govorima klubova i pojedinaca.
Idemo sada na rasprave klubova, prvi je na redu Klub zastupnika HDZ-a, poštovana kolegica Nada Murganić, izvolite.
Zahvaljujem poštovani predstavniče HS.
Imamo pred sobom izvješće o, o pravobraniteljice za djecu za 2019.g. i već kao što smo već dosada iz prijašnjih dosadašnjih rasprava vidjeli da ne možemo biti zadovoljni sa stanjem prava djece, kako su sva prava važna teško ih je zaista izdvojiti u ovim raspravama, ali bit će prilika i dat će se sigurno naglasak na još štošta što će biti sada u ovoj raspravi možda i propušteno.
Pravobraniteljica kaže da je u 2019. 10% više prijava, prijavljuju i pojedinci, odrasle osobe, roditelji, udruge, ustanove, institucije. Pravobraniteljica daje isto tako i preporuke institucijama i ustanovama.
Međutim, ono što bi ja voljela istaknuti, a to je da prijavu vrše i djeca, dakle pravobraniteljstvo za djecu je zaista prisutno u javnosti i možemo reći da sve više ispunjava svoju ulogu.
Kada govorimo o učešću djece onda možemo isto tako istaći da pravobraniteljica u svom uredu ima i savjetnike iz mreža mladih što doprinosi i participaciji djece u odlučivanju odnosno u tome da se čuje i njihov glas.
2019.g. je godina kada smo obilježavali 30.-tu obljetnicu Konvencije prava djece, a i evaluaciju strategije za prava djece Vijeća Europe od '16. do '21.g. Međutim, nažalost pamtit ćemo ju i po tome da su, da je u toj godini došlo do drastičnog ugrožavanja pojedinih, prava pojedine djece kroz nasilje, stradavanja djece u okviru obitelji, stradavanja djece u prometu i gubitak života.
Ono kada govorimo da su nam, da su se djeca javljala sa zaštitom svojih prava, svakako iz njihove percepcije i iz njihovih aktivnosti kojima su oni sada posvećeni, a to je zaštita prava vezano za odgoj i obrazovanje koje su naročito kulminirali u dugotrajnom štrajku, ali i djeca su se obraćala pravobraniteljici zbog prava i zahtjeva za uzdržavanje od strane roditelja koji ne živi sa djetetom, kao i na odluku pojedinih institucija kod određivanja roditeljske skrbi.
Ono što možemo posebno istaći to je da i pravobraniteljica ističe i sve nas se dojmilo da je nakon drastičnog stradavanja djece na otoku Pagu pojačano izdvajanje djece iz obitelji za koje se pretpostavlja da ne mogu ostvariti adekvatnu roditeljsku ulogu i naravno da zbog nedostatka udomitelja, specijaliziranih udomitelja i profesionalnih udomitelja bilo je i smještanja u institucije, što ne smatram da je samo po sebi zlo.
Kada govorimo o udomiteljstvu onda možemo reći da je udomljavanje jedan težak posao, da treba udomitelje cijeniti. Mi smo vrlo često, pa čak i ovdje za ovom govornicom, čuli o tome da udomitelj ima samo ekonomske razloge zbog čega se bavi sa tim poslom, a da je za taj posao puno potrebno, puno više nego što se može platiti sa novcem.
Svi mi koji imamo i svoju djecu, a imamo prilike i poneki puta skrbiti o drugoj djeci znamo da je to itekako treba cijeniti.
Ono što je i vrlo često ovdje i danas rečeno i stalno se provlači, to su pritužbe vezano za ostvarivanje roditeljske skrbi i kod odlučivanja pojedinih institucija kome će se dodijeliti roditeljska skrb, pogotovo kod ograničavanja ili oduzimanja prava na roditeljsku skrb svakako da pojedini stručni radnici imaju tu zaista velikih problema. To je u obiteljskoj pravnoj zaštiti sigurno jedan od najstresnijih poslova i odluka i za sve aktere, i za djecu svakako najviše, za roditelje, za one koji vrše taj sam čin ovoga oduzimanja djece fizički i svakako za one koji prihvaćaju djecu i tu treba voditi računa da se posveti puno pažnje stručnom radu, pripreman preventivni dugotrajni proces i svakako podrška, podrška onima koji moraju sprovesti taj težak posao i donositi takove odluke. U javnosti, u društvu se vrlo često koriste to kao priklanjanje jednom ili drugom roditelju odnosno jednom ili drugom akteru u tom cijelom procesu. Moja poruka je i poruka svih nas trebala bi biti dajmo podršku struci, dajmo povjerenje struci, mi se ne smijemo i ne možemo uplitati u takove odluke.
Svakako da visoko konfliktni razvodi i manipulacija sa djecom je nešto što je jedno od najtežih povreda prava djeteta, djeteta Ja sam uvijek volila reći ako se majka i otac ne dogovore sigurno da nijedan sud pa čak pozdravljam pravobraniteljice osnivanje obiteljskog suda, neće moći zadovoljiti uvijek će postojati strana koja je nezadovoljna, a ustvari najviše se šteti djetetu.
Mene se dojmila jedna poruka gdje je jedno dijete napisalo, volio bi kada bi mene moj mama i tata volili nego što se međusobno mrze. Rješavanje nekih neriješenih partnerskih odnosa prema djeci mi nikako ne smijemo podržavati ma koliko nam to bilo poneki puta teško se izuzeti i kao stručnim radnicima, ali isto tako i kao članovima društva.
Koliko je to značajno i učestalo 4.600 je bilo postupaka centara za socijalnu skrb upravo u ovim situacijama, od toga izrečeno 736 mjera iz obiteljsko pravne zaštite, imamo slučajeva gdje su roditelji bili i sudski kažnjeni i zatvorskom kaznom upravo zato što su vrlo teške manipulacije i zlostavljanja djece upravo u ovom smislu vršili.
Ono što je važno nama svima, trebalo bi voditi računa o najboljem interesu djeteta bez obzira kada i o kojoj se odluci i mjeri radi. Interes djeteta, dobrobit djeteta i pravo djeteta je iznad svih prava odraslih osoba.
Svakako da je žalosno da postoji od strane pojedinih roditelja zanemarivanje i neplaćanje, mi kažemo alimentacija odnosno uzdržavanje. Zakon za uzdržavanje je predvidio jedan određeni minimum koji traje tri godine, međutim taj instrument sigurno nije zadovoljavajući i o tome treba poraditi, čak ni ona zakonska mogućnost da se takav roditelj kazni i prijavi DORH-u nije u potpunosti saživjela i tu centar za socijalnu skrbi je uglavnom zaista i nemoćan.
Svakako treba voditi računa o zdravstvenoj skrbi djeci. U javnosti je sada, a i zbog ove covid krize vrlo često se postavlja pitanje cijepljenja. Cijepljenje je pravo na zdrav život djeteta.
Isto tako u javnosti vrlo često se govori i o potrebi liječenja rijetkih bolesti skupim lijekovima. Mi svi moramo stajati na tome da svako, pogotovo dijete ima pravo na lijek bez obzira koliko on bio nedostupan odnosno financijski opterećenje bilo za obitelj, bilo za državu.
Kada govorimo o nasilju, ja ću svakako reći da nasilje trebamo u korijenima rezati u smislu prevencije, a on što ću se složiti da svako nasilničko ponašanje prema djeci treba biti više kažnjavano. Tu moramo biti senzibilizirani, javljaju se različiti i novi oblici nasilje, seksualno nasilje i zlostavljanje je prisutno u svim oblicima, bilo preko mreža društvenih, bilo fizičko i mislim da se tu trebamo zalagati i za kažnjavanje, ali isto tako i za potpunu zaštitu djece.
Također postoje još područja o kojima treba porazgovarati, to je siromaštvo djece, problematika djece sa teškoćama u razvoju, djeca koja žive u izoliranim sredinama, djeca nacionalnih manjina, pogotovo Romske nacionalne manjine, međutim to su sve područja o kojima treba razgovarati, koja su ipak i u izvješću dotaknuta, ali isto tako određene mjere od strane Vlade i bivše i sadašnje usmjere su na saniranju tih teških situacija o čemu ćemo posebno još govoriti. Jačanje obiteljskih politika i socijalnih politika ublažit će sva ova teška stanja u kojima se nalaze naša djeca.
Hvala lijepa.
Sada je na redu ispred Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista gospodin Hrvoje Zekanović.
Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče, poštovana pravobraniteljice.
Ove godine, u biti lani je u Hrvatskoj rođeno 36.000 djece, a mortalitet je bio 52.000. Podsjetit ću one koji su zaboravni '80.-tioh godina je natalitet bio preko 57.000, dakle imamo preko 20.000 pad broja živo rođenih u odnosu na danas, preko 20.000.
U vašem izvješću nit u tiskanom … niti ovdje za govornicom nisam čuo da ste tome obratili pažnju koju ste trebali obratiti, spomenuli ste onako usput, ali gotovo ništa.
Ključan problem Hrvatske je demografska katastrofa, ali možda je … na ovaj način uskoro nećete imati ni posla jer će djece biti toliko malo da neće biti ni problema odnosno da će se sustav o njima moći brinuti adekvatno. To je za početak i to je ono jako važno i to se mora naglašavati.
Drugu stvar koju ću ovdje s ove govornice izgovoriti, a već sam vam rekao u stanci, imamo neke dokumente koji lome hrvatskog društvo, koji su razdjelnica, imamo neke zakone gdje se ljudi danas određuju jesu li lijevo ili desno, jesu li konzervativni-liberalni, jesu li suverenisti ili globalisti.
Jedan od takvih zakona je bila Istambulska konvencija za koju ste vi meni na odboru glasno i jasno rekli da ste protiv toga. Nakon par tjedana kada ste izabrani i kada ste dobili moj glas, zahvaljujući vašem stavu, promijenili ste ploču, okrenuli ste ploču, počeli ste govoriti da ste za Istambulsku konvenciju i to je ono što ne valja. Budite vjerodostojni ili sada ste ne vjerodostojni odnosno sada krivo govorite ili ste bili onda. Samo se dogovarite sami sa sobom pa da znamo na čemu smo ili ste lagali mene onda ili danas lažete hrvatsku javnost s govornice.
Druga stvar kada govorimo o Istambulskoj konvenciji jako je bitno naglasiti da smo mi Hrvatski suverenisti upozoravali da ona neće spriječiti nasilje u obitelji i nije spriječila. I vi ste sami maloprije iz svoje govornice izgovorili da imamo 10% više slučajeva, 10% više. I to je ono ključno. Trošimo novac, razbacujemo ga, dajemo ga ko zna kome, a imamo više slučajeva nasilja i nad ženama i općenito u obitelji. A o tome se ne govori, to je sporedna tema. Ponovit ću, Istanbulska konvencija je jako skup dokument koji nam uvodi rodno ideologiju, a to ću kasnije i dokazati a s druge strane ne rješava onaj problem koji ste nam rekli da ćemo ga riješiti.
Evo imamo jednu novost, otkad ste vi pravobraniteljica za djecu, a to je da su i homoseksualni parovi počeli udomljavati djecu. Evo imamo jedan presedan, dva vesela momka, fino urednih brada, lijepo ošišanih, i jedan moderan europski par, oni su naravno dobili pozornost svih hrvatskih medija i oni su lijepo dobili priliku da udome djecu. Super, izvrsna stvar.
Pa ja se pitam zašto npr. evo dvoje kolega zastupnika ovdje bez obzira na njihovu opredijeljenost, jesu li heteroseksualci, homoseksualci, jel su ekipa, jel piju zelenu kavu ne bi usvojili dijete, pardon udomili dijete? Ili možda ajmo dalje, ekipa koja na zidiću pije pivo subotom, skupi se njih 5 i kaže ajmo mi lijepo udomiti dijete ili ekipa koja igraju, kartaši, igraju na karte ili tri susjede kažu ajmo se mi udružiti i tražiti zahtjev za udomljavanje djece. Gdje su nam kriteriji? Koji kriteriji? Tko može? Može čovjek i magarac možda sutra udomljavati dijete? Nogometna momčad, ragbi momčad?
Dakle, to je ono što je krivo i naopako a vi se pravite da to ne vidite i napravili ste jedan fini presedan, super. Evo postavili smo u tom smislu jedna moderna europska zemlja, kako ide Hrvatski sabor u tom smislu isto napreduje da imamo sve više i više onih koji mijenjaju svoje seksualno opredjeljenje, super, samo naprijed, možda uvedemo i kvote i za to, kao što imamo i za nacionalne manjine, neka bude i za ove druge manjine.
Dakle, pitanje Roma, spomenuli ste i ovdje ne znam ko je još spominjao kako jadni Romi nisu mogli sudjelovati u online nastavi jer nemaju tablete, interneta itd. Slažem se, to nije u redu međutim koliko hrvatske djece, koliko češke djece, koliko talijanske djece, bilokoje nacionalne manjine u Hrvatskoj nema uvjete za pratiti online nastavu? Ovdje se izdvaja samo jedna nacionalna manjina a hrvatsku djecu ne spominjemo? Ja osobno znam mnogo djece koja nisu bila u mogućnosti pratiti online nastavu jer nemaju interneta, jer nemaju elektroničkih pomagala a o njima ne govorimo. Govorit ćemo o romskoj djeci.
Rekli ste da, vo da vas citiram, da vas citiram vezao uz molitvu školi „uključivanje vjerskih sadržaja u programe i sadržaje koji su namijenjeni svim učenicima smatram protivnim interesu djece drugih svjetonazora“. Ali vi ste upravo ovim stavom dali svoj svjetonazor, ateistički. Dakle, i ovo je svjetonazor. I ateizam je ideologija. Ja ne znam, to vam je npr. kao imamo jedno dijete u školi koje je invalid, npr. slijepo dijete, onda će sva djeca morat nosit povez preko očiju ili ono dijete koje je u invalidskim kolicima, ajmo svi ić invalidskim kolicima radi solidarnosti.
Pa ljudi moji, ako je Boži, ako su Dani kruha, ako je Sv. Nikola, u čemu je problem? U čemu je problem da se to obilježava transparentno a ne tajno? Da se netko ne bi naljutio? Pa nisu to blagdani mržnje nego blagdani ljubavi. Zajedništva. To su kršćanski blagdani. A kršćanstvo ima jedan smisao a to je ljubi bližnjega svoga i u čemu je tu problem? Nego mi ćemo uvesti ateizam kao ideologiju, svjetonazor i to nije problem a vi ga namećete.
Spominjali ste prijevoz, ja osobno znam pogotovo u gradu Kninu, iz brojnih sela djeca nisu u mogućnosti nazočiti nastavi. Plaču djeca od muke je ih nema tko prebaciti. Roditelji se sami organiziraju. Evo intervenirajte. Selo Pađane npr., evo pamtite, pišite, nazovite gradonačelnika Knina i pitajte ga zašto djeca ne mogu doć do škole.
Ovdje kolegica Murganić, evo napustila je sabornicu, spomenula je kaže kako je rekla, da djeci je teško vidjeti kad se mama i tata svađaju. Ne smije reći mama i tata. Mama i mama, tata i tata, mama i tata. To je jedino ono što je u redu jer danas možemo imati očito sve kombinacije. Dakle, nemojte da se ovaj naš par urednih brada i fino pošišan, da se uvrijedi, dakle ovdje kad spominjemo mamu i tatu, spomenimo obavezno i tatu i tatu i mamu i mamu. Jer to je jedino pošteno i u redu, sukladno onome što propagira pravobraniteljica za djecu.
I sad jedan problem koji je stvarno golem. Zaboravit ću nešto reći, imao sam još sto stvari, ali ok. jedan stvarno golemi problem a to je problem društvenih mreža, o tome ste ovdje govorili par sekundi. Najnovija istraživanja pokazuju da djeca prosječno borave na društvenim mrežama i po 6 sati dnevno. 6 sati dnevno, Tik-Tok, Instagram, Facebook, ja ni ne znam sve te aplikacije koje postoje. O tome nitko ne govori.
Mi imamo jednu generaciju invalida, djece koja jednostavno više ne znaju se ponašati normalno u društvu, nisu socijalizirani jer su cijeli dan na tim gadgetima, cijeli dan su online. Ujutro, prije nešto odu na zahod, uzmu mobitel. Ma ne samo djeca, i mi odrasli ali mi smo makar imali u jednom trenutku i normalno djetinjstvo, oni ga nemaju. Njima je djetinjstvo ukradeno.
I da se tu postavite kako treba prema tim znači providerima društvenih mreža, to spomenete onako kao jednu, jednu sporednu stvar u vašem izvješću.
Što se tiče prosvjeda za normalni život u Međimurju, pa nitko ništa nema protiv bilo koje nacionalne manjine, međutim ima protiv nasilja, protiv nasilja nad Hrvatima, protiv nasilja nad Romima, protiv nasilja nad Česima i ne vidim zašto bi pravobraniteljica stala u obranu odnosno govorila protiv jednog prosvjeta koji je govorio protiv nasilja, to je meni suludo. I na koncu kad je bio štrajk profesora vi ste prvo stali na stranu profesora, kasnije djece, dogovorite se jeste li vi u sindikatu ili ste pravobraniteljica za djecu.
Hvala lijepa.
Dvije povrede Poslovnika.
Prvu povredu gospođa Borić.
Povreda 238. Poslovnika gospodin se nije pridržavao teme. Naime, počeo je govoriti o Istambulskoj konvenciji, nadam se kad je mislio o urednome paru, uredno ošišanom s bradicom ja sam prvo mislila da misli na sebe, a inače voljela bi da se malo osvrnuo oko zlorabe djece u političke svrhe. Pa evo za njegovu obavijest kad je već spomenuo Istambulsku konvenciju naime, plakati su pokazivali djevojčicu od 8 godina …/Upadica: Hvala vam, vrijeme./… na kojoj je stajalo da se u školama djeci govori da moraju odlučiti jesu muško ili žensko …/Upadica: Hvala./… Ministarstvo mi je poslalo na upit odgovor da nije bilo nikakvih pritužbi.
Gospođa Borić ne, ne, morat ću vam dati opomenu, gospođa Borić bez obzira na sadržaj morat ću vam dati opomenu ako nastavite, što niste.
Gospođa Nikolić.
Povreda Poslovnika 238. stavak 5. jer je gospodin zastupnik omalovažavao moje pitanje upućeno pravobraniteljici oko održavanja online nastave za pripadnike romske nacionalnosti. Smatram da svi imamo pravo ovdje izraziti stav i pričati o temi koja konkretno određenog zastupnika i zanima.
Gospodin Zekanović povreda Poslovnika.
Isto kolegice kako imate pravo dati svoj stav, imam ga pravo i ja, ja sam dao stav o vašem stavu, to je legitimno. Što se tiče vaše replike zapravo gospođo Borić, ja sam siguran da će ovaj par koji je udomio dijete s tim urednim bradicama i fino pošišani da će oni sigurno dijete odgajati u heteroseksualnom duhu, siguran sam u to.
Hvala vam lijepa.
Prvo vama gospodine Zekanović moram dati opomenu jer se niste pozvali na članak, a drugo ovaj vidim da imate više informacija o određenim temama nego što imamo svi mi ostali o tome kako se šišaju određene skupine itd., mi takve informacije nemamo. A treće jest ovo su bile replike i ja bih vas upozorio da ne repliciramo i gospodin Zekanović kad izražava svoj stav, izražava svoj stav pa makar taj stav bio, ne bi bio u skladu sa mojim mišljenjem sigurno s vašim mišljenjem, to je njegovo mišljenje i mišljenje njegove stranke i on ima pravo to govoriti i malo smo izgubili vrijeme u svemu tome.
Gospođa Andreja Marić, Klub zastupnika SDP—a.
Hvala gospodine predsjedavajući.
Nakon pažljivog čitanja Izvješća pravobraniteljice za djecu za 2019. godinu zaključujemo da je izvješće detaljno, sveobuhvatno, vidi se kontinuirano uložen golem trud i rad kako bi se poboljšala prava djece.
No, zabrinjavaju podaci koji se navode. Ured pravobraniteljice za djecu tijekom 2019. godine primio je gotovo 10% više novih prijava pritužbi, zahtjeva i upita nego u prethodnoj godini. Vidjeli smo da je postupano prema 1.741 prijavi o povredama pojedinačnih prava djece, a postupalo se čak i u 933 predmeta prenesenih iz prethodnih godina. Valja ponoviti da najviše prijava povreda prava u 2019. godini odnosi se na povredu osobnih prava zbirno čak 737, obrazovnih prava 391, ostvarivanje roditeljske skrbi, nasilje nad djecom i zanemarivanje djece, zdravstvena prava, prava na sigurnost i zaštitu, zatim slijede povrede prava djece u pravosudnom postupku, prava na zaštitu privatnosti, ekonomskih prava, socijalnih prava, kulturnih prava, povreda u području udomiteljstva, posvojenja itd. Iz svega navedenoga proističe da je potrebna učinkovitija zaštita djece i jačanje društvene svijesti.
Sveukupan je dojam da se iz godine u godinu bilježi nepridržavanje zakonskih propisa i obveza, sporost u rješavanju problema, neujednačeno postupanje po institucijama odnosno županijama. Idemo redom konkretno, glede prava na zaštitu privatnosti 76 pojedinačnih slučajeva povrede se odnose na postupanja od strane fizičkih i pravnih osoba, ali i institucija u kojima su djeca privremeno ili trajno smještena. Ističe se da treba sustavno i kontinuirano informirati građane i institucije o potrebi i načinima zaštite osobnih podataka djece i donijeti pravila, kodekse i smjernice o zaštiti privatnosti. U pravima na život s roditeljima i roditeljskom skrbi problem su postupanja i stavovi opet institucija u odnosu na manipulaciju djecom u visoko konfliktim razvodima koji nisu ujednačeni. Mi podržavamo osnivanje specijaliziranih obiteljskih sudova kako bi se problemi iz te domene rješavali brže i efikasnije. Zabrinjava da je povećan broj djece koja su izdvojena iz obitelji i smještena u domove jer nema dovoljno udomiteljskih obitelji. Prilikom izdvajanja djece iz obitelji nužan je stručni rad s roditeljima kako bi i oni osvijestili vlastiti dio odgovornosti za smještaj djeteta izvan te obitelji i promijenili neadekvatno ponašanje. Djeca s problemima u ponašanju smještena u domove žive u neprimjerenim uvjetima i ne dobivaju potreban tretman ni podršku i to treba također promijeniti.
Nadalje, na dan 31. prosinca 2019. u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi nalazilo se 75-tero djece koja su imala ispunjene zakonske uvjete za posvojenje, a tijekom godine realizirano je svega 25 posvojenja. Da li je to u interesu djece? Da li si mi kao država i kao društvo možemo priuštiti odbijanje pojedinih osoba koje imaju uvjete i koji žele udomiti dijete i pružiti mu obitelj i dom.
Nažalost, povećanje broja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi upućuje na to da plan deinstitucionalizacije i transformacije i prevencije institucionalizacije 2018. do 2020. ne ostvaruje očekivane rezultate.
Nadalje, problem uzdržavanja. Pitanje na koje sustav još nije našao odgovor jest kako privoljeti obveznika uzdržavanja, neplatišu, da počne izvršavati svoju obvezu?
Gdje su tu institucije, zakonski propisi, edukacija?
Također zabrinjava visok broj prijava nasilja i zanemarivanja, što u obitelji, što u odgojno obrazovanim ustanovama.
I ovdje postoji problem što škole postupaju neujednačeno i u reakciji na nasilje i u preventivnim aktivnostima, nema dovoljno stručnjaka u stručnim službama u vrtićima i školama, a sustav ne odobrava nova zapošljavanja.
Izrazito je važno da se akcijski plan za prevenciju nasilja u školama za razdoblje 2020. do 2024. počne provoditi.
U sustavu odgoja i obrazovanja postoje značajne razlike u njegovoj dostupnosti, te u sadržajnim, prostornim, kadrovskim i organizacijskim uvjetima.
Dostupnost dječjih vrtića, prijevoz do škole, topli obrok, produženi boravak, obrazovanje djece u zdravstvenim ustanovama tijekom dugotrajnog bolničkog liječenja također su neujednačeni.
Velik broj prijava odnosi se na obrazovanje djece s teškoćama u razvoju. Samo ću spomenuti neosiguravanje podrške pomoćnika u nastavi čemu smo svjedočili početkom školske godine 2019. na 2020.
Smatramo da je potrebna povećana empatija za djecu s teškoćama u razvoju od svih segmenata društva.
Zatim, zaprimljeno je 137 prijava povreda zdravstvenih prava. Najviše njih 80 odnosilo se na roditeljsko odbijanje cijepljenja djece. Podržavamo prava djece na zdravlje, prevencijske programe, ističemo važnost mentalnog zdravlja cijepljenja, a svakako je potrebno poraditi na edukaciji roditelja, ali i zdravstvenih djelatnika kako bi se poboljšala komunikacija s roditeljima i povećala opća zdravstvena pismenost.
Siromaštvo djece, njihova socijalna i ekonomska prava, iskorištavanje djece za prosjačenje, imovinska prava, neprimjereno oglašavanje, zahtijevaju sveobuhvatni pristup, a prava i interesi djece svakako bi se zaštitili primjenom tzv. dječjeg proračuna koji spominjete.
Lokalna zajednica i država aktivnije se moraju uključiti u veću dostupnost i sportskih aktivnosti. Nažalost, sport za djecu u Hrvatskoj nije besplatan.
Tijekom 2019.g. prema podacima MUP-a prijavljeno je 6859 kaznenih dijela na štetu djece. To je 32% više nego u 2018.g. Umjesto da iz godine u godinu brojke padaju, događa se suprotno, očito stvari sustavno ne valjaju i treba ih popraviti.
Prijavljeno je 702 kaznena dijela spolne naravi. Godinama se upozorava na brojne teškoće u ovom području. Dijete žrtva nema odgovarajuću zaštitu od počinitelja, stigmatizirano je, narušava mu se privatnost, a na kraju svega kazne za počinitelje su preblage.
Postoji opet neujednačenost u postupanju državnih odvjetnika i sudaca za mladež.
2019. bilježi se velik broj stradanja djece u prometnim nesrećama, što također posredno mora zabrinut sve segmente društva.
Upitna je sigurnost djece na dječjim igralištima i igraonicama. Prema navodu pravobraniteljice iskazana je zabrinutost što još nije određeno nadležno tijelo koje bi predložilo tekst sveobuhvatnog propisa o dječjim igraonicama.
Još uvijek nije donesen Pravilnik o načinu i obliku provođenja odgojno obrazovne potpore i stručnog tretmana učenika u riziku za razvoj problema u ponašanju i učenika s problemima u ponašanju. Nedostatna je međuresorna podrška i suradnja u slučajevima nasilja.
Zbog višegodišnjeg nepromijenjenog stanja ponovno je predložen akcijski plan za unapređivanja prava i interesa djece koja se nalaze u domovina za djecu s problemima u ponašanju, pa se nadamo da će se i to ostvariti.
Pojedini sudski procesi prema maloljetnicima traju neopravdano dugo.
Iako ima pomaka nabolje, u zaštiti prava i interesa djece zatvorenika njihov položaj treba još unaprijediti.
Nadalje, važna je uloga medija u zaštiti privatnosti djece. Postojeći Zakon o elektroničkim medijima nudi dobar okvir za zaštitu privatnosti djece, ali u praksi se ta prava nerijetko krše.
Utjecaj društvenih mreža i nasilje kojim su djeca izložena iz tih platformi, ovisnost o računalnim igrama, loše digitalno okruženje utječu na porast devijacije u ponašanju djece i porast nasilja.
Tu je također važna pozitivna uloga medija, primjena filtera za uklanjanje loših sadržaja na internetu, utjecaj odgojno obrazovnih institucija i naravno obitelji. Djecu sustavno treba učiti toleranciji, ne diskriminaciji, prihvaćanju različitosti.
Stoga i u ovoj prigodi ističemo važnost uvođenja građanskog odgoja u odgojno obrazovne institucije jer djecu treba educirati od najranije dobi.
Sustav u RH još uvijek ne prepoznaje ranjive skupine kao moguće žrtve trgovanja ljudima. Djeca naravno ne smiju biti žrtve diskriminacije i nasilja.
Mjere u zaštiti djece moraju biti hitne i učinkovitije uz koordinirano djelovanje institucija, međuresornu suradnju i zapošljavanje dodatnog broja stručnjaka, a vidjeli smo da i tu postoje manjkavosti.
Potrebno je povećati svijest djece o njihovim pravima, ali i svijest odraslih. Nejednakost u odrastanju djece treba smanjiti na najmanju moguću mjeru i tu se apsolutno slažemo i podržavamo.
Žalosti podatak koji smo jučer saznali od pravobraniteljice na matičnom odboru da od 132 prijedloga koji su uputili iz ureda pravobraniteljice, 12 ih je prihvaćeno, 24 je primljeno na znanje, a 96 nije prihvaćeno.
Zašto nije prihvaćeno?
Klub SDP-a podržat će izvješće pravobraniteljice za djecu. Mi vas potičemo na daljnje dosljedno prepoznavanje i upozoravanje na kršenje prava djece, davanje prijedloga i preporuka kako bi se položaj djece poboljšao, a na vladi, resornim ministarstvima, institucijama i svima nama, uključujući cijelu zajednicu, jest da uložimo veće napore u suradnju kako bismo svoj djeci osigurali jednake šanse.
Bez obzira na to što se sve do sada učinilo smatramo da mjesta za poboljšanje itekako ima. Hvala.
Hvala i vama.
Sada će ispred Kluba zastupnika SDSS-a govoriti gđa. Dragana Jeckov. Izvolite.
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Poštovana pravobraniteljice za djecu, predstavnice ministarstava, resornih ministarstava, pozdravljam vas.
Kao što smo imali prilike čuti više puta govorimo o Izvještaju pravobraniteljice za 2019. i ustvari ovo je prilika da progovorimo o svim problemima koji se tiču prava djece u RH i pojedinostima na kojima nam je sasvim konkretno u ovom izvještaju pravobraniteljica i ukazala.
Vidljivo je da se svi mi u ovoj državi imamo pravo, imamo obvezu zabrinuti, imamo zapravo ozbiljan i razlog zabrinuti jer ovo je prvoklasno domoljubno pitanje jer se tiče naše djece, a onda i njihove budućnosti koja valjda svima nama treba biti najvažnija.
Vrlo detaljno i sveobuhvatno gospođo pravobraniteljice prezentirali ste podatke odnosno rad vašeg ureda i svakako da je ovaj izvještaj vrlo koristan alat za aktivnosti svih onih koji su u sustavu RH zaduženi da se brinu o pravima djece, a bez konkretnih i detaljnih informacija o tome složit ćete se, nije ni moguće raditi ukoliko nemamo ovako sve na jednom mjestu, konkretno stanje stvari kada su u pitanju prava djece.
Već sami brojevi koji se spominju u ovom izvještaju precizno 1741 novi predmet odnosno prijava govori o tome kolika je to problematika kako ne možemo biti zadovoljni stanjem. Očito da povećani broj prijava i broj predmeta govori ne samo o tome da postoji visoka svijest da je potrebno prijaviti svaki oblik nasilja, posebno onaj na djecom što je sigurno dobro jer znači da su se ljudi osvijestili i počeli prijavljivati svako uočeno kršenje prava djeteta.
Primjećujemo da je najviše prijava naravno dolazi od roditelja, velik broj je onih od zajednice odnosno iz mjesta gdje se dešavaju kršenja prava, znači da su ipak ljudi osviješteni i da mogu mijenjati stvari zahvaljujući instituciji, u ovom slučaju Uredu pravobraniteljice za djecu. To ipak pomiče stvari izvjesno naprijed.
Međutim, isto tako vidimo da se intervencije, znači prije svega preporuke kojih ima kao ovlast pravobraniteljica za djecu da se realiziraju negdje oko 50% i to je zapravo ključna točka.
Da li možemo značajni pomaknuti stvari prema boljem i na tome treba inzistirati i da tijela kojima se obrati pravobraniteljica zapravo moraju poštovati odnosno u većem postotku i odgovarati, a onda i zadovoljiti preporuke kojih je kao što sam rekla u ovom slučaju bilo tek na pola.
Čini se ipak i moramo otvoreno i priznati da nismo u mogućnosti pratiti sve ono što kroz nove tehnologije dolazi kao potencijalna opasnost za prava djece, zbog čega skrećem pažnju na to koliko imamo problema u tzv. ciber nasilju gdje kao što rekoh, moramo priznati da dobar dio ni roditelja nije u stanju kontrolirati niti pratiti, sve što je potencijalna ugroza korištenja kompjutera, mobitela i sličnog.
Djeca lako dolaze do informacija ovim putem, posebno putem društvenih mreža na kojima im se sugeriraju određena ponašanja koja nisu dobra i koja nisu društveno prihvatljiva.
Ovim pitanjem treba se pozabaviti posebno školski sistem, svi u tom sistemu jer je potrebno doprijeti do škola jer je taj sistem zapravo i najiskoristiviji, barem bi trebao biti najiskoristiviji.
Zašto to kažem? Zato što upravo u ovom izvještaju stoji da postoje podaci koji pokazuju da škole nemaju dovoljno efikasne načine za sprečavanje i suzbijanje ove vrste nasilja.
Prijave ukazuju i na čestu pojavu psihičkog i verbalnog vršnjačkog nasilja u vidu vrijeđanja, omalovažavanja, isključivanja a nerijetko su povezani i sa sigurnosti djece. Vršnjačko nasilje mjeđu djecom i tinejdžerima putem Internet i mobilnih telefona poprima zastrašujuće razmjere, a policijski podaci npr. pokazuju da je najmanje 25% djece ili adolescenata u RH bilo žrtvom takvog nasilja.
Svako peto dijete izjavilo je da je nekoliko puta ili često, primalo uvredljive poruke ili komentare putem facebooka i više od polovine tih prijava su djeca koja su zamolila da se s tim prestane. Čak 16% djece priznalo je da im je netko provalio u profil te je u njihovo ime objavljivao neugodne stvari o njima, a 15% je barem jedanput putem facebooka primilo prijetnju.
U ovakvim slučajevima naravno da je potrebno svako to dijete koje je sada već žrtva, osokoliti da prijavi i svakako da se povjeri odrasloj osobi u koju ima najviše povjerenja.
Posljedice trpljenja takvog pritiska su razorne jer se žrtva osjeća bespomoćnom, živi u strahu, povlači se u sveg, ima lošu sliku o sebi, osjeća se nesigurno i gubi povjerenje, sklona je depresiji, često ne vidi izlaz, a onda na kraju ima i najdramatičnije posljedice u vidu letalnih slučajeva.
Važno je upoznati djecu sa opasnostima pri korištenju društvenih mreža, ali isto iskoristit ću ovu priliku i za govornicom reći da su ovakva djela kažnjiva po čl. 178. Kaznenog zakona koji opisuje kazneno djelo povrede privatnosti zaštite djeteta koje može biti počinjeno i putem računalne mreže a propisane su i zatvorske kazne ako je tako djelo kod djeteta izazvalo uznemirenost ili na koji drugi način naštetilo njegovoj dobrobiti. Većina djece to ne zna, ne znaju ni roditelji i zato je važno iskoristiti tu priliku i važno je da se svaki takav slučaj i takav oblik prijavi. Svojevrsni linč putem društvenih mreža utječe na aktere više nego što mi to možemo i zamisliti a posljedice su dugoročne, alarmantne i nažalost u posljednje vrijeme sve češće i tragične i svakako da ih ne možemo ignorirati.
Kratko ću samo završavajući ovu priču o društvenim mrežama reći kako je neprihvatljivo dakle različitosti, nepripremljenosti i neodgovarajuća reakcija pojedinih odgojno-obrazovnih radnika na izazove odgoja i obrazovanja u multikulturalnom i pluralističkom društvu, može ostaviti negativne posljedice na djecu i na njihov odnos prema druga. Kad to kažem, mislim prije svega na pripadnike srpske nacionalne manjine, na djecu pripadnika srpske nacionalne manjine koji idu nastavu po nekom od zakonom predviđenih modela, a koji je u 2019. g. bilo 1937. Među njima je svakako bilo i onih koji su žrtve vršnjačkog nasilja zbog svoje nacionalne pripadnosti, posebno na području Vukovarsko-srijemske županije o čemu govore policijski izvještaji iz 2019. a nažalost govorit će i u izvještaju u 2020. zbog toga smatram da je ovaj podatak trebao biti sastavni dio ovog izvještaja u djelu koji govori o diskriminaciji pripadnika srpske nacionalne manjine.
Završit ću s tim da svakako podržavam svih 15 smjernica koje se isključivo odnose na unaprjeđenje prava djece i da sam stava kao i moj klub, da institut dječjeg pravobranitelja mora biti i ostati samostalna i specijalizirana institucija za zaštitu i unaprjeđenje prava djece, nezavisna od dnevno političkih previranja, suverena u odlučivanju i glasna u zahtjevima zaštite onih kojih kao što sam rekla na početku ove rasprave su budućnost naše zemlje. Sve u svemu, Klub zastupnika SDSS-a podržava vaš rad te će tako podržati i ovo izvješće.
Hvala lijepa. Imate jednu povredu Poslovnika, g. Bulj.
Hvala lijepo.
Kolegica je povrijedila čl. 238., u ovome djelu gdje moramo se boriti protiv vršnjačkoga nasilja međutim činjenica je kad ste govorili o djelu nasilja prema djeci srpske nacionalne manjine, onda moram vam kazati a vi to morate znati kao dio većine, da jedino povijesti, dvije povijesti, jedina država na svijetu i jedini grad na svijetu je Vukovar gdje nacionalna manjina srpska uči jednu povijest a hrvatski učenici drugu povijest, …
…/Upadica Radin: Vrijeme./…
… to je nezamislivo, a vi vladate u RH.
…/Upadica Radin: Vrijeme./…
I to treba pod hitno mijenjati. Djeca moraju učiti istu povijest u Hrvatskoj.
Morat ću dati opomenu samo radi vremena ali još jedanput, ne znam po koji put, pročitat ću čl. 238. jer od sad nadalje ću davati opomene, ovo sad neću.
Čl. 238., zastupnik tijekom iznošenja rasprava ne smije govoriti o temi koja nije predmet rasprave, govoriti bez prethodnog odobrenja predsjedatelja, to podcrtavam, svojim upadicama ili na neki drugi način ometati govornika, također podcrtavam, započeti govoriti o drugoj temi za koju nije dobio riječ ako se javio za povredu Poslovnika. Podcrtavam. Omalovažavati ili vrijeđati predsjedavatelja ili druge zastupnike, svojim ponašanjem odstupati od općih pravila ponašanja u Saboru ili na drugi način remetiti red na sjednici.
Vi ste dali kao što znate dobro repliku, ja sam to pročitao, to radim svako toliko da kažem da od sad nadalje replika će biti sankcionirana opomenama.
Gđa. Rada Borić, Klub zastupnika zeleno-lijevog bloka.
Kolegice i kolege, klub zeleno-lijevog bloka prihvatit će izvješće pravobraniteljice za djecu, svi ste govorili o tome kako je to sveobuhvatno izvješće, svakako sa svojih 308 stranica, ono što je jako važno, evo rekli su mi da mogu i bez maske, ono što je važno je reći da upravo cilj i ovog izvješća a i cilj i naše borbe za zaštitu prava djece ne samo ukazati na njihov položaj, što nam pokazuje izvješće već kako ih zaštititi od svega ovoga što smo primijetili da se događa s našom djecom.
Ono što o čemu ću govoriti, govorit ću samo o jednom segmentu a to je također već danas istaknuto, o povećanju broja prijava u području prava na obrazovanje i ne bi nas trebalo iznenaditi da je ustvari u tom segmentu najveći broj prijava ako znamo da je svako dijete 5. dijete u Hrvatskoj živi u siromaštvu ali dakako ako znamo da 1/4 građana Hrvatske, dakle njihovi roditelji ili njihovi udomitelji žive na rubu siromaštva ili su već taj rub prekoračili.
Dakle, osim što govorimo o neodgovarajućim materijalne uvjete u obrazovanju tj. u samim školama ili u vrtićima, govorimo dodatno i dakako o položaju i odgojitelja, učitelja, nastavnika ali govorimo i o tome kako nam izgleda sustav odgoja i obrazovanja. Dakle, ono što smo primijetili i kako smo vidjeli iz pritužaba da li roditelja, da li institucija, najviše ustvari a povezano je upravo sa pričom i siromaštvu jeste nejednakost djece u obrazovanju. Mi znamo da svi mi, ima istijih od istih ili jednakijih od jednakih ali kod djece njegujemo takvu nejednakost pa onda se možda i čudimo što nam se dešavaju nemili događaji kao onaj otprije dva dana.
Roditelji se s pravom potužuju na nejednaku mogućnost pristupa sadržajima u odgojno obrazovnom procesu i na taj način imamo diskriminaciju djece na osnovi upravo imovinskoga stanja. To se ne radi samo o mogućnosti, danas smo govorili nedostupnosti škola, udaljenosti škola od mjesta boravka, sve slabijeg prometa tj. prometne povezanosti, nejednakosti u školama koje imaju duplu nastavu, raspored onda sati između izbornih i redovnih predmeta, neusklađenost rada vrtića sa radom roditelja, dakle te probleme ne mogu rješavati djeca te probleme moraju rješavati i institucije. Pogledajte npr. da mi nemamo djecu nezaposlenih roditelja uključene u neki oblik predškolskoga obrazovanja, pa kako je to moguće koja je to unaprijedna diskriminacija sa kojim mogućnostima, dakle roditelj je nezaposlen još ni dijete nema ono što zovemo neku pripremu za školu. Može li biti veće diskriminacije?
Veliki broj škola, a posebice vidjeli ste i u izvješću u Dalmaciji ne nudi mogućnost kuhanoga obroka u školama. Ono za što bi se trebala zalagati ovaj sabor i ova Vlada je besplatni topli obrok za svu djecu upravo da se smanji ta diskriminacija vezana prema imovinskome odnosu.
Pogledajte isto što znači za djecu izvanškolske aktivnosti, ukoliko djeca siromašnih obitelji ne mogu otići na planirani izlet da ne govorim o maturalnim putovanjima. Pogledajte što se dogodilo sa izvanškolskim aktivnostima pa mi danas djeca plaćaju sportske aktivnosti, čudimo se povećanju pretilosti kod djece kad osim bijednih školskih sati, svaki sat da li djeca treniraju nogomet ili treniraju ping pong ili bilo što moraju platiti. Kako je to moguće? Kome se pogoduju onda i dodatno u školama prostori gdje se obavljaju dodatne, dodatne sportske aktivnosti? Dakle, ono što se svakako treba zalagati da ne možemo s jedne strane govoriti u izvješću se kaže da je eto najviše pritužaba djelom bilo zbog štrajka radnika u obrazovanju, pa do štrajka sigurno ne došlo da više poštujemo one, a danas nismo govorili o tome koji nam obrazuju djecu, kakav je njihov položaj, kakav je njihov ugled. Mi možemo govoriti i naravno onda o tome kako dio ljudi u sustavu diskriminira djecu ili im se neprimjereno obraća. Dakle, cijelo društvo je zaboravilo da mora postojati sinergija između svih faktora da bi nam obrazovanje pa onda i djeca ne bila diskriminirana.
I za kraj bi htjela reći, svjedočili smo u prvom ovom nemilome događaju, a vi imate da je u svim školama prema Agenciji za znanost, obrazovanje, da je obavezna međupredmetni i interdisciplinarni sadržaj građanskog odgoja i obrazovanja, a samo je nešto više od 2.200 učenika pohađalo građanski odgoj kao izborni fakultativni ili negdje i obvezni predmet. Preporuka je UN-ovog odbora za prava djeteta da je nužnost da se upravo jača obrazovanje o ljudskim pravima kako bi se upravo smanjio i govor mržnje o kojima se ovdje govorilo i međuvršnjačko nasilje, a konačno i da djeca znaju svoja prava kao upravo ne bi bili zlostavljani od svih drugih, od vršnjaka ili od samoga sustava.
Također, mislim da je važno da bez građanskog obrazovanja, ako mi ne obrazujemo vi u ovom trenutku nemate u redovnim programima na fakultetu vi nemate u odgojno obrazovnim ustanovama sadržaj oko dječjih prava koji bi učili i naši nastavnici i naši odgojitelji, dakle nama je nužno i to. Također se preporučuje nitko ovdje nije govorio o participaciji učenika, ako ovdje govorimo o dječjim pravima, ako djeca znaju svoja prava posebice učenici, što je sa vijećima učenika, kako njih uključiti i kreirati odlučivanje o kurikulumu, što će ta djeca učiti kada ih se pita osim nekih istraživanja, kako ćemo povećati informiranje i konzultiranje djece. U tom smislu mislim da je jako važno da mislimo ako učimo tu djecu koja već kad završavaju srednju školu i nisu djeca kako će biti građani ako smo zapustili građanski odnos, odgoj.
Ovdje bi trebala možda i pohvaliti u izvješću, nitko se nije osvrnuo, možda netko i hoće, što je sa djecom tražitelja međunarodne zaštite, mislim da je jako važno da Hrvatska pokazuje osjetljivost i prema djeci koja su došla na naše granice bez obzira koja ih je nesreća ovdje dotjerala da li izbjeglička ili migrantska. Također ovdje odgovor, nema gospodina Zekanovića, ono što zabrinjava da je povećan broj djece koja su izdvojena iz obitelji i smještena u domove jer nema udomiteljskih obitelji. S druge strane ovdje se je li optužuju udomiteljske obitelji, dakle djeca su u domovima u kojima onda imamo pritužbe kako žive i kako su tretirana u tim domovima, evo pa ipak se nadam da će i gospodin Zekanović promijeniti svoje mišljenje jer su djeca koja su živjela u domovima izrazila želju da bi voljeli da ih usvoji i žirafa a da ne ostanu u domu u kojem se nitko za njih ne brine. I koliko znam doista nema brige oko toga kako će djeca biti odgajana u obitelji, u bilo kojoj vrsti obitelji ukoliko u obitelji ima ljubavi. I nema tog istraživanja koje je pokazalo da djeca koja su odgojena u istospolnim obiteljima pokazuju neke druge sklonosti no što pokazujemo inače mi kao zajednica.
I još nešto također reći, ovdje nitko nije govorio o tome o zlorabi djece upravo u političke svrhe, aktivističke ako hoćete svrhe bez vrijednosnih sudova na kakve se skupove dovode koja djeca, moram reći da sam prema Zakonu o pravu na pristup informacija pitala kada, evo ovdje je bila spomenuta Istambulska konvencija, pitala sam da li je Ministarstvu obrazovanja podnesena iti jedna pritužba, a stajalo je na velikom plakatu, dakle na jumbo plakatu koje je trebalo i platiti, stajala je slika djevojčice na kojoj je stajalo, u školi nam govore da moramo odlučiti jesam li muško ili žensko.
Prema Zakon o pravu na pristup informacija dobila sam da nije bilo niti jedne pritužbe, čak nijednoga fonograma. Dakle, godina dana je prošlo i molila bih da mi netko dostavi jednog, pritužbu jednog roditelja što je to Istambulska konvencija napravila loše na štetu djeteta?
Hvala gđa. Borić.
g. Sačić je tražio povredu Poslovnika.
Tražio sam povredu Poslovnika, nadam se da sam dobro tražio jel poštovana zastupnica gđa. Borić je grubo povrijedila, uvrijedila instituciju udomljavanja, hrvatske institucije koje brinu o našoj dječici napuštenoj. Alegorijski rečeno ona je rekla da im je bolje da ih i žirafa udomi nego da ostanu u domu. To su strašne riječi gđo. Rado Borić, ja vas molim nemojte to govoriti. Mnogi ljudi, mnogo novaca je uloženo …/Upadica: Hvala/…mnogo truda i ljubavi da djeca u domu žive kako im to …/Upadica: g. Sačić, fala lijepa/…nedostaje roditeljska ljubav da tamo ostvaruju svoje živote.
Fala lijepo.
Moram vam dat opomenu zbog dvije stvari. Prvo, niste se pozvali na članak, ajde to je, to je birokratski, ali moram jer sam već dao vašem kolegi Zekanoviću za to, a ne smijem napravit diskriminaciju.
A drugo, zbog toga što u čl. 238. nema takvih, ja sam vam ga pročito prije, nema takvih odredbi. To spada u …/Govornik se ne razumije/…
Povreda institucije hrvatske.
Nemojte, jer onda i treća isto upadicama, pa i treću ću morat ovaj koristiti.
Ovaj, gđa. Borić je izrazila svoje mišljenje, a vi imate pravo ne slagat se s time. Ja sam to rekao i g. Zekanoviću, u obrani g. Zekanovića prije da ima pravo na svoje mišljenje.
Gđa. Borić ima pravo na svoje mišljenje, a u čl. 238. ne samo što ne stoje žirafe nego ne stoje nikakva, da niko ne stoji, nemogućnost da vi pravite usporedbe. To ne stoji.
Idemo dalje, gđa. Marijana Puljak govorit će ispred kluba, to je, to je bio, to je bila, to je bila opomena jel, gđa. Marijana Puljak Klub zastupnika IP-a, Pametnog i GLAS-a.
Zahvaljujem predsjedavajući, poštovana pravobraniteljice, drage kolegice i kolege.
Kao i kod drugih pravobranitelja izražavamo dakle punu podršku u radu pravobraniteljice. Ovo izvješće ćemo podržati kao što je već rečeno vrlo je detaljno i sveobuhvatno i sa konkretnim preporukama koje podržavamo.
Ono što nam, na početku da kažem malo, nedostaje u ovom izvješću je usporedba s prošlim izvješćima odnosno nekakva statistika, dakle koliko je preporuka bilo prošli put koje su prihvaćene, realizirane, koliko je novih preporuka, dakle to bi trebao biti nekakav standard u ovakvom tipu izvješća i čini nam se da je, da jako je bitno koje se to preporuke ponavljaju i koje to institucije kontinuirano ignoriraju te preporuke, pa svesti to i na razinu i političke ako hoćete i osobne odgovornosti, dakle to je vrlo važno.
Ovo izvješće je dakle za 2019.g. posebno je važno i danas u doba pandemije jer se sad vidi koliko je važno pripremat se u doba, dakle kad nema krize, pripremati preventivne mjere i raditi na prevenciji rizika u doba kad nema krize.
Već smo čuli tijekom '19.g. primljeno je gotovo 10% više novih prijava, pritužbi i raznih upita, a ako pogledate otkada se podaci prate, od 2008.g. bilo je 847 pojedinačnih povreda prava djece, u 2019. došli smo do 1741 slučajem odnosno duplo.
Ovu priliku iskoristit ću da ukažemo na neke detalje iz izvješća pravobraniteljice. To su 3 točke, porast nasilja u obitelji, problemi sa sustavom udomiteljstva i posvajanja djece i povreda prava djece na odgoj i obrazovanje.
Što se tiče nasilja u obitelji, zaista zabrinjava dramatičan porast slučajeva nasilja u obitelji, čak 56% više nego u prethodnoj godini. Posebno i zabrinjava ono što se navodi da je to, da je stvarni broj slučajeva od nasilja vjerojatno i veći, da se veliki broj slučajeva ne prijavljuje zbog straha, srama i nepovjerenja u sustav.
Osim porasta broja prijava nasilja u obitelji i zabrinjavaju i njegovi sve teži oblici.
Isto tako u odnosu na vršnjačko nasilje, škole postupaju neujednačeno, ne reagiraju jednako na nasilje, nemaju ujednačene preventivne aktivnosti.
Programi prevencije koji se primjenjuju nisu svi znanstveno utemeljeni, ni evaluirani, izricanje pedagoških mjera nije popraćeno stručnim intervencijama prema djetetu, a postupanje škole prilikom nasilnih ponašanja ponekad su nedostatna i nisu u skladu s propisima.
Dakle, to je i poseban problem je što nema dovoljno stručnjaka u stručnim službama u vrtićima i školama, a sustav kako je sada postavljen, dakle ne odobrava nova zapošljavanja.
Što se tiče problema udomiteljstva i posvajanja, jedan od detalja o kojima se mnogo govorilo u javnosti, evo spomenut je i ovdje, to je, dakle u javnosti kad se o njemu pričalo nije se mislilo na dobrobit djece, neke druge stvari su se isticale, a to je, sjećate se kolko je problema imao jedan par životnih partnera koji su izrazili želju biti udomitelji. Morali su svoju borbu dovesti do upravnog suda koji je u prosincu prošle godine presudio u njihovu korist. Nakon toga Zagrebački centar za socijalnu skrb sredinom siječnja ponovno je odbacio zahtjev za udomiteljstvom zanemarivši tako stav upravnog suda i onda je u veljači i ustavni sud objavio odluku koji je zaključio da su sudovi i nadležna tijela dužni svima pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u javnoj usluzi udomljavanja. Što je u ovoj cijeloj priči najvažnije? Često se gubi iz vida, to su djeca i njihova dobrobit. Djeci treba ljubav, a kakve su činjenice sa sustavom udomljavanja, danas u Hrvatskoj može se, evo, vidjeti iz ovog Izvješća pravobraniteljice.
Povećan je dakle broj djece u institucijama i veliki broj zahtjeva za smještajem u institucije, neravnomjerna je teritorijalna zastupljenost udomiteljskih obitelji, ne postoji profesionalno udomiteljstvo, broj udomiteljskih obitelji još je manji nego prije, nedostatak udomitelja još je izraženiji u urbanim sredinama, pogotovo u velikim gradovima, nema specijaliziranih udomitelja educiranih za pružanje skrbi djeci s posebnim potrebama te djeci sa specifičnim tjelesnim i mentalnim teškoćama. Nedostaje udomiteljske obitelji za smještaj djece u kriznim situacijama i djeci do 3 godine života. Problem je i visoka starosna i niska obrazovna struktura udomitelja, nedovoljna podrška udomiteljima, nedostatna edukacija i supervizija te neujednačena kvaliteta i nadzor nad uslugama koje pružaju udomiteljske obitelji.
Dakle puno je problema u sustavu udomiteljstva. Udomiteljskih obitelji je sve manje, stoga bi trebalo omogućiti svima koji to žele, biti udomitelji, da to i postanu, bez obzira na njihovu spolnu orijentaciju. Treba voditi računa o djetetu, njegovim željama i potrebama te kompetencijama i kapacitetima osoba koje će pružati udomiteljsku skrb.
Kad se govori o posvojenju, broj djece u institucijama s ostvarenim pretpostavkama za posvojenje i dalje je velik. Tu bi željela istaknuti jedan praktičan problem koji još uvijek nije riješen, a to je dodjela novog OIB-a djeci koja su posvojena po Obiteljskom zakonu iz 2003. g. Njima se ne može odrediti novi OIB stoga postojeća zakonska regulativa ne osigurava jednak pravni tretman i jednaku pravnu zaštitu svoj posvojenoj djeci. Na ovaj način se diskriminiraju posvojenici, ugrožava im se privatnost jer ne postoji jedinstvena baza podataka svih javnih i državnih institucija.
Iz izvješća vidimo da je pravobraniteljica preporučila Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Ministarstvu financija, da dopuni propise i Obiteljski zakon i Zakon o OIB-u međutim, evo to do danas nije napravljeno. Na kraju povreda prava djece na odgoj i obrazovanje, po brojnosti, za razliku od svih prethodnih godina, povreda tih prava dospjele su na prvo mjesto i kaže se da su vjerojatno uzrokovane velikim brojem pritužbi na štrajk u odgojno-obrazovnim ustanovama. Otpije je prisutna nedostupnost odgoja i obrazovanja za pojedine skupine djece te kontinuirana stagnacija kvalitete obrazovanja.
Ovo je, ja bih rekla porazna činjenica za jednu državu u 21. st., članicu EU. Dakle, da se u jednom izvještaju kaže da postoji stagnacija kvalitete obrazovanja. Ovom prilikom pitat ću i što je sa pravima darovite djece? Potencijalno darovita djeca na isti način su u nepovoljnoj situaciji kao i djeca s teškoćama u razvoju. U prošlom mandatu Sabora bila je pokrenuta inicijativa za donošenje zakona o darovitoj djeci, učenicima i mladima. Ta darovita djeca, daroviti učenici se ovdje u izvješću kratko spominju i kaže se da se preporučilo sustavno rješavanje obrazovanja darovitih učenika i donošenje podzakonskog propisa kojim bi se uredila prava darovite djece te osigurala financijska sredstva za njegovu praktičnu primjenu.
Još jedna stvar u obrazovanju na koju, evo, često ukazujem. Po podacima ministarstva, ovo su sad podaci iz kolovoza. 822 škole u Hrvatskoj radi u dvije smjene, 14 čak i u 3 smjene. Imali ste nedavno, donedavno u Solinu i jednu školu, osnovnu školu koja je radila čak u 4 smjene, dakle škole sa 2 ili 3 smjene prošle je nastavne godine prema podacima ministarstva pohađalo 278 580 učenika, što čini 60% učenika.
Jedna srednja škola u Hrvatskoj čak radi u 3 smjene, to je Zdravstvena škola u Splitu. Moderne zemlje koje vode računa o obrazovanju, ne samo što ne poznaju rad škola u 3 smjene, ne poznaju znači uopće riječ smjena, ne poznaju, .../nerazumljivo/... škola čak i u 2 smjene, dakle o ovome nisam vidjela nekih preporuka u ovom Izvješću.
Unatoč potrebama za produženim boravkom u osnovnim školama koji bi organizirali i financirali i jedinice lokalne samouprave roditelji su, dakle ukazivali da je ta usluga rijetko dostupna. Državni pedagoški standard predviđa organizaciju produženog boravka s najmanje 14, u pravilu 20 učenika i to je trebalo ostvariti do 2012. g. Mi smo danas u 2020. Na potrebu djece i roditelja za produženim boravkom u školi, nadovezuje se i sve veća potreba i interes za toplim kuhanim obrokom u školi, odnosno zdravom školskom prehranom, a ja mogu svjedočiti, evo, da veliki broj škola, posebno u Dalmaciji ne nudi mogućnost kuhanog obroka u školama, a topli obrok u školama bi trebao postojati standard i jednako ga moramo omogućiti svoj djeci na području cijele Hrvatske.
Obrazovanje je temelj modernog društva, djeca su naša budućnost. To su često parole, parole koje često čujemo pred izbore, međutim, evo, potrudimo se da ona ne ostanu samo mrtvo slovo na papiru i u Izvještaju pravobraniteljice za djecu.
Hvala.
Hvala i na točnosti.
Sada ispred Kluba zastupnika Mosta nezavisnih lista govorit će g. Nino Raspudić. .../Govornik se ne razumije./...
Poštovani predsjedavajući, kolegice i kolege zastupnici.
Pozorno sam iščitao 283 stranice ovog izvješća, izvješća koje govori o radu pravobraniteljice i o radu jednog ozbiljnog, rekao bih, velikog, moćnog ureda. Radi se o instituciji koji ima godišnji proračun od 5 637 410 kuna i 22 zaposlenih. 3 državne dužnosnice, pravobraniteljica i njene dvije zamjenice te 19 državnih službenika, od kojih čak 10 pravnika.
Dakle, radi se o jako velikom uredu koji troši velika sredstva, koji ima puno zaposlenih, dobro je kapacitiran i ima jako zakonsko uporište o Zakonu o dječjem pravobranitelju da djeluje na različitim razinama. No, iako na prvi pogled je jasno ako vidimo raskorak između veličine tog ureda, novca kojeg troši, broja zaposlenih i ono što smo dobili na ove 283 str., a to je uglavnom jedan opis stanja uz puno statističkih podataka i MUP-a, i centara socijalnih službi i zatim koje je dopise spala pravobraniteljica i njen ured i neke opće preporuke.
Dojam prvi koji ste ostavlja da ovakvo izvješće ne opravdava veličinu i trošak tog ureda no s druge strane, u praksi se vidi da u tom uredu nekih profila stručnjaka i fali. Primjerice, vrlo šturo u samo jednoj rečenici govori se o online ugrozama, citiram „nedovoljnoj prevenciji i djelovanju u odnosu na psihičko nasilje u vidu vrijeđanja, omalovažavanja, isključivanja koje se odvija na društvenim mrežama, najčešće u razrednim Viber i Whatsapp grupama.“ I to je to. To je premalo, prešturo s obzirom koliko su djeca na internetu i koliko su uključeni, koliko njihov život i druženje strukturiraju i određuju društvene mreže, Internet općenito, ovdje treba djelovati puno ozbiljnije i treba djelovati proaktivno. Nedostaju konkretni prijedlozi.
Konkretno u ovom uredu čini mi se da nedostaje jedan stručnjak za digitalno okružje u kojima se odvija dobar dio života naše djece. Također, Škola za život se spominje usput, ne spominje se problem izloženosti ekranima djece. Nešto od čega Francuska recimo odustaje a kod nas e predstavljalo kao vrhunac naprednog školstva gurnuti djeci jeftine kineske tablete i evo, to rješava probleme škole.
Uopće se ne spominje recimo riječ „Tik-Tok“ a djeca školska su jako puno na Tik-Toku jer moguće nešto ovih kampanja recimo protiv nasilja formulirati i prezentirati preko Tik-Tok umjesto nekih staromodnih kanala koji su djeci, istina je takva, dosadna i smarajaća ili ih uopće ne percipiraju.
Najveći problem prošle godine po pitanju prava djece, općeniti problem, bio je štrajk prosvjetara i postavlja se pitanje što je pravobraniteljica i njen ured, što su učinili da zaštitite prava djece u toj situaciji, držanje pravobraniteljice bilo je vrlo nekonzistentno, na samom početku štrajka, ona je de facto podržala zahtjeve prosvjetara ističući ispravno da je ulaganje u učitelje velikom djelom i ulaganje u djecu. Da bi se kako je štrajk trajao, sve više povlačila govoreći kako je to nekakav spor među odraslima i da djeca žele da se odrasli dogovore.
A ono što smatram skandaloznim je nedolazak na sastanak Vlade i predstavnike tri sindikata obrazovanja koji je održan 20. 11. prošle godine na koji je pravobraniteljica bila pozvana. Nije došla na taj sastanak što su kritizirali i sindikati i ministrica, dakle obje strane a još je skandaloznije obrazloženje jer je pravobraniteljica nedolazak, nerađenje svog posla u toj dramatičnoj situaciji za djecu objasnila tako što je poručila kako je imala drugih obveza vezanih uz obljetnicu Konvencije o pravima djeteta. Citiram: „Danas je za moj ured velik dan, slavi se veliki jubilej. Od ranih jutarnjih sati sam na različitim mjestima vezano i za štrajk a vezano i za proslavu ove konvencije koja mi je danas prioritet.“ Pa sad se ja pitam je li pravobraniteljica i njena funkcija, jesu li oni sami sebi svrha pa je važnije slaviti tu formu obljetnicu konvencije a propuštati sadržaj, ono što konvencija i upozorava? To su problem djece, u tom trenutku štrajk koji je gorući problem i golemi stres i nedoumica za većinu djece u Hrvatskoj.
Na pitanje novinarke tada „jel' mogao doći netko drugi iz ureda od tih 21 ostalih zaposlenih?“, dobili smo odgovor „kako danas i oni imaju veliki dan pa su imali puno obveza“.
Izostalo je reagiranje kad govorimo o školi pravobraniteljice na nešto što se guralo silno preko medija pa i preko javne televizije a to je de facto poticanje djece na nedolazak u školu petkom jer bi djeca tobože trebala boriti se protiv klimatskih promjena tako što će doći pred ministarstvo. Pravobraniteljica je morala na to reagirati je mjesto djeci je u školi, škola i obrazovanje su najvažniji za djecu. I sve što ih tjera, što ih potiče na markiranje je loše i tu je pravobraniteljica morala reagirati.
Kad govorimo o izostanku konkretnih mjera, točka 5, 2.2., koja govori o gospodarskom iskorištavanju djece i problemu iskorištavanja djece za prošenje, istaknuti je činjenica da policija nije identificirala nijedan slučaj iskorištavanja djece za prosjačenje. Pa sad se ja pitam zašto tu Ured pravobraniteljice nije koristio svoje zakonske ovlasti a to je da pritisne MUP, kako je moguće da nitko nije ništa tu evidentirano a vidimo djecu koja se iskorištavaju za prošenje svaki dan na našim ulicama, što je najtužnije na raskršćima.
U slučajevima većeg stupanja ugroženosti prava i interesa djece, pravobraniteljica može u tim slučajevima podnijeti posebna izvješća Hrvatskom saboru. Ja mislim da je nužno potrebno jedno posebno izvješće sada u stanju sada u stanju pandemije koronavirusa i svim mukama koje prolaze djeca ove godine, ovo što se događa i ne događa u školama, da je potrebno podnijeti jedno izvanredno izvješće o stanju prva djece u korona krizi.
Nekako najveći publicitet i o tome je dosta govoreno, pravobraniteljica je dobila svojom tezom oko toga vjeronauka u školi i nekih manifestacija vezanih za vjeru u školskim prostorima. Na pitanje novinara „je li vjeronauku mjesto u školi ili ga treba vratiti u Crkve?“, pravobraniteljica odgovara „to je važno pitanje o kojem treba raspravljati i omogućiti da se čuje argumenti svih dionika, Crkve, roditelja, učenika, Ministarstva obrazovanja“. Zašto treba raspravljati o tome je li vjeronauku mjesto u školi? To je davno dogovoreno, to je 200 g. u Hrvatskoj, u svim europskim zemljama osim Francuske i Slovenije, dakle zašto uopće ostavljati dojam da o tome treba raspravljati?
Posebno je problematična ova teza da ured uočava kao problem da se nerijetko vjerski sadržaji u nekim školama prakticiraju izvan nastave vjeronauka npr. prilikom održavanja školskih priredbi što smatramo neprihvatljivim. Ovo sada ide u onom pravcu teze „Kako je Grinch ukrao Božić“, jel to znači da je božićna priredbica nepoželjna u školi ili sv. Nikola?
Ovo se izravno krši sa onim što stoji u točki 26. to su kulturna prava, slobodno vrijeme i sport gdje stoji kako je pravo na njegovanje vlastite kulture, slobodno kulturno umjetničko izražavanje, pravo na pristup informacijama, pravo na ispovijedanje vlastite vjere i upravo vlastitog jezika pravo na odmor, slobodno vrijeme, igru i rekreaciju sve to djeca ostvaruju u obitelji, školi i području slobodnog vremena.
Kako uopće razlučiti što je vjersko, a što kulturno identitetsko? Hoće li ta konsekvenca dovesti do toga da ćemo zabraniti Marulića jer vidi čuda početak hrvatske književnosti pravi je Judita, biblijska priča, biblijski motiv. Pa jel to nekoga vrijeđa? Hoćemo li onda početi sa prvim nazovi sekularnim književnikom, a da zaboravimo Marulića?
Što ćemo sa Bachovom misom u h-molu na glazbenom? Jel to vrijeđa nečije osjećaje? Što ćemo sa Šibenskom katedralom ako idemo na ekskurziju u Šibenik smije li se djetetu koje ne ide na vjeronauk pokazati Šibenska katedrala? Kako tu razlučiti vjersku funkciju tog objekta od arhitektonske ljepote? Dakle ovo su sve apsurdi do koje vodi ovakav pristup.
Što je protivno interesu djece drugih svjetonazora, recimo u božićnoj priredbi ili sv. Nikoli? Pa imamo i halloween koji nije ni dio naše tradicije nego nečeg što više možemo nazvati poganstvom pa mislim da nije problem ako će se neka djeca koja do toga drže izrezbariti i staviti bundevu u školi. Dakle, stvara se jedna vrste nepotrebnog antagoniziranja i moralne panike među djecom oko stvari koje su dio tradicije i običajnosti.
Dakle, na koncu idem prema kraju. Pravobraniteljica mora predlagati konkretna zakonska rješenja, konkretne mjere javna kampanje sve to joj omogućuje Zakon o pravobranitelju za djecu, a to se ne događa. Dakle, nedovoljno je radila ono što je trebala raditi, a petljala se u nešto što nije njen posao, dobrim dijelom se to moglo interpretirati kao jedno ideološko preodgajanje društva. Stoga uzevši ovo u obzir, toliki ured, tolika sredstva ovako mršav rezultat naš klub ne može podržati ovo izvješće.
Hvala.
Hvala lijepa.
Sada je na redu ispred Kluba zastupnika nacionalnih manjina kolega Veljko Kajtazi.
Izvolite.
Zahvaljujem se.
… /Govornik udaljen od mikrofona./ …
U vašem izvješću na puno mjesta spominju se romska djeca, s jedne strane to je dobro jer vidimo da ste detektirali i uvidjeli problem s kojim se suočava romska zajednica u RH.
S druge strane to je porazan pokazatelj jer upravo ta brojnost ukazuje na količinu i težinu poteškoća romske zajednice gdje su kao i u svim segmentima društva upravo djeca najranjivija skupina. Zasigurno su među najvećim problema situacija nacionalno motiviranih problema i nasilja među djecom u školama koje kako i sami kažete traju već godinama, a škole pri tome nisu poduzele ništa, a prvi pravi korak tome bio bi uvođenje programa građanskog odgoja usmjerenog učenju o ljudskim pravima, toleranciji i prihvaćanju razlika.
Događaji takve vrste vrlo su stresni za djecu bilo koje nacionalnosti, a time se samo dodatno podcrtava složenost pitanja statusa romska nacionale manjine te na činjenicu da su u njegovo rješavanje trebaju uključiti svi dijelovi našeg društva.
Nažalost imamo i pritužbe zbog diskriminacije djece pripadnika romske nacionalne manjine u školi upravo od onih koji bi se protiv diskriminacije trebali prvi boriti, a to su učitelji i nastavnici. Tako imamo prosvjetne djelatnike koji su romsku djecu tijekom školovanja nazivali ciganima, upućivali im druge pogrdne riječi, govorili im kako ništa ne znaju, a neke čak i fizičke kažnjavali.
Rješavanje problema sa autobusnim prijevozom odnosno nasilje u autobusima i na autobusnim stanicama gdje su zajedničke aktivnosti škole, centra za socijalnu skrb prijevoznika i romskih roditelja riješili problem pokazuje da se može kada se ima određene volje.
Jasno je da je jedan od glavnih uzroka problema standard života djeca romskih obitelji odnosno stanje u romskim naseljima. Mislim da ne moram posebno naglašavati kakvo je stanje što se tiče infrastrukture i uvjeta u tim naseljima jer bi bojim se to uzelo čitavo vrijeme moga govora.
Drago mi je da je pravobraniteljica bila reagirala na prosvjed nazvan „Za normalan život“ koji je bio sve osim mirnog i konstruktivnog prosvjeda. Bio je to recimo otvoreno antiromski prosvjed, a već sam njegova naziv bio diskriminirajući. Jer što znači normalan život za organizatore prosvjeda? Pošto su na prosvjedu govorili protiv Roma očito je da je njima normalno život onaj bez samih Roma.
Jasno danas to budu Romi, sutra neka druga nacionalna manjina Srbi ili Bošnjaci ili neko treći, pa osobe drugog političkog uvjerenja itd. jer kako drugačije nego huškački nazvati prosvjed koji je za cilj imao pojačati osjećaj straha i nepoželjnosti kod romske zajednice.
Pozdravljam poteze pravobraniteljice koja je jasno rekla da se tu radi izravno protiv Roma te apelirala na nadležna tijela. To događanje bilo je posebno problematično jer označava čitavu romsku zajednicu kao problematičnu, a prihvaćanje aktivnosti usmjerenih izravno protiv Roma što je nažalost podržao i dio lokalnih vlasti pridonoseći društvenoj stigmatizaciji i diskriminaciji samih Roma.
Dodatno, održavanje ovakvog prosvjeda dodatno pojačava osjećaj straha i nesigurnosti romske djece te razvija osjećaj njihove nepoželjnosti u sredini u kojoj žive.
I sama je pravobraniteljica istakla kako je razgovarala sa učenicima i kako su oni iskazali dozu straha od rata odnosno sukoba između pripadnika većinskog i manjinskog naroda. Traumatično je da djeca kada govore o svojim vršnjacima i sugrađanima koriste nazive Hrvati i Romi kao suprotstavljane strane. Prosvjed kao ovaj navedeni sigurno ne pomaže smanjenje tenzija i prevladavanje razlika.
No ono što možemo pomoći u tome jeste edukacija. Preduvjet za to je osiguranje prostora u romskim naseljima za održavanje aktivnosti sa djecom, razne radionice, savjetovanje i slično.
Ne znam kolko u tom pogledu možemo očekivati od lokalnih vlasti jer do sada nisu osigurali uvjeti niti za normalni rad vijeće romske nacionalne manjine.
Romskoj djeci treba osigurati veću dostupnost predškolskog odgoja, te učinkovitije provoditi mjere obiteljske pravne zaštite, kao i aktivnosti, edukacije i savjetovanja za roditelje.
Pogledajmo malo statistiku, kad se radilo o zaštiti prijava prava djece gdje se povećao broj prijava u odnosu na prošlu godinu, te ih je bilo 47, godinu prije 30. Od tih 47 čak 33 odnosilo se na ostvarivanje prava djece pripadnike romske nacionalne manjine.
Nažalost, predškolski odgoj i obrazovanje i dalje je nedostupan za mnogu, za mnoge romske djece sa područja Međimurske županije i dalje se formiraju tzv. romski razredi i romske škole.
Kako je primijećeno i dalje je prisutan trend da romski učenici napuštaju školu, posebice u sustavu srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Tu moram reći kako je manjak financijskih mogućnosti ključan razlog zbog kojeg mladi Romi u dobi od 15 do 18.g. prekidaju školovanje.
Sjetimo se prošle godine, došlo je i do situacije da je 12 romske djece iz jednog vrtića zbog kašnjenja u uplati Ministarstva znanosti i obrazovanja za sufinanciranje roditeljskog udio u ekonomskoj cijeni vrtića gdje je pravobraniteljica reagirala i rekla kako smatramo da financijske teškoće vrtića, te zakašnjelo podmirivanje sredstava od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja nisu smjeli bit razlog za ispis djece iz dječjeg vrtića.
Moram naglasiti da je bilo jednostavno nedopustivo da zbog nečijeg tuđeg propusta trpe djeca jer ta djeca nisu bila odgovorna za propust osoba iz ministarstva koji nisu na vrijeme doznačila sredstva, a na kraju su jedino romska djeca osjetila posljedice. Uistinu vjerujem da se takva diskriminacija više neće zasigurno ponoviti.
Ponovo ističem da je …/Govornik se ne razumije/…romskih naselja predrasude prema romskoj zajednici, visoka stopa siromaštva, te neprimjeren život, uvjeti negativno utječu na uključivanje romske djece u sustavu odgoja i obrazovanja, ali i općenito u život zajednice.
Osim toga, u romskim naseljima jednostavno nisu dovoljno dostupne usluge za rani razvoj djece. Romsku djecu zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika i dalje izdvajaju u zasebne razrede. Da bi se to izbjeglo za njih treba provoditi dvogodišnje predškolske programe, uključiti romske pomagače, te provoditi program u suradnju s roditeljima. To je uključeno i u dokumentu operativnog programa za romsku nacionalnu manjinu od 2020. do 2024. i vjerujem da će ova vlada i realizirati najavljeno jer dosad su se institucije, nije obazirale na preporuke pravobraniteljice po tom pitanju.
Vezano uz HRT i njemu su preporučeno ulaganje u programe za djece i mlade, a posebno za sadržaj za djecu na romskom jeziku. Budući da se romska djeca rijetko susreću sa takvim sadržajem na svojem materinjem jeziku, ovu priliku iskoristit ću da kažem kako sam mišljenja da bi i pristojba HRT-a trebala bit besplatna za umirovljenike i osobe koje primaju socijalnu pomoć.
Poteškoća i to znatnih bilo je i u Odgojnom zavodu Turopolje gdje je više od trećine odgojnika romske nacionalnosti koji su tamo izloženi konstantnom nasilju i vrijeđanju temeljem nacionalne pripadnosti.
Apeliro bi još jednom na sve i kad kažem sve, ne mislim samo na institucije nego i na medije, te građane da budu tolerantniji i otvoreniji za različitost.
Nedavno me šokirao jedan mail kojeg sam dobio od roditelja čiji je 8-godišnji sin imitirao nacistički pozdrav naučen na treningu u karate klubu. Roditelj piše kako je trener njegovom sinu rekao kako je to njihova tajna i takvog nasilja svake vrste nad djecom ima još.
Prije nekog vremena organizirao sam upravo u saboru zajedno sa nekoliko odbora, pravobraniteljima, te Gradom Zagrebom, konferenciju na teme, na temi „nasilja nad djecom u sportskim ustanovama“. Tom prilikom bilo je govora o šokantnom seksualnom zlostavljanju djevojčice od 11 do 16.g. od strane njihovog trenera.
Tragičan događaj prije koji dan na trgu gdje se sad nalazimo, ali i niz događanja prije toga pokazuje koliko je pogubno može djelovati utjecaj društva i obitelj na um mlade osobe. Ako smo već kao odrasli na suprotstavljenim stranama, u političkoj areni ne dozvolimo da se podijele vrše među djecom. Njih moramo učiti kako razlike među ljudima nema u pogledu prava i obaveze, kako boja kože ili crkva u koju idu ne smiju bit razlog da se nekome uskrati njegova prava ili sloboda, kako da na civilizirani način rješavaju sukobe i kako pružena ruka pomoći drugome ne znači slabost nego snagu. Samo tako uspjet ćemo izbjeći da mladi ljudi hodaju naoružani i pucaju po drugima. Velika odgovornost u tome leži i u institucijama odnosno na nama samima, pa ako ne možemo drugdje, mijenjajmo za početak sami sebe. Hvala.
Fala.
Sada Klub zastupnika Domovinskog pokreta predstavit će gđa. Karolina Vidović Krišto.
Evo izvolite.
Hvala lijepa.
Još jednom dobar dan svima.
U Zakonu o pravobranitelju za djecu u čl. 11.2. stoji među ostalim ovo.
Pravobranitelj za djecu je ovlašten nadležnim tijelima državne uprave predlagati poduzimanje mjera za sprječavanje štetnih djelovanja koja ugrožavaju prava i interese djece i zahtijevati izvješća o poduzetim mjerama.
Zašto to ovako naglašavam?
U posljednjim tjednima smo, što na adresu kluba što na pojedinačne saborske zastupnike, što na adresu Odbora za obitelj, mlade i sport primili nekoliko pritužbi, u zadnja 2 tjedna njih 5, na rad Poliklinike za zaštitu djece.
U ovom Izvješću se među ostalim govori i o seksualnom zlostavljanju djece. Čuli smo što zakon kaže, za što je ovlašten i za što je odgovaran i tako mora postupati pravobranitelj za djecu. Vodeći se misli da, mišlju da ako smo spasili jedno dijete, spasili smo cijeli svijet, ja vam neću govoriti o 5 ili 10 slučajeva, ja ću se vezivati na jedan slučaj gdje je majka u nekoliko navrata se obraćala, među ostalim i pravobraniteljici za djecu i dobivala je odgovor koji možemo na temelju dosadašnjih uvida u ove predmete smatrati tipskim odgovorom u kojem pravobraniteljica odgovara „Pravobraniteljica za djecu ne može u konkretnom slučaju intervenirati.“. Pritom ću još jedanput možda naglasiti, a neću se pozivati na zakon nego upravo na tekst sa stranica pravobraniteljice za djecu, gdje piše, ako sazna da je dijete izvrgnuto tjelesnom ili duševnom nasilju, spolnoj zlouporabi, zlostavljanju ili izrabljivanju, zanemarivanju ili nehajnom postupanju, dužna je odmah podnijeti prijavu nadležnom DORH-u te upozoriti nadležni centar, itd.
U predmetu o kojem govorim, riječ je o dvjema djevojčicama koje su bile izložene psihičkom i fizičkom zlostavljanju, a jedna od njih je u više navrata u nadležnim institucijama svjedočila i o seksualnom zlostavljanju od strane oca. Nakon što se pravobraniteljica oglasila tipskim odgovorom, Ured predsjednika države je u tom predmetu također, pisao pravobraniteljici i ponovno se nije dogodilo ništa. Podsjetit ću kako smo vezano uz ovakve slučajeve imali situaciju da kada sam spomenula Polikliniku za zaštitu djece, ne ulazeću u to sa presumpcijom nevinosti ili krivnje, Bože sačuvaj, nego ulazim u to, ako postoji osnovana sumnja, ona treba biti istražena i na temelju činjenica odbačena, ako Bog da, a ako postoji krivnja mora to biti ispravljeno, nikako se ne smije prešućivati bilo što što bi moglo dovesti do štete djece. Tada sam izgubila kvorum na odboru. Gđa. kolegica Borić, gđa. kolegica Murganić, gđa. kolegica Bedeković izjavile su kako one uopće ne mogu zamisliti da bi Gordana Buljan Flander nešto loše napravila. Ja sam na to upozorila, ne govorimo o nikome u njegovom odsustvu, i nikoga ne optužujemo nego tražimo da se proslijedi samo nadležnim institucijama.
Ništa više. Nije bilo kvoruma. Sada upozoravam opet na taj slučaj zato što su djeca i dalje u potencijalnoj opasnosti da budu dana ocu i nije riječ o brakorazvodnoj parnici, a za kojeg postoji osnovana sumnja, da uz to što je zlostavljač, da je potencijalno i seksualni zlostavljač. Dakle, apeliram da se naprave izvidi jer na temelju mišljenja poliklinike je došlo do obustavljanja istražnog postupka protiv potencijalnog zlostavljača. To je alarmantno. Ako ništa, neka se provedu istražne radnje kako bi se skinula ljaga sa institucije koja je izuzetno važna.
Postavila sam i pitanje je li do neprocesuiranja, odnosno je li do nepostupanja pravobraniteljice došlo iz razloga što je ravnateljičina kći, ravnateljičina kći, kada govorim ravnateljičina, to je ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Gordana Buljan Flander, što je njezina kći zaposlena u Uredu pravobraniteljice. Je li to razlog zašto nije proslijeđeno? Postavila sam pitanje. U dobroj sam vjeri da to nije razlog, ali nije dobro da nije proslijeđeno nadležnim institucijama i apeliram da se postupa u interesu djeteta. Što znači kada netko od stručnjaka kaže da postoji, da je posrijedi manipulacija od strane roditelja. Pa kako može biti bilo čiji iskaz iznad iskaza djeteta?
Ne može se zanemariti dječje svjedočenje na temelju jednog mišljenja. A to se ovdje dogodilo. Djeca su davala iskaze u 2, do u 3 navrata. Čak i u Klaićevoj. I uvijek su govorile vrlo dramatične stvari. Međutim, mišljenje jedno poliklinike je dovelo do obustavljanja postupka protiv oca. To je vrlo alarmantno. Treba raditi u svrhu zaštite djeteta. Institucije su tu da štite svakog državljanina Hrvatska, pogotovo one najslabije među nama. To nepostupanje je jedan od razloga zašto naš klub neće prihvatiti ovo Izvješće, ali ima tu i drugih točaka.
Čuli smo u prethodnim raspravama neke od njih pa ih neću u ovom sada svome iznošenju stava kluba zastupnika ponavljati, ali ću podsjetiti na dvije stvari. Ured pravobraniteljice za djecu ima budžet od 5 637 410 kuna i 22 zaposlenika. Netko će reći da je to puno, netko da je to malo. A ja želim ovdje naglasiti da novac koji plaćaju hrvatski porezni obveznici mora biti utrošen u svrhu u koji je on i plaćen. Dakle svaka institucija koja se rukovodi zakonom i Ustavom i radi na zaštiti onih koji je plaćaju za to, je institucija koja će dobiti povjerenje svih nas i za koju neće biti žao izdvojiti ne znam koliko novaca, koliko je potrebno. Ali, ako tomu nije tako, onda je svaka lipa suvišna, onda je svaka lipa šteta i uzalud potrošena.
Važno je odmaknuti se od toga što su nam partikularni interesi, važno je odmaknuti se od toga što su nam stranački interesi, važno je odmaknuti se od prepirki koji je stručnjak stručniji od drugog stručnjaka, važno je u kontekstu ove tematike stati na stranu djece.
Mi smo ovdje pozvani zastupati narod koji nas je izabrao, a moralna obveza nam je bez obzira na posljedice koje ćemo možda snositi štiti one najslabije u našem društvu. Meni su na listi prioriteta broj jedan djeca. U slučaju o kojem vam govorim riječ je o djetetu od 5 i od 7 godina. Znate i na jednom slučaju se može prelomiti loša praksa ukoliko ona postoji, ako ona ne postoji skinut ćemo ljagu s jedne institucije ali se činjenice moraju utvrditi. Tu ćemo se svi složiti.
Ja bih ovdje završila izlaganje i ponovila kako Klub zastupnika Domovinskog pokreta neće glasovati za ovo izvješće.
Hvala vam lijepa.
Hvala.
Imamo 3 replike, ja, 3 povrede Poslovnika, pardon.
Možda neki od vas prije nisu bili prisutni, jer ja sam rekao ako će povrede Poslovnika biti replike biti će opomena. Ja sam pozorno slušao ja cijelo jutro imam slušalicu da čujem svaku riječ svakoga jer su takva vremena sada. Ja nisam čuo ništa što bi bilo vrijeđanje bilo čega, ali međutim dat ću povredu Poslovnika, ali da znate da je moja dužnost onda postupati po Poslovniku.
Izvolite, prvi je, prva je gospođa Murganić.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Povrijeđen je Članak 238. zastupnica je govorila neistinu, postoje zapisi sa sastanka odbora kojeg doduše ona uvijek i zloupotrebljava ulogu predsjednice, nameće teme koje nadilaze i ovlaštenja i stručnost nas kao odbora namećući pojedinačne slučajeve u kojima ona očito ima svoje stavove i mišljenje, a za šta nije ovlaštena.
Dakle, nisam na toj sjednici sabora rekla da ne mogu vjerovati …/Upadica: Vrijeme, hvala./… što radi klinika, pročitajte zapisnik …/Upadica: Gospođo Murganić, vrijeme./… i nemojte me lažno optuživati.
Članak 238. se ne bavi istinom, već sam jednom rekao da se istinom bavi filozofija, a ne može se baviti Poslovnik, da svako od nas, svako od nas ima svoju istinu ona može eventualno vrijeđati drugoga ma čak ni toga nema ovdje nažalost. Zbog toga ne ulazeći u sadržaj gospođo Murganić moram vam dati, moram vam dati opomenu.
Drugi je, drugi je gospodin Ćelić ako želi.
Poštovani gospodine potpredsjedniče povrijeđen je Članak 238. kolegica opetovano omalovažava ljude koje ovdje nema, povezuje rodbinski i na taj način degradira izbore i institucije pravobraniteljice za djecu i ravnateljice. Zlonamjerne instrumentalizacije visoko konfliktnih brakorazvodnih parnica o kojima poima nema su sramotne u ovom visokom domu i molim kad već povezuje neka kaže javnosti tko je koga zvao kad je njezin …/Upadica: Hvala./… muž zaposlen za pomoćnika kapelana …/Upadica: Vrijeme, vrijeme, vrijeme./… u vojnom ordinarijatu.
Gospodin Ćelić, vrijeme.
Opet moram reći ovo što ste vi rekli najviše bi se približilo onom dijelu Članka 238. koji govori omalovažavanje, vrijeđanje predsjedatelja ili drugih zastupnika. Nisam vidio da je uvrijedila niti predsjedatelja, niti druge zastupnike gospođa i ovaj zato ju ne mogu, ne mogu vam uvažiti to i uvažavanje i simpatije i šta god hoćete moram vam dati opomenu.
Idemo dalje, gospođa Glasovac ako želi.
Poštovani gospodine potpredsjedniče preuzimam rizik da mi date opomenu, ali ja moram upozoriti da smatram da je povrijeđen Članak 87. koji vrlo detaljno propisuje nadležnosti radnog tijela, a to je Odbor za obitelj, mlade i sport. Zašto to govorim? Zato što upravo i ime kluba gospođa Vidović Krišto odriče pravo većini u Odboru za obitelj, mlade i sport da utvrđuje načine na koje će se raditi, kaže da rušenjem kvoruma jer se smatralo da se odbor ne treba baviti pojedinačnim pitanjima, a posebno ne zauzimanjem strana u pojedinim postupcima je zapravo optužila svojevrsno i odbor i članice odbora …/Upadica: Vrijeme./… i kolegicu pravobraniteljicu i gospođu Buljan Flander …/Upadica: Vrijeme, vrijeme, vrijeme./… da rade nešto organizirano na štetu djece. Nama je svima u interesu dijete, ali ne smijemo zloupotrebljavati naše funkcije da bismo zauzimali strane i vodu pokušali nasloniti …/Upadica: Dobit ćete opomenu./… odnosno natjerati na jedan mlin.
Gospođa buduća …/nerazumljivo/…, nemojmo tako morat ćete sjediti najvjerojatnije na mom mjestu i ovaj ponašati se isto kao ja i davati opomene kao što i ja sada vama moram dati. Da, zato što to u Članku 87. to nema. Da ga pročitam? A i vrijeme ste, a vrijeme ste prošli za 30 sekundi.
U djelokrugu Odbora za obitelj, mlade i sport su poslovi utvrđivanja i praćenja provođenja politike, a u postupku donošenja zakona i drugih propisa odbor ima prava i dužnosti matičnog tijela u područjima koja se odnose na brak, obitelj i skrbništvo, posebno zaštitu djece i materinstva i mladih, kvalitetu života mladih i njihovo sudjelovanje u djelatnostima društva, zaštitu djece i mladih od svih oblika ovisnosti, planiranje obitelji i demografsku obnovu i provodi postupak kandidiranja pravobranitelja za djecu i podnosi saboru prijedlog za izbor pa i sport. Odredbom čl. 13. Poslovnika o izmjenama i dopunama Poslovnika HS iza podstavke 4. dodam novi podstavak 5., a dosadašnji predstavnik 5. postao podstavak 6. Znači, ono što ste rekli nažalost ne stoji.
Po mom mišljenju to nije naravno riječ jer ne može ni biti riječ, ali ovaj gđa. Krišto je govorila mišljenje svog kluba i ovaj zato po članstvu 238. morat ćete dobit opomenu.
Idemo dalje, gđa. Natalija Martinčević, Klub zastupnika HSLS-a i Reformista. Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče sabora, uvažene kolegice i kolege.
Pravobraniteljica je sa svojim suradnicima pripremila jedno opsežno izvješće koje nas zaista dubinski upoznaje, upoznaje sa svim problemima i izazovima sa kojima se naša djeca suočavaju. I prema svemu iznesenom u ovom izvješću situacija nije nimalo ohrabrujuća.
Dapače, na samom početku izvješća upoznajemo se sa podatkom da je tijekom 2019.g. zaprimljeno gotovo 10% više novih prijava, pritužbi, upita i zahtjeva nego u prethodnoj godini.
Ovo su podaci za 2019.g., a možemo samo pretpostaviti kakve će brojke biti u 2020.g., godini u kojoj smo imali višemjesečni štrajk prosvjetara, pa koronu, pa potres u Zagrebu.
Svi propusti i nedostaci u sustavu posebno dolaze do izražaja u kriznim situacijama i ova će godina pokazati da mi nismo uspostavili dovoljno dobar sustav da bi zaštitili našu djecu i to kao što se vidi iz izvješća u gotovo svim aspektima, od socijalnih i ekonomskih prava, zdravstvenih prava, obrazovnih prava, pa do zaštite djece od diskriminacije, zaštite od spolnog iskorištavanja i zloupotrebe, zaštita djece u digitalnom okruženju itd.
Ono što posebno zabrinjava u ovom slučaju, u ovom izvješću je jasno definiran problem neučinkovitosti institucija. Posebno je naglašen problem pravosuđa za koji kontinuirano naglašavamo da je apsolutno najveći problem našeg društva, nužno je povećati učinkovitost i prije svega žurnost u postupcima u kojima se odlučuje o pravima djece, a posebno je važno osigurati djetetu, koji sudjeluju u nekom od postupaka, bilo kaznenom, prekršajnom, upravnom ili građanskom postupku, da tom djetetom pod jednakim uvjetima bude dostupna stručna pomoć i podrška.
Posebno se naglašava i nepostojeća ili nedovoljna suradnja između resora pravosuđa i socijalne skrbi, te zdravstva i odgoja i obrazovanja. Upravo na taj nedostatak suradnje rezultira i kontinuiranim kršenjem prava djece, što je vrlo jasno navedeno u izvješću.
Naravno da je 10 minuta daleko premalo da bi se govorilo o svim problemima, pa ću se osvrnut na jedan u cijelom nizu problema, a to je pitanje udomiteljstva.
U samom izvješću taj problem je istaknut. Naime, kontinuirano se povećava broj djece u institucijama, a kontinuirano raste i broj zahtjeva za smještanjem djece u institucije.
Jedno od rješenja između institucionalizacije kao najnepovoljnijeg rješenja za djecu i posvajanja koje ide kao što smo, kao što znamo vrlo teško, vrlo sporo i krajnje neučinkovito, dakle postoji udomiteljstvo.
Forma koja ima cijeli niz pretpostavki da bude kvalitetno rješenje zbog neodgovarajućih, a često i krajnje nelogičnih zakonskih rješenja nažalost u ovom trenutku producira cijeli niz problema, prije svega djeci, udomiteljima, ali na kraju i cijelom sustavu.
Osvrnut ću se u ovoj raspravi na dva problema. Prvi je status roditelja njegovatelja i udomitelja njegovatelja. Vjerovali ili ne oni ne ostvaruju ista materijalna prava. U jednom i u drugom slučaju radi se o ljudima koji brinu o bolesnoj djeci odnosno djeci sa teškoćama u razvoju, ali u našem sustavu oni ne ostvaruju jednaka prava.
Naime, Uredbom o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi povećana je naknada roditeljima njegovateljima, što apsolutno podržavamo i smatramo nužnim, ali istovremeno to nije učinjeno za udomitelje.
Odredbama čl. 57. Zakona o socijalnoj skrbi djeca udomitelja su diskriminirana, oštećena u svojim pravima, a oštećeni su i udomitelji koji ne ostvaruju odgovarajuću podršku.
Postoji cijeli niz problema poput činjenice da se opskrbnine koje iznose od 2000 do 2640 kuna nisu mijenjale od 2007.g., da se visina džeparca za djecu koja se također nije mijenjala od 2007.g., dakle nije mijenjala i iznosi 100 kuna.
Zamislite danas srednjoškolca, oni nemaju kao što znate u sustavu organiziranu prehranu, što on može sa 100 kuna mjesečno.
Ministarstvo je ukinulo i osigurano ljetovanje za djecu udomitelja i da ne nabrajam dalje.
Evidentno je i da naši udomitelji trenutačno brinu o mnogo bolesne djece koja bi u vlastitoj, a iz koje su izuzeta zbog neodgovarajućih uvjeta, ostvarila neka od prava vezanih uz stupanj oštećenja, npr. doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu, status njegovatelj i slično.
Smještajem u udomiteljstvo dijete ne može ostvariti niti jednu od navedenih mjera ili pomoći, što je apsolutna diskriminacija i djece, ali i udomitelja.
Upravo takva rješenja rezultirala su činjenicom da se iznimno mali broj udomitelja javio da prihvati profesionalni status, a smanjuje se i broj zainteresiranih za udomiteljstvo, što ponovo djecu uvodi u najgora rješenja, a to su institucije.
Dakle, zakon od kojeg se mnogo očekivalo, gotovo je u potpunosti podbacio.
Sa ovakvom politikom i ovakvim promišljanjima broj udomitelja će se i dalje smanjivati, a to budimo realni, donosi negativne posljedice za djecu, ali i sustav skrbi u cjelini.
Nadalje, velik problem za sada bez ikakvih naznaka rješenja za status te djece, nakon što navrše 18.g. ne mogu više biti kod udomitelja. Ta djeca sa 18.g., ona su još uvijek djeca.
Prema postojećem, prema postojećim zakonskim rješenjima ta djeca bi trebala sa 18.g. kada izađu iz udomiteljskih obitelji osigurati sebi stan, platiti režije, naravno odmah naći posao ako se slučajno odluči na studij, trebala bi si sama i taj studij platiti. Zamislite svi koji imate djecu, sa 18 godina, da li su naša djeca u stanju nešto tako sebi organizirati. Zbog toga su djeca najčešće primorana se vratiti u roditeljske obitelji, obitelji od kojih su izuzeta, od kojih su odvojena jer se o njima nisu mogli brinuti ili za to nisu imali uvjete, najčešće zbog alkoholizma, nasilja, života u neodgovarajućim stambenim i materijalnim prilikama.
Ta djeca jednostavno nemaju šanse. Tu postoji cijeli niz udruga, primjerice, jedna u županiji je, Varaždinskoj županiji je udruga Zipka koja vlastitim radom, trudom, entuzijazmom, pokušavaju osigurati i kreirati toj djeci bolji život i kao županija, evo npr. mi smo pomogli u izgradnji stambene zajednice u financijskom opismenjivanju te djece, međutim, to nisu rješenja. Rješenja treba dati država.
Udruge se trebaju angažirati, lokalna zajednica se treba angažirati, no, kao što sam rekla, potpuno jasno, dakle, rješenja treba dati država, treba uspostaviti jasan sustav i za udomitelje, za djecu udomitelja i posebno dakle za djecu koja sa 18 godina završe doslovno na ulici. Mi smo danas u situaciji da status, kvaliteta života, obrazovanja i zdravlja djece u udomiteljskim obiteljima, mogućnost udomljenja i prava djece koja izlaze iz .../nerazumljivo/... udomiteljstva, ovise o angažmanu humanitarnih udruga, lokalne zajednice, donatora, ljudi dobre volje, što u ozbiljnoj državi i ozbiljnom sustavu ne mogu i ne smiju biti rješenja.
E sad, obzirom da je pravobraniteljica bila iznimno kreativna u izbjegavanju konkretnih odgovora na vrlo konkretna pitanja, dakle ja sam u replici jasno postavila pitanje. Dakle vidjelo se da zakon nije zaživio, da zakon nije ostvario ono što je bilo zamišljeno, što je bila ideja. Što će poduzeti, da li će inicirati izmjene zakona, da li će dati neke preporuke, nisam čula konkretan odgovor pa molim dakle da sad u sljedećem izlaganju nam jasno kaže što će po pitanju Zakona o udomiteljstvu i problematike udomitelja konkretno učiniti.
I isto tako, još jednom bi se osvrnula na izjavu pravobraniteljice da ona eto baš neće navoditi institucije koje ne slušaju njezine preporuke, pa bi samo još jedanput naglasila da je posao pravobraniteljice da jasno iznese koje su to institucije koje ne slušaju preporuke, to znači da te institucije ne rade svoj posao. Mi moramo znati koje su to institucije, ona mora znati koje su to institucije, mora jasno se to izreći jer u protivnom naravno neće biti niti jasnih učinaka.
Hvala.
Hvala i vama.
Prelazimo na pojedinačne rasprave. .../Upadica se ne čuje./... A moja greška, moja greška, moja greška i moj grijeh. Stajališta.
Idemo dalje.
Idemo dalje.
Gospođa Petir, pojedinačna rasprava.
I čekajte, samo trenutak dok se briše ovdje.
Poštovane zastupnice i zastupnici jedna obavijest, danas ćemo nakon rasprave planiranja točaka, raspraviti još dvije točke tehničke naravi, izbor, imenovanja, razrješenja i Izvješće Mandatno-imunitetnog povjerenstva.
Hvala lijepa.
Gospođa Petir, oprostite.
Izvolite gospodine predsjedniče.
Hvala gospodine podpredsjedniče, gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora, pravobraniteljice, državna tajnice, zastupnice i zastupnici.
Prava djece nemaju rok trajanja, ona su univerzalna i svevremenska i kakve god neprilike i izvanredne situacije nas zadesile, a čini se da u takvim vremenima sada živimo, uvijek moramo voditi računa da zaštitimo interese djece na prvom mjestu.
U ovom Izvješću puno je primjera iz kojih vidimo da postoji prostor za poboljšanje kad govorimo o pravima djece, svako dijete treba dom i obitelj, primjerene uvjete za dostojanstven život i obrazovanje, no ovo Izvješće, a i situacije s kojima se susrećemo kao zastupnici, pokazatelj su da tome nije tako.
Pravobraniteljica navodi u Izvješću da je potrebno uložiti veće napore kako bismo umanjili negativne učinke siromaštva za djecu, te ističe da je gotovo svako peto dijete u riziku od siromaštva. Ta djeca često nemaju osnovne potrepštine, a otežani su im obrazovanje i uključivanje u društvo.
Prema istraživanju Ekonomskog instituta iz Zagreba gotovo svi siromašni roditelji mogu djeci priuštiti topli obrok svaki dan, a njih 90% imaju tri obroka dnevno, međutim trećina roditelja ne može djeci svaki dan priuštiti voće ili povrće.
Ponosna sam jer sam kao hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu izborila na europskoj razini subvencije za Hrvatsku, za zdrave obroke u našim osnovnim školama koji se trebaju dobavljati sa lokalnih OPG-a, riječ je o voću, povrću i mlijeku, no svjesna sam da je tu potrebno uložiti dodatne napore kako bi sva djeca u svim školama svaki dan imala zdrave obroke, a ne samo povremeno tijekom tjedna.
Gotovo sva siromašna djeca u Hrvatskoj, na sreću, imaju mogućnost medicinske skrbi, međutim prema ovom Istraživanju svako treće ispitano dijete nema vlastiti krevet, oko 20% roditelja ne može djeci kupiti kaput ili jaknu, više od polovine djece nema kompjuter i Internet.
Posebnu pažnju trebalo bi obratiti na ruralna izolirana područja u kojima nedostaje osnovna komunalna, društvena i socijalna infrastruktura, što tu djecu dovodi dodatno u nepovoljniji položaj u odnosu na onu djecu koja žive u urbanim područjima, stoga bih predložila da se na to posebno obrati pažnja te da se kroz sljedeće Izvješće dostavi i podatak koji će biti posebno izdvojen za ruralna područja kad govorimo o pravima djece, kao što je primjerice u ovom Izvješću izdvojeno za onu djecu koja žive na otocima.
Svako dijete treba obitelj, no svjesni smo da nažalost svako dijete u Hrvatskoj nema niti obitelj, niti dom. U Izvješću je istaknuto da je u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi bilo 75 djece koja su imala ispunjene zakonske uvjete za posvajanje, a tijekom 2019. g. realizirano je svega 25 posvojenja. Prema podacima koji su javno dostupni, ukupno 450 djece ima sve uvjete za posvojenje. Istodobno, na posvojenje čeka 1400 posvojitelja, a njih 851 na listi je za posvojenje već gotovo 3 godine, dakle na listi čekanja.
Ovo su brojke, ali iza svake te brojke stoji jedno dijete, malo ljudsko biće koje čeka svoju obitelj i dom, stoga je važno ukloniti prepreke koje su na putu ostvarenja ljubavi, sreće za svako to dijete. No, pri donošenju odluka o posvojenju ili udomiteljstvu trebamo biti lišeni bilo kakvih ideologija, pritisaka ili osobnih preferencija i voditi se uvijek i stalno onim što je najbolji interes djeteta.
Jako je važno i to da djeca iskoriste svoje pravo slobodnog izražavanja i da ih u tome podržimo jer to nije samo demokratski doseg već i naša obaveza temeljem zakona i međunarodnih konvencija i deklaracija. Tako, primjerice, Opća deklaracija o ljudskim pravima u čl. 18. i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima u čl. 9. jasno je navedeno da svatko ima pravo na zaštitu slobode izražavanja, misli i vjeroispovijesti, stoga nitko ta prava ne bi trebao dovoditi u pitanje. Kad je pak riječ o izbornim predmetima i prijedlozima da se izborni predmeti održavaju prve i zadnje sate, moram reći da je to matematički neodrživo i neizvedivo, stoga takve prijedloge ocjenjujem populističkim i usmjerenim poput jednog predmeta, a ne protiv svih izbornih predmeta i takve prijedloge ne ocjenjujem kao stvarnu želju za boljom organizacijom nastave i rasterećenjem djece.
Hvala lijepo.
Imamo 3 replike. Prvi je kolega Šimičević, izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče.
Uvažena kolegice, govorili ste o obitelji i uvijek kad je obitelj u pitanju onda mislimo na obitelj koja će imati sve uvjete potrebne za odgoj djece i znamo da, pored obitelji, škola je ta koja puno utječe na razvoj djece. Međutim, nismo li mi licemjeri s jedne strane, kad zagovaramo profit odnosno rad nedjeljom, da djecu ostavljamo samu doma i onda zapravo djeca nam više ne odrastaju uz djeda i baku nego nam odrastaju uz internet, društvene mreže koje zapravo ne mogu dati one potrebne sadržaje za slobodno vrijeme kao što može dati obitelj.
Hvala.
Izvolite odgovor.
U potpunosti u pravu kad govorite o potrebi usklađivanja privatnog i obiteljskog života sa poslovnim jer vidimo da u pojedinim zanimanjima doista dolazi do velikih odstupanja i da žene zaposlene u trgovini rade i po 3 tjedna bez prekida za minimalnu plaću bez ijednog dana odmora i kad i dobe slobodan dan, to obično nije dan kad je njihova obitelj kod kuće, što znači da im se ne omogućava da provedu kvalitetno vrijeme i sa svojom djecom i sa svima onima sa kojima žele dijeliti sretne trenutke. Iz tog razloga se osobno zalažem za reguliranje zakonom slobodne nedjelje i dostojanstvenog radnog vremena za sve zaposlene, posebno one u trgovini, jer mislim a je to, osim ispunjenja pravde i civilizacijski doseg.
Druga replika, kolega Ćelić, izvolite.
Hvala g. predsjedniče, poštovana zastupnice Petir.
Otvorili ste jednu temu koja je ponekad zapostavljena, a to je tema siromaštva djece. To siromaštvo djece možemo gledati u kontekstu epidemije Covida gdje određenom broju djece školske dobi nije bilo omogućeno online participirati u sudjelovanju nastave jer činjenica da tema siromaštva djece na neki način ograničava i društvenu uključenost, ako hoćemo i društvenu mobilnost.
Zato mislim da o toj temi treba govoriti i u Izvješću pravobraniteljice djece jer je to vrlo bitna tema i trebamo učiniti sve da djeca ne ispaštaju, odnosno ispaštaju koliko je moguće manje zbog siromaštva.
Izvolite odgovor.
Hvala vam. Vi ste potpuno u pravu, ta tema je spomenuta i u Izvješću, ja sam je malo produbila jer mi se čini da zaslužuje više pažnje zbog toga što podaci koji su objavljeni nakon ovog istraživanja Ekonomskog instituta u Zagrebu i analize koje su dali stručnjaci, doista nas trebaju zabrinuti i zamisliti. A ono što sam posebno uočila jest s jedne strane naša težnja da postignemo digitalizaciju, što je jako dobro, s druge strane, nemamo adekvatne uvjete za to, posebice na selu.
Dakle, ne govorimo samo o nedostatku kompjutera koji je potreban da bi se uopće dijete online moglo uključiti u školski ili izvanškolske aktivnosti, mi ovdje govorimo o tome da polovica djece u RH nema ni pristup internetu niti kompjuter. To znači da ukoliko želimo da mlade obitelji ostanu živjeti na selu ili da iz grada migriraju na selo, i da od tamo rade i da ta djeca imaju adekvatni standard, moramo prije svega, im osigurati brzi internet.
Hvala vam. Kolegice Murganić, izvolite.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče. Kolegice, samo sam htjela možda u dijelu vaše rasprave oko posvojenja možda istaći neke podatke, pravobraniteljica se osvrnula na broj posvojene djece koja su baš smještena u ustanovama. Međutim, u 2019. g. mi imamo prema podacima 117 djece koja je posvojena, u 2020. do sada dok je ministarstvo davala podatke 90, ali od ukupno 196 djece koja su ostvarila preduvjete za posvojenje. Naime, treba razlikovati djecu koja nemaju roditeljsku skrb, ali su kod rodbinskih posvojitelja i oni niti žele niti ih treba posvojiti. Kod posvojenja je problem u tome što svi žele malu djecu i nesrazmjer je između broja djece koja su za posvojenje pripremljena i broja zainteresiranih potencijalnih posvojitelja.
Izvolite odgovor.
Hvala vam lijepo. Da, doista smatram da je ovo tema koja zaslužuje puno naše pažnje i možda zajedničkog traženja rješenja jer svako dijete treba dom i obitelj i moramo se voditi zaštitom najboljeg interesa djece i ja vjerujem da u okviru institucija se pruža maksimalno ono što je moguće. No, činjenica je da su otac i majka i obitelj koja to simbolizira, izuzetno važni za psihofizički razvoj djeteta.
U tom smislu mi se čini važnim još jednom podcrtati da sami procesi posvojenja i udomiteljstva ipak idu presporo i da moramo otkloniti prepreke koje su na tom putu kako bi osigurali djeci da imaju ljubav, dom i sigurnost koju zaslužuju.
Zahvaljujem zastupnici Petir.
Prelazimo na 2. pojedinačnu raspravu, poštovana kolegica Nada Murganić.
Povreda Poslovnika kolega Grmoja izvolite.
Poštovani predsjedniče, ja moram reagirati, znači povrijeđen je Poslovnik, znači čl. 23. …/Govornik nije uključen/…
Mikrofon uključite samo.
Znači poštovani predsjedniče povrijeđen je čl. 23., to je dio trećeg poglavlja Poslovnika HS gdje se govori o općim pravima i dužnostima zastupnika.
Ja sam zatražio od MIP-a da mi se skine imunitet.
Vrijeme vam je isteklo, žao mi je, ne znam o čemu govorite uopće.
Evo, sad ću vas upoznati.
Ne, vrijeme vam je isteklo, nemate toliko, trebali ste bit brži.
Pa dopustite mi, ne mogu, pa ne mogu.
Ne mogu vam dopustit, ponovo se javite poslije, sada ne mogu, gotovo je, isteklo je vrijeme.
Pa ponovo se javljam za povredu Poslovnika.
Da, javite se ponovo kad prođe jedna rasprava onda možete.
Ne, ne može, ja tražim povredu Poslovnika.
Evo izvolite kolegice Murganić.
Nećete vi određivati, ja sam predsjednik sabora i predsjedam.
Ne, određivat ću jer mi niste dopustili.
Dobili ste 30 sekundi i niste objasnili šta hoćete, to je vaš problem.
Izvolite kolegice Murganić.
To je moje pravo. Imam pravo znači da mi se skine imunitet, ne možete vi to određivat.
Kakve ima veze sad to?
O čemu vi govorite kolega Grmoja?
Samo malo kolegice.
Kakve veze ima skidanje imuniteta?
Ima veze sa MIP-om koji se sada održao bez moga znanja gdje je moj zahtjev odbijen.
Čekajte kolega Grmoja, kolega Grmoja, mi imamo sjednicu plenarnu ovdje i vi dižete povredu Poslovnika za zbivanja na plenarnoj sjednici…
Ne, nego za, za, za zbivanja u HS.
…a ne za ono što se događa, to, to možete, to, to nije dio povrede Poslovnika, zbivanja u HS. To možete napravit presicu za novinare, dolje smo osigurali dvoranu u kojoj možete o tome govoriti. To nije povreda. Možete radit šta god hoćete, ali ćete sve što radite radit u skladu sa pravilima koja ovdje vrijede.
Radim u skladu sa pravilima.
Izvolite.
Ne radite.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Evo ja bih još u svojoj pojedinačnoj raspravi možda pojasnila neke teme koje su bile vezane i u prijašnjim raspravama i otvoriti još možda neka pitanja vezana za ovo naše izvješće.
Naime, bilo je u prethodnim raspravama nekih možda netočnosti ili različitog nesnalaženja u konkretno mjerama i naknadama koje proizlaze iz sustava socijalne skrbi, a želim posebno naglasiti da nije samo sustav socijalne skrbi taj koji sa svojim politikama i mjerama može u potpunosti zaštititi sva prava i interese djeteta, njihove mjere i naknade su usmjerene na one koji po zakonu spadaju pod taj, ajmo reći tako, kišobran.
Naime, govorilo se o udomiteljstvu, to je jedna vrlo važna i značajna mjera. Zakon koji je donesen imao je za cilj stimulirati udomiteljstvo s time da su se značajno povećale naknade eventualnim specijalnim udomiteljima i profesionalnim udomiteljima, ali treba razlikovati i tradicionalno udomiteljstvo koje ima drugačiju naknadu, a ono je predviđeno za djecu ili odrasle osobe koje nemaju tako zahtjevne, zahtjevne njegu odnosno skrb i tu to ne smije se jer iz rasprave se zaključilo jedne ranije da se to brka sa statusom roditelja njegovatelja. Status roditelja njegovatelja ostvaruje roditelj za dijete koje ima izuzetno teške, složene i specifične zdravstvene i druge poteškoće i taj status njegovatelja iznosi, roditelja, 4000 kuna.
Status njegovatelja predviđen je za starije osobe, proširen je na supružnike, bračne i izvanbračne partnere i on iznosi 2500 kuna.
Status roditelja njegovatelja ima na neki način i naknadu u kojoj se ostvaruju i ovaj druga prava slična radnom odnosu, zdravstveno i mirovinsko osiguranje i sve što je slično tome.
Kada govorimo o naknadama, ja bih volila se prisjetiti i ovdje, osvijestiti činjenicu da postoji još jedna naknada iz sustava socijalne skrbi, to je zajamčena minimalna naknada tzv. socijalna pomoć i to je sada ovo moje što ću reći uvod u činjenicu da imamo djecu koja nam žive u obiteljima, u kućanstvima gdje su socijalne pomoći, minimalna novčana naknada jedini izvor prihoda i da oni žive zajedno sa svojim ukućanima u, ne samo u riziku od siromaštva, nego u dubokom siromaštvu. Zajamčena minimalna naknada je, ostvarivat se može po najstrožim propisima, dakle radi se o osobama koje zaista ne mogu ili nemaju drugih sredstava za život ili nemaju imovine od koje bi mogli živjeti.
Kada se je vrlo često djeca koja se odgajaju u takvim obiteljima transgeneracijski se i prenašaju takovi uvjeti i načina života budući oni već u startu imaju zaista zbog svog siromaštva malo šanse za, da se izvuku iz ovog, iz ovih problema i tu treba cijela društvena zajednica upravo uprijeti pogled na njih i omogućiti im da ne budu i oni korisnici socijalnih naknada već da im se omogući školovanje i sve što dalje iz toga proizlazi.
Zašto ovo naglašavam?
Vrlo često kod nas u društvu zbog nekih pojedinih zloupotreba kroz medijski prostor provuče se nešto u kojem se može zaključiti da se eto, pod navodnicima ću reći, pod navodnicima, dobro se živi od socijalne naknade.
Dakle, socijalna naknada i dobivanje socijalnih naknada stvara ustvari neradnike i ona je destimulirajuća za uključivanje u svijet rada. Mislim da djeca koja žive u takvim uvjetima su onda, ne mogu reći koliko, koliko stigmatizirana i koliko su vrlo, vrlo svjesna položaja u kojima žive, nose stigmu svojih siromašnih obiteljima, a u vršnjačkim sredinama svi smo svjesni kako prođu ne samo oni koji su duboko siromašni, nego i oni koji imaju skromnije prihode njihovih obiteljima.
Zalažemo se, trebamo se zalagati da što prije iziđu iz ovakovih uvjeta života, ali dok im to treba nemojmo stigmatizirati i nemojmo štediti upravo na tim naknadama.
Imate jednu repliku kolegice Murganić, kolega Brumnić.
Izvolite.
Poštovana kolegice Murganić u svojoj raspravi ste više nego dobro dotakli jedan od najvećih problema u stvari uključivosti u društvo djece, a to je siromaštvo. Socijalna naknada ne može biti jedini odgovor na to. Ono što je stvarno pitanje je što država može napraviti za ljude koji se nađu u takvoj situaciji da se vrate čak bi rekao u normalan odnos. Najveći dio njih ustvari dolazi u taj odnos zbog različitih ovrha odnosno poteškoća s kojima su se susreli jednokratno i onda ih ta poteškoća vuče kroz cijeli život. I tu je nešto što bi ustvari država trebala učiniti odnosno država, neću reći preuzeti određeni dio odgovornosti, ali pronaći način na koji način onima koji tako zapadnu u probleme pomoći da se iz njih izvuku. Sad smo u situaciji da praktički …/Upadica: Zahvaljujem./… ovih dana …
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala.
Kolega zastupniče svakako da može i mora država i ja sam spomenula propise koji idu sa državne razine, međutim ono što volim naglasiti puno može i mora lokalna zajednica. Tamo gdje smo i htjeli intervenirati ne samo kroz materijalna davanja i novčane naknade nego smo htjeli intervenirati kroz pružanje usluga u zajednici, da se djeci pomogne u učenju, da im se pomogne u, da se mladim majkama, a ima vrlo siromašnih koje nisu stekle niti one osnovne vještine pravilnog odgoja i njegovanja svoje djece, nailazili smo na zatvorenost u pojedinim lokalnim sredinama, nema se prostora, pa nemaju ljudi, pa štošta svašta, nije uvijek tako, ali nemojmo očekivati da ide samo sa državne razine se mogu davati novci, mijenjati propisi, ali mora postojati dobra volja svih nas.
Hvala vam.
Idemo na treću raspravu poštovana kolegica Martina Grman Kizivat, izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvažena pravobraniteljice, predstavnici Ministarstva, kolegice i kolege zastupnici u ovoj raspravi ću se osvrnuti na siromaštvo kao veliki problem društva kao i djece koja su nerijetko prva nezaštićena. Također ću se osvrnuti i na posvajanje djece. Napomenut ću da inicijativa „Moram vam nešto reći“ možda je već pomalo zaboravljena, ali je hvale vrijedna. U 2019. godini zaprimljeno je 120 pojedinačnih prijava povrede prava djece na temu socijalnih i ekonomskih prava. Od toga 46 socijalnih, a 74 ekonomskih povreda prava djece. U 2018. godini bilo ih je 113 odnosno 45 socijalnih te 68 ekonomskih povreda prava djece. Nažalost uočavamo rast u odnosu na prethodnu godinu. Stalno se povlači povreda prava na doplatak za djecu. Socijalna prava su i u smjeru povrede djece s oštećenim zdravljem pa evo jedan prijedlog. Prošli tjedan smo u ovom domu raspravljali i o izvješću pravobraniteljice osoba s invaliditetom, a kroz razgovor s građanima sam uočila da 100%-tni hrvatski ratni vojni invalidi 1 kategorije svakih 7 godina dobivaju novi automobil, a stari ne moraju vratiti. Zašto te stare automobile ne bi proslijedili roditeljima njegovateljima na primjer. Ne osporavajući pravo naših branitelja, niti zadirući u njihove povlastice jednostavno ako dobiju novi automobil ne bi starim automobilom nekome dalje pomogli ako znamo činjenicu da su roditelji njegovatelji većinom u teškim financijskim situacijama. To je pitanje koje sam jučer i pisanim putem uputila i ministru hrvatskih branitelja gosp. Tomi Medvedu.
Nadalje, želim istaknuti da zabrinjava činjenica da je u 2018. godini bolo troje djece i jedno lakše ozlijeđeno u nezakonitom radu ili zapošljavanju djece. U 2019. godini još je tragičnija slika jer četvero djece je ozlijeđeno na radu, a jedno je smrtno stradalo. Poražavajuća činjenica za naše društvo. Ali dok društvo naše je takvo kakvo je ništa se neće promijeniti neće se zaštiti djeca.
Što se tiče posvajanja također su poražavajuće brojke. 2017. godine posvojenih je svega 18, a 60 ih je imalo uvjete za posvojenje. 2018. posvojeno ih je čak četvero više 22, a 74 ih je imalo uvjete za posvojenje. 2019. godine posvojeno je svega 25-tero djece, a 75 ih je imalo uvjete za posvojenje. Prividni rast ali i dalje sramotna brojka. Još je sramotnija činjenica da puno više djece čeka po domovima jer nema uvjete za posvojenje zbog katastrofalne birokracije. Tu se vraćam na inicijativu „Moram vam nešto reći“, hvale vrijedna inicijativa koju treba stalno poticati jer svako dijete ima i mora imati pravo na obitelj i sretno djetinjstvo. Mi smo tu da im to osiguramo. Djeca su naše najveće bogatstvo, naša budućnost, naša sreća. Gospodo iz Vlade, kolegice i kolege zastupnici na nama je svima da li ćemo im to i osigurati.
Hvala.
Replika, kolegica Nikolić.
Izvolite.
Hvala predsjedniče.
Pa hvala kolegice zastupnice na ovom lijepom osvrtu ja bi se samo nadodala o kršenju dječjih prava iz jednog školskog udžbenika Čitam i pišem 1, hrvatska čitančica. Obitelj i dječja prava. Želimo sam znati što su dječja prava, a mama je rekla da je boli glavi, neka je ne gnjavim i ne pitam svašta, i ne pitam svašta, dječja prava to je samo tvoja mašta. O svojim pravima pitao sam tatu, slušao me nije vezao je kravatu, a onda je odjurio na sastanak hitan kao da mu uopće nisam bitan. Odgovor sam konačno dobio u školi, imam pravo na igru i da me se voli.“ Ovo je poražavajuće što naša djeca imaju u prvim razredima osnovne škole.
Hvala.
Pa zapravo jako poražavajuće, ali mislim da osim mene tu ima ljudi i iz ministarstva koji trebaju jako dobro reagirati na takve stvari ako se to događa u našim udžbenicima.
Kolegice Nikolić ja i vi smo obadvije majke i znamo dat ćemo sve od sebe da naša djeca budu zaštićena, ali mislim da treba poraditi na onima koji nisu te sreće.
Hvala.
Idemo dalje, sada je na redu poštovani kolega Damir Bakić.
Izvolite.
Hvala vam gospodine predsjedniče.
Uvažene kolegice i kolege.
Pred nama je Godišnje izvješće pravobraniteljice za djecu, ali to je i mnogo više od jednog godišnjeg izvještaja jedne institucije u ovom slučaju to je i svojevrsni katalog naših pogrešaka, naših propusta, naše nebrige, nemara, nedjelovanja. To je vrlo vjerna refleksija, vjerni odraz zapravo svih nas, svih naših institucija, društva u cjelini.
I zato rješavanje svih navedenih problema i ne može biti zadaća jedne osobe, jednog pravobranitelja i jednog ureda ili jedne institucije, to je zadaća svih nas, to je zadaća posebno nas koji imamo odgovornost u svojim javnim nastupima i svojim javnim djelovanjem zaštititi one najranjivije, pružiti im podršku, ohrabriti ih, ohrabrivati u konačnici ohrabrivati sami sebe u djelovanju u tom smjeru.
Ima međutim jedno područje jedno cijelo poglavlje u kojem je sasvim jasno da postoji institucija koja je prva na potezu da nešto učini u smjeru rješavanja svih problema. Cijelo jedno poglavlje posvećeno obrazovnim pravima naše djece i kršenju tih prava. Evo nekih, to je nedostatak mjesta za upis djece u programe predškolskog odgoja, teškoće pri upisu djece sa zdravstvenim teškoćama u programe predškolskog odgoja, nedostatak kapaciteta za produženi boravak u školama, nedostatak toplih obroka u školama, nedostatak ili nedostupnost srednjoškolskog obrazovanja u manjim sredinama zbog manjka, čak i ukidanja međumjesnog lokalnog javnog prijevoza, nedostatak asistenata i općenito stručnih suradnika u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju, tu je također i nedostatak psihologa u kadru stručnih suradnika u školama, to je također i nametanje vjerskih sadržaja u školama izvan nastave vjeronauka.
Svoj djeci u RH nisu osigurani također ni sustavni građanski odgoj i obrazovanje ni odgoj za ljudska prava. To je također i narušavanje obrazovanih prava djece pripadnika nacionalnih manjina.
Sve to su samo neka od kršenja obrazovnih prava naše djece, a ne možemo ne spomenuti, ne možemo ne osvijestiti činjenicu što se događa u ovoj godini zbog nedostatka materijalnih uvjeta mnoge naše djece za pohađanje nastave na daljinu za vrijeme ove pandemije. To je cijelo jedno poglavlje u izvještaju pravobraniteljice, poglavlje od 25 stranica.
Uvažene kolegice i kolege, mi smo uz izvješće pravobraniteljice za djecu dobili i mišljenje Vlade RH o tom izvješću. U tom mišljenju Vlade RH nama ni riječi, nema ni slova, doslovce ni slova o kršenju obrazovnih prava naše djece. Pri tom za mnoga od tih kršenja izravno je odgovornost na Vladi pogotovo na Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja je sukrivac za mnoga od tih kršenja, štoviše Ministarstvo znanosti i obrazovanja je prvo pozvano da takva kršenja obrazovnih prava spriječi.
Gospođo pravobraniteljice podržavamo vaš rad, podržavamo vaše izvješće, ali to nije dovoljno, potrebno je da ga podrži i Vlada RH, za početa da o tome da svoje mišljenje. Ali i to nije dovoljno, potrebno je činjenje, potreba su djela, potrebna je neka energija, neki napor, neka volja da se na tom planu nešto učini.
I s ovog mjesta pozivam Vladu i posebno Ministarstvo znanosti i obrazovanja da slijedi ovaj izvještaj i pokuša spriječiti ili barem bitno smanjiti kršenja obrazovnih prava naše djece kako bismo iduće godine prihvaćajući ovakav sličan izvještaj barem u tom dijelu vidjeli neki napredak.
Hvala vam.
Hvala.
Imate tri replike, prva je kolegica Glamuzina.
Cijenjeni kolega.
U svom izlaganju osvrnuli ste se uglavnom na probleme na prava djece u obrazovnom sustavu, a niste se takli jedne bitne stave koja se tiče darovite djece.
Naime, Zakon o odgoju i obrazovanju svom čl. 62. kaže da učenici s posebno odgojno-obrazovnim potrebama su i daroviti učenici, učenici s teškoćama. Čl. 63. nalaže svim školama uočavanje, praćenje i poticanje darovitih učenika, međutim za razliku od većine zemalja EU sva ta naša priča koja postoji u teoriji i u praksi je izostala pa me zanima osvrt na taj dio.
Hvala vam.
Izvolite odgovor.
Hvala vam lijepa na vašem pitanju, ja se naravno apsolutno slažem s vama, ja po prirodi svoga posla imam prilike i ja osobno i moji kolege i naši studenti i kolege profesori, naši bivši studenti imamo prilike raditi s djecom koja su nadarena, čije potrebe su također, posebne, imamo neobično veliki senzibilitet za tu stvar. Međutim, ja sam naglasio da ću navesti kao što jesam, samo neka od narušavanja obrazovnih prava. Naravno, to je, taj popis ili ta prava koja sam naveo ni približno ne iscrpljuju cijeli popis i dakako da se slažem s vama da to moramo neprestano imati na umu također.
Kolega Šimičević, izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče. Uvaženi kolega.
Slažem se da je sustav odgoja i obrazovanja takav da se u njega mora ulagali jer samo oni koji znaju, ti imaju i moć, je li, tko zna, taj ima moć i može učiniti čuda.
Međutim, ne slažem se, rekli ste 2 stvari, prva građanski odgoj. Građanski odgoj se u školama provodi interdisciplinarno, znači kroz sat razredne zajednice, hrvatski odgoj, likovni odgoj, glazbenu kulturu, tako da se te vrijednosti mogu zasigurno obraditi i da djeca mogu te sadržaje usvojiti koji su nužni i druga stvar, kad govorimo o broju zaposlenih odnosno broju učenika. Mi danas u hrvatskim školama imamo najmanji broj učenika, a najviše zaposlenika.
Dakle, prije 10-tak godina imali 30, 35 učenika u razrednim odjelima, a danas imamo 22. To je iznad EU standarda .../Upadica: Hvala vam./... i što se toga tiče možemo postići odlične rezultate.
Hvala. Izvolite odgovor.
Hvala vam lijepa. Što se tiče građanskog odgoja, dakle naš stav, moj osobno i stav kolega iz zeleno-lijevog bloka je sasvim jasan, mi se vrlo jasno i odlučno zalažemo za građanski odgoj kao zaseban predmet.
Međutim, i ovim sadašnjim okolnostima, kad to nije realizirano, citat je, na str. 67 u Izvještaju pravobraniteljice za djecu, piše da svoj djeci u RH i u ovom sustavu i u ovim dakle ovoj konstelaciji nisu osigurani sustavni građanski odgoj i obrazovanje. Što se tiče odnosa broja učenika i broja nastavnika ili zaposlenika u školama, ta činjenica naravno je pretužna sama za sebe i svi mi znamo što su zapravo uzroci, ali još jednu stvar ovdje treba naglasiti. Taj odnos zapravo mnogo toga i skriva.
Mi danas možda imamo odnos nastavnika i učitelja i đaka koji je približno adekvatan, ali mi itekako imamo neadekvatan odnos učitelja i .../nerazumljivo/... učitelja, apsolutni broj učitelja .../Upadica: Hvala vam./... u posebno deficitarnim disciplinama .../Upadica: Hvala lijepa./... i .../Govornik se ne razumije./...
Kolegice Bedeković, izvolite. Kolegice Bedeković, jeste li se javili za … Ne. Onda sam dobio krivu informaciju. Je li se javio netko drugi možda? E onda ste mi krivo upisali. Ništa. Pa idemo dalje, slobodni ste. Hvala vam lijepa.
Sada je na redu kolega Habijan, izvolite.
Poštovani predsjedniče HS-a, poštovana pravobraniteljice sa suradnicima, predstavnica ministarstva, kolegice i kolege saborski zastupnici.
U svojoj raspravi osvrnuo bih se na nekoliko odnosno točno 2, 2 dijela iz Izvješća pravobraniteljice za proteklu godinu. Prvo, dotaknuo bih se teme koja se odnosi na gospodarsko iskorištavanje djece te obavljanje štetnih poslova, odnosno konkretno na pitanje zaštite djece koja prosjače.
Riječ je o pojavi koja nije novijeg datuma, koja je prisutna u našem društvu kontinuirano zbog čega se u javnosti stječe pogrešan dojam da je riječ o načinu života pojedinih socijalno ugroženih skupina i na taj način poprima obrise gotovo uobičajene pojave u našim gradovima. Nerijetko čekajući na raskršću zeleno svjetlo, vidimo dijete koje prilazi osobnim automobilima, kuca na prozore i prosi. Nitko na navedeni prizor zasigurno ne može ostati ravnodušan. Najčešće, riječ je najtežem obliku iskorištavanja djece koja organizirani i koja, kao što to navodi pravobraniteljica u svom Izvješću, predstavlja unosan posao i čini rizik od trgovanja ljudima.
Nažalost u opisanim slučajevima djeca su okarakterizirana kao prekršitelji te se prema njima postupak kad dosegnu dob prekršajne odgovornosti. Međutim, mišljenja sam da je problem puno dublji i da se kvalificiranjem djece kao prekršitelju u navedenim slučajevima ne rješava problem. U konkretnim slučajevima potrebno je zaštititi djecu od iskorištavanja, odnosno svaki pojedini slučaj detaljno preispitati i to od načina pružanja roditeljske skrbi, uvjeta u kojima to dijete živi, organiziranog prosjačenja odraslih osoba i u konačnici zaštiti dijete od zlouporaba od strane osoba koje su ga uostalom, i uputili na ulicu da prosi te da izazivaju samilosti priskrbi određeni novčani iznos odrasloj osobi koja ga je upravo tamo i uputila. Stoga podržavam stav pravobraniteljice koji je istaknut u njenom izvješću kako je potrebna veća suradnja svih resora nadležnih za rješavanje navedenog problema te usvajanje sveobuhvatnih mjera za zaštitu djece koja su izložena riziku da budu iskorištena za prosjačenje.
Druga tema na koju bi se ovdje želio osvrnuti jest pitanje zaštite djece u digitalnom svijetu. Naime, sve bržim razvojem tehnologije koje ima i mnogo pozitivnih strana, dolazi i do negativnih pojava koje predstavljaju nove izazove i rizike kojima su djeca izložena. Prije svega, ovdje mislim na problem sve većeg broja ovisnika o internetu, a isto tako i o računalnim igrama.
Naime, u današnje vrijeme sve je manje djece u igri na sportskim igralištima, pred školama, u prirodi, obzirom da se mjesto dječje igre preselilo u virtualni svijet unutar 4 zida bez neposredne interakcije s vršnjacima i bez kretanja na otvorenom prostoru. Pravobraniteljica s pravom ukazuje na zdravstvene rizike prekomjernog korištenja interneta, poput deformacije vratne kralješnice, pretilosti te slabljenja vida. Također, roditelji i učitelji s kojima djeca provode najviše vremena, teško da mogu na vrijeme prepoznati navedene simptome koji upućuju na razvoj ovisnosti, a koji se očituju također, u depresiji, slabijih socijalnih kontakata djece i anksioznosti.
Također, činjenica je kako postojeća pandemija koronavirusa odnosno Covid-19 djecu učinila još ovisnijom o internetu i boravku za računalima obzirom da se dobar dio školske godine održavao online a i u ovom trenutku obzirom na ovu epidemiološku situaciju, školski odjeli koji održavaju školsku nastavu, provode se također putem online.
U tom smislu treba imati u vidu i roditeljsku brigu oko djece jer često svjedočimo da primjerice za ručkom i li večerom u restoranu, roditelji održavaju „mir“ za stolom na način da djeci podijele mobitele i tablete te na taj način dodatno, naravno nesvjesno, potiču ovisnost djece prema internetu i računalnim igrama.
Također, potreba djeteta za tjelesnom aktivnosti je pravo zapravo na neki način svakog djeteta. Kroz osnovnu školu, kroz srednju školu djeca imaju svega dva nastavna sata tjelesnog i zdravstvenog odgoja. S druge strane, vrtići nemaju obvezu provođenje tjelesne i zdravstvene kulture a upravo se u navedenoj dobi stvaraju navike djece pa između ostalog i ne bavljenje sportom. Naravno, uvijek postoji mogućnost da dijete pohađa izvanškolske sportske aktivnosti međutim osim što se ista plaćaju, ona su najčešće selektivne i natjecateljskog karaktera. Aktualna situacija sa pandemijom dodatno je ograničila pravo djeteta na kretanje obzirom da su se u ono vrijeme lockdowna prvo zatvarala upravo školska igrališta i površine na kojima su djeca rekreativno bavila sportom.
Ponavljam, razvoj tehnologije i mogućnosti koje iste nude u današnje vrijeme, omogućilo je pozitivan kvantativan skok međutim moramo biti svjesni da ista sa sobom posebice prema djeci, nosi i određene negativne posljedice koje se mogu prevenirati pravodobnom edukacijom i promoviranje zdravog načina života. Hvala lijepo.
Hvala.
Kolega Habijan, imate jednu repliku, kolegica Nikolić, izvolite.
Hvala predsjedniče Sabora.
Pa ja bi se samo nadovezala na vaše, spomenuto je u raspravi online nasilje. nadodala bi samo da unatoč tome što se u školama, u javnim prostorima redovito održava razne edukacije i radionice za roditelje pa i one o sigurnosti na internetu, čini mi se da se roditelji rijetko odazivaju i vrlo teško uključuju takva predavanja, kao da ne žele čut jer ako ne čuju, onda se to valjda ne događa a zapravo se događa.
Moramo biti iskreni i priznati da je Internet postao djeci i mladima danas sve i u toj digitalnoj džungli koja je prepuna prepuna predatora, djeca lutaju, istražuju i sada vidimo rezultate toga. U borbi protiv seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece putem novih tehnologija moramo krenuti odlučnije i u to bi se više trebali uključiti telekomunikacijske tvrtke te vladin i nevladin sektor.
Neophodno je po meni uvesti specijalizirane tužitelje i suce za ovakve slučajeve, raditi na prevenciji sa djecom od predškolske dobi, oštrije kažnjavati počinitelje i slati jasnu poruku javnosti da skrbimo o djeci i štitimo djecu na internetu. Hvala.
Hvala. Izvolite, odgovor.
Hvala lijepa.
Evo kolegice vi ste se nadovezali zapravo na onaj drugi segment kada sa govorio o ovisnosti o internetu i računalnim igrama, ja sam više na ovaj dio što se tiče bavljenja aktivnostima odnosno sportom, izbjegavanja upravo bolesti koje su vezane za provođenje vremena pred kompjutorom odnosno na internetu ali mogu se složiti s vama, velika opasnost prijeti naravno i od predatora, od seksualnih prijestupnika koji naravno koriste nazovimo to tako blagodati dakle digitalnog doba a spomenuli ste i vezano za ako sam dobro razumio, stručnjake koji se bave time, dakle koliko znam, u kaznenom sustavu uspostavljene su upravo dakle takve osobe koje su specijalizirane za to području pa pretpostavljam da dobro rade svoj posao, da bi trebalo neke stvari poboljšati, mogu se isto tako složiti. Hvala lijepo.
Hvala vama.
Sada je na redu poštovana kolegica Romana Nikolić.
Hvala predsjedniče Sabora, poštovana pravobraniteljice sa suradnicima.
Moj današnji osvrt bit će o problemima djece u riziku. Dječja prava zajamčena su konvencijom i trebaju biti temelj svakog postupanja s djecom i sa mladima i mladima bez iznimke pa tako i kada je riječ o rizičnim skupinama djeci i mladih. Prava rizične skupine djece posebno su došla u fokus tijekom ove godine prilikom suočavanja sa globalnom pandemijom koronavirusa kada smo počeli više govoriti o nasilju u obitelji i svim drugim rizičnim faktorima čiji se intenzitet povećao tijekom epidemije a koji u velike negativno utječu na dječju razvoj i odrastanje.
Kao društvo, dužni smo omogućiti sigurno i sretno odrastanje svakom djetetu. Kako bi to postigli, potrebno je osigurati jednake mogućnosti za rast i razvoj djece neovisno o tome nalazi li se u ruralnim ili urbanim sredinama, u manje ili više razvijenim područjima Hrvatske te neovisno o ekonomskim prilikama ili neprilikama. Uz redovno obrazovanje koje ove godine više nego ikada iziskivalo je trud i angažman odgojno-obrazovnih djelatnika, ranjivih skupinama potrebna je dodatna pomoć i podrška. Jedna od takvih je i socijalna usluga poludnevnog boravka za posebno rizične skupine djece poput djece s problemima u ponašanju.
Naime, često djeca koja žive u siromaštvu ili lošim obiteljskim prilikama jer su zanemarena ili zlostavljana, imaju ponašanja kojima zovu upomoć, bježe iz škole, imaju slabe ocjene, loše ponašanje u školi i sl. i onda se govori o problemima, o djeci s problemima u ponašanju a ustvari to su djeca koja žive u nekim lošim okolnostima i s njima se nitko ne bavi.
Poludnevni boravak kao izvaninstitucijski oblik skrbi o djeci i mladima s problemima u ponašanju, omogućava sustavnu pomoć i podršku u razvoju vještina i znanja koja su im potrebna za svakodnevni život, usmjerava ih i smanjuje čestinu nepoželjnih ponašanja. Potiče stvaranje novih interesa te kvalitetnijih međuljudskih odnosa i prijateljstava a pritom ih ne izdvaja iz poznate socijalne okoline, odvaja od obitelji i ne stavlja na njih stigmu djeteta iz doma za odgoj koja još uvijek sa sobom nosi negativnu konotaciju u našem društvu.
Također poludnevni boravak je bitan jer se bavi i roditeljima odnosno podiže svijest o važnosti školovanja i završetka školovanja kod djece. Ponajviše se vidi potreba kod pripadnika romske nacionalnosti, problemi koji se pojavljuju kod njih u školi su nepravovremeno prijavljivanje za upis u školu, posebice u 1. razred osnovne škole, slabo predznanje jer ne pohađaju vrtiće i program predškole te neredovito pohađanje nastave, zatim nepismenost roditelja te napuštanje škole prije navršenih 15 g. starosti je često zbog ranog stupanja u brak.
Primjeri dobre prakse pokazuju da su poludnevni boravci uspješan tretman koji je i svojevrsna prevencija institucionalizacije u domove za odgoj ili pak penalne ustanove u budućnosti zbog čega ovakve oblike podrške i pomoći djeci i mladima treba posebno financirati i podupirati. Posebno moram naglasiti da u tome važnu ulogu imaju i organizacije civilnog društva u našoj zajednici uz kombinaciju s povlačenjem sredstava iz EU rezultati su ne samo vidljivi nego i korisni. Raditi sa djecom u riziku u potrebi, pogotovo u mjestima sa pripadnicima nacionalnih manjina velika je vrijednost koja čini boljitak našeg društva. Pohvalno je financiranje socijalnih usluga kroz projekte, ali bih isto tako istaknula da je neophodan duži kontinuitet financijske podrške kako bi se vidjeli konkretni učinci i rezultati rada. Potrebno je pronaći model financiranja socijalnih usluga kada takvi projekti završe jer je neophodan za lokalnu zajednicu kako bi djeca imala dodatne kvalitetne odgojno obrazovne aktivnosti.
Tu veliku ulogu moraju preuzeti kako lokalne tako i regionalne jedinice da daju svoj doprinos u razvoju socijalnih usluga kako bi svi zajedno radili na boljoj budućnosti naše djece, a time i budućnosti društva u cjelini.
Hvala.
Jedna je replika, kolegica Ahmetović.
Izvolite.
Poštovana kolegice.
Spomenuli ste da je velika odgovornost pomoći odnosno podršci djeci lošeg imovinskog stanja i djeci koja ne dolaze redovito na nastavu od strane jedinice lokalne samouprave i lokalne zajednice.
Ja bih vas ovim putem upoznala s tim da su upravo jedinice lokalne samouprave i lokalne zajednice prva pomoć upravo toj djeci i čini se u ovom sustavu i ovoj državi da upravo jedinice lokalne samouprave i lokalne zajednice jedine brinu o takvoj djeci i kada se radi o djeci romske nacionalne manjine i bilo kojem drugom djetetu, upravo su jedinice lokalne samouprave i lokalne zajednice te koje brinu o njima.
Ono što je potrebno, potrebno je taj problem sustavno riješiti u okviru nacionalne nadležnosti.
Izvolite odgovor.
Hvala zastupnice.
Pa vi ste zapravo meni postavili pitanje i dali odgovor i potpuno se slažem s vama.
Onda idemo dalje, sada je na redu kolegica Bedeković.
Izvolite.
Hvala vam lijepa.
Gospodine predsjedniče HS-a, uvažena pravobraniteljice sa suradnicima, državna tajnice u ministarstvu nadležnom za socijalnu politiku.
Ja bih evo u izvješću gospođe pravobraniteljice se vratila koliko mi vrijeme dozvoli na dva dijela njenog izvješća, prvi dio vezan za specijalizirane obiteljske sudove, drugi dio za prava djece u pokretu odnosno prava djece u migracijama koliko vrijeme bude doživljavalo.
Što se tiče prve teme, kao što sam već ranije repliciranjem pravobraniteljici u njenom uvodnom izlaganju rekla, ovu inicijativu osnivanja specijaliziranih obiteljskih sudova koji će imati nadležnost u svim postupcima obiteljsko pravne zaštite smatram izuzetno vrijednom i kao što je i u samom izvješću stoji što se tiče podataka vezanih za pravo djeteta na život s roditeljima i pravo na roditeljsku skrb kao osobno pravo djeteta u izvješću stoji da je unutar osobnih prava najviše prijava se odnosilo tijekom 2019. godine na djetetovo pravo na život s roditeljima i roditeljsku skrb, a prijave povrede prava djece na život s roditeljima i roditeljsku skrb najčešće su bile vezane uz roditeljsko neslaganje u organizaciji djetetovog života nakon prekida obiteljske zajednice ili razvoda braka i odnose se uglavnom na postupanje drugog roditelja ili srodnika prema djetetu i dio njih na rad nadležnih tijela.
Ja ću podsjetiti da je tijekom protekle godine da su centri za socijalnu skrb intervenirali ukupno 4.600 slučajeva vezanih za manipulaciju pravima djeteta tijekom razvoda ili prekida bračne odnosno izvanbračne zajednice roditelja i izrekli su ukupno 767 mjera obiteljsko pravne zaštite upravo radi manipulativnog ponašanja jednog ili oba roditelja.
Podsjetit ću da je ministarstvo nadležno za socijalnu politiku tijekom prošle godine temeljem sporazuma s UNICEF-om razvilo profesionalne instrumente koji će omogućiti djelotvornu i ono što je jako bitno na znanstvenim spoznajama utemeljenu procjenu manipulativnih ponašanja roditelja u situacijama konfliktnog roditeljstva, a upravo obzirom na značajan porast broja visoko konfliktnih razvoja i manipulativnih ponašanja roditelja kao i na porast broja intervencija i izrečenih mjera obiteljsko pravne zaštite, isto tako je razvijen i standardizirani program izobrazbe za provoditelje mjera za zaštitu dobrobiti djeteta sa posebnim modulom koji se odnosi na izobrazbu vezanu za razdvojeno i konfliktno roditeljstvo. I držim da je i ovo jedan od bitnih pomaka koji bi naravno ne odmah, ali kroz jedan proces izobrazbe trebao pomoći da broj ovakvih situacija kršenja prava djeteta bude što manji.
Što se tiče druge teme o kojoj sam kratko htjela progovoriti, koja se odnosi na prava djece u pokretu odnosno prava djece s migracijama, naglasila bih i pohvalila sjajnu suradnju gospođo pravobraniteljice vaše i sa nadležnim ministarstvom i sa MUP-om i upravo na temelju te suradnje izrađen je i Protokol o postupanju prema djeci bez pratnje.
U izvješću napominjete i naglašavate nedostatnost prostornih kapaciteta, slažem se s vama i u tom smislu je ministarstvo prošle godine odredilo dvije kontaktne točke upravo za prihvat djece migranata, u vašem izvješću stoji da ste primili 10 prijava koja su se uglavnom odnosile na nezakonita pojedinačna odnosno kolektivna protjerivanja djece od strane policijskih službenika na granici s BiH i Srbijom i upravo iz tog razloga su određene kontaktne točke upravo za prihvat djece bez pratnje.
Razumijem i vašu težnju da bi trebalo osnovati specijalizirane ustanove. Jednu takvu već smo na putu osnivanja i ako smatram i naglašavam da treba voditi računa da se putem specijaliziranih …/Upadica: Hvala/…ustanova ne bi dogodila getoizacija djece migranata. Hvala lijepa predsjedniče.
Hvala vam.
Nemamo replika, pa idemo dalje, sada je na redu poštovani kolega Bulj, izvolite.
Hvala lijepo predsjedavajući, uvažene kolegice i kolege, poštovana pravobraniteljice sa svojim suradnicima.
Povrede prava kod djeteta su vrlo bitna, ne samo tema, nego u stvarnosti trebamo raditi na tome da naša djeca budu zaštićena, da se normalno razvijaju i o tome smo svi jednoglasno ovdje imali sličan stav.
Međutim, kad pogledamo povredu prava, evo govorio sam o seksualnim manijacima, pedofiliji, gdje ti prekršitelji tih najmorbidnijih dijela, apsolutno njihove kazne su, doslovno su zaštićeni oni, veće su kazne rekao sam da navijač koji popije pred stadionom propisane kazne pivo nego taj seksualni manijak koji se na djeci iživljava.
Tako da na tome trebamo pod hitno poraditi i mi kao zakonodavac, a i hrvatska vlada i ostale institucije.
Naravno da ima nasilja nad djecom i vršnjačkoga, imamo i društvene mreže i, i sve danas što je moderna tehnologija omogućila.
Međutim, ja ću ovdje govoriti o jednoj vrlo bitnoj stvari, a to su nerazvijena područja i brdsko planinska područja gdje djeca nemaju iste uvjete, a mi u Hrvatskoj se moramo i u saboru boriti da sva djeca na cijelom teritoriju RH ima iste uvjete.
Mi trenutno, 40 JLS-ova nema mogućnosti omogućiti za jedno dijete vrtić, znači za jedno dijete da ima vrtić, a kamoli nešto drugo.
I kad govorimo o brdsko planinskim područjima, a govoriti o sportskim dvoranama i nerazvijenim područjima, pa nemaju oni prilike vidit sportsku dvoranu, a kamoli je koristiti. Ta djeca nemaju mogućnost od 2/3 Hrvatske.
Tako da mi nije jasno jutros bilo izlaganje, poglavito kolega iz Dalmacije, Like, Slavonije, Gorskog Kotara sa strane većine koji su rekli jeste vidjeli koliko smo mi vrtića napravili.
Ali rezultati su porazni, rekao sam 40% JLS-ova nemaju mogućnost za jedno dijete omogućiti dječji vrtić i naravno da mladi čovjek sa svojom obitelji tu neće ostat. Zato imamo porazne rezultate.
Naveo sam, evo u Cetinskoj krajini je bilo prije 10.g. 800 prvašića upisano, a danas 2001., 2021., '20.-'21. prvašića je upisano upola manje 401, dva razreda manje nego prošle godine u školskoj godini, samo prvašića govorimo, 42 razreda manje u Cetinskoj krajini. Nećemo, isto je i u Lici, isto je u Imotskoj kraju, isto je u zagori kompletnoj, isto je u Slavoniji.
2000.g. Vijeće Europe je u Barceloni donilo rezoluciju da sve članice EU do 2020.g. da će omogućiti svoj djeci mogućnost dječjeg vrtića od 3. do 6.g., ne samo čuvanje nego to je obrazovni proces dječji vrtić i ta djeca koja nemaju od 3. do 6.g., a 2/3 Hrvatske nemaju, oni su, u istraživanja je pokazano 20% u manjoj mogućnosti poslije dostignut visoko obrazovanje. I o toj djeci trebamo govoriti, o djeci koja u školama nemaju kredu i, i, i, i spužvu, a mi govorimo o modernim tehnologijama. Mi govorimo o djeci koja u svojim prekrasnim mjestima, evo u mom Podinarju, Zelovo, Ogorje, Imotski kraj, Drniški kraj, tu je gradonačelnik, djeca nemaju mogućnost vodoopskrbe, nemaju vode u svojim kućama, eee, 21. stoljeće. Evo imamo sela Ruda kod Otoka, evo nabrojio sam pod Svilajom, pod Kamešnicom, u Lici nemaju vodoopskrbu. Znači, nemaju se di umiti, okupati, ovise o DVD-u, a nije ispravna, ispravna cisterna da more im dopremit u sred ljeta vodu, oće li se okupat ili ne. To je problem. Mi zaboravljamo 2/3 Hrvatske. Ja znam da su ova svjetla sabora lipa kolegice i kolege iz većine, al govoriti mi smo napravili tolko zgrada. Ma činjenica da imamo više županija, općina …/Govornik se ne razumije/… nego dječjih vrtića. I tu novac ide, tu se, nek analizira za opstanak ljudi, zato imamo porazne rezultate, zato danas imamo ispod 4 milijona ljudi stanovnika.
A zaštititi djecu, kako ćemo zaštititi djecu uvažena pravobraniteljice, kako?
Pa bazne stanice vam stavljaju na dječje vrtiće, uz prozore ljudi. Evo, teleoperateri stavljaju bez kontrole nepoštivajuć prostorne planove, a ovdje mećemo maske kao štitimo zdravlje, a elektromagnetsko zračenje i nije kao problem, ovo je samo jedno od tema, moga bi nabrajati 1000 tema.
Zašto?
Jer njima ne smite ništa, a naravno maske triba opomena, iznesite ga iz sabora, …/Upadica: Hvala/…izbacite ga, izmišljajte šta oćete. Hvala lijepo.
Replike jedna, kolegice Bedeković izvolite.
Hvala lijepa.
Kolega Bulj, ne mogu se složiti s vama kad govorite o nečinjenju kad su u pitanju, kad je u pitanju izgradnja dječjih vrtića u ruralnim prostorima.
Ja ću vam dati primjer moje županije, moje Slavonije, Virovitičko-podravska županija, 13 JLS-ova, 13 malih općina od kojih je u protekle 4.g. u 11 općina izgrađeno 11 novih vrtića i upravo danas je potpisan Sporazum o osnivanju javne ustanove dječji vrtić „Lipa“ između 3 općine, Čačinci, Čađavica, Crnac kako bi se racionalizirala, racionalizirao rad dječjih vrtića i omogućila efikasnost.
Dakle, nije istina da se u Hrvatskoj u ruralnim prostorima ne omogućavaju i ne stvaraju uvjet za raniji predškolski odgoj svoj djeci jednako i svoj djeci ravnomjerno.
Usporedite svoje područje sa drugima, velika odgovornost leži i na načelnicima općinama i na jedinicama lokalne samouprave.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo.
Uvažena kolegice, vi kao bivša ministrica znate da su, to što vi govorite je netočno, ako laže koza, ne laže rog, činjenica je da demografski pokazatelji govore da nam neće trebati sve ove zgrade u koje sad ulažemo i radimo jer prekasno, prekasno ste, evo pitajte kolegu iz Drniša ovdje, gradonačelnika, nema više mačaka zato što miš neće di nema svita naravno, i mačke više ne, a kamoli da ima ljudi u određenim područjima, škole, a kamoli djece, da se čuje dječji plač, to vam je istina, škole se gase, evo primjer Bitelića kod Sinja, evo vam u Hrvacama, evo vam u Trilju, evo vam, pa mislim ja govorim činjenice i brojke, a vi ovdje hvalite nešto pod ovim svjetlima kada mi .../Govornik se ne razumije./... pali s Marsa, pa otiđite s menom, sidite u auto, pa ćete vidjeti kako se urušavaju škole gdje je nekad bilo po dvista-trista dice, krovovi propadaju, nema, nema dice, zbog čega?, zbog loših politika, imate 500 Općina i Gradova ee, pa imate više Općina nego dice.
Hvala lipo.
Idemo dalje, sada je na redu poštovana kolegica Ljubica Maksimčuk.
Izvolite.
Hvala predsjedniče Hrvatskoga sabora, uvažena pravobraniteljice, predstavnici Vlade, kolegice i kolege.
Pred nama je Izvješće pravobraniteljice za djecu za 2019. godinu. Uloga pravobraniteljice za djecu je na općoj razini pratiti rad nadležnih tijela, uočavati teškoće i prepreke u zaštiti i ostvarivanju prava djece te ukazivati na njih i pozivati na sustavno rješavanje problema.
Izvješće opisuje brojne aktivnosti provedene tijekom godine s djecom, susreti i suradnju te rad mreže mladih savjetnika pravobraniteljice.
Tijekom 2019.-te godine zaprimljeno je 1741 nova prijava, pritužba, upit ili zahtjev vezano uz povredu pojedinačnih prava djece. Također postupano je i u 933 premeta koji su kao aktivni predmeti preneseni iz prethodnih godina, uglavnom zbog složenosti i specifičnosti problematike koja zahtjeva višegodišnje praćenje.
I kad to usporedimo, vidimo da smo za 2019.-tu godinu u odnosu na prethodnu imali 10% više prijava, znači više prijava 2019.-te za 10% u odnosu na 2018.-tu godinu.
Iz Izvješća možemo vidjeti da je povećan broj slučajeva nasilja u obitelji, zaprimljeno je 97 prijava što je 35 više nego prethodne godine.
Gotovo 2200 djece nije ostvarilo pravo susreta, druženja s drugim roditeljem ili je to učinilo manje puta nego što je to određeno propisom zbog manipulativnog ponašanja roditelja s kojim dijete stanuje ili člana obitelji.
Nažalost u visoko konfliktnim razvodima, djeca su najveće žrtve, pa možemo iz Izvješća vidjeti da su Centri za socijalnu skrb u prošloj godini intervenirali čak 4600 puta i izrekli 767 mjera, što evo pozdravljam nastojanje pravobraniteljice za osnivanje specijaliziranih sudova za djecu, naravno sve u poboljšanju prava djece.
Prošle godine imamo nagli rast smrtnosti djece, što u prometu imamo 18 poginulih više nego prethodne, 203 teško stradalih. Naravno u protekloj godini zabilježen je rast broja prijava povrede prava na odgoj i obrazovanje. U kontekstu svih događanja u 2019.-oj godini obrazovanje je djeci bilo nedostupno nekoliko mjeseci zbog štrajka u odgojno-obrazovnim, odgojno-obrazovnih djelatnika.
Po brojkama iz Izvješća je vidljivo da je nasilje u porastu, i što je veliki alarmantan problem, ali moramo prihvatiti činjenicu da djeca oponašaju starije, znači da to nasilje vuče iz društva, u kojem žive, roditelja, šire zajednice, škole, društvenih mreža, što znači da svi zajedno moramo ozbiljnije se angažirati i svojim primjerom pokazati mladima da želimo društvo nulte tolerancije na nasilje, a ne prebacivati odgovornost s jednih na druge.
U Zaključku pravobraniteljice ističemo pojedine uočene probleme i slabosti koje zahtijevaju hitne i učinkovite mjere, osobito u zaštiti djece od nasilja.
U 2019.-oj godini prvi put imamo jasan pokazatelj i o tome koliko Republika Hrvatska ulaže i u djecu na nacionalnoj razini, i vidimo da Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku po prvi put je objavilo dječji proračun za razdoblje 2019.-2021., to je važan ali prvi korak u analizi i praćenju učinkovitosti ulaganje u djecu kojom Vlada Republike Hrvatske je provela i jednu od važnih preporuka UN-ovog Odbora za prava djeteta.
Vlada kontinuirano radi i na poboljšanju zaštite prava djece kroz ulaganje u izgradnju dječjih vrtića pa možemo vidjeti da je preko 500 dječjih vrtića adaptirano, dograđeno ili izgrađeno u zadnjih četiri godine, dvosmjenski rad u dječjim vrtićima, naravno time dodatno i zapošljavanje odgajatelja u vrtićima.
Novim Zakonom možemo vidjeti da je osnažen Centar za posebno skrbništvo, otvaranjem dislociranih Centara olakšali smo naravno rad za djecu, a time smo poboljšali i odnosno tu smo poboljšali i zapošljavanjem stručnih radnika odnosno socijalnih radnika, socijalnih pedagoga i psihologa, ali svi zajedno moramo zajedničkim naporima, stručnim radom i suradnjom uložiti sve u poboljšanje stanja prava djece.
Naravno da je tu vrlo bitna i lokalna zajednica, i stoga moramo voditi računa i ne prebacivati probleme s jedne na druge, a ja ću samo reći teško je biti dijete u ovom svijetu umornih, zauzetih, brzopletih i nestrpljivih ljudi.
Hvala lijepo.
Imate dvije replike, prvi je kolega Ćelić, izvolite.
Hvala gospodine predsjedniče.
Poštovana kolegice Maksimčuk, premda se puno puta kada je riječ o Izvješćima pravobraniteljica govori o tome kako se ukazuje na određene probleme, mi koji smo bili u prošlom sazivu Hrvatskog sabora ipak vidimo i one afirmativne stvari koje je gospođa pravobraniteljica istaknula. Svi bi htjeli da to ide čim bolje i čim više, ali evo nadam se da će u idućem izvješću biti spomenuti kada se osamostale i obiteljski centri i njihov značaj u promicanju prava djeteta jer za vrijeme protekle Vlade Andreja Plenkovića spomenuli ste i centre za posebno skrbništvo i ono što je izuzetno bitno to je osnaživanje struke i zapravo da institucije u RH sinergijski djeluju ne budu jedno drugome konkurencija nego sinergijski, ako tada djeluju onda će i pitanje prava djece biti u RH bolje.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo.
Kolega Ćeliću da je, upravo obiteljski centri evo moram reći i pozdravljam da će se upravo u mojoj županiji Brodsko-posavskoj otvoriti taj obiteljski centar, nadam se zasigurno da će pomoći u radu, ali evo kao što ste i sami rekli osnaživanjem centra za posebno skrbništvo, donošenje novog Zakona o udomiteljstvu, sve su one stvari i sigurna sam da ćemo već u slijedećem izvješću vidjeti puno više pomaka u odnosu prava djece.
Kolegice Bedeković, izvolite.
Hvala lijepa.
Kolegice Maksimčuk, drago mi je da ste spomenuli dječji proračun. Naime, važno je naglasiti da donošenjem dječjeg proračuna u listopadu mjesecu prošle godine se Hrvatska svrstava u polovicu onih zemalja članica EU koje imaju dječji proračun i treba reći da se ovdje radi zapravo ne o posebnom proračunu nego o konsolidiranom proračunu, dakle svih onih ministarstava koja izdvajaju novac za prava djece, a osim toga za izgradnju vrtića, škola, dječjih bolnica, financiranje plaća zdravstvenog osoblja, odgojno obrazovnog osoblja, ali jednako tako i sredstva koja se izdvajaju za rodiljne naknade, dječji doplatak itd. i svakako će biti važno u narednom razdoblju pratiti trošenje ovih sredstava.
Hvala lijepo.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala kolegice Bedeković, da vidimo da je za donesen dječji proračun za razdoblje 2019. – 2021. to je kao što sam rekla prvi korak u analizi praćenju učinkovitosti ulaganja u djecu i time je RH provela jednu od važnih preporuka UN-a, UN-ovog ustvari odbora za dječja prava.
I kolegica Baradić, izvolite.
Hvala predsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovana kolegice Maksimčuk, kontinuirani rad pravobraniteljice Vlade RH vrlo važno uključivanje lokalne zajednice što ste u svojoj raspravi i spomenuli. Jedinice lokalne i područne samouprave se svakako trebaju snažnije uključiti u svrhu poboljšanja stanja prava djece.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Pa da, evo uvažena kolegice ja sam u raspravi rekla da je vrlo važno uz nacionalnu uključivanje i lokalne zajednice i vrlo je važno ne prebacivati odgovornost jedne s drugim nego samo u sinergiji nacionalne i lokalne politike i svih nas zajedno napravit ćemo iskorak u pravima i poboljšanju prava djece u RH.
Zahvaljujem vam kolegice Maksimčuk.
Idemo dalje sada je na redu poštovana kolegica Sanja Udović.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovani predsjedniče, pravobraniteljice, kolegice i kolege, evo uvodno želim naglasiti da je izvješće o radu pravobraniteljice vrlo strukturirano i zaista daje kvalitetan pregled pokazatelja uspješnosti RH u ostvarivanju dječjih prava, a sve sukladno Konvenciji o pravima djeteta.
Poražavajuće je međutim da smo 2019. godine obilježili 30 godina od njezinog donošenja, a da još uvijek bilježimo više propusta, preporuka za promjenama nego postignuća. U izvješću pravobraniteljice prepoznat je veliki problem ugroženosti prava djece u obiteljima, neadekvatan smještaj te djece u institucijama, udomiteljskim obiteljima jer dolazi do povećanog izdvajanja djece iz obitelji zbog roditeljskog zanemarivanja i zlostavljanja djece.
U izvješću kao i u raspravama koje smo danas čuli veliki se naglasak stavlja na suradnju svih dionika u sustavu od Vlade i ministarstva do institucija kao i područne odnosno lokalne samouprave. Točno je da smo 2019. godine prvi puta dobili jasan pokazatelj o tome koliko RH ulaže u djecu na nacionalnoj razini kada je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku objavilo prvi dječji proračun za razdoblje 2019. – 2021.
Apsolutno podržavam inicijativu da se u slijedećoj fazi osigura i prikaz stvarnih izdvajanja uključujući i lokalnu i regionalnu razinu. Ovo kolegice i kolege nije samo puka fraza. Da zaista tako razmišljam govori i činjenica da sam kao načelnica inicirala upravo na preporuku Ministarstva financija o izradi dječjeg proračuna, izradu dječjeg proračuna općine Viškovo te on je izrađen za 2019. – 2021. Voljela bih da je pravobraniteljica prije zaključenja ovog izvješća dodatno provjerila činjenice na terenu te uključila i općinu Viškovo koja je prema mojem saznanju jedna od općina, jedina općina u RH koja je za 2019. godinu izradila dječji proračun.
Općina Viškovo je za ostvarivanje dječjih prava od 2019. do 2021. godine planirala preko 60 miliona kuna. Zašto ovo govorim? Zato jer je važno upravo ovdje u Hrvatskom saboru izuzetno važnu ulogu općina, gradova i županija u osiguravanju zaštite i provođenju dječjih prava. Mi smo njima prva adresa, njoj će se obratiti jer smo im najbliži i do nas najlakše mogu doći. Ne prođe dan da ja ne dobijem nekoliko upita vezanih uz dječja prava, na koja odgovorim ili osobno ili moje stručne službe, a sigurna sam da kolegice i kolege koji su poput mene i čelnici JLS-ova to mogu potvrditi. Tako općine, gradovi i županije osiguravaju sredstva za izgradnju i opremanje dječjih vrtića, škola, sufinanciranje smještaja djece u predškolskim ustanovama, osiguravanje javnih potreba iznad standarda u osnovnom i srednjem obrazovanju, stipendije, školski prijevoz, marende, besplatne radne bilježnice, asistente u nastavi i vrtićima.
Upravo velike potrebe i brojne aktivnosti s ciljem osiguravanja što kvalitetnijeg života djece s naglaskom na osvješćivanje zajednice i pozitivne promjene, te poboljšanja položaja djece kroz inicijativu „Stvaranja poticajnog i prijateljskog okruženja za rast i razvoj djece“, kroz inicijativu „Stvaranje svijeta po mjeri djeteta“, taži od središnje države intervenciju u niz zakona kako bi se ujednačile prakse diljem Hrvatske.
To je moguće jedino uz jasno definiranje obveza, ali ono što je najbitnije i zapravo potrebno je ovdje istaknuti jest fiskalno jačanje općina, gradova i županija upravo sa zakonski definiranom namjenom tih sredstava jer jedino tako možemo ravnomjerno unaprijediti uvjete za rast i razvoj naše djece.
Nedopustivo je da u nekim dijelovima Hrvatske roditelji imaju osiguran besplatan vrtić, dok u nekim drugim niti nemaju vrtiće, a nerijetko moraju plaćati i punu ekonomsku cijenu vrtića koja se kreće oko 2000 kuna po djetetu.
Upravo ulaganje u dostupnost predškolskog odgoja i obrazovanja i njihova priuštivost doslovno svim slojevima stanovništva je nužna u borbi protiv siromaštva, ali i problema depopulacije Hrvatske.
Tako danas Hrvatska u odnosu na barcelonske ciljeve vrlo loše stoji, a u odnosu na ostale članice EU nalazi se na samom začelju.
Na početku sam rekla da je izvješće kvalitetno. Međutim, izvješće je samo izvješće. Ono što Hrvatskoj treba je akcijski plan za djecu i mlade s točno definiranim ciljevima, rokovima …/Upadica: Hvala vam/… i financijskim sredstvima. Što je najvažnije …/Upadica: Hvala lijepa/…jasnom raspodjelom tko i što mora učiniti.
Imate dvije replike, pa vas molim da ostanete. Molim vas da ostanete za govornicom.
Kolegice Glasovac izvolite.
Hvala kolegice Udović, vama čestitke što ste u vašoj općini osigurali vidljivost ulaganja u djecu kroz dječji proračun. Isto tako drago mi je da je to postala praksa i u RH. I dijelim vaš stav da je potrebno širiti to i dalje kako bismo vidjeli na koji način se ta ulaganja kreću regionalno i teritorijalno jer je to možda pravi put da prepoznamo možda i one nevidljive neujednačenosti u kvaliteti obrazovanja i poštivanju dječjih prava na jednako kvalitetno i dostupno obrazovanje, ali i put da ujednačimo zapravo prava koja djeca konzumiraju jer znamo da vrlo često od lokalnih čelnika i njihove osjetljivosti na važnost poštivanja dječjih prava ovisi hoće li djeca imati besplatan vrtić, hoće li imati produženi boravak, hoće li imat osiguran srednjoškolski prijevoz u potpunosti financijski, besplatan za njihove roditelje, što u ovom slučaju zapravo nažalost još uvijek u Hrvatskoj …/Upadica: Hvala vam/…nije situacija odnosno …/Govornik se ne razumije/…
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem kolegice i drago mi je zapravo da razmišljamo na isti način.
Kao čelnica lokalne samouprave zaista vrlo sam osviještena po pitanju zaštite djece i njihovih prava. No svjedočimo zapravo da to nije tako u svim lokalnim samoupravama i zapravo i jedino kroz zakonska rješenja i kroz ujednačenu praksu možemo to postići na cijelom teritoriju RH, a koliko je to složena problematika zapravo mislim da nam danas ova rasprava ovdje ne bi bila dovoljna da se dotaknemo svakog od segmenata koje je potrebno regulirati. Evo zahvaljujem.
Kolegice Posavec Krivec izvolite.
Hvala poštovani predsjedniče.
Kolegice Udović, ja vam prije svega želim čestitati na statusu općine Viškovo kao općine prijatelja djece.
Spadate u malobrojne općine u RH i malobrojne nažalost gradove koji nose taj počasni status „Saveza društava naša djeca Hrvatske“ kojima ovom prilikom čestitam 70.g. neprekinutog rada i brige za djecu.
Zapravo ovim primjerom o kojem govorite u općini Viškovo izdvajanjem potvrđujete koliko je bitna sinergija između lokalne zajednice i civilnoga sektora odnosno volontera koji osiguravaju sadržaje za slobodno vrijeme djece, za njihov kreativni razvoj.
Upravo stoga bi potaknula sve one načelnike, gradonačelnike koji sjede ovdje sa nama, a koji još nemaju status općine ili gradova prijatelja djece da učine maksimum da to osiguraju kao što su to dosada samo dvije županije u RH, Primorsko-goranska …/Upadica: Hvala vam/…i Krapinsko-zagorska.
Izvolite odgovor.
Evo kolegice zahvaljujem. Tu smo, pomoći ćemo svim čelnicima koji su zainteresirani da ih kontaktiraju iz društva „Naša djeca“, da im objasne što to znači. To je zapravo kruna promišljanja aktivne politike prema djeci, onoga što jedna lokalna samouprava može činiti i zaista evo to je jedna hvale vrijedna akcija i drago mi je da ste je spomenuli. Naravno da je ona zapravo obvezujuća i da nas obvezuje da radimo dodatno na poboljšanju uvjeta za našu djecu. Hvala lijepo.
Hvala i vama.
Idemo dalje s raspravom.
Sada je na redu poštovana kolegica Sabina Glasovac …/Upadica: iz klupe: Mirela Ahmetović/…A pardon, Mirela Ahmetović, ispričavam se.
Poštovani predsjedniče HS, kolegice i kolege, poštovana pravobraniteljice.
Izvješće o radu pravobraniteljice za 2019.g. kao dokument je iscrpan, detaljan i vrlo informativan.
Međutim, zaključci o stanju zaštite prava djece su, složit ćete se svi, poražavajući. Položaj djece potrebno je značajno unaprijediti i po pitanju zakonske regulative, ali i materijalno.
Međutim, ono što posebno zabrinjava je nedostatak suradnje nadležnih institucija sa pravobraniteljicom za djecu.
Poštovana pravobraniteljice, gotovo obeshrabruje podatak koji ste jučer iznijeli na Odboru za obitelj, mlade i sport, da su institucije kojima ste se obraćali, a tu su posebno važna resorna ministarstva, prihvatile samo 9 vaših inicijativa i preporuka a da su ih 72 odbili dok ih je 18 tek primljeno na znanje. Stoga je bilo vrlo analizirati o kojim se odbijenim ili neprihvaćenim inicijativama i preporukama radi kakvo je stanje zaštita prava djece baš u područjima u kojima su vaše preporuke odbijene.
Pretpostavili bismo da je u tim područjima situacija ohrabrujuća i da se u njima broj povreda prava smanjuje pa nadležne institucije zapravo uspješno implementiraju vlastita rješenja i ne trebaju vaša. No, uvidom u numeričke podatke možemo vidjeti da je najveći rast povrede prava djece zabilježen u području sigurnosti i zaštite djece, obrazovnim pravima i pravosudno zaštitnim pravima.
Veselilo bi me da j rast svjesnosti društva o pravima djece razlog povećanja broja prijava povrede dječjih prava u tim područjima. Međutim čitajući podatke o rastućim prijava povreda pojedinih prava djece, izostanka sankcioniranja počinitelje povrede i izostanku sluha institucija za prihvaćanje preporuke pravobraniteljice, ja dolazim do zaključka da se ipak propušta poduzeti mjere kojima bi sustav zasigurno zaštitio barem još jedno dijete.
Budući da se ovakvi propusti mobu nabrajati satima, osvrnut ću se na one povrede pravosudno zaštitnih prava djece a u koje pripada nasilje nad djetetom i to psihičko, fizičko, posebno seksualno. Tako smo u 2019. g. imali 702 kaznena djela spolne naravi počinjena na štetu djece. Dakle, svaki dan najmanje dvoje djece je bilo spolno zlostavljano jer govorimo samo o prijavljenim slučajevima. Nažalost, prečesto se u radu pravosudnih institucija događaju odustajanje od kaznenog progona, blage osude, zamjene zatvorskih kazni radom za opće dobro pa je čaj 12,5% takvih slučajeva bilo u 2018. g. ili uvjetnom kaznom što je bilo 35% slučajeva isto u 2018. godini. Isto tako, prečesto se događa i neizricanje sigurnosnih mjera i mjera nadzora počinitelja. Od 88% osuđujućih presuda za počinjeni spolni delikt na štetu djeteta, izrečena je samo jedna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u kojima se dolazi u redoviti kontakt s djecom. A djeca su trajno traumatizirana i uništen im je život dok njihov predator slobodno šeće u njihovoj blizini i vreba naravno, iduću žrtvu. I tko je odgovoran za to? Svi smo odgovorni. I politika i pravosuđe i čitava javnost jer nečinjenje vrsta zlostavljanja. Kao političarka i kao ljudsko biće, posebno kada je život djeteta u pitanju, ne prihvaćam i nikad neću prihvatiti alibije pojedinih institucija koje ste citirali u svom izvješću a koje se odnose na rupe u zakonu ili pak nedostatak radne snage. Pa začepimo rupe, strpajmo predatore iza lokota, ukinimo izmišljena radna mjesta za političke uhljebe, zaposlimo ljude koji će štititi i pomoći jedinome za što se vrijedi boriti u ovoj državi, djeci.
Apeliram na vas, poštovana pravobraniteljice, da i ove godine zahtijevate poduzimanje mjera koje će zasigurno pomoći zaštititi prava seksualno zlostavljene djece a čudovišta kojima to pada na pamet učiniti. Zauvijek uklonjenima iz njihove blizine. Hvala lijepa.
Nemamo replika pa možemo dalje, poštovana kolegica Glasovac, izvolite.
Hvala lijepo g. predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovane kolegice i kolege, poštovana pravobraniteljice sa suradnicima, predstavnici ministarstava.
Osobno ću podržati vaše izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2019. g. ali i sto tako izraziti i nezadovoljstvo činjenicom da su se u 2019. g. u području obrazovnih prava djece pojavile brojne prijave odnosno upravo u tim segmentima bilježimo najviši porast prijava.
I u ovom svom izlaganju budući sam limitirana vremenom na 5 min, osvrnula bi se upravo na taj segment. Zašto? Zato što iz očitovanja Vlade RH na vaše mišljenje, moram primijetiti, ne znam kako se strukturiraju inače ta mišljenja Vlade ali vidim da je recimo Ministarstvo tzv. ministarstvo socijale odnosno socijalne politike, vrlo iscrpno odgovorilo na vaše primjedbe, preporuke i mjere a Ministarstvo obrazovanja, vidim da je poprilično nevidljivo odnosno ako sam dobro vidjela a dobro sam čitala dva puta, možda je par redaka zapravo posvećeno vašim primjedbama i mjerama koje ste im uputili. Meni to ne odaje dobar dojam i to je potpuna ignorancija Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Kada govorimo o samom sadržaju u vašim opaskama, u kojim dijelovima su se zapravo povećala odnosno smanjila obrazovna prava djece u odnosu na prethodnu godinu, onda isto tako možemo vidjeti da je u dobrom djelu Ministarstva znanosti i obrazovanja kumovalo tome.
Zašto? Spominjete jedan od problema a to je neadekvatna zastupljenost asistenata odnosno pomoćnika u nastavi za djecu s teškoćama a razlog činjenicu da su brojna djeca u 2019. g. ostala bez pomoćnika u nastavi koja su im do tada pripadala je novi pravilnik Ministarstva znanosti i obrazovanja koji je na neki način postrožio ta pravila i ne znam je li iz financijskih ili nekih drugih razloga, ostavio je brojnu djecu koja su navikla na svoje asistente, pomoćnike u nastavi bez adekvatne skrbi i pomoći.
Nadalje, ovdje napominjete da i dalje imamo problem sa nejednakom dostupnošću obrazovanja, pa spominjete upravo i ove razlike u dostupnosti produženog boravka, toplog obroka, prijevoza, sve su to stvari koje nisu od jučer, s kojima se Hrvatska suočava ali ne znam gdje je zapeo onaj jedan važan dokument odnosno nije dokument nego je intencija Ministarstva znanosti i obrazovanja da krene u infrastrukturne zahvate diljem Hrvatske kako bi se u svim školama u Hrvatskoj, prije svega osnovnim školama osigurao ne samo produženi boravak nego cjelodnevni boravak koji bi time uključivao adekvatnu skrb, ali i ne manje važno i prehranu za djecu, gdje brojne škole iako bi to možda željele, nisu u mogućnosti osigurati to jer nemaju svoje kuhinje ili nemaju prostorne preduvjete.
Jednako tako ono čime ne možemo biti zadovoljni je porast vršnjačkog nasilja, ali ni činjenica koju, koju spominjete da su djeca vrlo često u obrazovnom sustavu izložena ponižavanju, diskriminaciji od strane samih odgojno-obrazovnih djelatnika, i nakon što Inspekcija čak i utvrdi ove propuste ništa se ne događa, zapravo ta ponašanja se ne, ne mijenjaju.
Molim vas da i dalje nastavite inzistirati na tome da Ministarstvo znanosti i obrazovanja izvoli prilikom zapošljavanja odgojno-obrazovnih radnika provjeravati prethodnu osuđivanost osobe koja dolazi u kontakt s djecom jer im je to zakonska obaveza, pogotovo kada govorimo o osobama, znači može se de facto dogoditi ako to ne provjeravamo da u škole zaposlimo osobe koje su već kažnjavane za teška kaznena djela na štetu djece, a to je nešto što ne možemo trpiti i to je nešto što ne trebamo tolerirati, to je nedopustivo jer je to zakonska obaveza i to je .../Govornik se ne razumije./... kršenje, kršenje zakona.
I moj kratki apel, hajmo se pripremiti za ovaj drugi val pandemije bolje na korist djece da im damo psiho-socijalnu pomoć, da im osiguramo jednaku dostupnost obrazovanja ako će morati prijeći na model C, a to je online nastava, gdje smo vidjeli da su bili brojni propusti prije nekoliko mjeseci od nedostatka interneta, prostora, pomoći djece i nemojmo dozvoliti da se to ponovi.
Hvala.
Hvala vam.
Hvala.
Imate dvije replike, možete ostati.
Prvi je kolega Raspudić, izvolite.
Poštovana zastupnice Glasovac, potpuno podržavam sve ovo što ste rekli o obrazovnim pravima djece, žao mi je što se niste osvrnuli na pitanje štrajka i ponašanja i djelovanja točnije nedjelovanja pravobraniteljice u vrijeme štrajka u školama, konkretno na neodazivanje na sastanak resorne ministrice i predstavnika sva tri sindikata.
Drugi problem vezan uz obrazovna prava djece, lanjski, ako nije i spomenut u Izvješću je ta javna, dio medija je pozivao djecu da markiraju petkom radi nekakvih posebnih ideoloških političkih akcija, i treća stvar, pravobraniteljica ima mogućnost uz ovo redovno Izvješće podnositi Saboru posebno izvanredno izvješće kad su, naročito ugrožena prava djece, mislim da je trenutno sa korona krizom to slučaj, da bi bilo dobro da pravobraniteljica podnese jedno izvješće Saboru o stanju prava djece, prije svega o školama u vrijeme korona krize.
Konkretno mislim na vrlo nehumane preporuke Stožera da nastavnik kod djeteta gdje primijeti simptome, da ga izolira i da ga drži izoliranim do dolaska roditelja ili Hitne pomoći.
Hvala.
Hvala vam.
Hvala vam lijepo.
Izvolite odgovor.
Hvala kolega Raspudiću.
Što se tiče ove vaše inicijative pod točkom tri, što ste iskoristili .../Govornik se ne razumije./... u replici, potpuno se slažem, u skladu s proceduralnim mogućnostima mislim da ne bi bilo na odmet da vidimo u kom dijelu su se kršila dječja prava, posebno u doba korona krize kad je cijela Hrvatska bila u lockdown-u.
Što se tiče ovog prvog pitanja i pozicije pravobraniteljice tijekom najdužeg štrajka u povijesti slobodne Hrvatske, mislim da ona tu nije posebno pogriješila, djeca su prije svega, nisu bila žrtva pravobraniteljice, nego dječja prava su bila žrtva Vlade Republike Hrvatske koja je problem mogla riješiti puno prije, a znamo zašto se toliko odugovlačilo i zašto je to postao najduži štrajk u povijesti, zbog rata premijera sa zaposlenicima u odgojno-obrazovnom sustavu, zbog njegove tvrdoglavosti, a onda i ministrice Divjak koja je glumila uvrijeđenu frajlu, oprostite to ću tako reći, možda je politički nekorektno, ispričavam se ako je, i koja je htjela zapravo i zloupotrijebiti pravobraniteljicu da posreduje u tom ratu između .../Govornik se ne razumije./... i premijera.
Hvala vam.
Hvala vam.
Kolegice Glamuzina, izvolite.
A kolegice Glasovac, podvukli ste nedostatak pomoćnika u nastavi za djecu sa teškoćama u razvoju, kako sam ranije već spomenula u jednoj replici, članak 62. Zakona hrvatskog i djecu darovitu tretira kao djecu s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, međutim nitko ne spominje mentore za darovitu djecu to jest nedostatak tih mentora kao problem iako se u raznim aktima spominje mentorstvo darovitoj djeci kao metoda rada s njima.
Izvolite odgovor.
Kolegice Glamuzina, mentorstvo darovite djece zapravo je palo u ovom trenutku na entuzijazam samih odgojno-obrazovnih djelatnika kojih ih mimo onih obveznih nastavnih sadržaja, rade s njima ne bili ih pripremali za natjecanja, ali ne samo za natjecanja nego ne bi li utažili njihovu glad za znanjem odnosno činjenicom da žele znati više i da imaju puno snažnije afinitete za pojedina područja u sustavu obrazovanja.
Kada govorimo o posebnim pristupima prema svim kategorijama djece, ključ odgojno-obrazovnog sustava je prepoznati afinitet svakog djeteta koje svako dijete zasigurno ima, njega prepoznati i njega razvijati, i upravo zbog toga u samoj inicijalnoj zamisli kurikularne reforme, kako je ona bila zamišljena, je bilo da odstupimo od ovog modela gdje nažalost naš obrazovni sustav podređen prosjeku, gdje vrlo često zanemarujemo djecu s posebnim potrebama, što su s jedne strane djeca s teškoćama, druge darovita, međutim ova ministrica, nažalost, je uzela kao iz samoposluge ono što joj je pasalo, a nije recimo stavila u implementaciju posebne kurikulume za darovitu i za djecu s teškoćama u razvoju.
Hvala vam lijepa.
Idemo dalje, sada je na redu poštovani kolega Ivan Čelić.
Izvolite.
Kolega Čelić samo, je, evo upozoravaju me iz Službi da je kolega iz SDP-a jedan više nego što bi trebao biti, pa vas samo molim da se konzultirate između sebe.
Hvala vam lijepa.
Izvolite kolega Ćelić.
Hvala gospodine predsjedniče, poštovana gospođo pravobraniteljice.
Pravo djece na obaviještenost o svim pitanjima koja se na njih odnose zajamčen je Konvencijom o pravima djeteta. Institut pravobraniteljice za djecu je zapravo rodonačelnik tih ideja i pronositelj prava koja su zajamčena Konvencijom, i stoga vam zahvaljujem na svemu što činite u promicanju prava djece.
Smatram da je institut pravobraniteljice za djecu itekako potreban u Republici Hrvatskoj, i ne bih se složio da je skup. Ono s čime se ne slažem u ovome Izvješću, to je da je neprihvatljivo da vjerski sadržaji budu u školskim priredbama, mislim da to može bit shvaćeno na različite načine pa se onda tako i Valentinovo ne može proslavljati u školi jer je to katolički blagdan svetog Valentina, trebamo razumjeti da živimo u jednoj kršćanskoj civilizaciji i bez obzira prakticiramo li vjeru ili ne, mislim da to ni na koji način nije diskriminacija onih koji ne vjeruju ili koji možda vjeruju, koji pripadaju nekoj drugoj religiji.
S obzirom da je kolegica Vidović Krišto maliciozno zlonamjerno u više navrata .../Govornik se ne razumije./... rad jedne vrlo važne zdravstvene ustanove, Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, kako same zdravstvene ustanove, tako i pojedinaca koji tamo rade, ja ću iskoristit ovu pojedinačnu raspravu da kažem da je to zdravstvena ustanova osnovana 2002. godine, do danas ju je prošlo preko 23000 djece, na primjer u 2018.-oj godini Poliklinika je pomogla više od 300 djece žrtava nasilja u obitelji, te su i ostali članovi njihovih obitelji dobili podršku u Poliklinici.
Djeca se obrađuju po multidisciplinarnom timu, a svakodnevno se intersektorski surađuje sa sustavom socijalne skrbi, školstva, zdravstva, policije i pravosuđa kako bi ta djeca bila najadekvatnije zaštićena od strane svih stručnjaka i svih institucija zaštite djece.
Ni jedno mišljenje nije sveto pismo, ali ovo je zakonodavna vlast, a sudska vlast treba u svakome trenutku, može se propitkivati bilo čije mišljenje, zato postoje nad vještačenja i zato je vrlo važno i ono što ste spomenuli da se ustanove, ustroje specijalizirani sudovi.
U Hrvatskoj je svako peto dijete seksualno zlostavljano, a svako četvrto fizički i emocionalno zlostavljano, iz čega je jasno da jedna ustanova vrlo teško može samostalno odgovoriti na potrebe djece i obitelji u ovom području.
Ipak 50% malih pacijenata u Polikliniku dolazi iz drugih krajeva Hrvatske, a dio njih iz susjednih zemalja na specijalizirani tretman.
Uz veliki broj fizički i seksualno zlostavljene djece, posljednjih godina sve je veći broj djece koja su emocionalno zlostavljana u visoko konfliktnom razvodu roditelja. U takvim razvodima često manipulativni roditelji od stručnjaka očekuju da stanu na njihovu stranu i napišu nalaz koji će iskoristiti na sudu u obračunu s drugim roditeljem ne vodeći pri tom nimalo računa o interesima i potrebama djeteta.
Tražeći saveznika kad takav roditelj naiđe na etički i profesionalni odgovor struke, nerijetko bijes prema bivšem partneru okreće prema stručnjaku koji se nađe suočen sa napadima, pritiscima i prijetnjama.
Nažalost istraživanja i praksa pokazuju da su najčešći zlostavljači djece upravo roditelji koji će rijetko, gotovo nikad priznat svoja štetna postupanja prema djeci, nego pokušavaju pritiscima na stručnjake promijeniti nalaz i mišljenje, pri čemu imaju dva najčešća cilja.
Prvo, pritiscima nastoje dobiti promjenu nalaza multidisciplinarnog tima kako bi stekli povoljniju poziciju u kaznenim postupcima za zlostavljanje vlastite djece koji se protiv njih vode.
Drugo, žele promjenu nalaza u kojem bi pisalo ono što oni žele kako bi drugi roditelj ostao bez skrbništva ili prava viđanja djeteta, ili da se tog drugog roditelja lažno optuži da je zlostavljač djeteta. Time je posao stručnjaka u ovom području znatno izazovniji no ne predstavlja opravdanje da se neki stručnjaci u sustavu zaštite djece s ovom problematikom ne žele baviti, a nažalost u praksi se često događa upravo to.
Dakle, mi kao političari smo itekako odgovorni za ono što izrečemo i postavlja se pitanje nisu li možda određene zdravstvene ustanove prestale raditi dijagnostiku upravo radi toga da ne bi sutra, bile, punile medijske napise.
Ovdje vidim isto tako važnost prezentacije medija kao što je proteklih godina primijećen napredak po pitanju izvještavanju suicida, tako isto tako treba biti vrlo pažljiv kada se govori o visoko konfliktnim brakorazvodnim parnicama, jer tada su prava djece vrlo ugrožena.
Hvala vam.
Imamo četiri replike, prvi je kolega Bulj.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Kolega Ćelić, vi ste najprije podržali u svome govoru, .../Govornik se ne razumije./... pravobraniteljicu pa ste rekli da se ne slažete s ovim dijelom gdje se protivi vjerskim priredbama, da li vi sami sebe na taj način skačete u usta to jest da li ćete vi podržati pravobraniteljicu koja kaže da .../Govornik se ne razumije./... primjerene sadržaji Božić ili Sveti Nikola, ili slične priredbe koje se održavaju u Hrvatskoj, u školama ili vrtićima za djecu?
Tako da mi nije jasno, a također nije mi, kakvo je vaše mišljenje da u Vukovaru, u hrvatskom Vukovaru imamo dvije povijesti u školama, jedna je povijest za srpsku nacionalnu manjinu, a druga je povijest koju uče hrvatska djeca, recite mi, hrvatske nacionalne manjine, hrvatske ovaj državljane, recite mi kakav je stav o tome jer vi ste u koaliciji sa SDSS-om koji se protivi, koji nalaže taj, takvu povijest.
Hvala lijepo.
Hvala vam lijepa.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Poštovani kolega Bulj, poznata su mi sva nastojanja i napori koje radi institut pravobraniteljice za djecu, i izvaditi samo jedan mali dio, a u kojem se ja ne slažem s onim što je pravobraniteljica rekla, definitivno nije razlog da ovo Izvješće ne podržim, tako da ovo Izvješće itekako ima moju apsolutnu podršku, i osobnu podršku ima pravobraniteljica za sve ono što čini da bi prava djece bila što bolja i kvalitetnija.
Što se tiče škole u Vukovaru, mislim da su ugrožena prava djece zato što su djeca odvojena po nacionalnoj osnovi, mislim da je krajnje vrijeme da i u Gradu Vukovaru bude jedna škola u kojoj će ići djeca neovisno o tome koje su nacionalnosti i neovisno o tome kojoj političkoj stranci pripadaju njihovi roditelji.
Druga replika kolega Raspudić, izvolite.
Poštovani zastupniče Ćelić, najprije ne slažem se s vašom konstatacijom kako ured nije preskup, smatram da, gledano iz perspektive ovoga što dobijemo kao rezultat da je 5 milijuna i 600 tisuća kuna i 22 zaposlenih da je previše za jedan popis stanja uz vrlo malo konkretnih mjera i konkretnih prijedloga zakonskih rješenja.
A druga stvar koja mi nije jasna vi ste izgradili, izrazili ste ogradu prema ovome što pomalo miriše na, na neku vrstu sekularnog fundamentalizma i nepoštivanja civilizacijskog prije svega kulturnog konteksta.
Ali zašto onda dva člana vaše stranke su isto izjavila nakon odbora koji su članovi resornog odbora braneći i Sv. Nikolu i Božiće, evo vi ste lijepo obradili Valentinovo, zašto onda nisu iznijeli tu primjedbu i predložili da se to makne iz, iz izvješća, ta sugestija da se svi, bilo kako snaduhom vjerskog praznika ili obilježavanja da se miče iz škole kao da je nešto kužno ili sramotno ili nešto što bi nekome bolo oči? …/Upadica: Hvala lijepa/…
Dakle, zanima me uopće vaša politika zašto niste tražili …/Upadica: Hvala vam/…da se to ukloni iz izvješća?
Kolega Ćelić, samo malo sačekajte.
Kolegice i kolege iz SDP-a ponovo vas je jedan više, ja vas molim da se držimo pravila koja smo dogovorili. …/Upadica iz klupe se ne razumije/…Nije problem, problem je ako dozvolim jednom klubu da ima više zastupnika onda to mogu tražiti svi klubovi, dakle držimo se pravila koja smo donijeli.
Izvolite kolega Ćelić.
Poštovani zastupniče Raspudić, izvješće je zakonom propisano i ono treba biti prezentirano HS.
Ja mislim da to nije samo nekakav priručnik i nekih 300 stranica o kojima mi danas ovdje raspravljamo nego da to je puno, puno više. Tu se radi o visoko kvalificiranim stručnjacima koji odgovorno rade svoj posao, koji obilaze različite institucije od vrtića, škola, zdravstvenih ustanova i definitivno ja se tu s vama ne slažem, ali ne moramo se u svemu slagat.
Što se tiče izvješća, dakle 300 stranica ne mislim da je to neko krucijalno pitanje zbog kojeg bi ja trebao biti protiv izvješća pravobraniteljice za djecu, kažem ne slažem se osobno, to, to sam imao potrebu istaknuti. Mislim da to ni na koji način nije diskriminacija one djece koja dolaze iz drukčijih obitelji, ali jednostavno moramo se učit toleranciji i dijalogu prihvaćanju drugih i drugačijih i u tom kontekstu treba gledati i …/Upadica: Hvala vam/…na ovo što sam ja iznio.
Hvala.
Kolegice Glasovac izvolite.
Poštovani kolega Ćeliću, inspirirali ste me na ovu repliku vezano uz ovaj dio tradicije od koje ne treba bježati. Ja se tu s vama ne slažem u potpunosti, ali nije to dio mog pitanja.
Ja bi vam postavila pitanje što vi možete učiniti, pošto se dio vladajuće većine i stranke koja je najsnažnija u vladajućoj koaliciji, da se više ne događaju ovakve scene i ovakvi naslovi, majka prvašića koji ne pohađa vjeronauk, stavili su ga da sjedi okrenut leđima od ostalih jer je bio prisiljen sjediti u prostoriji zbog mjera uzrokovanih covidom jer djeca ne smiju napuštati razred i bio je prisiljen sjediti u razredu na satu vjeronauka iako zapravo on to ne želi, niti njegovi roditelji to žele.
Ako ovo nije eklatantno kršenje prava djece onda ja ne znam što jest.
Moje pitanje vama, možete li vi nešto učiniti i založit se kod ministra da se ovakve …/Upadica: Hvala vam lijepa/…stvari više ne događaju?
Izvolite odgovor.
Uvažena zastupnice Glasovac, mislim da tu prije svega treba ravnatelj odnosno ravnateljica škole riješit taj problem, da to definitivno nije problem koji treba rješavat ministar znanosti, treba ga spomenut ako se pojavio.
Ja kad idem u islamske zemlje onda ne tražim svinjetinu, znači i ne mislim da sam ni na koji način diskriminiran zato što tamo nema svinjetine. Znači u zemlji u kojoj velika većina se izjašnjava kršćanima, neću reć katolicima nego kršćanima, mislim da određeni običaj i tradicije ni na koji način nikoga ne nagone da bi prakticiralo bilo kakvu vjeru.
Ali s druge strane se slažem s vama ukoliko roditelji inzistiraju da njihova djeca imaju pravo apsolutno na to da ne idu na vjeronauk onda ravnateljice i ravnatelji škola trebaju osigurat da ta djeca budu negdje u školi u nekoj učionici sa odgovornom osobom i da ni na koji način ne budu diskriminirane.
Kolegice Posavec Krivec, izvolite.
Uvažena zastupnice Glasovac, mislim da tu prije svega treba ravnatelj odnosno ravnateljica škole riješit taj problem, da to definitivno nije problem koji treba rješavat ministar znanosti, treba ga spomenut ako se pojavio.
Ja kad idem u islamske zemlje onda ne tražim svinjetinu, znači i ne mislim da sam ni na koji način diskriminiran zato što tamo nema svinjetine. Znači u zemlji u kojoj velika većina se izjašnjava kršćanima, neću reć katolicima nego kršćanima, mislim da određeni običaj i tradicije ni na koji način nikoga ne nagone da bi prakticiralo bilo kakvu vjeru.
Ali s druge strane se slažem s vama ukoliko roditelji inzistiraju da njihova djeca imaju pravo apsolutno na to da ne idu na vjeronauk onda ravnateljice i ravnatelji škola trebaju osigurat da ta djeca budu negdje u školi u nekoj učionici sa odgovornom osobom i da ni na koji način ne budu diskriminirane.
Kolegice Posavec Krivec, izvolite.
Poštovani predsjedniče, evo upravo se dogodila situacija u kojoj smo kolegica Glasovac i ja potpuno jednako promišljale o ovom slučaju dječaka u prvom raredu, pa ću shodno ovome što ste kolega Ćelić odgovorili malo preformulirati svoju repliku prema vama.
Dakle, pitat ću vas kao stručnjaka i kao pripadnika većinske, većinskoga kluba u ovome parlamentu, da li vi odobravate takav postupak?
Da li vi smatrate da su u tom slučaju prekršena prava djeteta?
Da li smatrate da je dijete diskriminirano, pa čak da ovdje nije došlo ni do, do jednog određene tolerancije od strane vjeroučiteljice prema tom djetetu, da su čak na neki način prekršena i prava ne samo djeteta već i prava roditelja, ali prvenstveno da je prekršeno pravo tog djeteta prema odgoju i obrazovanju?
Jer ovakva situacija može ostaviti i posljedice na dijete. Kako će se to dijete dalje u kolektivu osjećati …/Upadica: Hvala vam/…kad je on bio prisiljen leđima bit okrenut prema svojim prijateljima …/Upadica: Hvala vam lijepa/…i slušat sadržaj koji ne želi?
Izvolite odgovor.
Smatram neprimjerenim da bi dijete trebalo biti okrenuto. U prvom razredu osnovne škole na vjeronauku sigurno nije mogao ništa lošega čuti i ne vidim da je to na bilo koji način diskriminacija. Kažem da je to po meni prvenstveno tehničko pitanje, roditelji čija djeca ne idu na vjeronauk, imaju apsolutno pravo na to i ravnatelji i ravnateljice škola trebaju osigurat gdje će ta djeca bit, bilo to jedno, pet ili 10-ero djece koji ne pohađaju vjeronauk. Dakle, to je pitanje prvenstveno organizacijske naravi.
Hvala vam lijepa.
Idemo dalje, sada je na redu poštovani kolega Zvane Brumnić, izvolite.
Poštovana predlagateljice, kolegice i kolege, ovo izvješće je vrlo iscrpno, ovo izvješće kad ga pročitate ona vidite s kojim se sve problemima ovo društvo susreće, ali ovo izvješće je u stvari popis propusta ovog društva. Na ovo društvo, na ovo izvješće Vlada dala svoj zaključak čini mi se koji je dan na 20 i nešto stranica. 20 i nešto stranica se Vlada očitovala što u ovom izvješću je ona smatrala nelogičnom, što u ovom izvješću je riješeno nekakvim zakonom, ali nije rekla da to nisu problemi koji su navedeni u izvješću. Kad pogledate izvješće, ovo izvješće i onda si uzmete malo vremena pa pogledate unatrag 3, 4 godine izvješće onda vidite da se slične stvari navode u jednom, drugom, trećem izvješću, a da se problemi ne rješavaju.
U ovom izvješću što možete vidjeti u odnosu na izvješća iz prethodnih razdoblja je povećanje broja problema odnosno povreda prava djeteta, ali u isto vrijeme smo svi svjedoci da te djece u Hrvatskoj ima manje. To znači da je to povećanje problema koji se javljaju odnosno povreda prava još veće. I kao što je pravobraniteljica predstavljajući ovo izvješće rekla da se ti problemi trebaju riješit međuresorno između ministarstava odnosno različitih institucija tu treba razdvojiti 2 stvari. Jedno su pojedinačni problemi koji nastaju iz ajmo reći lošeg društva i drugo su strukturni problemi. E ti strukturni problemi su ono za što je odgovorno društvo odnosno odgovorna država. I na te strukturne probleme je mogla i trebala utjecati u najkraćem mogućem roku, a ja ću sad spomenuti ovdje nekoliko primjera. Jedan od primjera je demografska politika Grada Zagreba na koju ja ovdje nisam vidio niti pohvalu, a nisam vidio ni pokudu. U toj demografskoj politici u Gradu Zagrebu imate status majke odgojiteljice kojoj je dan osobama koje imaju troje i više djece i od tih troje i više djece jedan od ciljeva zašto se uveo taj instrument je naravno bilo dobivanje izbora u Gradu Zagrebu, ali druga stvar je bila da djeca ne idu u vrtić jer se na taj način smanjio pritisak tih troje djece na vrtiće. Pa onda u Gradu Zagrebu kolokvijalno ima dovoljno mjesta u vrtiću. Ja vas pitam da li stvarno smatrate da je to ispravno? Da li stvarno smatrate da djeca čiji roditelji imaju više djece ne bi trebala ići u vrtić, ne bi se trebala socijalizirati, ne bi treba intereagirati s drugom djecom? Drugi problem s kojim se istini za volju susrećemo u zadnje vrijeme on nje bio u mogućnosti se predstaviti u ovom izvještaju, a to je pristup sportu u Gradu Zagrebu te pristup školskim dvoranama, vi ste u svojoj raspravi nešto spomenuli. Jedna od osnovnih stvari odrastanja je ajmo reći zdravo odrastanje, to zdravo odrastanje najčešće se i najbolje može vjerojatno postići sportom. U Gradu Zagrebu je temeljem preporuka ministarstva zabranjeno održavanje sportskih akcija u školskim dvoranama gdje su vlasnici škole i sad sva djeca u Gradu Zagrebu, a to je ogroman broj djece se nemaju gdje baviti sportom. Govori se o raznim preporukama, a da se ne uzima u obzir koliko te djece ustvari trpi što danas ne može prisustvovat sportskim aktivnostima. Jedna od primjedbi na odluku koja je tamo bila donesena je bila da se istim sportom mogu baviti samo iz istog razreda. I sa svim ovim nagomilanim problemima koje imamo kao oporba bi se ustvari vrlo jednostavno mogli suočiti kada bi imali plan kako ćemo te probleme riješiti i u kojem roku i tada bi mogli biti konstruktivni i pratiti Vladu što radi. Ono što fali ovdje …/Upadica: Vrijeme./… evo sekundu, ovo što fali ovom izvješću je nekakav vremenski plan odnosno plan Vlade kako riješiti ove probleme.
Hvala.
Slijedeća pojedinačna rasprava uvaženi zastupnik Ivan Celjak.
Poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, poštovana državna tajnice, poštovana suradnica pravobraniteljice, uvažene kolegice i kolege, zašto gubite vrijeme na idiote, koja je sankcija ako im se ne odgovori, prijavit će nas povjereniku za informiranje, žalit se pravobraniteljici za zaštitu invalida. Tim je riječima gradonačelnica Siska prije otprilike godinu dana nastojala uvrijediti i omalovažiti članove jednog sportskog kluba zabranivši mu ulaz u gradsku dvoranu. U dvoranu čiju će izgradnju otplaćivati i naša djeca. Unatoč odlukama nadležnih institucija i naredbe sportske inspekcije iz 2019. da se diskriminiranim članovima hokejskog kluba moraju omogućiti termini u sisačkoj ledenoj dvorani djeca iz tog kluba dobila su termine tek ove sezone. Diskriminacija djece koja se odvija po pripadnosti određenom sportskom klubu u Sisku bolna je tema kao i gledati tu dječicu kako dolaze s trenerima pred ulaz ledene dvorane i po nalogu gradske šefice zaključavaju im se vrata, a na ulazu su postavljeni zaštitari kao u nekom ružnom filmu.
Od ove sezone činila se da je pravna bitka ipak izvoljevala pravdu, no kratko. Termini koje su dobili za treniranje u dvorani su dva termina i to navečer od pola deset do pola jedanaest, a radi se o djeci od 8 do 13 godina dakle osnovnoškolskoj djeci. Dok druga djeca u to vrije idu na spavanje ova grupa malih Siščana jedino tada ima dopuštenje da izađe na led. O ovome su pisali brojni mediji, o samovolji i diskriminaciji i sumraku koji se nadvio nad grad hrvatskih pobjeda, u kojem su djeca postala taoci samovolje gradonačelnice SDP-a.
Termin koji im je zbog višestrukih pritisaka javnosti napokon dodijeljen izgleda da je dodijeljen samo da se zadovolji nalog sportske inspekcije i to sa skrivenom porukom, tražili ste termine evo vam termin kada druga djeca idu spavati.
U izvješću pravobraniteljice navedeno je da je najveći broj prijava i pritužbi zabilježen na području obrazovnih prava. Tko će odgovarati za lošu kvalitetu sna djece, umor i dekoncentraciju na nastavi? Na koji način zaštiti djecu koju diskriminira gradonačelnica Kristina Ikić Bankiček sa svojim suradnicima?
Drugi veliki problem je u našim gradskim vrtićima, dok moji Sisčani plaćaju jednu od najskupljih cijena vrtića koja je viša od cijene vrtića u brojnim drugim gradovima, uključujući i Zagreb, plaće odgajateljica su među najnižim od svih vrtića u državi.
Mi smo kao Gradska organizacija HDZ-a Sisak pronašli sredstva u proračunu za smanjenje cijene vrtića kako bi se roditelje rasteretilo, a taj dio novca raspodijelio sa druge potrebe djeteta. Gradonačelnicu Kristinu Ikić Baniček to nije zanimalo nego je još smanjila plaće odgajateljima u vrtiću. Žalosno je da odgojiteljica u sisačkom vrtiću s 15 godina staža uz odgovoran posao kao što je skrb, briga i odgoj naše djece ima plaću 5.000 kuna, a jedna odgojiteljica u prosjeku brine oko dvadesetero djece i šute zbog straha od otkaza ili odlaze iz vrtića u potrazi za bolje plaćenim poslom.
Odgovornost je velika, a osnivača vrtića grad Sisak na čijem čelu je Kristina Ikić Baniček nije briga. Pa nam se događa da je u rujnu Dječji vrtić „Sisak stari“ objavio natječaj za zapošljavanje 10 odgojiteljica predškolske djece na neodređeno i još nekoliko na određeno. Odgojiteljice u Sisku rade u teškim uvjetima, a to se nažalost u dužem vremenskom razdoblju vjerojatno odražava na djecu i to ne krivnjom odgojiteljica.
Tako neodgovorno ponašanje kršenje zakona, nepoštivanje odluka državnih institucija, manipuliranje službenim dokumentima i korištenje poluga političke moći za obračun s neistomišljenicima proizvodi učinak da su građani taoci jedne političke obitelji. S obzirom na iskustvo nažalost preporuke u slučaju Siska neće biti dovoljne, moramo pronaći druge alate za konkretnu zaštitu.
Hvala.
Imamo dvije replike, prva je uvaženi zastupnik Ivan Ćelić.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Poštovani zastupniče Celjak.
Premda ne dolazim iz Siska s obzirom da je tema o hokeju na ledu moram se javiti. Dakle, poznato mi je da je nastao problem kada se sagradila Ledena dvorana „Zibel“ i tamo su dva hokejaška kluba, Sisak je povijesno bitan za hokej na ledu u RH premda to nije neki sport kojeg jako puno Hrvatica i Hrvata i građana RH gleda, ali evo ovo je jedan loš primjer lokalne čelnice koja se usudila napraviti diskriminaciju nad djecom samo zato što djeca pripadaju jednom ili drugom klubu.
Mislim da je dobro što ste to istaknuli i neovisno o tome tko bio na čelu grada Siska dakle je li to SDP, HDZ ili neka treća politička opcija ovo je negativan primjer kako lokalni čelnici glume lokalne šerife i diskriminiraju prava djece.
Uvaženi kolega hvala vam lijepa.
Slažem se s vama. Svi mi moramo voditi brigu o zaštiti naše djece odnosno o zaštiti prava djece, a osobito oni koji imaju političku vlast, a to su čelnici jedinica lokalne samouprave. U ovom konkretnom slučaju umjesto da gradonačelnica bude prva na braniku zaštite prava djece, ona je ta koja diskriminira djecu i onemogućava im dostupnost sportskog sadržaja.
Sljedeća replika uvaženi zastupnik Davorko Vidović.
Moram sa žaljenjem reći da nije, ne čini mi se korektnim iznositi podatke koji nisu niti potkrepljeni činjenično niti ima mogućnosti i prilike da se demantiraju.
Ja mogu reći da ovako grubo optuživanje gradonačelnice Siska da manipulira djecom nije doprinos rješavanju onoga o čemu danas ovdje razgovaramo o djeci i dobrobiti djece.
Koliko ja znam kada je riječ o toj ledenoj dvorani, ovdje se radi o jednom klubu koji je naknadno osnovan, koji nema čak niti osnivača u samom gradu Sisku nego je iz Delnica ili ne znam odakle, dakle to je jedna posebna priča, ali grad Sisak je grad prijatelj djece, ima bolnicu Prijatelja djece, izgrađeno je 50-ak dječjih igrališta. Svaka osnovna škola od 10 koliko ih ima u Sisku ima svoju sportsku dvoranu, dakle jako se puno ulaže u obrazovanje, imamo svake godine izgradnju novih vrtićkih kapaciteta. Ne razumijem u čemu je problem, mislim da nije korektno iskoristiti ovu govornicu za tu vrstu obračuna.
Uvaženi kolega Vidoviću, hvala vam lijepa na vašoj konstataciji.
Međutim ja isto tako s obzirom da dolazite iz Siska mislim da ste upoznati s činjenicom da je hokejski klub o kojem govorim dobio dvije odluke arbitražnog suda u svoju korist i da je isto tako dobio rješenja sportske inspekcije u svoju korist u kojoj je naloženo odgovornim ljudima grada Siska da im omogući termine u ledenoj dvorani, što nažalost nije učinjeno sve dok im nije određena kazna. I zaista ispada da su termini dodijeljeni samo zato da se zadovolji forma, ali isto tako dodijeljeni su termini koji nisu prikladni za osnovnoškolsku djecu. Dakle, termini od 21,30 do 22,30 kada bi djeca između 8 i 13 godina trebala na spavanje.
Nema više replika.
Slijedeća pojedinačna rasprava uvažena zastupnica Danica Baričević.
Hvala lijepa potpredsjedniče.
Uvažena pravobraniteljice za djecu sa suradnicima, poštovana državna tajnice, cijenjene kolegice i kolege sve vas skupa pozdravljam, u radu pravobraniteljice za djecu za 2019. iz izvješća vidljivo je da je najveći broj prijava se odnosio na zaštitu djece od neprimjerenih sadržaja televizijskih i drugih oglasa te na sudjelovanje djece u promidžbenim aktivnostima, djeca još uvijek postojećim propisima nisu odgovarajuće zaštićena od potencijalno negativnih utjecaja oglašavanja i Odbor za prava djeteta UN-a i dalje je zabrinut i prepoznao je ovo isto kao jedan ogroman problem da su djeca i dalje izložena neprimjerenim medijskim sadržajima poput reklamiranja pornografije i alkohola pa isto tako primjerice u našim gradovima vidjet ćete autobuse koji su obuhvaćeni reklama nekog kasina, a onda se tim reklamama manipulira mladima pozivajući ih da se igraju, da se kockaju, da će osvojit 1.000 odnosno milion kuna itd., a uvažena pravobraniteljice zanima me postoje li preventivni programi koji će baviti upravo ovom temom osim same zabrinutosti i konstatacije iz ovog izvješća.
Isto tako, obzirom da se danas obilježava Međunarodni dan bijelog štapa, dan slijepih osoba htjela bi se nadovezati i na položaj i slabovidne djece. O slijepim osobama skrbe temeljne udruge i Hrvatski savez slijepih kao krovna organizacija i upravo Hrvatski savez slijepih apelira da se što prije donese inkluzivni dodatak koji nikako ne bi smio biti opterećen niti imovinskim niti dohodovnim cenzusom jer je zamišljen kao kompenzacijska mjera nastala zbog povećanja životnih troškova temeljenih na invaliditetu slijepih osoba. Ja sam sigurna da će Vlada na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem u prvoj polovici svoga mandata donijeti taj dugo očekivani zakon na zadovoljstvo svih zainteresiranih, ali isto tako udruge slijepih diljem Hrvatske pomažu i savezu u senzibilizaciji javnosti o problemima ali i mogućnostima slijepih i svima nama moraju oni biti inspiracija u nastojanjima da se slijepi i slabovidne osobe što više integriraju u sve pore društvenog života osobito na tržištu rada i kroz obrazovne procese pa ću ovdje istaknuti kako u siječnju su ove godine roditelji slijepe djece poslali otvoreno pismo o poteškoćama prilikom njihova obrazovanja te distribuciji udžbenika na Brailleovom pismu. Naime, otkada traje integracija slijepih, slijepih u redovnom obrazovanje traju i njihove poteškoće s kašnjenjem udžbenika na tom Brailleovom pismu i slijepa djeca zapravo nemaju udžbenike za sve predmete. Meni je drago da je resorno ministarstvo prepoznalo problem i vjerujem da se u skorije vrijeme može očekivati napredak na tom polju.
Moramo stvarno sve učiniti i mi da poboljšamo ostvarivanje svih prava naše djece, a osobito prava djece s invaliditetom i drugim poteškoćama.
Zahvaljujem.
Evo, imate repliku, uvaženi zastupnica Glamuzina.
Hvala predsjedniče sabora.
Kolegice, mi smo u istoj županiji pa ću vas samo zamoliti za mišljenje. Smatrate li vi da je gradonačelnik grada Splita osobno odgovoran zato što klub za slobodno penjanje djeci osnovnoj školi daje termin od 10,30 do 11,30, a klub koristi gradski prostor, je li to odgovornost gradonačelnika grada Splita?
Pa je li grad osnivač te udruge? Ako je grad osnivač te udruge sigurno da je odgovornost, ako nije onda nije, da.
Ima li još replika?
Ne, hvala lijepa.
Hvala.
Slijedeća pojedinačna rasprava uvaženi zastupnik Davorko Vidović.
Kolegice i kolege bez namjere da budem patetičan i dramatičan, možda samo zbog lakšeg razumijevanja. Zamislimo naša dva županijska središta Gospić i Pazin npr., svi stanovnici ta dva grada u Hrvatskoj toliko djece svakoga dana jedini topli obrok koji dobivaju, dobivaju od roditelja koji su im donijeli iz pučke kuhinje u maloj zemlji Hrvatskoj. 20.000 djece jedini topli obrok iz pučke kuhinje.
Zamislimo dva veća županijska središta Bjelovar i Šibenik npr. ili 70.000 djece u Hrvatskoj nema vlastiti krevet. Ili zamislimo drugi grad po veličini u Hrvatskoj, a to je Split od 250 do 300.000 naše djece živi ili u zoni siromaštva ili ispod granice siromaštva. I ovdje se ne radi samo o relativnom siromaštvu, ne radi se samo o tome da ta djeca ne mogu kupiti sebi Iphone ili najnovije ne znam tenisice itd., ne ovdje se radi o tome da im nije priuštivo ono što se smatra elementarnom potrebom u hrvatskom društvu, da si ne mogu priuštiti recimo proslavu rođendana ili odlazak na proslavu rođendana svojih prijatelja ili godišnji odmor ili zdrave obroke. To su djeca koja nemaju interneta, to su djeca koja nemaju mobitele, to su djeca koja nemaju mobitele, to su djeca koja često puta nemaju struje, imat će još manje kada krenu ovrhe onih koji će biti ovršeni zato što nisu imali čime platiti režije, a takvih je u Hrvatskoj milijun i 200 tisuća ljudi, dakle četvrtina našeg stanovništva koja živi u zoni siromaštva.
Šta znači odrastati u siromaštvu? Odrastati u siromaštvu znači računati sa lošim ishodom u kognitivnom razvoju djecu, to znači imati lošiji ishod u školskom uspjehu, to znači imati lošiji ishod u zdravlju, to znači imati lošiju socijalizaciju, to znači doživotno zapravo ulazak u jednu marginalnu zonu i to je ono što je krucijalni ključni problem ove zemlje. Kažem neću biti patetičan, ali ove rasprave, kada raspravljamo o djeci ovo je rasprava o domovini, o državi. Čemu služi država? Kada se hvalimo i kad govorimo o našim postignućima u tome da smo ušli u EU ne znam itd. reper lakmus je ono što smo napravili za državu i kako ljudi u njoj žive i kako žive upravo djeca.
Siromašni su izloženiji zlostavljanju, siromašniji su izloženiji krimigenom ponašanju i također je problem međugeneracijska transmisija siromaštva. Ovo nije problem socijalne politike, ovo je problem društva, zemlje u cjelini.
S obzirom da imam svega minutu još da kažem i to, neke stvari je odmah moguće napraviti. Prije 17 godina kada sam inicirao donošenje i uvođenje ove institucije rekli su mi da je nepotrebno, na 300 stranica izvješća govori da je itekako potrebna ali samo i ukoliko ju budemo čuli. Prije svega ovdje mislim na one koji nešto moraju poduzimati u ovoj zemlji. Ovo nije pitanje socijalne politike, dakle ovo je pitanje cjelokupne strategije razvoja. I kada budemo sada obznanjivali 2020.-2030. strategiju pitam se hoće li ovo biti ciljevi koje mi moramo ostvariti? Recimo da imamo barem 80% obuhvat djece u vrtićima, ako ne možemo imati 96% koliko ima Slovenija. To su krucijalna pitanja za nas kao zemlju i za nas kao društvo.
Možemo odmah krenuti s besplatnim obrocima u školi, to si ova zemlja može priuštiti. Eno čak su i ovi veliki trgovački lanci počeli donirati hranu lokalnim školama i onim općinama koje nisu sposobne financijski izgraditi, napraviti, održavati vrtiće tu država je već je nešto u tom smislu pokrenuto ili te općine ne trebaju postojati ili preuzmimo odgovornost da se taj kognitivni razvoj to investiranje u djecu osigura jer je to najvažnija investicija koju možemo kao društvo imati.
Imamo dvije replike, prva je uvažena zastupnica Murganić Nada.
Zahvaljujem.
Poštovani zastupniče.
I ja sam imala nedavno sada prije nekoliko sati raspravu na temu siromaštva djece i vjerojatno s obzirom da ste se i vi pa i ja jedno vrijeme bavili istim poslom odnosno dužnosti čitali smo vjerojatno slična istraživanja nekih naših profesora sa fakulteta i u potpunosti podržavam vašu raspravu i mislim da je upravo siromaštvo djece, djece koja žive u siromašnim kućanstvima jedan od najvećih problema i tu treba raditi na prevenciji. A najgore od svega što nama, mi znamo reći laički jednom socijala uvijek socijala, nama se generacijama javljaju i sa obitelji, to znači da godinama sustavno zapuštamo siromašne naše građane i onu kategoriju koja najviše treba pomoć društva i država jer se ne može ako se jer se ne može samo o sebi brinuti.
Zahvaljujem se na podršci i na usuglašenosti.
Poanta je u tome da se to ne smije promatrati kao pitanje resorno pitanje socijalne. Ulaganje u djecu socijalno investiranje je ključna društvena investicija, to vrijedi stostruko više nego bilo koji Pelješki most, kojeg ne podcjenjujem i njegovu važnost.
Dakle, to ne može biti stvar jednoga resora. Mi imamo Strategiju za borbu protiv siromaštva, pitanje kako se ona provodi, koliko su koordinirani naši resori, koliko su osposobljeni i koliko mi u fokusu imamo to kada razgovaramo o tome … donosit ćemo proračun. Ajmo se sjetiti ovoga o čemu sada govorimo kada se proračun države bude donosio. To nisu tako velika ulaganja, to nisu tako velike investicije da mi to kao zemlja ne bismo mogli provesti.
Mi padamo u zadnjih 4,5,6 godina sa 13,5% smo došli na 21% udjela siromašne djece u stanovništvu. To nam ne treba.
Sljedeća replika uvažena zastupnica Ivana Posavec Krivec.
Hvala vam poštovani potpredsjedniče
Kolega Vidoviću, mislim da ste sada pred kraj ove višesatne rasprave ovdje u hrvatskom Parlamentu dotaknuli onu suštinu o kojoj trebamo govoriti u Hrvatskoj. Slikovito ste nam pokazali na koji način danas žive djeca u Hrvatskoj. Pokazali ste nam koliko velikom broju djece nedostupno ono osnovno što bi oni trebali imati za zdrav i normalan razvoj, što bi trebali imati da sutra kao sretna djeca grade sretnu budućnost u ovoj zemlji.
Ali kolega Vidoviću, ispravite me ako sam u krivu, ako sam možda krivo upamtila podatke, ostalo mi je u sjećanju da upravo spominjući ovdje proračun i rebalans je ove godine u proračunu pola milijarde skinuto sa stavki o kojima vi govorite, sa stavi koje su trebale biti usmjerene u socijalno investiranje za one najugroženije kako bismo od njih izvukli resurse, a zapravo ova Vlada je u prošlom mandatu i ovaj saziv Sabora uzeo pola milijarde kuna sa tih stavki jer ih nije znao investirati niti u djecu niti u one najpotrebitije. Jesam li to krivo upamtila?
Dobro, ovdje se radi o tome da je oko 350 milijuna uzeto s pozicije Fonda za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, a negdje, negdje oko 106 milijuna kuna je u rebalansu skinuto sa pozicija socijalne, socijalne zaštite, što dakako se teško može prihvatit u uvjetima covida i ovaj i povećanog pritiska zapravo na obitelji jer je većina zemalja povećala zapravo izdvajanja upravo tim najranjivijim kategorijama. Dakle, covid kriza se nastavlja, to što mi nismo u lockdownu to je jedna stvar, ali povećani, povećani pritisak upravo na obitelji najsiromašnije zahtijeva neku vrstu intervencije. Očekujemo da će vlada nešto u tom smislu i ponuditi umjesto da se ide u bilo kakvu vrstu restrikcija prema upravo najranjivijim skupinama stanovništva.
Slijedeća pojedinačna rasprava uvažena zastupnica Martina Vlašić Iljkić.
Poštovani potpredsjedniče, poštovani, poštovana pravobraniteljice, predstavnica vlade.
U izvješću navodite da je najviše pritužbi vezano uz mjeru lišenja prava na roditeljsku skrb i odnose se na nezadovoljstvo roditelja donesenom odlukom ili pokretanjem postupka za njeno donošenje.
Činjenica je da prema Obiteljskom zakonu nakon što istakne maksimalno trajanje mjere oduzimanje prava na stanovanje s djetetom godina dana sa mogućnošću produljenja za najviše još godinu dana, te ukoliko se nisu stekli uvjeti za povratak djeteta u obitelj mjera lišenja roditeljske skrbi preostaje kao jedina moguća opcija.
Uočavate da centar teško se odlučuje na pokretanje postupaka pred nadležnim sudom, a ukoliko se i pokrenu postupci lišavanja su često i dugotrajni.
U svakom radnom iskustvu svom imala sam niz situacija u kojima je i sud taj koji je bio i nije postupio prema prijedlogu centra za socijalnu skrb. Čak ni po žalbi centra, te ću i citirati obrazloženje iz jedne, jednog županijskog rješenja odnosno rješenja županijskog suda.
Činjenica da su roditelji malodobnog djeteta zbog dugogodišnje ovisnosti o alkoholu i drogama sklonosti nasilnom rješavanju sukoba neadekvatnim načinima roditeljskih postupanja, nesuradnje sa centrom radi uspostavljanja kvalitetnih odgojnih obrazaca, grubo povrijedili svoje roditeljske dužnosti i da bez značajnije promijene u načinu života, liječenja i ponašanja neće moći djetetu pružiti adekvatnu roditeljsku skrb koju sada ima u roditeljskoj obitelji. S druge strane, svako dijete bi trebalo živjeti u svojoj obitelji, a lišenje roditeljske skrbi je drastičan i najteži obiteljsko pravna mjera koja se može izreći protiv roditelja radi zaštite djetetovih osobnih interesa, prava i dobrobiti. Ta mjera znači potpuno onemogućavanje roditeljske skrbi za dijete i u svakom slučaju trebaju izricati, uzricati u slučaju drastičnih zloraba ili grubih zanemarivanja roditeljskih prava kada se ne može očekivati poboljšanje i kada bi svako odgađanje takve mjere štetno djelovalo na dobrobit djeteta.
Ove rečenice iz sudskog rješenja su oprečne jedna drugoj i ovako doneseno rješenje od strane suda je u direktnoj suprotnosti sa djetetovom dobrobiti i interesima, a štiteći biološko roditeljstvo.
Drago mi je što ste u svom odgovoru na moje pitanje pravobraniteljice se složili sa tim da je u takvom jednom postupku potrebno puno više hrabrosti i odlučnosti onih koji odlučuju o tome, a to je centar za socijalnu skrb odnosno sud.
Prije svega potrebno je uložiti u edukaciju, te kod sudova uložiti u stručnost i osjećaj za vlastitu kompetenciju.
Smatram kako sudovi sada nisu dobro organizirani i kako pojedini suci nemaju kompetencija za želje, niti želje i volje za učenjem i usavršavanjem u području obiteljsko pravne zaštite. Suci su dužni se odazivati na pozive za međuresornu suradnju i uz vrtiće, škole, policiju, centre za socijalnu skrb, odvjetnike, biti snažni zagovornici i zaštitnici dječjih prava.
U tom kontekstu podržavamo osnivanje obiteljskih sudova koji bi bili nadležni za područje obiteljsko pravne zaštite, te da bi, te da bi se na taj način omogućilo stručno usavršavanje i edukacija prema specifičnom području. Ovakav sustav zaštite kakav sad imamo na sudovima je neodrživ i krajnje štetan za djecu.
Uslijed razvoja i digitalnog doba, te utjecaja društvenih mreža u izvješću spominjete i manjak empatije odnosno sve manje empatije kod vršnjaka, te povećano vršnjačko nasilje.
Dostupnost preventivnih programa nije jednaka u RH i postoji ozbiljan problem u slaganju prioriteta od strane načelnika i gradonačelnika. Važno je napraviti društveni dom, ali je problem kad on treba poslužiti većoj svrsi i primjerice biti mjesto za radionice sa djecom, igraonice i slično. Nezadovoljni smo da nam djeca provode vrijeme na računalima, a kad djeci treba ponudit sadržaj u mjesnoj zajednici izostaje sluha od same te mjesne zajednice, a da ne govorimo o gradonačelnicima i načelnicima koji su često prioriteti, kojima su često prioriteti negdje dalje od obitelji i od djece. Svaka odgoda pružanja usluga djeci u zajednici je propuštena prilika za izgradnju talenata i zdravi rast i razvoj djeteta.
Slijedeći, rasprava je završila, u ime Kluba zastupnika HDZ-a uvažena zastupnica Nada Murganić.
Potpredsjedniče HS.
Puno je bilo rasprava i uglavnom može se zaključiti da smo se nekako svi dogovorili vezano za zaštitu, pojačanu zaštitu i pojačana prava naših najmlađih članova društva, naše djece. Važne su brojne politike, ne samo socijalna politika i socijalna skrb o kojoj je bilo najviše ovdje govora.
Istakla bi posebno politiku, obiteljsku politiku za svako dijete je dragocjeno odrastanje u njegovoj obitelji, a mi trebamo sve učiniti da jačamo obitelj kako bi mladim obiteljima pomogli da stasaju u svojoj zajednici i da u okviru svoga doma i svoje obitelji sa svojom djecom grade roditeljski dom.
Svakako da je prošla vlada to prepoznala, a i ova sada će ga staviti kao jedan o prioriteta kroz različite pomoći obiteljima, financijske pomoći, naknade, povećale su se rodiljne i roditeljske naknade, opseg i obim korisnika dječjeg doplatka, sufinanciraju se programi stambenog kreditiranja sa poticajem odgoda odnosno povećanja broja rata koje se sufinanciraju za svako rođeno dijete. Grade se i sufinanciraju vrtići, omogućava se zapošljavanje da bi vrtići mogli raditi u smjenama u skladu sa radnim vremenom zaposlenih roditelja. Svakako uz veće plaće i radna mjesta stvara se povoljno socioekonomsko okruženje za rast i razvoj djeteta u njegovoj obitelji.
Ono što bi trebali naglašavati to je prevencija, nažalost ta riječ se toliko izlizala da poneki puta i zaboravimo što bi ona trebala značiti. Nama je važno da dijete koje ima bilo kakav rizik od siromaštva od bilo kakvih promjena zdravstvenih, odgojno obrazovnih prepoznamo u najranijim danima. Nekada su i vrtići, a pogotovo škole, osnovne škole imale ekipu raznih stručnjaka koji su mogli na vrijeme prevenirati i uočiti neke potrebe djeteta i ona usmjeravati ih i intervenirati prema institucijama ili intervenirati u obitelji.
Ono što volimo reći kada dođu problemi u centar za socijalnu skrbi, oni su svakako kulminirali i vrlo teško je na njih brzo i efikasno djelovati, a mjere koje idu u pravcu obiteljsko pravne zaštite ili vezane za poremećaj u ponašanju djeteta sigurno nisu tako učinkovite kao što bi bila rana intervencija. Vjerujemo da će obiteljski centri tu dati svoj doprinos.
Mi smo ovdje razgovarali o udomiteljstvu, razgovarali smo o smještaju djece u ustanovama i ja bih htjela naglasiti da nemojmo i ne smijemo podcjenjivati ustanove i institucije. Svakako da je obitelj, zamjenska obitelj i posvojiteljska obitelj, udomiteljstvo nešto što je kvalitetnije, ali dok u potpunosti ne razvijemo ove sustave mi moramo njegovati rad u našim ustanovama koje imaju tradiciju u kojem je koncentracija stručnog znanja, u kojima su brojna djeca, mi govorimo o lošim primjerima i trebamo govoriti o lošim primjerima, ali brojna djeca su naša svoj dom, utočište i stvoreni su jedni mladi ljudi koji su imali isto tako veće šanse za život nego da nisu bili smješteni u instituciju.
I vrlo često govorimo o tome da li, što treba učiniti se sa razine Vlade, a što se može, mora učiniti sa razine lokalne samouprave i svakako da se može i mora i jedno i drugo.
Ja bi rekla i pohvalila se i istakla kao argumenat da se može učiniti puno na lokalnoj zajednici. Danas je Radio Mrežnica objavila da je 14 bosiljevačkih mališana će pohađati svoj vrtić u Bosiljevu i da u isto vrijeme otvaraju vrtići u Novigrad na Dobri, u Plaškome i u drugim našim općinama. Karlovačka županija ima 17 općina i 5 gradova. Gradove neću spominjati oni imaju po nekoliko vrtića, ali svaka naša općina ima po 1 ili više vrtića i to zahvaljujući sinergiji Vlade koja je omogućila sufinanciranje smještaja djece i Ministarstva znanosti i obrazovanja koji je kroz pravilnik omogućilo da prostor u školama se može prenamijeniti u vrtić i zajedno stručne službe, ravnatelj je jedan za oba dvije ustanova institucije. Dakle, može se, a i moramo.
Slijedeće završno obraćanje u ime Kluba zastupnika MOST-a nezavisnih lista, uvaženi zastupnik Ante Kujundžić.
Evo, hvala potpredsjedniče sabora.
Poštovana pravobraniteljice s kolegicama, poštovane kolege i kolegice zastupnici, govoriti o pravima djece, kako djece tako naravno i svakog drugog pojedinca nužno sa sobom barem bi trebalo povući uključivosti i multidisciplinarnost s jasnom premisom dobra.
Partitivno gledajući ovo izvješće nije u skladu i agendama onog čime se predstavlja i što bi trebalo biti. Primjerice, izvješće ne reagira na uvjete koji su apsolutno neprikladni za djecu školske dobi u kojima se opet sukladno evo već preporukama stožere dijete nakon što kihne ili zakašlje u razredu, ono se sukladno već spomenutim preporukama šalje u posebnu prostoriju. Dakle, izvješće se ne referira o stanju tog i takvog djeteta, ali se ne znam temeljem kojeg uzorka referira o molitvi i različitim religioznim proslavama kao onima koje diskriminiraju i koje zapravo treba ukloniti iz školskog sustava kao takvog.
Ovakav stav ovog izvješća pokazatelj je apsolutnog gubitka ili zapravo početak kraja onog što je u habitusu ovog naroda, ovih obitelji i svakog pojedinca. Molitva i sve spomen u to u sebi nosi i reflektira apsolutno dobro i uključivost te prihvaćanje drugačijeg, a nikako ne isključivost. Ukoliko je molitva ono od čega treba štititi djecu pitam se hoće li ovakva i slična izvješća u narednim godinama u sebe uključivati možda obljetnicu pada Vukovara ili cjelokupni Domovinski rat te heroje istoga kao teme koje diskriminiraju i kao teme koje su zapravo jedan poziv na mržnju ili ako ne, ne daj Bože govor mržnje.
Mogućnost izbora u školama svakako da, ali nikako ne fingirani autoritet koji će definirati što je to važno, a što ne.
I sad znajte da svi mi koji dignemo ruku za ovakvo izvješće, a dolazimo sa desnoga političkog spektra, u nedjelju kada dođemo svojim kućama prije svete mise, kada pogledamo u oči bilo kojemu klincu ili bilo kojemu čovjeku koji nas je birao sugeriram da spustimo glavu u pod jer očito smo okrenuti ovu zemlju, ali imajmo na umu jedemo i pijemo kako bismo živjeli, a ne živimo da bismo jeli i pili.
MOST nezavisnih lista neće podržati izvješće ovog …/Govornik se ne razumije/…od pravobraniteljice. Hvala.
U ime predlagatelja završno uvažena Helena Pirnat Dragičević.
Poštovani saborski zastupnici, poštovani, pardon potpredsjedniče, poštovani saborski zastupnici.
Zahvaljujem na ovoj raspravi i svim iznesenim stavovima i razmišljanjima. Vidim po reakcijama zastupnika da je izvješće apsolutno potaknulo na promišljanja o stanju prava djece u državi, a što nam je u konačnici bilo i cilj.
Izvješće je opširno i nastojalo je objektivno prikazati stanje prava djece. Puno je toga rečeno za samo izvješće tijekom vaše rasprave. Susretali smo se odnosno raspravili o brojnim temama iz izvješća. Meni je žao što možda nemam dovoljno vremena osvrnut se na svako od njih.
Međutim, načelno ono u čemu se svi slažemo odnosno slažu je da treba biti u fokusu dijete odnosno da je za unaprjeđenje zaštite prava djece važna suradnja svih dionika društva bez obzira na političku opciju.
Nadam se isto tako da ćemo u daljnjem radu kao ured imati vašu podršku u našim inicijativama i preporukama koje su usmjerene uvijek na poboljšanje prava djece.
Ono s čime moram na neki način završiti je kako mislim, tako sam završila i samo pisano izvješće, da naše društvo ima resurse, ima propise i ljudske potencijale za zaštitu djece i za njihovu dobrobit, ali u tome još nismo postigli sve ono što smo mogli odnosno ono što moramo.
Zajedničkim naporima suradnjom, stručnim radom i zajedničkim, zajedničkim aktivnostima možemo poboljšati stanje prava djece i učiniti sve da bi djeca doista mogla živjeti svoja prava, posebno u ovim posebnim izmijenjenim i zahtjevnim životnim okolnostima.
I dozvolite mi na kraju da se kao pravobraniteljica još i sa ovog mjesta obratim djeci. Naime, iskoristit ću priliku da zahvalim svoj našoj djeci koja su u ovim teškim vremenima i neizvjesnim vremenima podnijela veliki teret i pokazala se iznimno odgovornom i prilagodljivim jer su vrlo brzo prihvatila i prilagodila se na novonastalu situaciju, pa i u prijelasku s redovne nastave na nastavu na daljinu, kao i povrat u škole uz pridržavanje svih epidemioloških mjera.
Evo, na ovaj način ja bi još jedanput svima zahvalila na sudjelovanju u raspravi i završila ovo svoje izvješće. Hvala.
Ima jedna replika, uvaženi zastupnik Miro Bulj.
Hvala lijepo.
Uvažena pravobraniteljice, cijeli dan smo raspravljali o, ne znam kolega Ćelić nešto ima.
Molim vas ne dobacujte, molim vas ne dobacujte, g. Bulj završite.
Možete li vratit, prikinio me kolega Ćelić.
Vratite mu vrime.
Jel može on doć pa reć?
Evo, uvažena pravobraniteljice, ministrice, stanje nije dobro po pitanju djece.
g. Bulj nemojte raspravljat sa zastupnicima, izvolite recite.
A vidite da se oni obraćaju meni.
Pa recite repliku.
Pa opomenite njih, mislim ne mogu reć kad upadaju u rič, ako smite.
Ako smite, evo.
Hvala lijepo.
Vratite mi vrime.
Pa mislim, ne mogu, upadaju mi u rič, govorit, ja ne znam di je ovdje kultura, još bivša ministrica.
Hvala lijepo.
Uvažena pravobraniteljice, ja bi ovdje samo kratko rekao da izražavam ogromno nezadovoljstvo šta na području RH su zaštićeni seksualni manijaci koji se iživljavaju seksualno nad djecom, zaštićeni su kao lički medvjedi. Navijač, rekao sam tako, kad popije ispred stadiona jedno pivo veća je sankcija nego prema tim manijacima i oni odaju slobodno hrvatskom zemljom, to je jedan od ključnih problema, jedan od velikih problema u RH šta sva djeca nemaju istu mogućnost. Zbog toga imamo 2/3 Hrvatske prazne, od Slavonije, Gorskog kotara, Like, zagore. Tu je evo gradonačelnik Drniša, Imotskoga, ako oni ovo podržu izvješću, a stanje je katastrofalno, stanje je neizdrživo. Ta djeca nemaju istu mogućnost bavit se sportom, nemaju dječjih vrtića i zbog toga iseljavaju.
Još jednom, u Hrvatskoj sva djeca na području nemaju istu mogućnost, to je ključni problem. …/Upadica: Vrijeme/…
Hvala lijepo.
Jel imate odgovor?
Zahvaljujem na ovom zapravo komentaru odnosno na ovome što smo se složili, a to je na ukazivanju na nejednake prilike za svu djecu u RH i na onome za što se svi moramo založiti da tako da ta nejednakost bude što manje odnosno u konačnici da ista ne postoji.
Što se tiče seksualnih predatora složit ću se s vama i kao ured se dugi niz godina bavimo ovom problematikom i zalažemo se. U protekloj godini smo i sami predložili izmjenu Kaznenog zakonodavstva u smislu da se zakonski regulira zabrana izricanja rada za opće dobro osuđenim seksualnim zlostavljačima, da se propišu izricanje zabrane rada s djecom uz pravomoćnu presudu za seksualno zlostavljanje odnosno još neke novine. Međutim, od svega je prošao samo jedan naš prijedlog, a to je da se kazneno djelo spolnog uznemiravanja djece progoni po službenoj dužnosti.
Slažemo se i ukazujemo na preblage sankcije … /Upadica Sanader: Vrijeme./ … Ispričavam se.
Hvala lijepa.
Evo s ovim smo u potpunosti iscrpili raspravu.
Zaključujem raspravu, glasovat ćemo kada se steknu uvjeti.

29

  • Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2019. godinu, Predlagatelj: pravobraniteljica za djecu
16.10.2020.
Izvješće o radu pravobranitelja za djecu za 2019. godinu. Podnositeljica je pravobraniteljica za djecu, rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak: „Prihvaća se Izvješće o radu pravobranitelja za djecu za 2019. godinu.“
Tko je za?
Tko je suzdržan?
Tko je protiv?
Glasovalo je 95 zastupnika i zastupnica, 81 za, 3 suzdržana, 11 protiv i donesen je zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF