Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 3

PDF

27; 28

  • Izvješće o radu probacijske službe za 2019.
  • Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2019.
14.10.2020.
Kao što smo jutros odlučili sada ćemo provesti objedinjenu raspravu o slijedećim točkama:

- Izvješće o radu probacijske službe za 2019.g. i
- Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2019.g.

Podnositeljica je Vlada RH na temelju čl. 4. Zakona o probaciji i čl. 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora.
Raspravu je proveo Odbor za pravosuđe.
Želi li g. državni tajnik u ministru, u Ministarstvu pravosuđa i uprave g. Salapić uzet riječ?
Da, izvolite.
Hvala lijepo potpredsjedniče sabora, poštovane zastupnice i zastupnici.
Pred nama su 2 godišnja izvješća za 2019.g., izvješće o stanju kaznionica i zatvora u RH, te izvješće o radu probacijske službe za 2019.g.
Što se tiče zatvorskog sustava RH ukupni zakonski kapacitet u 2019.g. u kaznionicama i zatvorima je u zatvorenim uvjetima 2909 mjesta, u poluotvorenim uvjetima 725 mjesta, te u otvorenim uvjetima 285 mjesta, ukupno 3919 mjesta.
Tijekom 2019.g. kroz zatvorski sustav RH prošlo je 12603 zatvorenika različitih formalno pravnih statusa.
Kazne zatvora koje izdržavaju punoljetne osobe kojima je izrečena kazna zatvora u kaznenom postupku 4199, kazna zatvora koje izvršavaju punoljetne osobe kojima je izrečena kazna zatvora u prekršajnom postupku 639 ili drugom sudskom postupku i kazna zatvora koja je zamijenjena i izrečena novčana kazna 259, te prekršajno izdržavanje 1986 slučajeva. Kazna maloljetničkog zatvora 18, te odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod izrečena je maloljetnim počiniteljima kaznenih djela 88.
Što se tiče mjera istražnoga zatvora ukupno je bilo 5414 slučajeva. U odnosu na 2018.g. to je povećanje za oko 950 pritvorenika, prije svega uzrokovano različitim postupanjima na granicama RH, dakle migrantska kriza gdje su se istražni zatvori, dakle punili sa tim zatvorenicima.
Što se tiče zatvorenika koji izdržavaju kaznu zatvora u odnosu na 2018.g. imamo povećanje za 33,36% od ukupnog broja zatvorske populacije koja je u 2019.g. bila smještena u zatvorski sustav RH.
Što se tiče duljine trajanja kazne, najviše je zatvorenika koji imaju kaznu zatvora između 1. i 3.g., a najmanje je onih koji imaju dugotrajne kazne zatvora, a to su kazne od 30 do 40.g. zatvora.
Rekao sam za zatvorenike kojima je izrečena mjera istražnoga zatvora, to je povećanje u odnosu na 2018.g.
Što se tiče zdravstvene zaštite zatvorenika i maloljetnika, u zatvorskom sustavu RH u 2019.g. imali smo nešto više od 50617 općih liječničkih pregleda, 2726 stomatoloških pregleda, 6374 psihijatrijska pregleda, 1507 laboratorijskih pretraga, te 53 druga različita pretraga u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu samo za zatvorenike iz drugih kaznenih dijela.
Što se tiče novina, to smo raspravljali tijekom 2020.g. Zatvorski sustav RH povezuje se sa zdravstvenim sustavom Ministarstva zdravstva tako da će liječnici u zatvorskoj bolnici informatičkim sustavom biti povezani sa onim tzv. zdravstvenim kartonima zatvorenika da se vide elementi i povijest bolesti zatvorenika.
Isto tako trenutno razgovaramo o novoj novini, a to je virtualna ambulanta gdje bismo u zatvorskom sustavu, dakle omogućili da se putem virtualne informacijske ambulante mogu zatvorenici pregledavati prije upućivanja u bolnice u RH čime bismo ubrzali vrijeme promatranja zatvorenika, a isto tako imali određene uštede koje se tiču prijevoza vozilima i potrebe osiguranja od strane pravosudne policije.
Što se tiče primjene sredstava prisile u zatvorskom sustavu u odnosu na ukupan broj zatvorenika, mi bilježimo blago povećanje od 0,2% dakle imali smo nešto više od 19 takovih djelovanja, dakle blago povećanje u odnosu na 2018. godinu.
Što se tiče pokušaja bjegova iz zatvorskog sustava imali smo evidentiranih 30 bjegova, broj evidentiranih bjegova u odnosu na prethodno izvješće zatvorskog sustava je veći za tri pokušaja bijega. Što se tiče temeljnog financijskog izvješća zatvorski sustav RH prihodi iz nadležnog proračuna za financiranje redovite djelatnosti su 485 milijuna 546 tisuća 405 kuna, što se tiče prihoda od prodaje proizvoda i usluga i roga te pruženih usluga to su oni proizvodi i robe koje se proizvode unutar zatvorskog sustava to je 33 milijuna 854 tisuće kuna, što se tiče ostalih prihoda i primitaka 11 milijuna 851 tisuću kuna, to je ukupno 531 milijun 252 tisuće. Ukupni rashodi i izdaci su 535 milijuna 812 tisuća 167 kuna.
Što se tiče Izvješća o radu Probacije koja je vezana i za zatvorski sustav RH, to su za RH Ministarstvo pravosuđa poslovi od posebnog interesa jer se radi o svojevrsnoj rehabilitaciji počinitelja kaznenih djela.
Probacijska služba u protekloj godini na izvršavanje je primila ukupno 3.825 predmeta, a završila 3.873 predmeta. Kada to pretvorimo u sate rada Probacijske službe to je više od 600.000 sati rada.
Tijekom 2019. godine probacijski uredi su uspostavili suradnju za izvršavanje rada za opće dobro sa 119 novih pravnih osoba, vodili smo računa o tome da te pravne osobe budu raširena u svim dijelovima RH, sada po novome dakle po županijskom ustroju i u Gradu Zagrebu.
Ukupni broj pravnih osoba gdje se može izvršavati Probacijska služba odnosno rad za opće dobro je 1364 pravnih osoba kojima je omogućeno da mogu pružati ove uvjete rada za opće dobro.
Što se tiče nekih novina u srpnju 2019. donijet je novi Pravilnik o načinu obavljanja probacijskih poslova koji je usmjeren na podizanje kvalitete obavljanja probacijskih poslova prema osobama koje su uključene u probaciju. Isto tako omogućili smo kao podržku radu Probacijskoj službi i zatvorskom sustavu implementaciju novog informacijskog sustava zatvorsko-probacijsko-informacijskog sustava osmišljen u sklopu eu projekta „Razvoj jedinstvenog IT sustava za zatvorsku administraciju u RH“.
Isto tako važno je napomenuti sredstva iz norveškog financijskog mehanizma koji smo započeli koristiti 2014. godine, a trajat će do 2021. godine, to je jedna od najvažnijih glavnih aktivnosti u ovome mehanizmu je implementacija trajnog elektroničkog nadzora u zatvorski sustav RH te ostale aktivnosti iz toga projekta. Dakle, mi negdje za otprilike godinu dana očekujemo potpunu implementaciju mogućnosti elektroničkog nadzora u zatvorskom sustavu i probacijskom sustavu RH.
Što se tiče unapređenja kvalitete pravosuđa kroz jačanje kapaciteta zatvorskog i probacijskog sustava važno i vrijedno napomenuti sredstva iz kojih se financiraju iz Europskog socijalnog fonda, to je operativni program koji je također započeo 2014. godine, a trajat će do kraja ove godine, a cilj ovog operativnog projekta je sustav podrške zatvorskom sustavu i probaciji i Službi za podršku žrtvama i svjedocima kroz sustavnu kontinuiranu superviziju, jačanje profesionalnih kapaciteta, kompetencija te kontinuirana edukacija službenika te povećanje sigurnosti službenika kroz njihovo osposobljavanje za korištenje tehnika samoobrane i osiguravanje nedostatka informatičke opreme za rad kako u zatvorskom sustavu tako i probacijskim službama.
Ovo su dva izvješća za 2019. godinu i predlažemo HS-u da navedena izvješća prihvati.
Hvala lijepo.
Hvala i vama.
Prvu repliku ima gospodin Ante Bačić.
Hvala potpredsjedniče HS-a.
Državni tajniče.
Vidimo u Izvješću o radu Probacijske službe za 2019. smo započeli ovaj projekt tj. uključili se u ovaj projekt vezano za norveški financijski mehanizam gdje je glavna aktivnost trajna implementacija elektroničkog nadzora u RH.
Kada pogledamo statistiku iz ovoga izvješća sudovi malo koriste upravo mjeru vezano za elektronički nadzor, jednostavnije je izreć mjeru istražnog zatvora, produljiti je nego koristiti ovo. Sad moje pitanje vezano za vas i za samo ministarstvo, jel isključivo jel nismo tehnički osposobljeni za izvršiti takvu mjeru ili je to stvar isključivo sudova i njihove procjene što je lakše izreći?
Hvala.
Odgovor, izvolite.
Hvala lijepo.
Nije to stvar sudova nego je to stvar dakle ovaj mehanizam pokriva pilot projekte koji su bili u 2014. godine u RH, tu se pokazale određene prednosti i nedostaci kod elektroničkog nadzora. Osim financijskih sredstava u zakonu će biti omogućeno prije svega zakon to mora omogućiti, da se recimo mjerama izricanja istražnog zatvora, istražni zatvor može elektroničkim nadzorom biti osoba koja se nalazi u tom režimu i kod svoje kuće. Isto tako blaži osuđenici moći izdržavati kaznu zatvora kroz elektronički nadzor u svojim kućama da rasteretimo zatvorski sustav u RH. A isto tako vodimo računa o tome koji su to osuđenici, koja su to kaznena djela koja će potpadati pod mogućnost elektroničkog nadzora.
Dakle, ovi pilot projekti bilo ih je više su pokazali određene prednosti toga, ali i određene nedostatke koje sada popravljamo i kažem za godinu dana ćemo završiti sustav implementacije u potpunosti.
Hvala.
Hvala vama.
Gospodin Šimičević.
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Državni tajniče, ovo izvješće o stanju i radu kaznionica, ima financijsko izvješće za razliku od drugih koje smo ovdje vidjeli, nije bilo i to vas pohvaljujem a uputio bi vam tri pitanja, prvo, koliko, da li pratite, koliko ima recidivista među zatvorenicima u zatvorskom sustavu? Broj dva, kad će se krenuti u proširenje kapaciteta, da li bi se poboljšali uvjeti života i rada zatvorenika? I ono najvažnije, zašto je samo 70% popunjeno radnika u sistematizaciji radnih mjesta jer znamo koliko je teško i odgovorno raditi u zatvorima a pročitao sam negdje da ima samo 70% popunjenosti? Hvala lijepo.
Odgovor, izvolite.
Hvala lijepo na pitanju poštovani zastupniče.
Vršimo kontinuirane napore da zatvorskom sustavu RH na svim razinama omogućimo efikasne i prave uvjete za rad. Vi znate koliko je to teško s obzirom na kapacitete, s obzirom na povećanje broja zatvorenika, rekao sam u izvješću, posebno kod ovih kriza kao što je bila migrantska kriza na granicama RH gdje puno osoba završi u istražnim zatvorima.
Što se tiče dakle, ulaganje kapaciteta, tu smo također puno učinili, zatvorski sustav ima i određene vlastite prihode, trudimo se da ti prihodi završe u zatvorskom sustavu. Što se tiče povećanja adekvatnosti, dakle i uvjeta zatvorenicima, to je isto kontinuirani proces, dakle postoje određeni zatvorski režimi koji su blaži, koji su poluotvorenog tipa, blaži zatvorski uvjeti i trudimo se dakle nakon onog obveznog djela zadržavanja u Remetincu, da ti zatvorenici koji izdržavaju kaznu, završe u takvim uvjetima.
Dakle to je kontinuirani proces i ne možemo to od danas do sutra ali evo, veliki su napore i Vlade i Ministarstva pravosuđa da pružimo maksimalne uvjete sa obje strane, i ove i one.
Hvala, hvala lijepo. G. Ćelić.
Hvala g. potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče, ako pogledamo od donošenja Zakona o probaciji, dakle od zakonskog rješenja do ustroja, možemo reći da je probacijska služba u relativno kratkom vremenskom razdoblju napravila vrlo puno.
Prema preporukama Vijeća Europa, probacijski službenici se izjednačavaju sa zatvorskim službenicima, trenutno imamo 14 probacijskih ureda u RH, mene zanima taj sigurnosni aspekt, dakle s obzirom da se radi o poslovima s visokim rizikom, o počiniteljima kaznenih djela, koliko se ulaže u taj sigurnosni aspekt jer nerijetko probacijski službenici moraju ići na teren, ponekad mi se čini da u RH gasimo vatru kad se nešto dogodi, imali smo nemili događaj u CZSS-u, pa evo, zanima me taj dio vezan uz sigurnosni aspekt, hvala.
Odgovor, izvolite.
Hvala lijepo na pitanju.
Također kao i sam cijeli zatvorski sustav, tako i probacijska služba, Ministarstvo pravosuđa i uprave, kontinuirano sa Vladom RH čini sve napore pa tako i financijske da se osiguraju sredstva.
Spomenuo sam Europski socijalni fond, upravo su to, i europski izvori koje smo započeli 2014. a traje do 2020. g. gdje se trudimo kroz dodatne edukacije u smislu sigurnosti ali i osiguravanja informatičkog ali i ovog obrambenog i sigurnosnog aspekta, da se probacijska služba i pravosudna policija kako u osiguranju pravosudnih tijela, tako i unutar zatvorskog sustava, dakle digne na jednu višu razinu.
To je također kontinuirani proces koji iziskuje i određena financijska sredstva, određenu opremu ali i zapošljavanje novih kadrova jer kako se povećavaju kapaciteti unutra, tako moramo povećati i razinu sigurnosti. Hvala lijepo.
Gđa. Jelkovac.
Hvala lijepo.
Poštovani državni tajniče, evo, pratim ova izvješća već neko vrijeme pa mi se čini da u kontinuitetu se ponavlja problem prostora u zatvorima odnosno nedostatka prostora adekvatnog i zanima me bez obzira na ovaj elektronički nadzor koji će sigurno pomoći u jednom djelu i olakšati taj problem ali i kako ste i sami naveli, ne možemo očekivati da se za sva kaznena djela koristi i taj oblik, zanima me kako ćemo u budućnosti stvarno rješavati taj problem, da li se o tome razmišlja i na koji način? Hvala.
Hvala lijepo.
Postoje mnoga razmišljanja a to su i određene dodatne lokacije, dodatni kapaciteti, mi sad se trudimo s obzirom na različit ugroze, spomenuo sam ovu migrantsku krizu i nažalost veći broj ljudi u istražnim zatvorima, posebno tamo na granicama, tu bi spomenuo istražni zatvor u Osijeku o kojima dosta toga znam, dakle kapaciteti su više od 50% bili prekomjerno napunjeni, ali se trudimo da se ubrzanim sudskim djelovanjem takvi slučajevi rješavaju brži a spomenuti elektronički nadzor zatvorenika i osuđenika nije sam po sebi neka novina, to imaju i Republika Srbija, BiH i naši susjedi i neke europske zemlje, uvelike će kod ovog mjera izricanja istražnog zatvora pripomoći da se kada to nije posebna potreba, to su ona tri razdoblja koja se najčešće izriču a to je opasnost od bijega, opasnost od ponavljanja kaznenog djela, da se upravo ovaj broj rastereti zatvorski sustav, vidjeli ste u izvješću da je to 5414 ljudi u istražnom zatvoru, što je velika brojka i opterećenje za zatvorski sustav.
Gđa. Borić.
.../Govornik naknadno uključen./... potpredsjedniče.
G. državni tajniče, čuli smo od vas oko zdravstvene zaštite velikog broja dakako općih liječničkih pregleda, ono što nije razvidno, pitanje je koliko imamo liječnika stalno zaposlenih u sustavu, dakle na puno radno vrijeme a koliko temeljem ugovora o djelu, dakako mi znamo da je problem nedostatka liječnika inače u cijeloj našoj zajednici međutim upravo su kaznionice i zatvori ona mjesta gdje se zdravlje i dodatno narušava i pogoršava pa nas zanima zato što nije isto i znamo da neke kaznionice imaju liječnike tek dva puta tjedno po nekoliko sati, tako da nas zanima da možda u slijedećem izvješće navedete koliko radnih liječnici provode u kaznenome tijelu a drugo također oko rada zatvorenika i njihovih prihoda, zanima nas na koji način budući da je za pohvalu dakako da rade i da doprinose, pogotovo u kaznionicama,…
…/Upadica Radin: Hvala, vrijeme./…
… na koji način oni raspolažu tim iznosima …
…/Upadica Radin: Hvala./…
… i da li u sustavu možemo vidjeti unaprjeđenje u sustavu iz tih sredstava?
Hvala lijepa.
…/Upadica Salapić: Hvala lijepo …/…
Oprostite g. Salapić, nisam shvatio, vi ste digli prije palicu ili sada?
To nismo vidjeli, dobro onda, onda zapišite, dobro. Fala.
Nismo vidjeli jednostavno.
Izvolite g. državni tajniče.
Hvala potpredsjedniče.
Uvažena zastupnice Borić, ja sam u ovom o zdravstvenoj zaštiti zatvorenika govorio o koliko je ukupno općih liječničkih pregleda obavljeno i sad ona statistika dalje, stomatoloških i ostalih.
Što se tiče same zatvorske bolnice, kapaciteti Zatvorske bolnice Svetošimunska su dosta ograničeni i kada je u pitanju specifičan pregled zatvorenika koji se mora obaviti, koji se ne može u većini slučajeva obaviti u Zatvorskoj bolnici Svetošimunska, takav zatvorenik odmah bude upućen u jednu od najbližih bolnica u Gradu Zagrebu.
Recimo, neka specijalistička pretraga i određene, određene stvari koje ne može zatvorska bolnica, radila je KBC Rebro u pojedinim slučajevima.
A što se tiče pitanja o radu i zatvorenika u pravnim osobama, dio sredstava ide samo zatvoreniku koji ispunjava te uvjete da rade vani, to nisu svi i on ta sredstva može trošiti sukladno pravilniku kako se to omogućava unutar zatvorskoga sustava.
gđa. Peović.
Pa evo ne znam da li je u izvješću uključeno, nisam to našla, presuda Europskog suda za ljudska prava, u jednom slučaju gdje je sud ustvrdio da su apsolutno neodgovarajući uvjeti smještaja zatvorenika i da oni čak dosežu razinu ponižavajućeg postupanja u slučaju u kojem je utvrđeno da je zatvorenik imao na raspolaganju u određenim razdobljima čak manje od 3m2 osobnog prostora, a njegova odvjetnica kaže da ima još 200-tinjak takvih slučajeva.
Znači, da li nešto se radi na tome da se, znači prostor životni proširi za zatvorenike, za neke znamo da imaju isti prostor za jelo i obavljanje nužde kako su to prenosili mediji i da li je ovo izvješće uključilo tu presudu Europskog suda za ljudska prava?
Odgovor, izvolite.
Zašto, jel?
Hvala lijepo na pitanju.
Što se tiče komentiranja ove presude, to je sada bi ušao u određenu radnju suda u konkretnom predmetu, to nije u ovom izvješću za 2019.g.
Što se tiče ovih problema to smo i sami svjesni, to sam rekao, ovaj zatvorski sustav pratimo već dugi niz godina. Evidentna su stalna i konstantna poboljšanja, ali isto tako određene izvanredne krizne situacije koje se dogode također u velikoj mjeri opterećuju zatvorski sustav. Mi smo u onoj mjeri spremni toliko da štitimo temeljna ljudska prava i svakom omogućujemo da ima dostojanstveni pristup i uvjete kada dođe u određenu kategoriju zatvora, da li je to istražni zatvor, da li je to izdržavanje kazne zatvora. Zato postoje različite kategorije zatvora u RH.
Svjesni smo da u određenim zatvorima postoje problemi i Ministarstvo kontinuirano radi na tome da ih otklonimo kroz nove zatvorske kapacitete, al to je jedan opsežni financijski projekt i izdatak koji će trajati određeni broj godina. Nažalost, svjesni smo i pokušavamo …/Upadica: Fala/… riješiti te probleme.
gđa. Orešković.
Pa uvaženi potpredsjedniče, uvaženi državni tajniče.
Oba izvješća o kojima sad raspravljamo možemo uzeti kao ogledne primjere nebrige i neodgovornosti vlasti.
Ovo je geneza zapuštenosti sustava.
Zašto to govorim?
Pa zato što izvješće ne bi trebalo sadržavati samo faktografske i statističke podatke, već bi trebalo primjerice izvješće o radu probacijske službe sadržavati i analizu provedenih mjera i njihove učinke. Također analizu i detekciju slabosti i prijedloga za unaprjeđenje. To nedostaje.
Primjerice, u ovom drugom izvješću u dijelu u kojem se govori o nadzoru Središnjeg ureda uprave za zatvorski sustav i probaciju navodite da je obavljeno čitav niz inspekcijskih nadzora, a ne i što je u njima utvrđeno.
Također da su se razmatrale i preporuke pravobraniteljice pučke, ali ne i koje.
Drugim riječima, ovakvo izvješće ne samo da se ne bi trebalo prihvatiti, na temelju ovako slabog izvješća ne može se niti kvalitetno raspravljati.
Hvala. Odgovor.
Hvala lijepo.
Poštovana zastupnice Orešković, ne slažem se sa vama u obimu i opsegu u kojem ste kritički rekli za ova dva izvješća.
Što se tiče pučke pravobraniteljice, ja mislim da je to izvješće bilo prošli tjedan u HS i upravo je zatvorski sustav jedno od tih izvješća i mi smo kao Ministarstvo pravosuđa i uprave vrlo opširno i temeljito odgovorili pučkoj pravobraniteljici za problematiku koja se odnosi na zatvorski sustav, kaznionice i odgojne zavode u RH, dakle nije sve tako crno i bijelo.
Vi ste svjesni kao odvjetnica i kao pravnica, imali ste i vjerojatno i priliku pristupiti zatvorskom sustavu RH da se određeni problemi ne mogu rješavati u jednome danu.
Isto tako, zaštita vladavine prava interesa RH, ali i zahtjev iščekivanja javnosti za kažnjavanje počinitelja kaznenih dijela nama daje obvezu da se oni smještaju u sustav gdje trebaju po počinjenju svoga kaznenog dijela, a isto tako svjesni ste vi toga, samo što ne želite reći, da su u tom sustavu ipak napravljeni određeni pomaci koje smo vidjeli …/Upadica: Fala/…i kroz izvješća, ne samo naše nego i pučke pravobraniteljice.
I na kraju g. Kolarek.
Mikrofon nije uključen, mikrofon oprostite.
Je uključen? Je uključen? Ja, ja ga ne vidim.
Evo ga, dobro.
Pohvalio bi izvješće za, o radu probacijske službe za 2019.g., ali imam tu dvije, dva pitanja.
Znači rad za opće dobro u 2019.g. zaprimljeno je 1113 predmeta rada za opće dobro, što je 29,1% svih predmeta. I dobro je da je u taj rad za opće dobro uključeno 119 novih pravnih osoba. Dva pitanja.
Da li se taj postotak, rad odnosno realizacije kazni rada za opće dobro može povećati?
I drugo, primijetio sam iz podataka da realizacija tih kazni odnosno zamjene kazni za rad za opće dobro najviše se odvija u …/Upadica: Oprostite, vrijeme/…3 probacijska ureda, Zagreb 1, Zagreb 2 i u Varaždinu …/Upadica: Fala lijepa/…
Dal je to rad, rezultat rada …/Upadica: Fala/…sudova ili nečeg drugog?
Fala lijepa, g. državni tajniče.
Hvala lijepo.
Rekao sam u izvješću za 2019. da smo proširili za 119 novih pravnih osoba mogućnost probacijske službe odnosno rada za opće dobro. Sama logika teritorijalna Grad Zagreb i blizina ovih gradova oko Zagreba s obzirom da tu imamo najviše slučajeva logično je da najviše pravnih osoba potiče upravo iz ovog zagrebačkog područja i zagrebačkog prstena, ali ono što je u izvješću stoji također to je naša stalna namjera da kontinuirano povećavamo broj ovih pravnih osoba. Isto tako mi vršimo posebne kontrole nije baš sve to što može biti kao pravna osoba za izvršavanje rada za opće dobro, postoje posebna pravila. Trudimo se da takvi osuđenici koji su imali kazne zatvora do godine dana u adekvatnoj pravnoj osobi radom za opće dobro bilo u konkretnom radu humanitarnom, ekološkom i sl., da svojim radom određeni doprinos sustavu i određeni način odradi smisao ove kazne rada za opće dobro, a smisao je i kazna ali i svojevrsna rehabilitacija i povrata takve osobe u normalan pravni život.
Hvala.
Nemate više replika.
Želi li izvjestitelj odbora uzeti riječ? Ne, prelazimo na raspravu, prvo po klubovima, prvi je Klub Hrvatskih suverenista, gospodin Hrvoje Zekanović, nema ga gubi pravo.
Gospođa Vesna Nađ, ispred Kluba zastupnika SDP-a.
Izvolite.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Državni tajniče, kolegice i kolege, kad govorimo o Izvješću o radu probacijske službe za 2019. i Izvješću o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2019. trebamo spomenuti da uvjete izvršavanja institucionalnih mjera i sankcija u RH karakteriziraju brojna negativna obilježja kao što su predugo trajanje kaznenog postupka, veliki udio pritvorenika u zatvorskoj populaciji, prekompliciranosti postojeći, prekapacitiranosti postojećih zatvorskih kapaciteta, veliki troškovi penalnih institucija, nedovoljno postupanja postepenog penalnog tretmana i podrške u zajednici i visoke stope recidivizma.
Stoga su u RH sukladno Zakonu o probaciji, probacijski poslovi od posebnog interesa za RH, a obavljaju se radi zaštite društvene zajednice od počinitelja kaznenog djela, njegove resocijalizacije i reintegracije u zajednici utjecajem na rizične čimbenike koji su povezani sa činjenicom kaznenih djela. Osobe uključene u probaciju odradile su ukupno 609.898 sati rada za opće dobro. Tijekom 2019. godine probacijski uredi su uspostavili suradnju sa na izvršavanju rada za opće dobro sa 119 novih pravih osoba, tako da je trenutno na raspolaganju 1.369 pravnih osoba u kojima se može izvršavati rad za opće dobro. Dobro je da se što više pravnih osoba uključe u izvršavanje rada za opće dobro u okviru probacije.
Pravne osobe i tijela javne vlasti u kojima osuđenici izvršavaju rad za opće dobro svojoj djelatnošću obuhvaćaju poslove humanitarnog, ekološkog i komunalnog značenja kao i druge poslove od općeg nacionalnog interesa i interesa za lokalnu zajednicu.
Za svaku pohvalu je da je probacijska služba u 2019. godini u nekoliko ureda započela sa individualnom provedbom posebnih tretmana namijenjenih počiniteljima nasilnih kaznenih djela i kaznenih djela seksualne prirode pod nazivom Korak u promjenu, Možeš i drugačije i Ogledalo koje je probacijska služba razvila posljednjih godina u okviru EU projekata. Navedene programe uspješno je završilo 22 osuđenika. Svakako treba uključiti i više osuđenika u takve EU projekte osobito ako su evaluacijom utvrđeni kao uspješni u odnosu na izostanak recidivizma. Također treba razvijati aktivnosti započete 2019. na implementaciji trajnog elektroničkog nadzora u RH koji je financiran Norveškim financijskim mehanizmom 2014. – 2020.
Elektronički nadzor u Europi koristi se kao alternativa pritvora, kao obveza pridodana sankcijama i mjerama u zajednici, oblik uvjetnog otpusta, obveza nakon puštanja na slobodu, sankcija za kršenje uvjetne kazne, obveza uz privremeni otpust ili obveza u slučaju nasilja u obitelji. Elektronički nadzor sam za sebe nema rehabilitacijski učinak nego isključivo služi za kontrolu pa se stoga najbolji rezultati postižu uz rad probacijske službe. Stoga bi elektronički nadzor trebalo implementirati i u probacijske postupke RH.
Također podržavamo jačanje profesionalnih kompentencija kroz kontinuirane edukacije probacijskih službenika. Prigoda je da se podsjetimo da je 13-toj godišnjoj skupštini Europskog udruženja za probaciju 23. listopada 2003. godine u Dublinu sektoru za probaciju uručena nagrada razvoj nacionalne probacijske službe što zaslužuje svaku pohvalu.
Dobro je da hrvatska probacijska služba podjednako stavlja naglasak na socijalnu integraciju počinitelja kaznenog djela i na zaštitu zajednice. Najveći broj predmeta je u okviru rada za opće dobro po odluci suda 1.146, završenih predmeta odnosno 29,5% svih predmeta. Rad za opće dobro izriče se od strane suda kao zamjena za kaznu zatvora u trajanju od jedne godine ili zamjena za novčanu kaznu.
Svi se sjećamo bivšeg ministra poljoprivrede Petra Čobankovića koji se hvalio da je ogulio 4,5 tone krumpira u pučkoj kuhinji Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije u Osijeku, punih 730. sati. Osječko-baranjska županija ima najveći broj pravih osoba s kojima se može izvršavati se rad za opće dobro, njih 120, a Grad Zagreb samo 115 što je s obzirom na veličinu i broj pravnih osoba sa sjedištem u Gradu Zagrebu daleko premalo.
Mi ćemo kao Klub zastupnika SDP-a podržati ovo izvješće.
Kad se govori o Izvješću o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda u 2019. treba istaknuti velik porast broja zatvorenika nastavljen u 2019. godini zbog porasti broja istražnih zatvorenika najviše zbog određivanja istražnog zatvora u postupcima nezakonitog prelaska granica.
Osobito treba naglasiti prava zatvorenika, njihova zaštita u vezi smještajnih kapaciteta u kaznionicama što su očito nedostatni na što je upozorio i zapravo i Ustavni sud u svojoj presudi od 4. veljače 2020. i u kojoj se navodi očitovanje kaznionice. Naime, citiram, obzirom na kontinuiranu, kontinuirani problem prekomjernosti, prekapacitiranosti kaznionice napominjemo da će podnositelj ustavne tužbe kada će kaznionice raspolagati sa odgovarajućim prostorom isti biti odmah smješten u zakon o smještajne prostorne uvjete, a to je 4 kvadratna metra, odnosno 10 kubnih metara prostora.
Dakako, treba u svakom slučaju i što je isto također, bilo navedeno da treba jačati i kapacitete pravosudnih policajaca, njihovo kontinuirano educiranost jer se navodi da zapravo je popunjenost kapaciteta, odnosno sistematiziranih radnih mjesta tek 73,21%. Znači treba raditi na popunjavanju kapaciteta, na proširenju prostornih uvjeta u samim kaznionicama i zatvora, ali u svakom slučaju Kluba zastupnika SDP-a će podržati ovo izvješće.
Hvala lijepo.
Hvala i vama gđo. Nađ. I sada Klub zastupnika zeleno-lijevog bloka, najprije će predstaviti g. Matula, a onda nakon toga će govoriti gđa. Borić. Nemojte zaboraviti dati riječ gđi. Borić, puno puta se dešavalo da zaboravljaju.
Da da, hvala vam predsjedavajući. Kolegice i kolege. Prvo bih htio reći i g. državni tajniče, dakako.
Nakon rasprave koju smo imali o zakonu, ovom zakonu o zatvorskom sustavu, dobio sam jedno pismo zatvorenika i on me između ostalog pita, da li sam ja dobio to pismo i ja evo sada želim reći da jesam i u tom smislu i to je vjerojatno znak da ipak neke stvari su u redu i da se poštuje dostojanstvo i neka ljudska prava zatvorenika. Međutim, sada ne znam koliko vremena smijem uopće potrošiti na činjenicu da se ovoliko skratila, a niti ne vidim da mi štopa nego ja moram zamišljati koliko vremena, aha, 5 minuta .../nerazumljivo/... 5 minuta na mene, da. Da. Ovaj, ja sam očekivao da je 5 minuta pa .../nerazumljivo/...
Zaustavit ćemo. Zaustavi, zaustavi, evo, .../Govornici govore istovremeno, ne razumije se./...
Ispričavam se, nemam to iskustvo, .../Upadica se ne čuje./... a s druge strane isto zbog neiskustva sam iskreno šokiran time, da se ovako dvije važne stvari koje su tako dugo se zna da dolaze na red i da se onda odjednom jutros donese takva odluka da se to sklapa zajedno, pitanje probacije kao vrlo važan dio sustava, gdje stvarno ljudi ne idu i ne završavaju nužno u zatvoru, gdje se s jedne strane, društvo stvarno preko probacijskih službenika raspituje o tome i želi znati koji od tih ljudi im je i u kom smislu opasan, koji izlazi van, a jednako tako isto želi pomoći svim ljudima koji su stjecajem raznih nesretnih okolnosti, a ovdje upravo je mjesto u Saboru da govorimo o tome što sve treba učiniti da od vrtića, preko svih mogućih obrazovnih, odgojnih ustava, ustanova, gdje se stvarno brine, odgaja, njeguje, skrbi i tu je zanimljivo da to uglavnom rade žene, o tome će moja kolegica svakako nešto reći, a ja imam potrebu istaći to da sam stvarno, već sam više puta o tome slušao i čitao, ali sam uvijek osupnut koliki broj, neću niti podatak reći, neka to Rada istakne, koliki broj nas muškaraca završava u zatvoru, a kako malo žena, a kako žene brinu za sve ovo da bi mi i danas ovdje važno sjedili.
Valjda je to zato što ste drugotne. Naravno, ovo je samo ironija. E sad, odmah ću, preći ću na Izvještaj o stanju rada u kaznionici, ali ću u ovom slučaju se ipak pozvati i na izvještaje od pučke pravobraniteljice, Izvješće pučke pravobraniteljice za ljudska prava, između ostalog, ali vrlo brzo, na, na, odmah kada krene govoriti o zatvorskom sustavu, spominje onaj slučaj kojim smo svi bili šokirani prošle godine u 8. mj., a to je kada je mladić od 18 godina, koji je imao očito mentalne probleme i koji je, i to treba reći, da, on je nešto potpaljivao tamo, međutim, to da je on bio spremljen i da psihijatar kaže da vrlo rijetko se događa da netko umre od straha, a taj mladi čovjek je stavljen u zatvor sa ekipom koja mu je priuštila užas i taj mladić je .../nerazumljivo/... ja sam ovaj izvještaj stvarno pregledavao i nisam našao taj slučaj.
Nije mi jasno po čemu on je nebitan da ga se u ovom izvještaju, iako evo, kuće ljudskih prava će reći da je stvarno u posljednjih godina stanje u zatvorskom sustavu poboljšano, znači nije da neke stvari ne vidimo, ali opet nam nije jasno kako je moguće evo da se sve ovako zbrzava i ja ću sada s time završiti evo, nemam druge jer želim da Rada ovaj, ima priliku. Ovako, želim samo reći, kako je moguće da mi sa prijateljskom susjednom suverenom državom R. Bosnom i Hercegovinom, kako je moguće da sebi Hrvatska dopušta da prostor susjedne države pretvara u zatvor otvorenog tipa? Nedopustivo. Uvredljivo.
Hvala.
Hvala i vama g. Matula. Izvolite gđo. Borić.
Gospodine potpredsjedniče, gospodine državni tajniče.
Bit ću nešto kraća, govorit ću samo o Izvješću o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2019. i upitat ću nešto što je bilo i pitano u siječnju ove godine kada se raspravljalo o izvješću za '18. godinu.
Naime, zašto nam je kratkoća naučili smo istina, imali prigovore zašto imamo velike izvještaje pravobranitelje, pravobraniteljica, ali je malo nevjerojatno da smo 2017. imali 130 stranica, '18. 90, a sad 60 stranica izvješća, da li to znači da smo riješili 60% sadržaja ili da nam taj sadržaj nije važan?
Prigovor koji je do sad uvijek bio na ovo izvješće, a prigovor koji imamo i mi u klubu je prigovor da imamo statistike, ali nemamo ono što bismo znali tumačenjem sadržaja tj. stanja onog što stoji u naslovu o stanju i radu. Mi ne znamo o stanju i radu, mi znamo samo brojke tj. statistiku.
A ono što posebice zabrinjava, a vidljivo je iz cijeloga sadržaja ko ga pažljivo čita i prema statistikama, a to je posebice nejednakost uvjeta u kaznionicama i u zatvorima koja je nedopustiva da imamo nejednakost standarda. Kada sam vas pitala oko liječnika nisam pitala u zatvorskim bolnicama, pitala sam u zatvorskim ustanovama u kojima neki liječnici dolaze dva puta tjedno, sklapaju se drugi ugovori. Neću govoriti da ima i nekih propusta vezano uz to.
Međutim, kada govorimo o standardima ne može se dogoditi da imamo nejednakosti u pogodnostima zatvorenika, nešto ću govoriti o tome kako izgledaju pogodnosti zatvorenika i zatvorenica, kako im izgledaju sobe, broj zatvorenika, namještaj, osobnost koju mogu, da ne kažem o posjeti djece, dakle ne može se dogoditi da imamo nejednakosti oko posjeta, uređenja prostora već sam to rekla, različitog standarda npr. u istražnom zatvoru koji znamo koliko kod nas traju, kako se tretiraju stranci u istražnim zatvorima. Dakle, ono što bi trebalo bi je doista standardizirati da ne postoje takve razlike između različitih tijela.
Također ono što zabrinjava u ovom izvješću, voljela bih da imamo odgovore kako je moguće da obrazovanje u zatvorima opada? Ne može se dogoditi da upiše što su razlozi kod upisa, ako se upiše 74 učenika u osnovnu školu, a iz tog procesa završi tek 35, što je propust, što se dešava? Npr. kako je moguće da u organizaciji slobodnog prostora još uvijek tradicionalno razmišljamo oko sporta koji je najviše zastupljen, a opet tradicionalno razmišljamo i što žene npr. uče u kaznionicama u odnosu na muškarce.
S druge strane, ono što je za pohvaliti, a to je kao što smo naučile kao žene da u servisima radim ono što bi trebala raditi uređena država pa se udruge bave zaštitom žena od nasilja, tako i ovdje vidimo da su udruge preuzele velik dio onoga što je mimo tretmana. Kada pogledate tradicionalno tretmani su u zatvorima, tretmani vezani uz borbu protiv alkoholizma, droge, od prošle godine ne znam ni kocke, što je u redu ili tretmane psihijatrijske što je u redu, postoje postoci. Međutim, ono što je jako dobro i za pohvaliti je i za pohvaliti je da programi nisu samo programi su na natječaje i da nisu kao što to imamo oko programa vezano uz nasilje nad ženama na godinu dana nego i na tri, da se doista rade neki novi programi kao što su to zatvorenik kao roditelj ili da se rade treninzi za socijalne vještine.
Ako smo govorili o probacijama tj. niste nas stigli jer ste nas slijepili zajedno dvije teme, također je važno da ima naravno kada se izađe iz kaznioničkog tj. zatvorskog sustava da ti ljudi su na drugačiji način socijalizirani to znači da smo ih osposobili za život na način da su se obrazovali, a vidimo da tu šteka. Vidimo i koliko je ne znam, imam statistiku izvadila sam je koliko je npr. završilo prekvalifikacije, a s druge strane jako je važno da imaju i te neke druge socijalne vještine.
Ono što nas doista treba zabrinuti je to kako u sustavu koji ima tako različite standarde možemo govoriti o jednakim pravima svih zatvorenika. Nadam se da ću imati prilike nešto reći i o ženama u nastavku.
Hvala vam lijepa.
Budući da je gospodin Matula prije govorio o nečemu, a meni je stalo da to podcrtam i da vam savjetujem, znači dvije važne točke spojene. Kada se spajaju dvije točke onda pri spajanju točki onda se neko može iz bilo kojeg kluba pročitati Poslovnik može se javiti i tražiti da bude 15 minuta rasprava, a ne 10 minuta. Nitko se nije javio, a sada ne možemo napraviti diskriminacije više.
Fala i vama.
Gospodin Dražen Bošnjaković ispred Kluba zastupnika HDZ-a.
Hvala lijepo.
Poštovani potpredsjedniče, kolegice i kolege.
Uvodno ću reći da mislim da ove dvije točke dobro da su spojene jer se radi sve o istom sustavu jer probacija je samo jedan sektor unutar uprave za zatvorski sustav u ministarstvu. I te dvije aktivnosti probacije i cijelog onog sustava zatvorskog se prožimaju i one su vrlo komplementarne tako da mislim da ima smisla da su te dvije točke povezane.
Kao što vidimo i zatvorski sustav unutar njega i sustav probacije su iznimno složeni i organizacijski i kadrovski i stručno i u svakom smislu i vidimo kako su i organizirani. Mi u zatvorskom sustavu, dakle imamo 14 zatvora, imamo 7 kaznionica, imamo zatvorsku bolnicu, imamo centar za izobrazbu, dijagnostički centar, imamo 14 područnih, dakle ureda za probaciju diljem Hrvatske. U tom sustavu radi nešto malo manje od 3000 ljudi. Zatvorenika je, dakle u prošloj 2019.g. prošlo kroz taj sustav više od 12000. To znači na zadnji dan 31.12. u tom sustavu je bilo 3500 i nešto zatvorenika, to čini nekakav, nekakav prosjek koliko ljudi je na taj prisutno unutar samog sustava i zaista su to ogromne brojke.
Kapaciteti zatvorskog sustava su dakle nešto manji od 4000 mjesta i ono što mislim da zapravo svi koji su diskutirali su potpuno u pravu da treba raditi i težiti da ti uvjeti budu što je moguće bolji jer ne treba to skrivati, nije to jednako dakle u okviru 21 jedinice, što kaznionice, što zatvora, nisu ti sustavi svugdje jednaki i nisu ti uvjeti jednaki.
Imamo recimo kaznionicu u Glini koja ima jedan novi dio koji je napravljen prije 7-8.g., tako nešto, koji zaista ima sjajne uvjete, a imamo opet s druge strane neke kaznionice ili zatvori gdje treba još puno toga napraviti. Ali kao što je rekao i državni tajnik, uvjeti se poboljšavaju i svi koji znaju kako je bilo u sustavu prije 7-8 ili 10.g. i kada vide to danas, to više nije jednako.
Provode se i razni programi unutar sustava koji zapravo su vrlo u interesu i koji jesu u interesu samih zatvorenika jer konačni cilj cijelog zatvorskog sustava je da onaj ko izdrži kaznu zatvora i ko kroz njega prođe izađe van da sutra bude zapravo integriran u društvo i da on sutra može bit ponovno uklopljen u društvenu zajednicu, da je znači prošao određene i programe i da može zapravo nastavit sa nekakvim normalnim životom, što je zapravo teško reći, teško je postić, ali košto vidimo cijeli niz je programa koji su upravo prilagođeni tome. I zato ono što mi se čini da bi u budućnosti trebalo nekako više pratit i analizirat šta se dešava s tim ljudima nakon što oni završe proces izdržavanja kazne jel vidimo ima ovdje jedan segment da se njih i priprema kada izađu ovaj nakon toga i ovaj ponovno postanu članovi društva, da ih se priprema da to bude na neki način jedan prelazak koji je bezbolan i treba vidjet nekako ovaj imam dojam da su to ljudi koji ako nisu recidivisti, imamo mi podatke ovdje i koliko je recidivista, da ti ljudi ostaju negdje na marginama društva ili da ne rade ili da se bave nekakvim ovakvim stvarima. U svakom slučaju trebali bi tu raditi jednu dobru analizu kako bismo vidjeli šta se s tim ljudima dešava i gdje je potrebno, gdje je potrebno pojačati određene stvari.
Ja bih rekao i koncentrirao bi se, ovdje je isto bilo pitanje vezano za zdravstveno stanje i vezano za zdravstvenu zaštitu zatvorenika i različite su veličine te naše kaznionice i zatvori. Ne znam, imamo one najveće, Lepoglava, Remetinec, to je preko 500-600 ljudi smještajnih kapaciteta, imamo ove koji su manji, ne znam u Sisku je to 30-tak ljudi, u Karlovcu je to 50-tak ljudi i tako, tako da nisu, nisu ni prostorni uvjeti svugdje jednaki. U ovim većim centrima sasvim sigurno da postoje ambulante, ali ono što je važno zapravo i novi zakon, i ovdje smo razgovarali i gledali smo ga u prvom čitanju i komentirali i davali prijedloge. Mislim da je jako dobro da zatvorska bolnica će postat dio cijelog zdravstvenog sustava, pa će moć koristit resurse i drugih.
Ono što je iznimno važno, zatvorska bolnica, ona ima određene kapacitete, ali sve ono što se ne može u smislu zdravstvene zaštite pružiti unutar zatvorske bolnice, to se pruža zapravo u ovim drugim bolnicama i tada zapravo ovaj ti zatvorenici koji imaju zdravstvene probleme idu, idu ovaj u druge bolnice i u druge centre.
Ono što je vidljivo svake godine ima određeni broj ljudi koji umru, 2019.g. to je bilo 26, godinu dana prije toga je to bilo nešto manje ljudi, jedan je prošle godine počinio suicid, što se vidi iz izvješća. I tu je problem zapravo da neki ljudi koji ulaze u sami sustav oni ulaze zapravo već teško bolesni i već imaju teške probleme zdravstvene i onda je tu unutar zatvorskog sustava tu teško nešto pružiti nego to ide zapravo sve u ove druge vanjske centre, ali vrlo često to znaju bit oboljenja ovaj od karcinoma u nekakvoj već vrlo visokoj fazi i tu je teško napravit. Ima i ovakvih iznenadnih slučajeva koji su se dogodili prošle godine u splitskoj kaznionici, dvije godine prije toga u Zadru jedan slovenski državljanin je također, to je bio srčani udar i tako. O svemu se tome vodi računa, ali ono što je po meni ključno, treba ustrajavati na onom što je državni tajnik reko, svaki dan poboljšavati te uvjete da imamo kolko tolko uvjete za boravak u, u, u tim institucijama da zadovoljavaju europske standarde.
Mi smo dakle nekad zaista imali ogromne probleme, imali smo oko 3500 mjesta kapacitiranih, a tamo prije 10.g. bilo je po 5-5500 ljudi u sustavu, danas je to ipak nešto malo, bitno zapravo je to bolje jer imamo kapacitete za 3900 mjesta, a nekakav prosjek kolko ljudi jeste, to je oko negdje 3500-3600 jer na dnevnoj razini neki ulaze, neki izlaze i to su nekakvi, nekakvi prosjeci.
Ono što želim u svakom slučaju reći, afirmativno je da sve institucije u okviru zatvorskog sustava su učinili određene napore da se posebno poboljša kada zatvorenike dođu posjećivat djeca, tu su u pravilu svugdje uređene prostorije koje su malo drugačije koje odudaraju od onih zatvorskih standarda. A ima jedan program sa UNICEF-om koji jako dobro funkcionira, to je mogućnost zapravo video konferencije ili video susreta djece i njihovih roditelja koji se dosta koristi i koji dosta zapravo štedi one troškove i vezano za putovanje i zapravo oni postoje sve je moguće češći. Taj institut videokonferencije, on je iznimno važan i za obveze zatvorenika u kaznenim postupcima jer jedna od složenijih operacija unutar sustava je kada je nekoga potrebno sprovesti s jednog mjesta na drugo. Zato ovaj institut videokonferencije je vrlo značajan i on štedi i vrijeme zapravo, a i sigurnosno je poprilično značajan. Ono što također, je važno reći je da vezano za ove programe osposobljavanja kroz obrazovanje, tu zaista treba pružiti ono koliko god je maksimalno moguće da ti ljudi sutra kada izađu iz zatvorskog sustava, da oni budu zaista djelatni članovi društva i tu im treba pružiti svu podršku što vidimo iz ovih brojki, to tako se i radi.
Ali ono što je iznimno važno, mislim da ovaj zakon koji je, sada će biti u drugoj čitanju, Zakon o izvršenju kazne zatvora, on uvodi određene novosti vezano za digitalizaciju, elektronički nadzor, to će biti, sasvim sigurno, velika pomoć, pogotovo kod ovog segmenta istražnog zatvorenika i on bi mogao dosta rasteretiti sami sustav i osloboditi nekakve nove kapacitete.
Dakle, ova izvješća, Klub HDZ-a podržava, ona su profesionalno napravljena, ona nude cijeli niz podataka statističkih i svakih drugih, grafika, iz njih vidimo točno strukturu onoga što mi u sustavu imamo, sustavi organizacijski je dobro postavljen, međutim, treba ono u budućnosti raditi da uvjeti budu, što je moguće, kvalitetniji, da pristup bude pojedinačan zatvoreniku i da ga osposobimo da on sutra bude opet djelatni član društva, da ono što se dogodilo, da zapravo ne utječe na njegovu budućnost.
Evo, hvala lijepa.
Hvala i vama.
Sada će gđa. Ružica Vukovac govoriti ispred Kluba zastupnika Domovinskog pokreta. Izvolite.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče HS-a, poštovani državni tajniče, kolegice i kolege zastupnici.
Godišnje izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2019. g. sadrži osnovne pokazatelje o brojnom stanju i strukturi zatvorenika, vrsti i opisu poslova vezanih uz postupanje sa zatvorenicima, broju i strukturi službenika zatvorskog sustava, kao i financijskom poslovanju Uprave za zatvorski sustav i probaciju. Prošli tjedan imali smo priliku poslušati Izvješće o radu pučke pravobraniteljice, koje je prilično obilovalo podacima o osobama lišenim slobode i samom zatvorskom sustavu.
U tom izvješću pučka pravobraniteljica dala je osvrt, ali i veliki broj preporuka u kojima se između ostalog, navodi kako je Ured pučke pravobraniteljice tijekom 2019. ukupno postupao u 203 predmeta u kojima su dali 35 upozorenja, preporuka i prijedloga. Ujedno u 25 slučajeva u kojima je za ocjenu osnovanosti pritužbe bilo nužno neposredno utvrđivanje činjenica i okolnosti, proveli su ispitne postupke na terenu.
Kao i prošlih godina, navode najčešći razlog prituživanja je zdravstvena zaštita, potom uvjeti smještaja, postupanje službenika i korištenje pogodnosti. Zatvorenici su se pučkoj pravobraniteljici učestalo obraćali zbog neučinkovitosti pravnih sredstava te zamolbama za pomoć u vezi premještaja, a brojne su bile i pritužbe koje su se odnosile na više drugih područja. U 2019. se nastavljaju iznositi isti razlozi prituživanja na zdravstvenu zaštitu, raste broj pritužbi zbog neupućivanja na specijalističke preglede ili na nepostupanje po preporukama specijalista.
Isti su razlozi pritužbi na uvjete smještaja u pojedinim kaznenim tijelima, primjerice, zbog nepoštivanja zakonskog standarda od 4 kvadratna metra, npr. u kaznionici u Lepoglavi, Zatvoru u Sisku, kao i neodgovarajućeg prijevoza zatvorenika u starim specijalnim vozilima. Nedostatna komunikacija nadležnih tijela koja otežava planiranje postupanja s istražnim zatvorenicima i dalje je prisutna, što je Ured pučke pravobraniteljice uočio i u slučaju 18-godišnjeg istražnog zatvorenika koji je u kolovozu 2019. preminuo u KBC-u Split gdje je u vrlo teškom stanju .../Govornik se ne razumije./... iz Zatvora u Splitu. Postupajući u konkretnom slučaju, između ostalog, Ured je zatražio od Ministarstva zdravstva da se u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu te u Odjelu zdravstvene zaštite Zatvora u Splitu provede zdravstveno-inspekcijski nadzor nad njegovim medicinskim zbrinjavanjem, što su učinili, no ispitni postupak je još uvijek u tijeku.
U Uredu pučke pravobraniteljice tvrde kako su od službenika zatvora dobili informaciju kako oni nisu znali da se radilo o osobi kojoj su dijagnosticirana mentalna i tjelesna oštećenja zbog kojih mu je utvrđen invaliditet. Kako su ovakvi propusti uopće mogući? U Izvješću također, nedostaje osvrt na suradnju sa sindikatima. Svi smo upoznati s činjenicom kako se, kako u sustavu ozbiljno nedostaje pravosudnih policajaca. Postoji li suradnja između uprave i sindikata, ili je ona samo formalna kao i u velikom broju naših institucija? Budući da niz godina u Ured pučke pravobraniteljice ukazuje na potrebu donošenja novog Zakona o izvršenju kazne zatvora, izradu nacrta prijedloga, tvrde i u samom Uredu pravobraniteljice, dočekali su s velikim interesom, međutim, kako kažu, provedba javnog savjetovanja, ali i tekst nacrta, ne daju im previše razloga za optimizam.
Krajem studenog, otvoreno je e-Savjetovanje o nacrtu prijedloga u trajanju samo 15 dana, što je svakako prekratak rok s obzirom da se radi o potpuno novom zakonu. 2 tjedna nakon zatvaranja savjetovanja, ono je bez ikakvih pojašnjenja opet otvoreno, ponovno u trajanju svega od 15 dana. Stoga je teško ne biti dojma kako svrha savjetovanja nije prikupljanje relevantnih podataka, ideja i mišljenja odnosno promicanje, osiguravanje i jačanje transparentnosti i uključenosti svih dionika, već ispunjavanje puke forme.
Dakle, u Izvješću pučke pravobraniteljice stoji veći broj preporuka koje podnositelju izvješća toplo preporučamo pročitati, a ukoliko je moguće, možda i neke od njih i uvažiti. Nadalje, Zakon o probaciji propisuje probacijske poslovi koji se obavljaju kod odlučivanja o kaznenom progonu i izboru vrsta kaznenopravnih sankcija i izvršavanju kaznenopravnih sankcija izrečenih počinitelju kaznenog djela, probacijski poslovi od posebnog su interesa za RH, a obavljaju se s ciljem zaštite društvene zajednice od počinitelja kaznenog djela, njegove resocijalizacije i reintegracije u zajednicu utjecanjem na rizične čimbenike koji su povezani s činjenjem kaznenih djela.
No, čitajući izvješće nameće se pitanje jesmo li obavljanjem probacijskih poslova postigli željezni cilj, posebno kada s pažnjom pogledamo tablicu 5. iz izvješća koja govori o vrsti kaznenih djela zbog kojih je izrican rad za opće dobro u 2019. godinu. Rad za opće dobre presudama je izrican između ostalog kod kaznenog djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to čak u 14 slučajeva samo u 2019. godini. U posljednje vrijeme u hrvatskom javnom prostoru toliko puta je aktualizirana problematika kažnjavanja seksualnih delikata na štetu djece. U medijskim istupima mnoge nevladine udruge i pojedinci iznijeli su jasne zahtjeve za povišenjem propisanih kazni u zakonu i oštrim kažnjavanjem počinitelja od strane sudova. U određenim znanstvenim i stručnim krugovima te istupima javnog mijenja postignut ne neupitan konsenzus, seksualni delikti na štetu djece smatraju se jednim od najtežih kaznenih djela. Počinitelji tih delikata na najnižoj su razini ljestvice društveno poželjnog ponašanja te se o njima govori kao „dnu dna“. Zlostavljači djece svrstavaju se u osobe vrijedne prijezira jer je teško pronaći mrskiji čin od onog kojim se zadire u seksualni integritet djeteta. Po svojoj prirodi to su bezosjećajna, krajnje nepoželjna ponašanja protivna ljudskom dostojanstvu, kolektivnoj svijesti i osnovnim moralnim postulatima društva. I dok je kod većine kaznenih djela moguće naići na razumijevanje i suosjećanje nakon što se razotkriju teške životne prilike u kojima je živio počinitelj i okolnosti koje su pridonijele nastanku počinjenja kaznenoga dijela takvo što nije slučaj sa seksualnim zlostavljanjem djece.
Istraživanja su pokazala da će kada se u medije prenesu informacije o slučaju zlostavljanog djeteta javnost primarno početi pozivati na retribuciju i retailaciju putem oštrog kažnjavanja počinitelja. Međutim, suprotno tome naš pravosudni sustav očito čini suprotno i nagrađuje počinitelje ovih gnjusnih kaznenih djela radom za opće dobro. Od kud im to pravo?
Rezimirajući podatke o vrsti i broju presude prema Državnom uredu za statistiku za razdoblje proteklih 10 godina dolazimo do zaključka da ukoliko se izuzmu maloljetničke sankcije i kazne iz uvjetne osude koje se po slovu zakona moraju ublažiti da bi ih se u konačnici uvjetovalo, proizlazi da su sudovi izrekli blažu kaznu od propisane gotovo polovini počinitelja.
Do sada provedene analize pokazale su kako se javnost i politički akteri neminovo slažu u jednome, teško je zamisliti bilo koje drugo ponašanje koje bi po svojoj neprihvatljivosti bilo teže od seksualnog zlostavljanja djece i stoga se takva djela moraju kažnjavati najstrožim kaznama.
Poziv na odmazdu objašnjava se različitim kriminalno političkim razlozima, pa tako i činjenicom da doista ništa ne može izbrisati traumu koju je dijete preživjelo, no ukoliko se pobrinemo da težina kazne uistinu odgovara težini kaznenog djela tada će možda pravda biti zadovoljena.
Od zakonodavca se očekuje da za seksualne delikte na štetu djece propiše krajnje represivne kazne, a od sudova da takve kazne izriču, a sve kako bi se postigao društveni cilj valjanog kažnjavanja.
Mi u Klubu Domovinskog pokreta pohvaljujemo aktivnosti probacijskog ureda u listopadu i studenom 2019. kada su probacijski službenici sudjelovali u okviru projekta Unapređenje kvalitete pravosuđa kroz jačanje kapaciteta jačanja zatvorskog i probacijskog sustava te sustava za podršku žrtvama i svjedocima na tečaju samoobrane koji su organizirani u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu. U okviru istog projekta 5 službenika probacijskog sustava počelo se osposobljavati za pružanje supervizije u psihosocijalnom radu sa službenicima odnosno službenicima koji rade s počiniteljima kaznenih djela u zatvorima i probacijskim uredima te sa žrtvama kaznenih djela što također možemo podržati i pohvaliti.
Hvala vam lijepa.
Hvala i vama.
Prelazimo na pojedinačne rasprave.
Prva je gospođa Katarina Peović.
Izvolite.
Malo ću se odvojiti od teme, ali čini mi se da je dosta više dnevnog reda koji fingira novu normalnost u zemlji u kojoj skoro milijun ljudi živi u opasnosti od siromaštva, u kojoj 10% ljudi nema za mesni obrok svaki drugi dan, u kojoj preko 50% nema za iznenadni trošak, u kojoj su plaće 37% zapadnoeuropske plaće, u kojoj 52% umirovljenika živi u siromaštvu, 300.000 djece živi u opasnosti od siromaštva, neka od njih idu spavati gladna, a vladajući krizu kojoj tepaju „novo normalno“ misle rješavati snižavanjem poreza za najbogatije još jednom poreznom reformom od koje će imati najviše oni sa plaćama većih od 30.000 kuna bruto.
U zemlji u kojoj 90% ljudi ima plaću manju od 15.000 kuna, a godišnje se potpisuje 90% ugovora na određeno. Možda je vrijeme da se u sklopu teme o kaznionicama i zatvorima progovori o ubojstvima i onome što do ubojstva dovodi, socijalnim ubojstvima.
Prvo i osnovno, što se misli poduzeti s obzirom na katastrofalno stanje kaznionica, pitanje koje sam postavila, znači za specifičnu kategoriju onih koji su već zatvoreni. Očito je da kaznionice ne zadovoljavaju ni minimum uvjeta, a državi prijete gubici zbog tužbi. U zatvoru u Zagrebu osobe lišene slobode i dalje u istoj sobi jedu, spavaju i obavljaju nuždu. Zato je Europski sud za ljudska prava objavio prošle godine presudu kojom je utvrdio da su neodgovarajući uvjeti smještaja zatvorenika u zagrebačkom zatvoru dosegli razinu ponižavajućeg postupanja. Sud u Strasbourg je odlučio da je podnositelj zahtjeva u određenim razdobljima izdržavanja kazne na raspolaganju imao manje od 3 m2 životnog prostora, takvih je slučajeva puno, samo odvjetnica ovog slučaja ima već 200 takvih tužbi.
Očito je da nema dovoljno prostora, kapacitet se od 2019. do, od '18. do '19. povećao samo za 19 mjesta. Sumnjam da će to riješiti problem.
Vladajući stalo ponavljaju da je na snazi „novo normalno“ dakle sada pored korone i usporavanja privredne djelatnosti u zemlji koja je već po svim parametrima siromaštva i socijalne isključenosti na samom vrhu EU imamo i novu amerikaniziranu pojavu bezumnog pucanja i masakra po ulicama kategorija u koju spada ranjavanje i samoubojstvo koje smo vidjeli u Zagrebu, gdje se postavlja pitanje kako je uopće moguće da tako mladi ljudi dolaze tako lako do teškog naoružanja, sličan se slučaj dogodio i u Splitu trostrukog ubojstva.
Možda bi trebalo postaviti nešto šire pitanje o materijalnim uvjetima života koji se srozavaju za većinu u Hrvatskoj gdje treba početi govoriti ne samo o ubojstvima već o socijalnim ubojstvima koje nastupaju prije ovakvih nasilnih činova, a to je ubojstvo definirao još 1845. Fridrich Engels u „Položaju radničke klase u Engleskoj“ pa ću vam to i pročitati.
„Kada jedan čovjek nanese drugome tjelesnu povredu i to tako koja za sobom povlači smrt povrijeđenoga onda mi to nazivamo ubojstvom. A ako je ubojica unaprijed znao da će povreda biti smrtonosna onda mi to nazivamo ubojstvom s predumišljajem.
Ali kada društvo stavlja stotine proletera u takav položaj da ih neizbježno mora stići privremena neprirodna smrt isto tako nasilna kao i smrt od puške, kada ono lišava hiljade ljudi najnužnijih životnih uvjeta, kada ih stavlja u uvjete u kojima oni ne mogu živjeti, kada ih silom zakona primorava da u tim uvjetima ostanu do smrti koja mora nastupiti kao posljedica tih uvjeta i kada ono vrlo dobro zna da te hiljade moraju pasti kao žrtve tih uvjeta pa ipak te uvjete ne uništava onda je to također ubojstvo s predumišljajem kao i ono ubojstvo koje je izvršio pojedinac samo što je ovo ubojstvo skriveno, podmuklo, ubojstvo od kojeg se nitko ne može braniti, koje ne liči ni na kakvo ubojstvo jer se ubojica ne vidi jer su ubojice svi i nitko jer smrt žrtve izgleda kao prirodna smrt jer ovdje imamo ne toliko slučaj prestupnoga djela koliko slučaj prijestupa … djela ali to je ipak ubojstvo“.
Prema tome nadam se da će ovo društvo biti dovoljno zrelo da socijalnom ubojstvu u skorašnje vrijeme stane na kraj, a tom se ubojstvu može stati na kraj ne tako da se uvjeti života kako u zatvorima za one koji su prešli granicu popravi već da se popravi sa sve u Hrvatskoj koji gule kaznu dobre većine koji su ovdje ostali, a koji ne pripadaju onim 2% najbogatijih, koji posjeduju 50% bogatstva u bankama i koji se sada bore s ovrhama, siromaštvom, deprivacijom i koji sebi ili svojoj djeci ne mogu obećati niti osigurati normalne uvjete života, no svakako ne smijemo pristati na novo normalno.
Hvala.
Sada će drugu pojedinačnu raspravu imati gospodin Ante Bačić.
Izvolite.
Hvala potpredsjedniče HS-a.
Državni tajniče još jednom pozdrav.
Kolegice i kolege.
Mislim da je dobro da smo objedinili ova dva izvješća, a to je o stanju u kaznionicama i zatvorima za 2019. i Izvješće o radu Probacijske službe jel mislim što je kvalitetniji rad Probacijski službe to je manje opterećenje na sami kazneni sustav, posebice na sustav kaznionica i zatvora u RH. Ali evo gledajući broj predmeta koje Probacijska služba i dobija svaku godinu i koji rješava on je između 90 i 100% riješio, tako da im definitivno treba i čestita i upravo na svim rezultatima koji jesu, ali normalno trebamo otvoriti i neke teme, a to je stanje u samim kaznionicama i zatvorima, koliko je humano, da li se podnose svi uvjeti, sve uredbe i sve konvencije koje su dužni za život zatvorenika i svih koji rade u takvim službama i takvim institucijama.
Vidjeli smo dosta statistike u samom izvješću o kaznionicama i zatvorima, ima nekih zanimljivih podataka od ukupnog samog broja zatvorenika, samo počinjenje kaznenih djela što ih je dovelo tamo i samo izrečene kazne i presude koje oni izdržavaju.
Što se tiče ukupnog broja zatvorenika koji je prošao kroz zatvorski sustav zanimljiva je brojka da u odnosu na 2018. godinu za razliku od prijašnjih godina imamo porast od 9,2% zatvorenika, to su većinom kaznena djela protiv imovine i to su izdržavanje kazni zatvora između jedne i tri godine.
Zanimljiv je i podatak ovoga postotka što sam nešto i otvorio kroz samu raspravu, kroz repliku, a to je tijekom 2019. godine mjeru istražnog zatvora izdržavalo je ukupno 5.414 zatvorenika u odnosu na 2018. godinu imamo značajno povećanje, a to je broj od 21,25%.
Moramo biti svjesni da vezano i za migrantsku krizu i za nelegalni prelazak naših granica bio je jedan određeni broj stranih državljana njih 19% u zatvorskom sustavu tako da je i to dovelo do određenog povećanja. I zanimljiva je isto statistika vezano i za zaposlenike u zatvorskom sustavu, da bez obzira što smo i prijašnjih godina napominjali da je zatvorski sustav potkapacitiran što se tiče osoblja, popunjenost je i dalje na nekih 73% tako da tu definitivno ima prostora za napredak.
Da ne prelazim dalje na statistiku, mislim da je ona relativno ok što se tiče i žalbi na sami zatvorski sustav od strane zatvorenika, na broj njihovih rješavanja, na sva kaznena djela ili prekršaji koji se događaju u samim zatvorima i kaznionicama, mislim da je bitnije da možda raspravimo vezano za Izvješće o probacijskoj samoj službi jel ona ipak utječe dosta na sami kazneni sustav. i dobro je da je Probacijska služba otvorila nekoliko velikih projekata i na europskoj razini koji su sve u cilju i osposobljavanja samih službenika u zatvorskom i probacijskom sustavu, vezano normalno i za pomoć i službe pomoć žrtvama i svjedocima u kaznenim procesima, mislim da tu definitivno uz ona mala sredstva ako sjećam, po nekih 30-ak, 40 000 kn koja su bila dodijeljena određenim udrugama i fakultetima, definitivno tu trebamo snažnije poticati utjecaj upravo sveučilišta u Hrvatskoj, posebice onih koji imaju psihologiju, Pravni fakultet i ostale kojima bi ova tema bila zanimljiva i samo ću se vratit na ono što sam napomenuo u samoj replici a to je upravo ovaj sustav vezano za norveško financiranje, implementacija elektroničkog nadzora, mislim da tu definitivni uz rad za opće dobro koje je sad na određenoj zavidnoj razini a bio je prije nekoliko godina definitivno nepoznanica pravosudnog sustava, mislim da upravo elektronički, elektronski GPS nadzor zatvorenika posebice onih koji mogu završiti u istražnom zatvoru a da ne spominjem maloljetnike i manja kaznena djela, mislim da tu definitivno tehnološki možemo porat na tom sustavu i omogućiti bolje brojke u budućim izvještajima. Hvala.
Vrijeme, hvala.
Slijedeća pojedinačna rasprava, uvaženi zastupnik Željko Sačić.
Hvala vam lijepo.
Evo o sustavu probacije i izvršenja kazni zatvora, govorili smo nedavno prilikom donošenja je bilo u EU u okviru rasprave o izmjeni Zakona o izvršenju Kaznenog zakona pa već puno toga je rečeno, ali ono što svakako ovdje treba istaknuti, da se u posljednje vrijeme posljednjih godina .../Govornik se ne razumije./... ipak su se uvjeti izdržavanja kazni zatvora u bitnom u Hrvatskoj, u bitnome promijenili, sama činjenica, više znači tome su pridonijeli presude Europskog suda za ljudska prava. Sama činjenica da danas imamo oko 3919 mjesta za izdržavanje kazne zatvora a ovog trenutka imamo zatvorenika oko 3500, već dovoljno govori da nije tako sustav ovog trenutka napučen kao što je bio prije nekoliko godina ali svakako da iz tog izvješća možemo vidjeti napore koje ulažu djelatnici pravosudnog sustava, da to sve skupa funkcionira u skladu sa odredbama KZ-a, Zakona o izvršenju kazni zatvora, da se postigne svrha kažnjavanja no ono što bode u oči kod izvješća o izvršavanju kazne zatvora jesu problemi s kojim se susreći pravosudni policajci i to je evidentno znači ne samo, evidentna je porast nasilja u okviru zatvorskog sustava što u kaznionicama, što u zatvorima jer ukazuje nam tamo statistički podaci da je ove 2019. g. za izvještajno razdoblje, čak i to je porast, vidljiv je trend porasta, čak u 56 slučajeva ovlaštena službena osoba, pravosudni policajac mora upotrijebiti silu prema zatvorenicima a prethodnih godina je to bilo oko 18 slučajeva, čak u 15 slučajeva su ovlaštene službene osobe napadnute fizički u okviru kaznionica zatvora, a prethodno je to bilo 8 slučajeva prethodnih godinama i što je najvažnije, tim zatvorenicima i kažnjenicima se ukupno 2240 mjera sigurnosti i odgojnih unutar sustava izreklo a prije to, prije godina bilo je takvih slučajeva oko 1500. Znači trendovi porasta su. Trebamo vidjeti šta se zbiva, zašto se do toga, zašto se ta disciplina, ona je vrlo važna, zašto se ona narušava i kako to otkloniti.
Što se tiče zatvora, također treba reći u okviru toga, već sam to iznio, državni tajniče, učinite sve da ljudi koji dolaze svojoj rodbini, svojim rođacima u posjete u zatvore što je također poticajno, što je nužno, što se kao što vidimo i potencira, da oni imaju sve mogućnosti što jednostavnije iskoristiti ta svoja prava, da im se to ne onemogućava, da im se u tome ne stigmatizira, da ih se ne dovodi u poziciju da nepotrebno trpe, da trpe čekajući 2, 3 sata na red, da trpe hladnoću, zimu, snijeg, kišu što je ovdje u zatvoru istražnom, Remetincu, redovito slučaj, napravite to što treba da ta rodbina dođe tamo na jedan dostojanstven način posjetiti čovjeka kojemu je pa mak i zločinac, potreba da se sa svojom rodbinom sretne.
Što se tiče izvješća o probaciji, ja čestitam službi i ljudima koji su pridonijeli da se takva služba uspostavi u Hrvatskoj i to je dobro, to je iznimno važno da se smanji broj recidiva, mi imamo u službi probacije trenutno u postupku oko 3600 osoba kod kojih je čak 26 odnosno 36% recidiva. To je loše ali službu kao službu podržavamo, izvješće njihovo podržavamo međutim kaznena politika koja se u Hrvatskoj ovog trenutka provodi nije odgovarajuća, ona je preblaga i rad za opće dobro kao institut nažalost se u svakom slučaju previše liberalno i neselektivno izriče i on ne daje rezultate koje očekuje hrvatska javnost i onaj elementarni osjećaj pravednosti.
Slijedeća pojedinačna rasprava, uvažena zastupnica Rada Borić.
.../Govornik naknadno uključen./... o problemima žena u sustavu.
Naime, sami smo vidjeli ili tko je pogledao prvu tablicu, ne bih rekla da je zanimljivo za primijetiti, ali sama činjenica da je žena zatvorenica u sustavu 4,42% dakle, niti 5%, može značiti dodatnu jednu drugu činjenicu a ta činjenica znači da je možda veća mogućnost za njihovu različitu diskriminaciju upravo zato što je cijeli naš zatvorski sustav prilagođen zatvoreniku muškarcu. O tome govori i preporuke iz informativnog dokumenta Europskog odbora za sprječavanje mučenja neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koje je Vijeće Europe objavilo još 2018. g. i zove se Izvješće se žene u zatvorima i zanima me da li je ministarstvo upravo analiziralo te preporuke i što je napravila jer prema nalazima udruga koje se time bave pa ja preporučujem i ovdje, sama bih vrlo rado, vjerujem da bi bilo i drugih zainteresiranih, da se možda organizira i jedna saborska posjeta zatvorima, da izaberemo ženski zatvor u Požegi i npr. muški zatvor, ne znam, u Glini pa da pogledamo postoje li te razlike o kojima se govori a posebice vezano za žene i obitelj.
I pravobraniteljice govore godinama probleme koje imaju zatvorenice, od toga da im se dodjeljuju stereotipni poslovi kod naobrazbe, krojenje, šivanje, rade u praonici ili kuhinji, imamo li pomaka u tome smjeru da žene uče nešto drugo, vidjeli ste ako ste dobro pogledali, i dobne statistike, udobnim statistika zabrinjava da je najviše 30 do 40% su zatvorskom sustavu su muškarci, dakle u najboljim godinama rada, jednako tako i žene pa onda dolaze čak ovi od 18 do 25. Dakle, što učimo i da li tradicionalno učimo kao što se u zatvorima obrazovalo stereotipno i jedne i druge, dakle, muškarci ne znam će izrađivati namještaj.
Ono što je jako važno pogledati, da zašto za žene postoji samo jedna kaznionica dok za muškarce ih imamo 7 i ona je udaljena 200 km od, po prilici za svaku ženu istraživanje je pokazalo od njenoga doma.
Što je sustav npr. napravio ako imate da je u ovih godinu dana broj djece koja je bila u posjetu u odnosu na prije godinu dana, imate u tablici Posjeti, u 2018. 528 posjeta a to je spalo na 260 u 2019., nešto je možda tu COVID, nešto su tu različite mjere ali se ne može dogoditi da se žene depriviraju od posjeta djece.
I drugih slučajeva imamo budući da znate da u sustavu žena može biti s djetetom do 3 g., sporno je ukoliko je žena ušla u sustav a da je dijete ostalo doma ispod godine dana, kakve su mogućnosti i što je u interesu djeteta koje je rođena prije odlaska žene u zatvor.
Ono što također zabrinjava i u samim kaznionicama, kako je uređeno ako žena ima pravo na npr. vikende, na odlaske, dijete koje je s njom, to nema, u kaznionici ne postoji neka odgojiteljica već smo čuli od žena da one si uzajamno čuvaju djecu. Dakle to nam se može činiti da nisu neke strašne diskriminatorne mjere ali doista se onda govori o rodnoj diskriminaciji jer takvu diskriminaciju nemamo kada je u pitanju zatvorenik jer i žene imaju pravo dakle na svoje odlaske, to što se zovu pogodnosti, je li, čak otići za vikend ili čak otići u kino, ona nema kome ostaviti svoju djecu.
Jako zabrinjava taj standard u kaznionici i lijepo molim tko god može, ako me želi demantirati, voljela bi posjetiti kaznionicu, onaj zatvoreni dio kaznionice, trebamo vidjeti koliko je smješteno žena, usporediti to sa kaznionicama za muškarce, kako izgledaju sobe, vidjeli smo izložbe jedne fotografkinje kako su rekla bih, ohlađene sobe …
…/Upadica Sanader: Vrijeme./…
… bez ičega intimnoga žena koje su u tim prostorima. Nažalost.
Imamo jednu repliku, molim vas, pričekajte.
Uvažena zastupnica Vesna Nađ.
Hvala lijepa.
Uvažena zastupnice Borić, govorili ste o položaju žena u kaznionicama ali mislite li da je položaj u penalnim ustanovim adekvatan i da li je adekvatan njihov tretman u tim ustanovama? Hvala lijepa.
Naravno i o tome treba govoriti.
Dakle, treba govoriti o tome kako djeca, čuli smo i ono što je doista za pohvalu pa i u tome izvješću, ponekad nas i neke nemoguće okolnosti kao što je priča sa COVID-om, sve nas je natjeralo da više koristimo tehnologije pa eto ako ništa drugo, mogu se roditelji i djeca viđati putem video linka ali isto tako treba vidjeti upravo to, u ženskim spavaonicama nema kompjutera, one to moraju se dogovarati dok recimo, muškarci su i tu u nekim kaznionicama privilegirani.
Treba samo vidjeti činjenicu koliko ima zatvorenika maloljetnika i roditelja maloljetne djece, brojevi su ogromni, broj zatvorenika je 704 muškarca, 36 djece a broj maloljetne djece čiji su roditelji na izdržavanju kazne, 1236 muškaraca i 78 žena. Dakle, ako govorimo o roditeljstvu, imaju pravo i djeca…
Vrijeme, hvala.
Slijedeća pojedinačna rasprava, uvaženi zastupnik Ivan Ćelić.
Zahvaljujem g. potpredsjedniče, poštovani državni tajniče.
Pred nama su dva izvješća koja su kao što je i kolega Bošnjaković rekao, vezana za upravu za zatvorski sustav i probaciju tako da su međusobno povezana.
Što se tiče izvješća o radu probacijske službe za 2019. g. dakle, tu imamo Zakon o probaciji donesen 2012. prvi put, 2018. sadašnji zakon koji je na snazi i tu je cilj, dakle, zaštite društvene zajednice od počinitelja kaznenog djela, njegove resocijalizacije i reintegracije u zajednicu. D sada je rad za opće dobro bio najveći, sada prema izvješću iz 2019. g. izrada izvješća za suca izvršenja je najzastupljeniji probacijski posao, ali važnost rada za opće dobro koja je gotovo 30%, tu se dakle, to je zamjena za krađe, teške krađe i neovlaštenu proizvodnju i promet drogama.
Ono što možemo reći, dakle, što se tiče probacije, da smo od zakonskog rješenja do ustroja jedne vrlo aktivne i profesionalne organizacije došli u relativno kratko vremenskom razdoblju. Hrvatska probacijska služba prednjači i po količini sredstava povučenih iz EU fondova. Dobitnica je i nagrade prošle godine. Tim novcima su financirani kvalitetni projekti i edukacija probacijskih službenika, već sam spomenuo dakle, taj sigurnosni aspekt koji je po meni uz edukaciju, s obzirom da se radi o poslovima s visokim rizikom, vrlo bitan.
Kada govorimo o izvješću, stanju i radu kaznionica zatvora i odgojnih zavoda, već je bilo govora, dakle o zdravstvenoj zaštiti koja se pruža zatvorenicima. Ovdje bih posebno ukazao na jednu vrlo značajnu populaciju unutar penalnih institucija, to su zatvorenici ovisnici. Ukoliko pogledamo, dakle, izvješće za 2019. g. u zatvorskom sustavu je boravilo gotovo 10% ukupne zatvoreničke populacije koja se odnosi na zatvorenike ovisnike. Te zatvorenike ovisnike možemo podijeliti u dvije osnovne skupine, znači ovisnici o alkoholu, to su dakle osobe koje imaju dugogodišnji problem ovisnosti o alkoholu, kada govorimo o etičkoj, moralnoj deprivaciji, dakle, o poodmaklom stupnju propadanja ličnosti. Kada govorimo o ovisnicima o drogama kao jednoj vrlo, vrlo zahtjevnoj vulnerabilnoj populaciji, ovdje bih spomenuo dakle i pozitivne primjere, dakle, ipak možemo, uvjeren sam, svi zaključiti da se kvalitativni pomaci u unaprjeđenju i u pružanju kvalitetne zaštite osoba koje se nalaze u penalnim institucijama idu na bolje. Dakle, s jedne strane imamo SAD koje su nam puno puta neki pozitivni primjer gdje su se zatvori zapravo pretvorili u psihijatrijske bolnice. Kod nas ipak nije takva situacija i ako pogledamo, dakle i osvrnemo se i na Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama koji je prvi put donesen u rujnu 1997. u zastupničkom domu HS-a sada je na snazi onaj koji je usvojen u lipnju 2014. g., tu su napravljene velike, velike promjene kada govorimo o pravu osoba s duševnim smetnjama gdje su one osobe koje su neubrojive, smještene u centrima za forenzičku psihijatriju koja je u ovome trenutku u RH imamo na Ugljanu, Rabu, u Neuropsihijatrijskoj bolnici Popovača i u Klinici za psihijatriju Vrapče. Dakle, ako pogledamo pravo osoba s duševnim smetnjama i ako to kompariramo, recimo sa SAD-om onda definitivno možemo reći da je kvaliteta, odnosno da je na neki način diferencijacija, ukoliko govorimo o osobama koje su neubrojive, one se nalaze u adekvatnim institucijama, a one osobe koje su smanjeno ubrojive, one se nalaze u penalnim institucijama i pruža im se određena skrb.
Tu bi se, dakle spomenuo, osim psihijatrijske skrbi, tu je pitanje, s obzirom da su vrlo česti i tjelesni morbiditeti, pitanje usluga vezanih za prevenciju i liječenje virusnih hepatitisa i na kraju, ne malo, ali vrlo, vrlo bitno, dakle uloga nevladinog sektora poput udruge Terra, Vida iz Rijeke, udruge Stijena i brojnih drugih udruga, koje rade značajan posao .../Upadica: Vrijeme./... unaprjeđenju prava osoba s duševnim smetnjama.
Imate jednu repliku, uvažena zastupnica Vesna Nađ.
Hvala lijepa.
Uvaženi zastupniče Ćelić, smatrate li da je zatvorenicima u penalnim ustanovama dostupna droga u većoj mjeri, s obzirom da ste stručnjak na tom području i da li bi nabava jednog psa koji bi detektirao tu prisutnost droge bilo adekvatno za sprječavanje tog problema u zatvorima?
Poštovana kolegice Nađ, hvala vam na tom pitanju koje je vrlo aktualno.
Dakle, kada govorimo o osobama koje konzumiraju različite supstance, bilo da su legalne, bilo da su ilegalne, dostupnost je, nažalost svugdje prisutna. Dakle, naravno da ona nije ista unutar zdravstvene ustanove, unutar penalne ustanove ili na ulici. U penalnim ustanovama ipak najteže dostupno doći do određenih supstanci.
Postoji određeno problem, dakle što se tiče ilegalnih supstanci, rekao bih da su u penalnim institucijama one gotovo nedostupne, ali problem je dakle sa psihofarmacima. Dakle, bilo da se radi o supstitucijskoj opijatskoj terapiji, bilo da se radi o psihofarmako terapiji. Nažalost postoji taj problem i definitivno se slažem ukoliko bi to bilo moguće, dakle da pas u terapijskom smislu bude prisutan i u penalnim institucijama, to već postoji u određenim zdravstvenim institucijama, mislim da je to vrlo dobar prijedlog.
Hvala. Sljedeća pojedinačna rasprava uvažena zastupnica Maja Grba-Bujević.
.../Govornik naknadno uključen./... državni tajniče.
Iz izvješća ovog koje nam je dostavljeno u zdravstvenom sustavu vidljivo je da je tijekom 2019. u zatvorskom sustavu se nalazio 201 zatvorenik stariji od 59.g., od čega 188 muškaraca i 13 žena ili čini 9,45% ukupne populacije.
Dalje od 60 do 70.g. je bilo 160 zatvorenika, od 70 do 80.g. 38 zatvorenika, od 80 i više 3-oje zatvorenika.
Te zdravstvene potrebe u trećoj životnoj dobi sigurno su velike i pred zdravstveni, zatvorski sustav stavljaju niz posebnih zahtjeva vezano uz takve situacije.
Također tijekom 2019.g. u zatvorskom sustavu boravio je 60 osoba s invaliditetom, od čega valja možda izdvojiti da je 8 osoba bilo u kolicima, što također pred zatvorski sustav stavlja posebne zahtjeve vezane uz zdravstvene potrebe.
Ovisnici su tretmanski i sigurnosno najzahtjevnija skupina zatvorenika, a tijekom 2019. u zatvorskom sustavu je boravilo 1216 ili 10% ukupnog broja zatvorenika i maloljetnika, ovisnika o drogama.
Ako znamo da su ovisnici skloni rizičnom ponašanju u odnosu na ostalu populaciju u zatvoru, samoozljeđivanje, pokušaj suicida, konflikte, pokušaj unošenja droga i slično, te znamo da imaju veću učestalost zdravstvenih problema kao što su hepatitis, HIV, opće loše stanje. To sve ponovo pred zatvorski sustav i djelatnike koji u tom sustavu rade stavlja dodatne izazove.
Zatvorski sustav svojim zatvorenicima nastoji osigurati kvalitetnu zdravstvenu zaštitu kroz ambulante kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda, a specijalističku zdravstvenu skrb i liječenja se provodi u zatvorskoj bolnici u Zagrebu.
Tijekom 2019. učinjeno je 50617 liječničkih pregleda opće medicine, 2726 stomatoloških pregleda, 6374 psihijatrijska pregleda i da dalje ne nabrajam, što dovoljno govori o povezanosti zatvorskog sustava i zdravstvenog sustava. Stoga me posebno veseli da je dobrom međuresornom suradnjom došlo do izmjene u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, te je baš vaša zatvorska bolnica u Zagrebu prepoznata kao dio zdravstvenog sustava, što će znatno unaprijediti mogućnost i kvalitetu rada.
Tim putem povezivanja pravosudnog i zdravstvenog sustava u području liječenja i skrbi za zatvorenike treba nastaviti. Stoga me vesele iskoraci u telemedicinskom povezivanju za ova dva sustava.
Kompleksnost zatvorskih usluga unutar zatvorskog sustava kako je vidljivo iz ovog izvješća zahtjeva dodatne iskorake u podizanju standarda zdravstvenih usluga, a sve sa ciljem prava na zdravlje svih građana ma gdje god se oni nalazili. Hvala.
Hvala.
Imamo jednu repliku, pričekajte.
Uvaženi zastupnik Ivan Ćelić.
Hvala g. potpredsjedniče.
Poštovana kolegice Grba Bujević, kao dugogodišnja ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu znate koliko je važna međusobna povezanost unutar sustava.
Drago mi je da ste spomenuli, dakle da je bolnica za osobe lišene slobode na neki način integrirana unutar zdravstvenog sustava jer taj koncept recimo i samostalnih vojnih bolnica na neki način je napušten. On je moguć samo u velikim zemljama poput SAD-a i zapravo to na neki način govori koliko je važno da svi međusobno budemo povezani i na taj način doprinesemo kvalitetnijoj zdravstvenoj zaštiti i kod onih koji se nalaze u penalnim institucijama.
Hvala kolega Ćelić, upravo sam to htjela svojom raspravom potaknuti da svi postanemo svjesni da je neobično važno da je to zapravo bez obzira gdje se pacijent nalazio u bilo kojem sustavu u kojem se nalazio da smo dužni, trebamo mu pružiti maksimalnu skrb.
Ono što zdravstveni sustav, pravosudni zdravstveni sustav želi uvesti je ono što smo uveli kod vas u bolnici u Vrapču, to su virtualne recimo psihijatrijske ambulante koje kod vas funkcioniraju, a na taj način ćemo unaprijediti zdravstveni dio vezan uz pravosuđe i još niz stvari koje želimo unaprijediti zajedničkom suradnjom jer to je neobično važno da zapravo međuresorno pomognemo da svaki bolesnik može dobiti zdravstvenu uslugu.
Slijedeća pojedinačna rasprava uvaženi zastupnik Goran Ivanović.
Hvala lijepo uvaženi potpredsjedniče HS, državni tajniče, uvažene kolegice i kolege.
Pa vjerojatno da nisam saborski zastupnik ne bi nikada saznao za ove informacije. Smatram da je ovo, ove dvije točke dnevnog reda vrlo bitne u biti kada je ovaj segment društva u pitanju, kako rad probacijske službe, tako naravno i zatvorskog sustava ukupno.
Naravno ovo je skup brojki koje se ovdje u izvješću spominju i one same za sebe kazuju ono što je bitno i naglašavaju ono što možda nije dobro, a trebalo bi u nekom vremenu riješiti.
Naravno da su uvjeti boravka u zatvoru nešto što je elementarna stvar i na njima treba izuzetno bitno raditi i stoga se i slažem sa jednom od inicijativa koja je bila ovdje da bi možda i mi kao saborski zastupnici trebali posjetiti neke od zatvorskih ustanova i vidjeti i uvjeriti se kako ti ljudi i način na koji ti ljudi žive tamo.
Ono što, evo želim iskoristiti u ovoj svojoj pojedinačnoj raspravi, a ne znam toliko o tome, pa uvijek kad nešto ne znam volim, volim pitati, državni tajnik je zasigurno osoba koja može odgovoriti na neka od pitanja.
Jedan podatak koji meni djeluje možda malo, malo čudno kad ga ovako iščitam, kaže rad za opće dobro u 2019.g. najčešće je izrican za kaznena dijela protiv imovine, krađa, teška krađa, te za kaznena dijela protiv zdravlje ljudi, neovlaštena proizvodnja i promet drogama, te omogućavanje trošenja droga.
Ja kao laik u ovome iščitavam iz ovoga da se možda rad za opće dobro dođe kao nagrada nekima za počinjena dijela i sigurno nije ono što bi trebalo biti sankcionirano. Isto tako jedan od podataka koji je evo meni uzeo pažnju je taj da na ukupne rashode prosječni trošak po jednom zatvoreniku iznosi 410,91 kunu, s tim da obrok po zatvoreniku iznosi 50,42 kune dnevno što je za 1,1% manje u odnosu na godinu iza, iza nas.
Ono što zasigurno treba naglasiti da sve ovo što smo čuli u ovim raspravama smatram da ovdje ljudi koji su govorili su relevantni u području prava i onoga što može donijeti poboljšanje kada je u pitanju rad i probacijske službe naravno i zatvorskog sustava općenito treba imati na umu, na tome treba, to su ozbiljne teme i o njima treba ozbiljno raspraviti, evo stoga želim na kraju reći samo to da čovjek koji dolazi s područja Osječko-baranjske županije, a čuli smo da, već iz pojedinačnih rasprava ovdje da najviše upravo tih djela kada je u pitanju probacija je s područja naše županije i želim istaći naravno i problem zatvora u Osijeku koji je prekapacitiran. Imamo puno više osoba nego što sam prostor dozvoljava i što bi trebalo biti. Stoga evo se nadam da ćemo u vremenu koje je ispred nas poboljšati te uvjete i da će i zatvor u Osijeku biti u onim gabaritima odnosno u onim kapacitetima koji su i propisane zakonom.
Hvala lijepo.
Hvala.
Slijedeća pojedinačna rasprava uvažena zastupnica Marija Jelkovac.
Molim vas.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče, poštovani državni tajniče, kolegice i kolege, evo ja ću par rečenica o ove dvije vrlo značajne teme.
Dakle, kao što je i već danas napomenuto od kolega koji su govorili prije mene, mislim da je zaista pohvalo i vidljivo u stvari svi rezultati koji su načinjeni u ovih nekoliko godina od strane probacijske službe i za pohvalu su svi njihovi napori koje čine da svake godine rezultati budu sve bolji. Tako je i vidljivo da je u 2019. godini od strane probacijske službe sklopljeno novih 119 ugovora sa novim pravnim subjektima kod kojih je omogućen dakle rad za opće dobro što sigurno ima značajnu ulogu i za adekvatno odsluženje kazne na taj način za društvo, a isto tako i za resocijalizaciju onih koji su kažnjeni.
Ono što je meni osobno uvijek na neki način zanimljiva tema, a to je stanje u zatvorskom sustavu pa sam tako i u prošlom mandatu vrlo pažljivo pratila ta izvješća i ono što je još uvijek zabrinjavajuće to je činjenica što je i sam državni tajnik rekao da još uvijek nemamo dovoljno, dovoljno prostornih uvjeta za sve potrebe koje imamo u tom sustavu i sigurno je da će to u budućnosti biti najzahtjevniji problem koji treba riješiti.
Međutim, ono što bih naglasila sigurno je pohvalno da se i u tom cijelom sustavu iz godine u godinu vide poboljšanja. Prije svega evo vidimo i u uvođenju nekih novina, a to je evo uvođenje elektroničkog nazora što smatram da je vrlo značajno pogotovo u ovom dijelu dok traje i treba trajati istražni zatvor. Mislim da je problem prekapacitiranost istražnih zatvora u stvari veliki problem i zbog uvjeta u kojima tamo borave ljudi prije svega i zato što znamo i sami u istražnim zatvorima su još uvijek osobe kojima nije pravomoćno izrečena kazna. Prema tome, mislim da bi se zaista trebalo voditi računa da imaju tamo adekvatne uvjete za boravak. Naravno da se ne očekuje da imaju iste uvjete kao u svom dnevnom boravku, ali mislim da bi ti uvjeti morali zadovoljavati one osnovne standarde.
Što se tiče ostalih poboljšica koje su u zatvorskom sustavu mislim da je tu prije svega treba spomenuti i ono što se predlaže novim prijedlogom Zakona o izvršenju kazne zatvora, a to je za duži, za omogućavanje produljenog boravka male djece sa njihovim majkama koje odslužuju kaznu zatvora, ako ta kazna zatvora se bliži isteku tako da mislim da je to dobro. Prije svega zbog humanih razloga i zbog toga što zaista ta djeca bi trebala najmanje, što je moguće najmanje osjetiti tu kaznu zatvora koju odslužuje njihova majka i na taj način im se u stvari omogućuje da ipak budu sa svojom majkom što je to duže moguće.
Ono što je isto tako vidljivo da se poboljšava mogućnost kontakta sa ostalim članovima obitelji kroz ove video konferencije što je isto tako pohvalno.
Ono što na neki način bi trebalo možda isto tako posvetiti dužnu pažnju je pitanje nasilja u samim kaznionicama i zatvorskom sustavu među zatvorenicima jer kako vidimo i svjedoci smo povećanja broja nasilja u društvu općenito. Mislim da je i to pitanje unutar zatvorskog sustava ozbiljno pitanje.
Ono što bih posebno naglasila, a to je briga za ljude koji rade u zatvorskom sustavu. Mislim da bez tih ljudi zaista ne bi bilo moguće niti činiti ovo što danas činimo, ni ove napretke u tom sustavu i mislim da trebamo kao društvo voditi računa da ti ljudi budu adekvatno i nagrađeni, da se i o njima vodi računa na način da imaju i određena stručna osposobljavanja, znamo da to nije jednostavan i lagan posao, da ti ljudi borave u tim prostorima i sa zatvorenicima cijeli svoj radni vijek, neki od njih cijeli svoj radni vijek, neki ne, ali neki i da. Tako da evo mislim da u tom pogledu zaista o tim ljudima treba voditi računa.
I ono što je dakako važno da nakon odsluženja zatvorske kazne brinemo kao društvo o adekvatnoj resocijalizaciji onih koji iz zatvora izađu.
Hvala vam.
Posljednja pojedinačna rasprava uvaženi zastupnik Vili Matula.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Kolegice i kolege.
Neću vam uzimati puno vremena, ja samo imam potrebu reći još nekoliko riječi koje jednostavno nisam stigao s obzirom da su se ove dvije rasprave spojile.
Dakako kolege su tu i kolegica je upravo spomenula da je veliki problem broj službenika u pravosudnoj policiji koji se između ostalog i ove godine u izvještaju to vidimo smanjio, ne za neki veliki broj, to se čini mislim da je 17 i da je to sve zajedno čini 1%. Međutim s obzirom da ih isto tako nema dovoljno i da se žale ljudi naravno i na uvjete rada, vidim da su sindikalno dobro organizirani što mi je drago i u tom smislu oko pitanja kolektivnog ugovora se očito mogu dogovarati. To su srazmjerno niske plaće za jedan toliko važan posao, između ostalog u izvještaju pučke pravobraniteljice za ljuska prava između ostalog tamo se isto spominju svjedočenja ljudi koji rade u tom sustavu i koji su pravosudni policajci i koji govore o tome da ih zapravo drži smisao i svrha tog posla i osjećaj da ipak pomognu ljudima.
Želim vjerovati, za razliku od kolegice koja je pitala da li bi mogli kao zastupnici doći i biti u zatvorima, naravno da je to dobro, ja se sa kolegicom Borić oko toga slažem. Međutim, moje kolege i o tome sam zapravo htio reći nekoliko riječi, moji kolege ne samo kazalištarci, glumci, režiseri nego i općenito umjetnici dolaze u zatvorski sustav i održavaju tamo radionice i upravo je to u okviru ovog probacijskog sustava i načina kako da se ljudi prilagode novim okolnostima u kojima se nađu kada se vrate u društvo ili u potpuno novim okolnostima u kojima se zateknu u zatvoru.
Evo jedna od tih stvari isto već se spominjalo istražni zatvorenici koji su u istražnom zatvoru i koji moraju biti zajedno sa kažnjenicima unutra, jedna od stvari je to da recimo ovaj famozni zatvor u Zagrebu da on nema mogućnost da ljudi rade, nema nekoliko oblika radionica, nekoliko vrsta rada koji ljudima pomaže. Ljudi su stvarno osuđeni da 22 sata dnevno, osim dva sata šetnje da su stvarno i da razmišljaju o užasu, a uzmimo u obzir to da su tu još uvijek zapravo nepresuđeni ljudi i da je vrlo velika mogućnost da među njima ima i nevinih.
Zatim rad tih zatvorenika je samo ove godine donio 33 milijuna 854 tisuće kuna, međutim tog nigdje nema precizirano na koji način se taj novac i gdje vraća. Osobno sam u Lepoglavi vidio da se to stvarno vraća i vidio sam, ali ne vidim zašto to ne bi bilo u izvještajima.
U Lipovici moji kolege isto tako rade i to u okviru ovih programa koji su upravo sada završili prošle godine, trogodišnji projekti, što mislim da je dobro da se rade trogodišnji projekti za takve udruge, pogotovo što je novac za takve projekte udruga koje rade i koji pomažu resocijalizaciji ljudi u zatvoru da je to novac koji dolazi taj postotak koji se uzima od profita od lutrije hrvatske.
Uzmimo u obzir taj zakon je svakako dobar zato što kada pogledamo situaciju u bilo kojem kvartu u Zagrebu, ali i u manjim gradovima, a to je da je obično u jednoj ulici i u centru tri, četiri sportske kladionice i da je to možda jedno od glavnih rekao bih gotovo to je industrija, da treba to tako reći. Ali jako dobro znamo ako se ja zadužim da tu dečki će meni rado pomoći da se i kod njih zadužim i onda dolazi cijeli ovaj lanac problema koji na kraju završava. Podržavam ove trogodišnje pogotovo za udruge kao što su Skribunauti.
Ispričavam se za produženje, oprostite.
Evo s ovim smo iscrpili kompletnu raspravu.
Zaključujem raspravu, glasovat ćemo kada se steknu uvjeti.
Sutra nastavljamo u 9,30 Izvješćem o radu pravobraniteljice za djecu za 2019. godinu.
Ugodno popodne.
SJEDNICA PREKINUTA U 13:42 SATI

28

  • Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2019.
16.10.2020.
Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2019. godinu. Podnositelj je Vlada, rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskog matičnog radnog tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak: „Prihvaća se Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2019. godinu.“
Tko je za?
Tko je suzdržan?
Tko je protiv?
Utvrđujem da glasovalo 97 zastupnika i zastupnica, 80 za, 16 suzdržanih, 1 protiv te je donesen zaključak kako ga je predložilo matično saborska radno tijelo.
PDF