Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 3

PDF

22

  • Prijedlog zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, prvo čitanje, P.Z.E. br. 33
07.10.2020.
Idemo na sljedeću točku dnevnoga reda:

- Prijedlog Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, prvo čitanje, P.Z.E. br. 33;
Predlagatelj je Vlada RH na temelju čl. 85. Ustava RH i čl. 172. Poslovnika Hrvatskoga sabora. Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za financije i državni proračun. Želi li predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje? Želi, dat ćemo vam prigode da popijete malo vode, poštovani državni tajnik Stjepan Čuraj, izvolite još jednom danas.
Zahvaljujem uvaženi potpredsjedniče. Dakle, Prijedlog Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava u sklopu istoga paketa u kojima je bilo ranije riječi, dakle, samo kratko da kojim se nastavlja daljnja reforma bankovnog sustava EU s ciljem da se jača sposobnost banaka da podnesu moguće šokove, sve one rizike o kojima smo pričali, sa ciljem da očuvanje financijske stabilnosti i jačanja kapitalnih potreba banaka i mjere za poboljšanje kreditnih sposobnosti samih banaka, tu samo također, imali dosta zamjerbi, odnosno mogućnosti da banke sudjeluju više u samom gospodarskom oporavku.
To i je jedna od intencija EU, dakle, ove dvije uredbe i svije direktive također, korespondiramo u naše zakonodavstvo.
Prije svega ovim se ne radi o izmjenama i dopunama nego ovdje se radi o novom zakonu. Ono što je dobro također napomenuti uvodno da jedna od razloga isto također je od izmjena postojećeg okvira za sanaciju je implementacija TLAC standard odnosno Total Loss-Absorbing Capacity dakle mogućnost koliko ukupan gubitak se može apsorbirati od strane samih kreditnih institucija koje se zapravo inkorporira u zakonodavstvo EU. Prije svega on zahtjeva od globalno sistemskih važnih institucija kontinuirano održavanje dostatnog iznosa obveza za pokriće gubitaka i dokapitalizaciju institucije u sanaciji.
Ono što je bitno i ovdje napomenuti naš ulazak u europski tečajni mehanizam koji nam upravo otvara ove mogućnosti jedinstvenog ne sada više nadzornog, sada govorimo ovdje konkretno o sanacijskom mehanizmu ili Single resolution mechanism SRM, dakle on upravo omogućava da se sve odluke povezane s sanacijskim pitanjem na razini bankovne unije donose centralizirano, neovisno i efikasno. Posebni su slučajevi sanacije prekograničnih grupa kada je potrebno koordinirano djelovanje više sanacijskih tijela. Dakle, prevedeno ako očigledno to i treba imamo matice, imamo vlasnike naših banaka u kojima se njihove sanacije ne smiju sagledavati posebno samo za jednu državu članicu nego za sve tamo gdje obavljaju svoje gospodarsko djelovanje.
Dakle, apsolutno njime minimiziramo trošak koji bi snosili porezni obveznici i nastoji se svesti na minimum učinak prelijevanja na šire gospodarstvo. Mislim da je ovo apsolutno bitno kod ovih današnjih izmjena jer je to ovaj motiv svih ovih izmjena i ovog novog zakona da se upravo minimalizira to prelijevanje i učinak sami na šire gospodarstvo.
Samim jedinstvenim sanacijskim mehanizmom osigurava se centralizirani mehanizam za sanaciju svih kreditnih institucija s poslovnim nastanom u državama članicama sudionicima, a centralizirana ovlast za sanaciju uspostavljena je i povjerena jedinstvenom sanacijskom odboru tzv. Singl resolution bord SRB i nacionalnim sanacijskim tijelima.
Dakle, kao što smo imali pitanje nadzora, izravnog nadzora, neizravnog, ovdje također imamo i dalje uključenost sanacijskih tijela o kojima ćete kasnije i čuti na način na koji je to predloženo ovim zakonom. Dakle, ništa mi se ne odričemo nego zapravo dobivamo.
S ciljem osiguravanja ujednačenog financiranja sanacije uspostavljen je taj jedinstveni sanacijski fond. Vi znate da kod naše Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka već postoji određeni fond za sanaciju, ovdje ima taj jedinstveni sanacijski fond Single resolution fund SRF kojim upravlja upravo ovaj spomenuti jedinstveni sanacijski odbor.
Što se tiče samog punjenja on se puni prvih 8 godina od osnutka, dakle od 2006. do zaključno sa krajem 2023. uplatom kreditnih institucija sa ciljem postizanja ciljane razine od najmanje 1% iznosa osiguranih depozita svih kreditnih institucija unutar bankovne unije. Tako da se procjenjuje da bi to trebalo biti zaključno s 31. prosinca 2023., '20.-'23., ukupno stanje sredstava bi oko 40 milijardi EUR-a.
Dakle, na nadalje što se tiče najbitnijih novosti u ovom zakonu utvrđuju se pravila, postupci i instrumenti za sanaciju subjekta, ovlasti i zadaci sanacijskih nadležnih tijela te upravljanje, financiranje i korištenje sredstava sanacijskog fonda.
Ciljevi sanacije i načela na kojima se temelji prijedlog zakona odstupaju od ciljeva te načela važećeg zakona. Ponajprije načela da vjerovnici ne trpe veće gubitke od onih koje bi pretrpjeli da je nad institucijom ili subjektom bio proveden stečajni postupak. Dakle, rezultat sanacijskog postupka ne smije dovesti u lošiji ili odnosno gori položaj vjerovnike nego da je proveden stečaj.
Novosti se najvećim dijelom odnose na izmjene pri utvrđivanju minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i podložne obveze, tzv. real zahtjev. Inače možda sam propustio to reći u odgovoru na konstataciju uvažene zastupnice Orešković da svaki zakon ima i svoj pojmovnik na početku gdje su upravo detaljnije određeni izrazi, kratice, određuju ne samo iz pitanja sad ovoga konkretno Ministarstva financija nego svih zakona koji dolaze pred nama tako da je dobro koristiti se tamo malo pogledati pa možda budu neke stvari i jasnije.
…/nerazumljivo/… zahtjev se utvrđuje individualno, dakle za svaku banku pojedinačno ovisno o sanacijskoj strategiji, a sastoji se od 2 komponente, iznosa za pokriće gubitka, dakle iznos gubitka koji treba pokriti pri sanaciji i iznosa za dokapitalizaciju.
Dakle, s ciljem naglašavanja važnosti ispunjavanja upravo tog zahtjeva predlaže se da u slučaju svakog neispunjavanja …/nerazumljivo/… zahtjeva sanacijsko tijelo preuzme odgovarajuću mjeru vodeći pri tom računa o mjerama poduzetim od strane nadležnog tijela. Kako bi se osigurala transparentna primjena real zahtjeva predlaže se obveza dostave izvješća po iznosu regulatornog kapitala i ostalih obveza podložnih za unutarnju sanaciju kao i obvezu redovne javne objave.
Inače, ovim zakonom su predviđena i određeni sanacijski instrumenti gdje bi voljeli istaknuti uz instrumente prodaje, prijelazne institucije, odvajanje imovine i instrument unutarnje sanacije. To je je tzv. bail in upravo koji se veže na ove regulatorne zahtjeve što se tiče samih sredstava koje je potrebno pojedina kreditna institucija držati sukladno svojoj sanacijskoj strategiji. Naime, iz krize 2008. kad je rješavanje i spašavanje kreditnih institucija najčešće završavalo …/nerazumljivo/… odnosno korištenjem novca poreznih obveznika sada se želi time doskočiti da određeni, da određeni iznos sredstava kreditne institucije moraju držati kako bi upravo te sanacije bile napravljene vlastitim njihovim sredstvima tzv. …/nerazumljivo/… kako bi opet kažem smanjili rizik korištenja novca poreznih obveznika, a time i samog poslovanja subjekta da ne bi došlo do bilo kakvog prelijevanja na građane odnosno na gospodarstvo.
Dakle, i ono što je također bitno i po meni mislim da je jedno od uma ovoga zakona da uzevši u obzir postojanje više sanacijskih tijela u RH te situaciju koja je uspostavom bliske suradnje sa Europskom središnjom bankom kojom smo imali primjere navoditi, RH postaje država članica sudionica u jedinstvenom sanacijskom mehanizmu, … da HNB preuzme ovlast za izvršenje sanacija nad kreditnim institucijama. Dakle, praktički time bi se utvrđena nova podjela sanacijskih ovlasti prema kojom ne samo HNB ali prije HNB bi bilo sanacijsko tijelo za kreditne institucije, a tu govorimo i o onoj strategiji. Dakle planiranje i provođenje sanacija Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odnosno HANFA bi bila sanacijsko tijelo odnosno predloženo da bude za investicijska društva, također isto za planiranje i provođenje, a Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka odnosno DAB je tijelo koje vodi Nacionalni sanacijski fond te upravlja Fondom osiguranja depozita prema zakonu.
Dakle zaključno, ovim se prijedlogom nastavlja dalje usklađenje zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU i smatramo da osim što će se uspostaviti suradnja i sa jedinstvenim sanacijskim odborom na razini Europske središnje banke primarno je bilo potrebno osigurati da institucije raspolažu sa dostatnim kapacitetom pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kako bi se osiguralo neometano i brzo pokrivanje gubitka te dokapitalizacija u slučaju sanacije s minimalnim utjecajem na porezne obveznike i financijsku stabilnost.
Zahvaljujem.
Hvala lijepa.
Imamo tri replike, prva je poštovana zastupnica Anka Mrak Taritaš.
Izvolite gospođo Mrak Tariitaš.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Sabora.
Uvaženi državni tajniče.
Ja imam jedno tehničko pitanje, dakle mi imamo u raspravi dva zakona i do sada smo odnosno svi koji su govorili su rekli da bi bilo dobro da je objedinjena rasprava, ali što je tu je. S tim što ste za prvi zakon odlučili ići u izmjene i dopune, a za ovaj zakon koji je na snazi od 2015. godine ste se odlučili ići za novi zakon, a ne u izmjene i dopune. Što je bio razlog? Zašto ste napravili tu razliku?
Dakle, zakon koji smo već raspravili bile izmjene i dopune Zakona o kreditnim institucijama, a sada imamo novi zakon, što je bio razlog?
Hvala.
Hvala vama.
Odgovor na repliku, izvolite.
Zahvaljujem vam na tom pitanju.
Zbog boljeg normativnog pravnog uređenja samog zakonskog okvira, zapravo zbog samih opsega i suštine izmjena. U prethodnom zakonu su izmjene išle konkretno po pojedinim člancima koji su bili jasno strukturirani, koji su se nadopunjavali pojedini pojmovi mijenjali, ovdje radimo ipak o suštinskim izmjenama kako bi onda dobili jedan kvalitetni čistopis i zbog važnosti samog zakona zbog provedbe sanacije smatrali smo da je bitno ići u novi zakon kako bi imali kvalitetniju normativno pravno uređenje tematike.
Hvala lijepa.
Sljedeća replika poštovani zastupnik Boris Lalovac.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče.
Evo čisto da vidim da li sam ja dobro razumio, a mislim da ste vi to tako i rekli, znači 50% banke su tržišta u Hrvatskoj su vlasnici Talijani, ukoliko se sada dogodi nekakav problem u budućnosti s nekim talijanskim bankama, do sada je bilo da bi one mogle do sada parcijalno rješavati svoj problem štediša u Italiji, a ostaviti na cjedilu štediše u Hrvatskoj. Ovim zakonom se sada to objedinjava i kaže da jedinstveni sanacijski mehanizam da se ne mogu samo sanirati štediše u Italiji nego i štediše u Hrvatskoj. I u tom kontekstu mislim da je ovaj zakon doprinos hrvatskim štedišama i depozitima.
E sada pitanje, da li sam ja to dobro razumio i to je zapravo prava suština donošenja ovog zakona da nema mogućnosti neke bankarske krize u nekoj zemlji članici da se to prevali na drugu zemlju.
Hvala lijepa.
Hvala vama.
Odgovor na repliku.
Zahvaljujem uvaženi potpredsjedniče.
Upravo tako uvaženi zastupniče, najjednostavnije tako kako ste vi rekli, dakle sada se promatra sve podružnice, sve gospodarske aktivnosti određene banke i vlasnika određenih kreditnih institucija na razini cijele EU. Ne može se dogoditi u jedinstvenom sanacijskom odboru da je nešto rađeno selektivno samo za maticu, a ne u zemlju koje te sve banke pružaju svoje usluge odnosno obavljaju gospodarsku djelatnost. Dakle, tu u pravilu se radi na razini EU i sada su svi jednaki bez obzira gdje poslovali.
Hvala lijepa.
Sljedeća replika poštovana zastupnica Katarina Peović.
Evo još jednom malo tonova koji nisu baš tako optimistični prema ovom zakonu. Ono što ste ovdje htjeli s ovim zakonom je nekakva sanacija kreditnih institucija, osiguravanja sigurnosti i zvuči prilično lijepo i ovo što čujem ovo od kolege Laloca. No ono što ste dali u svom odgovoru meni upućuje da tu ima niz drugih problema, a to je rekli ste da je Riječka banka primjer koji pokazuje da bismo trebali još više kontrole ili u prijevodu autokolonijalnog pristupa gdje nas kontroliraju izvana.
No Riječka banka je upravo primjer koji pokazuje da nikakva kontrola ne uspijeva i nije učinkovita jer je u vrijeme Riječke banke znači bio na djelu mehanizam Bazel 2 koji je već bio unaprijeđen mehanizam BAzel 1, sada imamo BAzel 3, ali mi možemo tih bazela imati koliko god hoćete opet kada dođe do krize ništa se supstancijalno ne rješava.
Hvala vama.
Odgovor na repliku.
Zahvaljujem uvaženi potpredsjedniče.
Uvažena zastupice.
Dakle, Riječka banka je bila 2006. godine ako me pamćenje dobro služi, u pravilu mi upravo i s ovim jedinstvenim i nadzornim i sanacijskim mehanizmom osiguravamo da ne samo naše domaće banke kojih nema nažalost puno, nego upravo i vlasnici naših banaka koji ovdje rade, moraju provoditi striktne mjere … smanjenje procjena rizika kako bi upravo izbjegli nemile događaje.
Naravno da same mjere koje su od 2006. do sada donesene sigurno su doprinijele i same takve situacije su doprinijele poboljšanju normative i regulative rada banaka, tako da ne vjerujem da bi se tako nešto moglo ponoviti s obzirom i upravo s ovim izmjenama koje radimo.
Hvala lijepa poštovani gospodine državni tajniče Čuraj. Možete na svoje mjesto. Sukladno Poslovniku trebam pitati predstavnike izvjestitelja odbora želi li uzeti riječ?
Ako ne, otvaram raspravu, dobro je bit će muško.
Prva će u ime Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka govoriti poštovana zastupnica Katarina Peović.
Dobar dan svima.
Dakle, moramo reći jasno da je ovo opet mehanizam koji omogućuje da ako banke same dođu u situaciju uz sve ono što je prethodni zakon omogućio, ovaj sanacijski mehanizam je dodatna, jel kako se kaže, poluga da se ne desi bankarska kriza.
Ovdje se regulira sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava. I ovaj zakon predstavlja usklađivanje sa europskom, kako se to kaže, pravnom stečevinom koju propisuje Europska komisija u segmentu poslovanja kreditnih institucija, banaka i drugih institucija.
Također, i ovaj zakon i njegove izmjene stoje u funkciji nastojanja i HNB-a i vlade da Hrvatska uđe u Eurozonu. Tako je i ovo sastavni dio procedure za ulazak RH u Europski tečajni mehanizam 2, ERM 2, a to je korak za ulazak u Eurozonu. Zato ovdje opet treba upozoriti da to zapravo znači korak dalje prema tome da se odustane od vlastite valute i formalno odbaci mogućnost postizanja čak i minimalnog stupnja monetarnog suvereniteta i proaktivnog korištenja poluga monetarne, tečajne i kreditne politike.
Treba ponoviti da ulaz Hrvatske u Eurozonu i odbacivanje vlastite valute društvena većina nije nigdje izglasala i da HNB i vladajući provode korake za ulazak u Eurozonu koji nisu nigdje demokratski legitimirani. HNB nije pod javnom i demokratskom kontrolom i čini se da bilo kakav demokratski upliv i kontrola njihovog rada se odbacuje i ne potiče, a kamoli provodi. To je i razumljivo zato jer HNB, a onda i domaće komercionalne banke upravo provode politike koje nisu sukladne hrvatskim razvojnim potrebama, a svakako ne interesima radne i društvene većine.
I ovdje se koriste riječi otpornost, otpornost prema šokovima, a sve kroz daljnju implementaciju preostalih elemenata regulatornog okvira prihvaćenom baselskom u Baselskom odboru za nadzor banka i Odboru za financijsku stabilnost. Ta nova regulacija ili tzv. sad Basel 3, jel regulatorni okvir bi trebao navodno osigurati bolju kontrolu poslovanja financijskih kreditnih institucija i njihovo upravljanje rizicima odnosno kako se to lijepo kaže smanjiti stres i kako se to lijepo kaže otpornost na šokove u slučaju krize, te da se u slučaju krize ne prelijevaju gubici.
No, ajmo podsjetiti još jednom, prema izvješću Europske središnje banke, banke kod nas nisu nikako pod stresom, već su pod stresom građani koji ih obilato snabdijevaju i muku muče s otplatom kamata i svih drugih ogromnih lihvarskih nameta.
Ponovo treba navesti primjere koji opovrgavaju navodnu otpornost banaka, novi regulatorni okvir nije uspio spriječiti slučajeve poput danske banke gdje su u periodu od '12. do '16. putem njezine estonske podružnice izvršila pronevjera od otprilike 235 milijardi EUR-a.
Na sličan način se prije svjetske financijske krize uvjeravalo u pouzdanost i vjerodostojnost regulacije nadzora financijskog sustava, znači poznati krize 2007. i '08.g. se uvjeravalo u pouzdanost sustava sukladno regulatornom okviru Basel 2 gdje su najuglednije rejting agencije, revizorske kuće davale najviše kreditne rejtinge i ocjenjivale kao najmanje rizične plasmane najvećih banaka s Wall Streeta od kojih je krenulo pucanje balona na tržištu hipotekarnih kredita, pa zatim i velikih europskih, posebno njemačkih, francuskih banaka čiji plasmani su se pokazali visokorizični i nenaplativi.
Treba također podsjetiti i da je HNB u okviru tog regulatornog režima Basel 2 također bila, pa joj svejedno, dakle je se desila propast riječke banke gdje je njezin diler napravio joj gubitak od 100 milijuna dolara da to nitko, pa ni HNB nije primijetio. No, istovremeno je predsjednik uprave riječke banke Ivan Štokić dobio nagradu za najboljeg menadžera godine i isplatio si bonuse.
Evo sad čujemo da je Todorić pušten na slobodu, apsolutno nema nikakvih konzekvenci za bilo kakvu aktivnost koja nije, koja nije u skladu sa zakonom.
Također u slučaju Hypo Alpe-Adria banke HNB nije ukazivao da su se dešavale malverzacije u koje su bili uključeni najviši politički dužnosnici poput Sanadera, Pašalića, Zagorca i drugih.
Dakle, kritičari upoznati s problematikom regulacije kontrole financijskog sustava upozoravaju da su nova regulatorna pravila tek nadogradnja prethodnih pravila i da ne osiguravaju veću otpornost i zaštitu u situacijama sistemskih kriza i ne rješavaju problem inherentne financijske nestabilnosti kapitalističkog sustava.
No očigledno da moramo dočekati novu financijsku krizu kako bi se uvjerili da bolja regulacija financijskog sustava ne može proizaći iz prepuštanja tehnokratima da smišljaju nove Basele dakle, već i stavljanja financijskog sustava pod javnu i demokratsku kontrolu.
Izmjena Zakona o kreditnim institucijama i Zakon o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava naizgled osigurava veću robusnost i otpornost financijskih institucija, a zapravo dodatno produbljuju negativnu ulogu koje domaće banke i ostale financijske institucije igraju s obzirom na hrvatske razvojne potrebe.
Naime, navedeni zakoni ničime ne utječu na promjenu postojeće nepovoljne kreditne politike tzv. domaćih banaka, ne utječu na krajnje ograničavajuće uvjete financiranja domaćih poduzeća zbog čega smo na prethodnoj isto tako sjednici imali temu jamstvenog fonda koji se, kojim se i priznaje da te iste banke neće financirati malo i srednje poduzetništvo ako im se ne osiguraju jamstva za kredite.
Tako ni navedeni zakoni neće utjecati na kreditne politike kako bi doprinosile ciljevima povećanja stope zaposlenosti, razvoju strateških privrednih sektora itd.
Umjesto toga ovi zakoni prvenstveno brinu i to treba jasno reći, o zaštiti imovine bogatih vjerovnika, a kako stranih tako i domaćih gdje skoro 50% štednje da se razumijemo drži samo 2% štediša u Hrvatskoj, brine o tome da ubire velike marže i višekamatne stope na kredite nego u zemljama njihovih matica, makar je naplata kreditnih plasmana podjednako visoka, što znači da nema većeg rizika koji bi opravdao veće kamatne stope, da izvlače godišnje više milijardi kuna dobiti iz Hrvatske itd.
Ovim se zakonima uistinu ništa drastično ne mijenja, ali on ukazuju na neke činjenice o bankama i EU kolonijalnoj poziciji tranzicijskih država unutar EU. Ovom usklađivanju našeg zakonodavstva s direktivama EU je cilj navodno očuvanje otpornosti europskog bankovnog sustava uz daljnje jačanje sposobnosti banaka da podnesu moguće šokove, domaće institucije vrše nadzor i o svemu obavještavaju Europsku središnju banku kao nadležnu koja od sada nadgleda naše kreditne institucije.
Tu se također spominju različite raspodjele zaštitnih slojeva kapitala, kao mjere za očuvanje kapitala koji pokriva rizike financijskog poslovanja.
No jedna od tih kolonijalnih politika koja je vidljiva kada stvari pogledamo malo kritičnije je povrat na imovinu (return on assets) znači ROA kao neku tradicionalnu mjeru ako gledamo profitabilnosti banaka, vidljivo je da se stopa drastično razlikuje među skupinama zemalja s time da su generalno u zemljama iz kojih potiču banke stope povrata puno manje 200 do 300% nego u tranzicijskim zemljama.
Uzmimo primjer Hrvatske i Italije, ovdje imate označeno tu je Hrvatska, ovdje Italija jer su naše najveće dvije banke zapravo Talijanske. ROA je u Hrvatskoj 1,4% dok je u Italiji 0,4% to je u biti 350% razlile. Je li onda to svrha nadzora od strane EU, je li tu zaštita interesa Hrvatske ili bogatih zemalja centra? Zašto su kamatne stope u nas više nego u Njemačkoj, a profit naplata potraživanja kredita je stalan, isto kao u Njemačkoj?
Polazi se naravno od pretpostavke koja omogućava ekstra profite zbog kojih su banke i došle u nas. Ta pretpostavka ničim nije dokazana, taj ugodan položaj koje su banke stekle godinama legalne pljačke se i dalje pokušava održati na način da se smanjenje prihoda od kamata pokušava nadoknaditi tako da sada odjednom sve banke dižu cijene naknade za pružanje usluga, u čemu opet naravno prednjači ZABA odnosno talijanski UniCredit koja je digla cijenu usluga za 50% u jednom potezu.
Boris Vujčić sjetimo se svojedobno je rekao da svaki pekar ima pravo odrediti cijenu kruha, a kupac bira slikovito ilustrirajući činjenicu da banke imaju pravo same određivati visine naknada, a klijentima je da se odluče s kojom će od njih poslovati.
Činjenica da HNB ne regulira niti ono što bi trebao da zaštiti građane i teško je za vjerovati da će to se poboljšati ovim izmjenama. Upravo ovako kako je Vujčić rekao, sama banka autonomno određuje koje su visine njezinih naknada.
Umjesto ovakvih zakona korjenita promjena bi bila okretanje i to treba reći u ovakvom obliku, okretanje od financijalizacije ekonomije do socijalizacije financija. Znači šta to znači? Da se umjesto visoko financijalizirane ekonomije koja brine samo za zaštitu najbogatijih, banke okrenu prema socijalizaciji financija, socijaliziranju svojih ciljeva da banke stvarno budu poluga razvojnih politika u korist društvene većine, a ne da cijede visokim kamatnim stopama građane.
Hvala lijepa.
Sljedeći će u ime Kluba zastupnika SDP-a raspravljati poštovani zastupnik Boris Lalovac.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče sa suradnicom.
Pred nama se danas nalazi ovaj drugi zakon koji smo rekli da ga je trebalo raspravljati kao paket. Da li ovaj zakon danas tu raspravljamo, da li šta donosi dobro Hrvatskoj ili ne donosi to je ono bitno što je za građane i u kojem konkretnom slučaju dobro donosi.
Ne znam da li se sjećate do 2008. godine koliko je bio iznos osigurane štednje? Vjerojatno se malo tko sjeća. Do 2008. godine kada je bila velika financijska kriza bilo je 100.000 kuna, 100.000 kuna je bio iznos osigurane štednje hrvatskih štediša. Onda između 2008. do 2013. je taj dio od 2008. povećan na 400.000 kuna, a zadnjih izmjenama 2013. godine kada smo pristupili europskom jedinstvenom tržištu taj iznos osigurane štednje je podignut na 750.000 kuna je negdje okvirno 100.000 eura.
Znači sami sustavi osiguranja depozita u zadnjih 10, 12 godina idu u korist hrvatskih građana, povećavaju se iznosi osigurane štednje sa 100.000 kuna na 750.000 kuna. Znači Europa je postavila standarde za sve zemlje članice je postavila da je to 100.000 eura. I onda je postavila drugi kriterij o kojem je ovdje uvodno bilo govoreno, da ukoliko se dogodi do prelijevanja krize iz jedne zemlje u drugu zemlju, iz jedne banke u drugu banku, a znamo da je poslovanje financijskih institucija globalizirano, da se u tom kontekstu postupa jedinstveno, što znači da se ne može ići u spašavanje štediša u Italiji, a da ostanu sa strane štediše u Hrvatskoj. I to je ona dobrobit ovog zakona, kolikogod neki to htjeli opovrgnuti ili kolikogod neki željeli da napadamo ovaj zakon.
Pokušavamo govoriti o činjenicama, a ovo su činjenice kolikogod se neko želi služiti populizmom i bilo dobro danas govoriti kako treba sve nacionalizirati.
S druge strane ovi zakoni konkretno donose dobit doprinos hrvatskim građanima. Trenutno za sanaciju financijskih institucija, a imali smo dvije sanacije i znamo kakve su sanacije bile do 2000. godine, znamo kakve su bile sanacije da su sve išle na teret hrvatskih građana i znamo da je od ovih 300 milijardi kuna 30 milijardi kuna javnog duga u sanaciji financijskih institucija.
I to znamo, jel tako? I sad netko i dan danas brani ono što nije, što nije bilo tada dobro jel nismo mogli pristupiti europskim mehanizmima.
Danas kad pristupamo europskim mehanizmima, kada se stoga više neće ulaziti u javni dug, sanacija banaka i nečija zaigranost, sad to ne valja. Ali argumentima treba reć zašto to ne valja, al tu argumenata nema, nego populizam.
Trenutno u Hrvatskoj za sanaciju banaka i vi ste ovdje dobro rekli, imali smo za šibensko područje jednu jako važnu banku, Jadransku banku i uspjela je sanirano bez ikakvih štetnih posljedica za šibensku županiju, za građane Šibenika itd. Jesu svi isplaćeni u tom jednom kontekstu? Jesu zato što je funkcionirao u tome kontekstu sustav osiguranja depozita. A sjećamo se brojnih hrvatskih građana, prije 2000.g. koji nikad nisu naplatili svoja potraživanja.
Što je ono druga, druga određena prednost?
Znači ulaskom u jedinstveni mehanizam osiguranja depozita skraćuje se i vrijeme isplate naknade ukoliko dođe do propasti banke, jel.
Sjećamo da u prošlosti da se znalo i do godinu dana čekati da bi vam neko mogao isplatiti vašu štednju, do godinu dana se znalo čekati, neko nije ni dočekao isplatu svoje štednje, jel.
Sustavom osiguranja depozita taj dio se skraćuju se rokovi. Do 2020.g. čini mi se da je bilo negdje možda 14 dana, do 2024.g. zakonskom regulativom će se dovesti u rok 7 dana. Znači, ukoliko bilo koja banka propadne, u roku 7 dana će vam isplatiti novac, isplatiti novac. Jel to dobrobit za hrvatske građane, jel? Ja mislim da je, da ne morate uopće brinuti o tome hoće li se ta banka dalje i kako naplatit, zato što postoji sustav osiguranja odnosno uplate banaka ukoliko se dogodi takav štetni događaj. Mislim da je danas negdje ovdje neko krivo reko da uplaćuju hrvatski građani, ne uplaćuju hrvatski građani ništa, uplaćuju same banke u sustavu osiguranja depozita i on je, mislim po zadnjim podacima koje sam uspio pronaći, banke su do sad uplatile 5,5 milijardi kuna sustavu osiguranja depozita i na te neke depozite od 192 milijarde kuna, kako je, kolko je bilo 2018.g. iznosilo je blizu 3%, što je puno više iznad prosjek kolko zapravo govore, nalaže EU. Znači, ako smo negdje oko 220 danas milijardi kuna, što znači oko 6-7 milijardi je uplaćeno, uplaćeno novaca od strane banaka ukoliko bi se dogodio nekakav štetni događaj.
Kako se mogu uplaćivati te štednje? To je dio kako funkcionira DAB. Možete samo na dva načina kako se osiguranje uplate depozita. Unaprijed, ex ante, znači unaprijed se uplaćuje, pa se ako se dogodi nekakav događaj već imate određena sredstva i ex post, kada se dogodi nekakav štetni događaj.
Kakav je Hrvatska izabrala model?
Hrvatska je izabrala model ex ante, unaprijed se uplaćuju sredstva i mislimo da je to dobro. Neke zemlje imaju ex post, neke zemlje imaju kada se dogodi štetni događaj onda se tek uplaćuju određena sredstva. Međutim, tada se zakonske regulative …/Govornik se ne razumije/…mislimo da je to dobro, da se unaprijed odvaja jedan dio u dobrim vremenima kada se novaca uspije akumulirati da se uplati u taj nekakav fond za osiguranje, za osiguranje štednje, jel i mislimo da je to dobro. Znači, ne možemo, ne možemo se služiti svakojakim populizmom, možemo reć ono što nešto ne valja da se treba popravit, al ako je nešto dobro onda je nešto dobro ljudi moji il ne znamo bolje, ako neko zna bolje nek predloži netko to, to bolje.
Tako da ovi konteksti i formiranje jedinstvenog sanacijskog mehanizma koji će na razini EU funkcionirati na razini negdje 40 milijardi EUR-a, koji će pokrivati sve štediše unutar EU i zbog toga onaj prvobitni zakon, znači prvo Europska centralna banka želi nadzirati sve te financijske institucije da bi se onda moglo uplaćivati iz sve te jedne, jedne te kase koja će ići iz sanacijskog mehanizma i zato je to, zato su to spojene posude, jel. Nitko ne može znati, u prošlosti su se događali mnogi padovi i zapravo pad gospodarstva i osiromašenje građana prilikom financijske propasti, pa su se države znale 10-tke godina oporavljati nakon propasti financijskih institucija.
Sada se dogodila korona kriza jedna od težih kriza. Međutim, ipak vidimo da su financijske institucije uspjele jedan dio otpornosti pokazati i da se nije, da nije kolabriro financijski sustav, da nije kolabriro, da je on tu i da mi već slijedeće godine govorimo kako trebamo izać iz krize, da trebamo gledati pozitivnije da ćemo izaći iz krize, da su depoziti, da su depoziti osigurani, da će banke i dalje uplaćivati taj iznos jer ja znam da banke vrše strašan pritisak i na ministra financija. Zašto? Da im smanji tu naknadu, da im smanji tu naknadu, jel. Zato što one smatraju da je taj dio naknade bi trebali dati dalje u gospodarstvo i ministar financija je za sada tu i kaže ne, ta naknada ostaje na tom i tom iznosu za osiguranje, za osiguranje depozita hrvatskih građana, jel. Najvažnije je bitno poslat bez obzira koliko neko to danas trivijalno govori, ali kad se dogodi panika onda sve ta panika uništava, uništava i gospodarstvo i štediše i poduzetnike i oporavci su dugotrajni, na desetke, desetke godina i generacije izgube da bi vratili tu stabilnost. I kolko god danas to izgledalo ovaj negativno da se govori o tome, ali stvarno stabilnost financijskog sustava i zbog javnih financija i zbog isplata mirovina i zbog štediša i zbog poduzetnika je nešto što ne smijemo zaboraviti i ne smijemo smatrati da je to trivijalno jel nas je povijest pokazala da to nije baš tako trivijalno, jel nas je povijest naučila da su to vrlo štetni mehanizmi i mi danas smatramo da je to normalno, da je to sve sigurno, a povijest nam je pokazala da nismo svaki put bili sigurni. I zato kad su neki zakoni u korist hrvatskih građana treba ih podržati bez obzira iz kojeg kluba dolazili i to je onaj dio parlamentarizma kada govorimo strukturno o nekoj stvari i kad neke stvari nevezano od kojeg dijela kluba zastupnika dolaze da ih podržimo jel su u korist hrvatskih građana i hrvatske ekonomije i zato će Klub SDP-a podržati ovaj zakon. Zahvaljujem.
Hvala vam lijepa. Samo zbog nas 12 ovdje u sabornici i onih koji nas prate, rekli ste da sanacijski fond osigurava štednju i da će u roku od 7 dana biti isplaćen vaš novac, je li tako? Proizvodnja futuro, je li tako? Samo treba kazati zbog onih koji nas prate da će to biti u visini iznosa koji se osigurava, je li? .../Upadica se ne čuje./... tako je, sve nakon toga će naravno, propasti.
Idemo dalje. U ime… .../Upadica se ne čuje./... pa dobro treba biti lukav. U ime Kluba zastupnika HDZ-a poštovani zastupnik Domagoj Ivan Milošević. Hvala.
Prije dosta godina ima od toga je gđa. Margaret Thatcher kad su je pitali za socijalizam rekla onu famoznu rečenicu, znate šta, jedini problem sa socijalizmom je što prije ili kasnije ponestane tuđih novaca. Da ponovim, prije ili kasnije ponestane tuđih para, a mislim da su primjeri poput Venezuele, hvala Bogu, ima ih sve manje, ovaj, prilično jasni.
Poštovani potpredsjedniče, državni tajniče, kolegice i kolege. Ja ću u ovoj drugoj točci danas nastaviti tamo gdje sam završio prvi put kad sam govorio, dakle zašto je cijeli ovaj odnosno kompleks ova dva zakona toliko bitno i zašto je sanacija koji se sada radi u ovom prijedlogu zakonu bitna. Dakle, nastojat ću pojasniti, banke nisu bilo koji biznis. Ja sam u politiku ušao iz biznisa, tamo negdje od '89. kao klinac sam počeo i ovaj, mislim da svima mora biti jasno, banke dominantno posuđuju i igraju se sa našim, dakle s tuđim novcem.
U svakom drugom biznisu, u svakoj firmi se čovjek igra sa vlastitim kapitalom. Nažalost sa poslom onih koji rade za njega, dobavljačima, kupcima, naravno, ali nema tu širinu odgovornosti za ljude koji su štedili, neki su štedili desetljećima, odvajali od plaće, da bi, kad propadne banka ostali bez svega, a to se događalo, hvala Bogu, to je prošlost, u prošlom stoljeću. Dakle, to je pod br. 1.
Pod br. 2. Mislim da je izrazito bitno, posebno, kao što je rekao kolega Lalovac, nakon poučaka iz protekle krize, one započete 2008., a to je da naši poreski obveznici ne plaćaju buduće loše upravljanje, preuzimanje rizika nekih uprava, dakle da tereti sanacije banaka ne ide na teret države, odnosno poreznih obveznika i na kraju, ne najmanje bitno, a to je brzina i transparentnost, tog postupka, sanacije banaka je dodatno na neki način jamstvo za povjerenje štediša u cjelokupni bankarski sustav svake države.
Sad mi dozvolite nekoliko rečenica reći o ovom prijedlogu zakona. Dakle paket mjera za smanjenje rizika, tzv. RRM paket, Rick Reduction Measures. Ja bih predložio samo resornom ministarstvu, da, ne samo, u ovom slučaju je to napravljeno, ali za sve ostale kratice, iz koji dolaze iz engleskih objašnjenja da imamo i hrvatski prijevod. Dakle paket mjera za smanjenje rizika. Paket je kojim se nastavlja: 1) daljnja reforma bankovnog sustava EU s ciljem očuvanja otpornosti europskog bankarskog sustava uz daljnje jačanje sposobnosti banaka da podnesu moguće šokove, 2) daljnja implementacija preostalih elemenata regulatornog okvira koji je prihvaćen u Bazelskom odboru za nadzor banaka i Odboru za financijsku stabilnost te očuvanje financijske stabilnosti jačanjem kapitalnih potreba banaka i mjera za poboljšanje kreditne sposobnosti banaka, odnosno smanjivanje opterećenja za manje banke, poboljšanje kapaciteta banaka za financiranje NSP-ova i infrastrukturnih projekata.
U sklopu, dakle, ovog paketa iz područja sanacija i kreditnih institucija i investicijskih društava, cijeli je niz uredbi, ja ih sad neću ovdje navoditi i direktiva. Ono što je bitno, a to je dakle da su države članice preuzele obveze sve ih unijeti u svoje nacionalno zakonodavstvo 28. prosinca ove godine. Jedan od razloga za izmjenu postojećeg okvira za sanaciju institucija i implementacija TLAC standarda-Total Loss-Absorbing Capacity, rekli bi to nekako hrvatski potpuni kapacitet za apsorbiranje gubitaka u zakonodavstvu EU. Taj je standard utvrđen od strane Odbora za financijsku stabilnost, zahtjeva od globalno sistemski važnih institucija kontinuirano održavanje dostatnog iznosa obveza za pokriće gubitaka i dokapitalizacije institucije u sanaciji.
Budući da ste TLAC standardom i minimalnim zahtjevom za regulatorni kapital i podložne obveze nastoji ostvariti isti cilj, ta se dva zahtjeva trebaju nadopunjavati unutar zajedničkog okvira. Primarno je potrebno osigurati da institucije raspolažu dostatnim kapacitetom pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kako bi se osiguralo neometano i brzo pokrivanje gubitaka te dokapitalizacije u slučaju sanacije s minimalnim utjecajem na porezne obveznike i financijska stabilnost. Dakle, izrada prijedloga Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava potrebno je prvenstveno radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva kao što sam već rekao, a potom i radi nove podijele sanacijskih ovlasti, budući da od datuma uspostave bliske suradnje s Europskom središnjom bankom RH postaje država članica sudionica u Jedinstvenom sanacijskom mehanizmu.
Prijedlog zakona predviđa i mogućnost primjene pojednostavljenih obveza u slučaju procjene da se propast institucije i provođenje redovnog postupka u slučaju insolventnosti ne bi negativno odrazila na financijska tržišta, druge institucije i cjelokupno gospodarstvo, danas nikad važnije s obzirom na recesiju u Europi i većem dijelu svijeta. I nadalje, uzevši u obzir postojanje više sanacijskih tijela te situaciju kojom ustavom bliske suradnje s ESB-om RH postaje država članica sudionica u Jedinstvenom sanacijskom mehanizmu, procijenjeno je da je opravdanim, da Hrvatska narodna banka preuzme ovlast za izvršenje sanacije nad kreditnim institucijama, HANFA nad investicijskim društvima. Dakle, podjela sanacijskih ovlasti u prijedlogu zakona je sljedeća.
HNB sanacijsko je tijelo za kreditne institucije, HANFA sanacijsko tijelo za investicijska društva i DAB tijelo vodi nacionalni sanacijski fond, upravlja fondom osiguranja depozita i ovlašteno za provedbu stečaja i likvidaciju banaka. Prijedlogom zakona nije predviđena obveza sanacijskog tijela za mišljenje Ministarstva financija i DAB-a o svakom sanacijskom planu, čime je ubrzan postupak usvajanja sanacijskog plana. Međutim, Ministarstvo financija i DAB dobivaju informacije za sve institucije koje su članice grupa kao članovi sanacijskog kolegija, a za sve institucije koje nisu članice grupa, sanacijsko tijelo im dostavlja potrebnu dokumentaciju.
Na kraju, dozvolite mi još jednom ponoviti i naglasiti da s obzirom na recesiju, s obzirom na izazove gospodarske prirode ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj EU i puno šire od toga jer ekonomija danas jest ono povezane posude, lijepo je hvala kolega da klimate dakle slažete se napokon jedanput, to je u redu, dakle trebat će nam, trebat će nam banke čvrste i stabilne kako bismo što prije se vratili u gospodarski rast, povratit radna mjesta koja eto hvala Bogu ove godine zahvaljujući prije svega mjerama Vlade i nikad bolje potrošenih rekoh već milijardu EUR-a za podršku radnih mjesta u privatnom sektoru zaustavili smo u tom smislu krvarenje. Naravno da će pritisak i dalje biti jer su ekonomije povezane ponovno posebno unutar EU. Da bismo to što prije učinili svi zajedno naravno prije svega Vlada RH bitan nam je stabilan financijski sustav, što niže kamate, što manji troškovi i zato je bitno da smo sačuvali investicijski rejting sa stabilnim izgledima i time osigurali niže kamate, nadam se u perspektivi još i niže.
Hvala vama.
U ime Kluba zastupnika Stranke s imenom i prezimenom, Pametnog i GLAS-a poštovana zastupnica Anka Mrak Taritaš.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvaženi državni tajniče sa suradnicom, kolegice i kolege nakon kolege Lalovca koji izađe za govornicu i lijepo objasni tako da svi mogu razumjeti o čemu je riječ je dosta teško govoriti, ali jednako tako treba upozoriti na nekoliko stvari. Ja bih možda počela s dvije stvari. Prva stvar je povijest je učiteljica života, ništa s nama neće započeti, nije započelo, ništa s nama neće ni završiti. Postoji još ona jedna kletva dao Bog da živiš u zanimljiva vremena, e to apsolutno smo sad svjesni kako to je. Kad sam rekla ono povijest je učiteljica života mi smo dosta skloni izaći za govornicu i govoriti kao da prije nas ništa nije bilo, pa nije tome baš tako. 2012. godine smo u siječnju mjesecu imali referendum koji je bio referendum u povijesti Hrvata, a to je o pristupanju EU. Na taj referendum je izašlo 43,51% birača i 66,27% je izglasalo da su spremni da Hrvatska odnosno podržavaju ulazak Hrvatske u EU i sve ono što ta EU znači, da EU između ostalog znači i EUR-o. Pri tom nemamo nikakav problem, da živimo i sve govorimo vezano uz EUR-o, da se šteti u EUR-u, da se nekretnine kupuju u EUR-ima, ali kad govorimo o EUR-u onda tu imamo problem i govorimo o tome šteta koja će biti ili neće biti. Pa mi smo 2012. odlučili se za EUR-o, a živimo da smo se odlučili za EUR-o i ovo je još jedan od zakona koji ide u tom smjeru.
Jednako tako ovo nije zakon, mi imamo zakon iz 2015., zakon koji je na snazi, zakon koji je u primjeni, zakon koji je i sad govorim o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, ovaj zakon mi čitamo na način da su određene stvari poboljšane i da su određene stvari jasnije. Pri tom ono što je u ovom zakonu, postoje 3 stvari koje su u ovom zakonu poboljšane, a to je vezano uz transparentnost, vezano je uz pojednostavljenje postupka, dakle uvijek se zalažemo u svim zakonima da budu pojednostavljenje postupka i u ovom zakonu smo i dobili to i ne samo pojednostavljenje nego i ubrzanje na način da, nema potrebe da čitam sve koje je zanimalo su pročitali, ali i način na koji institucija funkcionira i radi. Uvijek kad dođe, ima zakona koji tu u saboru izazivaju raspravu jer su djelomično svjetonazorni, imaju zakona koji su tehnički pa onda izazivaju nešto manje rasprave, iz ovog vidimo da je bez problema moglo ići objedinjena rasprava o ova dva zakona jer sve ono što su kolege rekli na prvom zakonu i sve što ćemo reći na drugom se je moglo reći jedan puta, ali takva odluka kakva je pa imaju, imamo priliku da netko govori više puta, veću minutažu i ostalo.
Uvijek trebamo razmišljati šta je konačni cilj zakona. Ako je konačni cilj zakona nešto što nam je prihvatljivo onda nam je prihvatljivo i u trenutku glasanja i tako trebamo i glasati.
Dakle, ovaj zakon u odnosu na postojeći nudi veću transparentnost, nudi ubrzavanje postupka, uvodi pojednostavljenje postupka, ali ono što je bitno za naše građane, dakle ja ovim svijetom hodam već dosta dugo i sad sam već u životnoj dobi kad ću se ovaj više sjećati što je bilo prije 20 godina nego što je bilo jučer i dobro se sjećam svih onih redova koji su bili pred bankama, dobro se sjećam svega onoga što su naši građani prošli s određenim bankama. Ovaj zakon omogućuje i olakšava život našim građanima. Ako on olakšava život našim građanima onda o tome trebamo tako govoriti i tako trebamo i u trenutku glasanja, glasati. Ako oni nude određenu sigurnost za štedne uloge, ako oni nude stabilnost sustava, dakle stabilnost je jedna riječ koju ja teško koristim jednako tako kao što teško koristim i riječ nekoliko riječi koje smo ovaj već zaista počeli koristiti u svakodnevnoj i ne upotrebljavati na odgovarajući način, ali živimo zaista u vrlo zanimljiva vremena. Živimo u vremena, u vremenima kad je Covid prisutan, to je činjenica, moramo živjeti s tim i moramo živjeti na taj način. Pri tom nema nitko tko će reći bez obzira na najave koje jesu do kad će trajati i kako će trajati. I nemamo nikakvu sigurnost da iza Covida-19 neće doći neki drugi sličan ili drugačiji Covid. I u tome trebamo živjeti. I u tome trebamo se i prilagoditi i jednako tako i trebamo se tako odnositi i prema zakonima koji dolaze u ovu sabornicu i o kojoj raspravljamo.
Ako imamo zakon koji će olakšati, ovaj zakon s jedne strane olakšava postupak, ali s druge strane zaista daje jednu sigurnost, pa u ova nesigurna vremena ajdemo ipak poslati građanima neku poruku da imamo zakon koji će na određeni način im nuditi sigurnost.
Hvala lijepo.
Hvala vama poštovana gospođo Mrak Taritaš.
Ovime smo iscrpili rasprave u ime kluba. Obzirom da se nije niko prijavio za pojedinačnu raspravu u ime predlagatelja još će nam se završno obratiti poštovani državni tajnik Stjepan Čuraj.
Izvolite gospodine Čuraj.
Zahvaljujem uvaženi potpredsjedniče.
Uvažene zastupnice i zastupnici.
Zaključno na kraju ovog paketa zakona koji su u prvom čitanju, dakle svi vaši konstruktivni prijedlozi će biti razmotreni naravno budući doduše da ih nije bilo stvarno što se tiče stvarnih tematike.
Međutim evo samo bih kratko iskomentirao odnosno osvrnuo se na iznesene neke od navedenih tvrdnji uvažene zastupnice Peović vezano je usporedbu stope prinosa sredstava ili mislim da je bio prinos sredstava ROA u odnosu na banke koje posluju u Hrvatskoj i van Hrvatske, treba samo napomenuti da je jedan od benefita ulaska u europski tečajni mehanizam i posljedično uvođenje eura upravo će biti smanjenje rizika, smanjenje aprecijacije, deprecijacije, transakcijskih troškova, valutnog rizika koji naravno su sadržani i u dijelu i čine sastavni dio određivanja kamatne stope.
S obzirom na naše trenutno financijsko tržište ti rizici donekle postoje, po meni možda i neopravdani, ali oni su razlog zašto neke stope su i veće tako da ulaskom u ovaj mehanizam i uvođenjem eura očekujemo i niže kamatne stope, time bi bila i sama dobit niža. Naravno, stopa prinosa i ne kapitala i sredstva odnosi se na same troškove i sami iznos kapitala koje pojedine banke imaju u svojim državama daleko su veće u odnosu na matice u odnosu na svoje podružnice.
Što se tiče rizika, to smo već spomenuli i Riječke banke. Uvaženi zastupnik Lalovac je vrlo dobro iznio i primjer koji sam ja naveo isto Jadranske banke kako funkcionira, što se tiče spomenuo je iznosa osiguranja štednje koji je rast sa 100.000 kuna na 100.000 eura, dakle trenutno ukupno depozita u Hrvatskoj ove godine otprilike imamo oko 357 milijardi, a od toga osiguranih 210. Sami Fond za osiguranje depozita je praktički na razini 1,5% i iznosi oko 5 milijardi kuna dok je recimo europski cilj 1%.
Što se tiče Fonda za sanaciju koji je također uvaženi zastupnik Lalovac spomenuo i koji je njegov smisao, samo tu treba reći da je trenutno udio Hrvatske u tom fondu europskom koji je trenutno na 40 milijardi, a trebao bi ići do 60 milijardi i onda stati, pa onda po potrebi se puniti je 90 milijuna eura, dakle to je ono nadovezivanje na onu priču gdje smo mi u financijskom smislu u odnosu na Europu.
Uvaženi zastupnik Milošević što se tiče samih pojmovnika prijevoda kartica apsolutno se slažem, mi smo se ovdje trudili se pojasniti sve što može, takva je materija kada prenosite određene direktive, pogotovo u materiji koja se kod nas ne koristi onda moramo se koristiti stranim nekim izrazima kako bi se točno znalo barem onaj dio stručne javnosti o čemu se govori.
I zato ja nemam tu mogućnost pojednostavljivanja i jednostavnijeg iznošenja stvari jer ovdje stvari prate i jedan dio stručne javnosti koji direktno radi po ovome zakonu, a tu se ne trpe onda neka prevelika pojednostavljivanja ili improvizacije.
I zaključno, uvažena zastupnica Mrak Taritaš spomenula je naravno i referendum kojim smo mi odlučili svoj put već prije. Još jednom bi se samo referirao zašto kompletan zakon, a ne pojedinačne izmjene, zbog ovih opsega samih izmjena, zbog toga što se ovime ispravljaju određene možda ajmo tako reći greške u prijenosu … iz prethodnih Direktiva EU parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih društava tako da imamo jedan čistopis, normativno pravno uređen jer je ovo materija koja to zaslužuje i mislim da je stav barem u prethodnim mandatima zastupnika bio da uvijek su pozdravljali kada se išlo sa kompletnim izmjenama zakona, a ne pojedinačnim jel on omogućuje i amandmane u drugom čitanju na cjelokupnu materiju, a ne samo onaj dio što se tiče izmjena.
Zahvaljujem vam na vašoj pažnji i svima koji su doprinijeli raspravi i svi koji su donijeli konstruktivne prijedloge svakako ćemo razmotriti do drugog čitanja.
Zahvaljujem.
Hvala vama gospodine državni tajniče i vašoj strpljivoj suradnici.
Ovime zaključujem raspravu po ovoj točki dnevnog reda, glasovat ćemo kada se steknu uvjeti.
Na samom kraju sjednice nekoliko servisnih informacija koje možete prenijeti kolegicama i kolegama. Dakle, sutra je četvrtak 8. listopada započet ćemo s radom u 9,30 sati i to točkom 1, a to je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akvakulturi, prvo čitanje, P.Z.E. br. 25.
Ovime zaključujem današnju raspravu. Želim vam ugodno poslijepodne. Hvala lijepa, vidimo se sutra.

SJEDNICA PREKINUTA U 14:21 SATI

22

  • Prijedlog zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, prvo čitanje, P.Z.E. br. 33
16.10.2020.
Prijedlog zakona o sanaciji kreditnih institucija investicijskih društava, P.Z.E. br. 33. Predlagatelj je Vlada RH, rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak: „1. Prihvaća se Prijedlog zakona o sanaciji kreditnih institucija investicijskih društava i 2. Sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta konačnog prijedloga zakona.“
Tko je za?
Tko je suzdržan?
Tko je protiv?
Utvrđujem da glasovalo 125 zastupnika, 109 za, 16 suzdržanih te je donesen zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF