Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 3

PDF

17; 18

  • Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o doprinosu između Europske investicijske banke i Republike Hrvatske vezano uz Paneuropski jamstveni fond kao odgovor na COVID-19, drugo čitanje, P.Z. br. 30
  • Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o jamstvu na prvi poziv između prvotnih jamaca i jamaca pristupnika koji pristupaju s vremena na vrijeme i Europske investicijske banke, drugo čitanje, P.Z. br. 31
01.10.2020.
Evo kao što smo prethodno odlučili sada ćemo provesti objedinjenu raspravu o sljedeće dvije točke, a to su:
- Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o doprinosu između Europske investicijske banke i RH vezano uz Paneuropski jamstveni fond kao odgovor na COVID-19, drugo čitanje, P.Z. br. 30,
- Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o jamstvu na prvi poziv između prvotnih jamaca i jamaca pristupnika koji pristupaju s vremena na vrijeme i Europske investicijske banke, drugo čitanje, P.Z. br. 31. Predlagatelj je Vlada RH na temelju Članka 85. Ustava RH i Članka 207. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Navedenim člankom Poslovnika propisano je da zakon, da se zakon kojim se, a u skladu s Ustavom RH potvrđuju međunarodni ugovori donose u pravilu u jednom čitanju.
Amandmani se mogu podnositi do kraja rasprave Članak 197. Poslovnika.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za financije i državni proračun.
Želi li predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje?
Uvaženi državni tajnik Zdravko Zrinušić, izvolite.
Hvala vam lijepo poštovani gospodine predsjedavajući.
Što se tiče oba zakona njihovim donošenjem dovršit će se postupak pristupanja RH Paneuropskom jamstvenom fondu Europske investicijske banke kao odgovor na Covid-19. Inače RH je od 2001. u suradnji, bliskoj suradnji s Europskom investicijskom bankom, a dioničari Europske investicijske banke su države članice EU. Udjeli pojedinih zemalja određeni su prema njihovoj ekonomskoj snazi unutar same EU. U RH nadležne institucije za suradnju s EIB-om je Ministarstvo financija.
Pristupanjem EU od 1.srpnja 2013. RH postala je punopravna članica EIB-a s udjelom kapitala od milijardu 62 miliona 312 tisuća i 542 EUR-a što predstavlja 0,43% od ukupnog kapitala EIB-a. Ovaj iznos jasno nije sve u novcu uplaćen ali ako će biti potrebe ovaj pojasnit ćemo.
U sklopu odgovora na Covid-19 krizu EIB je pokrenuo provedbu niza mjera od kojih je jedna osnivanje Paneuropskog jamstvenog fonda kao odgovor na Covid-19, a temeljem zaključka Europskog vijeća održanog 26. ožujka '20. kojom se poziva na osmišljavanje europskog odgovora EU na Covid-19 krizu te izvješće euro grupi od 9. travnja 2020. Dakle, EIB-ov odbor direktora odobrio je osnivanje fonda 16. travnja ove godine.
Fond je dio ukupnog paketa mjera u iznosu 540 milijardi EUR-a dogovorenih na razini EU za pomoć poduzećima uz ostale 2 mjere, koje ću samo kratko podsjetiti, znači pomoć radnicima tzv. pomoć radnicima Schure program i državama SMI ovaj program.
Da, kao što znate ali samo da podsjetim što se tiče programe Schur odobren je zajam već RH u iznosu milijardu i 20 milijuna EUR-a ili oko 7,65 milijardi kuna, a služit će za financiranje prije svega mjera skraćenog radnog vremena ili sličnih mjera usmjerenih na zadržavanje radnih mjesta i smanjenje rizika nezaposlenosti te gubitka prihoda.
Sudjelovanjem u Paneuropskom jamstvenom fondu omogućit će se gospodarstvu RH, a posebno malim i srednjim poduzećima pristup dodatnim kapacitetima E grupe u sklopu izvanredne financijske pomoći okolnostima pandemija.
Prihvatljive operacije bit će prvenstveno posredovanjem, posredovane operacije privatnog sektora, ali mogu uključivati izravne i posredovane operacije usmjerene na trgovačka društva i subjekte javnog sektora u području zdravstva i zdravstvenih istraživanja ili pružanja ključnih usluga vezanih uz zdravstvenu krizu.
Indikativna distribucija proizvoda fonda je slijedeća: najmanje 65% će se koristiti za mala i srednja poduzeća, do 23% za srednje kapitalizirana poduzeća, do 5% za poduzeća u javnom sektoru području zdravstva ili istraživanja te do 7% na, su na raspolaganju za poduzetničko kreditiranje.
Instrumenti EIB grupe u okviru fonda bit će jamstva, zajmovi, vlasnička ulaganja, kupnja vrijednosnih papira osiguranih imovinom i sl. Operacije će se provoditi u svim državama članicama sudionicima fonda, a EIB se obvezuje djelovati po načelu balansirane alokacije između država članica sudionica.
Očekuje se značajne koristi za RH, posebice za mala dakle i srednja poduzeća koja su značajno pogođena krizom kroz omogućavanje potrebne likvidnosti za daljnje poslovanje.
Značajnu ulogu u provedbi instrumenata fonda imat će Hrvatska banka za obnovu i razvoj koja je već započela razgovore s EIB-om oko razvoja potencijalnih proizvoda prilagođenih hrvatskom gospodarstvu.
Ciljani iznos fonda je 25 milijardi EUR-a, a formira se kroz jamstva i kroz uplate država članica EU za dodatni kapacitet EIB grupe. Sudjelovanje država članica u fondu je dobrovoljno te bi fond djelovao samo u državama članicama koje sudjeluju kao jamci fonda maksimalno do iznos namijenjenog svojem udjelu u kapitalu EIB-a. Trenutno je na razini 21 države članice koje su u postupku kao i RH.
Procijenjen iznos dodatnih mobiliziranih ulaganja putem fonda je 200 milijardi EUR-a dakle 8 puta više nego ciljani iznos fonda koji se kao što je rečeno formira kroz jamstva i kroz uplate država članica sudionica.
Dakle, fondom bi se pojačali postojeći financijski proizvodi EIB grupe za jačanje likvidnosti i kratkoročni obrtni kapital koji se plasiraju krajnjim klijentima putem postojećih kanala financijskih posrednika to su dakle kreditne institucije koje već imaju ustaljenu suradnju s EIB-om te HBOR kao nacionalna razvojna banka i HAMAG BICRO. Fond postaje operativan kada države članice koje predstavljaju najmanje 60% EIB-a kapitala potpišu pravnu dokumentaciju, a moguće je i naknadno postupanje prema uvjetima izjednačujućeg mehanizma. Sam fond je zamišljen kao privremen odnosno da bi se odobravanje operacija provodilo do kraja '21. godine s mogućnošću produljenja.
S tim u vezi, svojim pismom od 8. lipnja EIB je pozvao RH da potpiše sporazum o doprinosu i sporazum o jamstvu, znači zakona djeluju kao sistem spojenih posuda, doprinos u smislu ovoga udjela od 25 milijardi koje će RH sukladno svome srazmjeru unositi, a o jamstvu da će sutra za ove eventualne plasmane koji će se događati za to jamči.
U skladu s odlukom Vlade RH, nastavno na taj poziv od 24. srpnja pokrenut je postupak i utvrđene su završne verzije, te su oba sporazuma potpisana u kolovozu ove godine od strane predstavnika Vlade RH i predstavnika EIB-a.
Sporazumi podliježu naravno potvrđivanju HS zbog potencijalne financijske obveze za RH sukladno Zakonu o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.
Sporazume EIB-a kao upravitelj fonda sklapa pojedinačno sa svakom od država doprinositelja odnosno jamaca. Njima se pobliže uređuje način poziva na jamstvo, događaji potraživanja, odredbe upravljanja fondom, plaćanja obveza itd.
Uređuje se i predviđa da bi trajanje otplata sredstava fonda bilo do isteka 2037.g. Obveze jamstva primjenjivat će se za potencijalne gubitke EIB-ovih operacija u skladu, u sklopu fonda, te će svi krediti, tržni i drugi rizici biti preuzeti od strane fonda i doprinositelja, a ne od strane EIB-a.
Također, propisan je postupak podmirivanja financijskih obveza koje nastaju za RH po sporazumima i nadležnost za provedbu sporazuma odnosno ratifikacijom provedbu ovoga zakona.
RH se temeljem oba sporazuma obvezuje kao jamac za potencijalne gubitke EIB-ovih operacija u sklopu fonda, kao i za sve kreditne, tržišne i druge rizike koji će biti preuzeti od strane fonda.
Mogući financijski obveze za RH nastaju proporcionalno udjelu u kapitalu EIB-a u slučaju aktivacije jamstva prema odredbama sporazuma.
Dakle, proporcionalno visini u udjelu RH u kapitalu EIB-a od 0,43% maksimalna potencijalna financijska obveza iznosi 106 milijuna 745 tisuća 508,42 EUR-a.
Procijenjeni neto gubitak na razini fonda je na razini 20%, te se može očekivati da bi u tom slučaju iz državnog proračuna RH za vrijeme trajanja fonda bilo podmireno, podmiren iznos u visini 21 milijun 349 tisuća 101,67 EUR-a.
Zaključno, ovim se zakonom potvrđuje Sporazum o doprinosu i Sporazum o jamstvu kako bi njihove odredbe u smislu čl. 141. Ustava RH postale dio unutarnjeg pravnog poretka RH. Hvala vam lijepa.
Hvala.
Molim da pričekate i ovo nekoliko replika.
Prva uvažena zastupnica Katarina Peović.
Dobar dan.
g. Zrinušiću, zanima me jel se projekcije da će jamstveni fond od 25 milijardi EUR-a, da će potaknuti znači ta ulaganja od 200 milijardi EUR-a, temelji na istoj metodologiji na kojoj se temeljio projekcijski plan, Junckerov plan, gdje zapravo, posebno u kontekstu Hrvatske smo dobili, izvukli gotovo ništa?
Znači, sad se 25 milijardi projicira da će potaknuti dodatnih 200 milijardi, Junckerov plan je bio odgovor na prethodnu krizu i planiralo se da će pokrenuti preko 300 milijardi investicija, mi gotovo ništa od Junckerovog plana nismo izvukli.
Da li je to ista metodologija i ako jest zašto imamo istu projekciju?
Hvala lijepa.
Dakle, hvala vam na postavljenom upitu. Ne radi se o mehanizmu poput EU fondova definitivno. I kao što sam i spomenuo u izlaganju, operacije će se provoditi u svim državama članicama sudionicima fonda po načelu balansirane alokacije sukladno, dakle učešću u kapitalu ili učešću u ovome fondu.
Definitivno ono što RH očekuje da se kvalitetni projekti koji će biti uokvireni u procese koji su namijenjeni, vezano za, povezano za Covid i ove, ove indikativne distribucije, kao što sam spomenuo uvodno, da će se ti novci i povući.
Trenutno se razgovara na razini država članica koje su sudionici u kapitalu EIB-a oko detalja načina provedbe, ali definitivno ne radi se o mehanizmu poput EU fondova.
Hvala.
Druga replika je uvaženi zastupnik Hrvoje Zekanović.
Mikrofon.
Pardon, ispričavam se.
Poštovani državni tajniče, poštovani potpredsjedniče sabora.
Evo slušao sam vas tu minutu manje od vašeg izlaganja i moram priznati da jednom običnom građaninu koji gleda ovu sjednicu ništa nije jasno. Dakle, vi ste to jako lijepo rekli tako da niko vas ništa ne razumije.
Ja ću vam postavit jednostavno pitanje, koliko su nove financijske obveze za našu državu Hrvatsku?
Znači, koliko ćemo mi novca danas sutra morati uplatiti znači u EU višak?
Evo to mi je ono jako bitno da ljudi čuju koliko mi dajemo ekstra EU zahvaljujući ovom zakonu koji ćemo izglasati već u petak. Ajde.
Odgovor.
Odgovor izvolite.
Hvala lijepa.
Što se tiče oba sporazuma mislim da sam to podvukao u nekoliko navrata. Država, RH će sukladno svome učešću u kapitalu od 0,43% ili morati uplatiti ili dati jamstva o konačnici ako dođe do protestiranja po odobrenim plasmanima i recimo da je difolt 100%, RH će biti maksimalno izložena 106 milijuna 745 tisuća 508,42 EUR-a.
g. Zastupnik Miro Bulj, izvolite.
Hvala lijepo.
Uvaženi predsjedniče, kolegice i kolege, poštovani građani.
Tražim stanku od 10 minuta u ime Kluba MOST-a jer se radi o jednoj značajnoj temi jer naši poduzetnici srednji i mali očekuju najave od 200 milijuna kuna, ovaj 200 milijardi kuna, očekuju fond, a u biti ovdje se, nit će se znati kriteriji jel će jedni jednostavno po ovome što ste vi rekli biti kriteriji kao i do sada. Bit će kriteriji klubova po RH, a mali i srednji poduzetnici ako i dođe do ovoga, a Hrvatska se nije pokazala baš u povlačenju Europskih fondova i tih pustih priča koje slušamo. Mi smo na posljednjeme mjestu po povlačenju fondova iz EU, u iz proračuna od 2014.-2020. i projekti koji moraju završiti 2023. Mi smo na dnu po povlačenju europskih fondova. Mi više uplaćujemo Hrvatska u EU fondove nego što se vraća, pa vi ne možete riješiti jednu aglomeraciju u splitskom bazenu, ne možete riješiti aglomeraciju mojom Cetinskom krajini, koja bi zaštitila, da imamo kanalizaciju u 21. st. i odvodnju. Kulturno, a sada govorite i najavljujete milijarde kojima se veselimo, poglavito mali i srednji poduzetnici da bi mogli preživjeti. Niti su jasni kriteriji niti povlačimo sredstva EU i na repu smo, Hrvatska je na repu EU. Otkad smo ušli u EU, od vaših hvalospjeva, jedino što imamo velik priljev novca od naših iseljenih ljudi, 6% BDP-a. Prema tome, kakvi će biti kriteriji, to je ključno pitanje i da li je ovo još jedna dimna zavjesa, poglavito za nadu za male i srednje poduzetnike, to je ključno pitanje jer smo na dnu repa po povlačenu europskih fondova. Na dnu EU.
Hvala lijepo.
Ima li još netko tko želi tražiti pauzu? Grozdana, zastupnica Grozdana Perić.
Poštovani potpredsjedniče. Poštovani kolege. U ime Kluba zastupnika HDZ-a tražim stanku iz razloga što trebamo još uvijek utvrditi sve ove prednosti koje donosi članstvo u EU i na kraju, treba pokazati da je, evo, HR ugovorila do sada preko 102% sredstava i da je isplaćeno preko 40% dosadašnjih sredstava koji su bile, bili nominirani. Prema tome, u odnosu na ono što je zatečeno i kakve su alokacije bile, to je više nego 400% u odnosu na ono što je u mandatu prethodne Vlade bilo napravljeno.
Prema tome, velika je važnost upravo svih ovih mjera i upravo ovog modela financiranja gdje je EU prepoznala i omogućila, kako pomoći, kako gospodarstvu, tako stanovništvu, zaposlenicima, a isto tako i brinuti o socijalnoj komponenti što dokazuje i ovi ugovori kojim će Hrvatska povući znatna sredstva i upravo prednost našeg sudjelovanja i participiranja u Europskoj investicijskoj banci, pomoći da se upravo održi sigurnost i socijalna sigurnost i radna mjesta i zaposlenost. To je jako važno i na ovaj način smatramo da je, da su ovi modeli vrlo kvalitetni i pomoći će zapravo hrvatskom gospodarstvu za daljnji oporavak.
Hvala. Imamo jednu povredu Poslovnika, uvaženi zastupnik Miro Bulj.
Hvala lijepo predsjedavajući. Kolegica je povrijedila čl. Poslovnika 238. je rekla da je 100% ugovorenih, više od 100%, e to je ta laž. To je ta obmana. Povučeno je samo 10%, a uvijek se potpisivaju pusti ugovori, mi smo govorili a kraj je financijskog razdoblja. Ti projekti moraju biti završeni uskoro i to je to, prevara naroda i bacanje magle u oči, nemojte varati narod. .../Upadica: Vrijeme./... najmanje u EU sredstava .../Upadica: Vrijeme./... iz EU fondova je povukla .../Govornik se ne čuje./... najmanje. Manje od Rumunjske, Malte i ostalih.
S obzirom da ovo nije bila povreda Poslovnika, dobivate opomenu .../Upadica: Hvala lijepo./...
Sljedeća povreda Poslovnika uvaženi zastupnik Žarko Tušek.
Evo, poštovani predsjedavajući. .../Upadica: Stavite masku molim vas./... A moram staviti, a oke. Kolega Bulj je povrijedio čl. 23, kolega Bulj je kao što to inače čini, povrijedio čl. 238 Poslovnika, ne govori o temi, tema nisu teorije zavjere, tema je osiguravanje likvidnosti hrvatskom gospodarstvu, hrvatskoj ekonomiji, malo i srednje poduzetništvo.
Obzirom da o tome nešto znam više od kolege Bulja, mogu samo reći da ovo što on govori su apsolutne obmane i da nemaju nikakve veze sa realnim, da nemaju nikakve veze sa realnim potrebama hrvatskog gospodarstva i hrvatske ekonomije, a .../Upadica: Vrijeme./... očuvanje likvidnosti .../Upadica: Vrijeme./... je nešto što je danas strateška stvar u kontekstu onoga što je ispred nas, a to je povlačenje fondova EU.
Hvala. Miro hvala.
Vrijeme. Zastupniče Tušek, ja sam to upravo zato dao opomenu g. Bulja, a sad dajem opomenu i vama jer ste i vi govorili, nije povrijeđen Poslovnik. Još se netko javio, uvaženi zastupnik Bartulica?
Evo zahvaljujem.
U ime Domovinskog pokreta isto tražimo stanku. S obzirom da kao što je državni tajnik spomenuo, traži se naša podrška za ovaj sporazum, a ne znamo zapravo kolika je izloženost Hrvatske vezano za buduće poslovanje EIB-a. Spominje se potencijalna obveza, mi uopće ne znamo u kojem smjeru će ova, ovaj novi fond ići, da li će ti krediti se uspješno plasirati ili ne, postavlja se pitanje da li će se, ako obveze naše financijske porastu kroz ovo razdoblje, da li će se ponovno o tome raspravljati u Saboru ili sutra jednostavno dajemo povjerenje Vladi da preuzme sve ove rizike moguće vezano za poslovanje EIB-a.
Dakle, ima puno još nedorečenih stvari. Volio bih da se točno zna zapravo iznos koji će Hrvatska uplaćivati, a ne moguće ili potencijalne obveze. To nije rekao bih, ozbiljno i kasnije ću objasniti i poslovanje EIB-a, nije besprijekorno imamo popriličan broj kod njih korupcijskih afera. Postavlja se pitanje šta Hrvatska radi na tom planu da se ojačaju interni mehanizmi te banke da bi se spriječile korupcijske afere?
Zahvaljujem.
Dobro, imamo stanku.
Idemo dalje, uvažena zastupnica Katarina Peović također traži stanku.
Evo tražim stanku u ime kluba zeleno-lijevog bloka. Ono što bismo htjeli još dodano raspraviti je uistinu važnost ovog zakona koji se pokušava progurati bez neke šire demokratske rasprave, a sve u ime nekog navodnog konsenzusa društvenog da je sve što dolazi iz Europe dobro.
Na moje pitanje nisam dobila konkretan odgovor gospodine Zrinušić nažalost jer niste odgovorili na ono što je ključno na koji način se razlikuje projekcijska sredstva koja ovdje navodite kao projekciju investicija koje će pokrenuti onih početni kapital od 25 milijardi eura. Potpuno isti sistem, to što smo mi u Europskoj investicijskoj banci dionici to nije odgovor na ovo pitanje.
Pitanje na koji način se neka inicijalna sredstva misle projicirati u privrednoj djelatnosti, uzmemo li u obzir ono što je ključno u ovom zakonu, a to je da se neće investirati nikakve industrijske politike, već samo malo i srednje poduzetništvo koje kao što znamo nema težinu niti mogućnost da povede privredni razvoj. Ono ima nisku dodanu vrijednost, ono ima niske plaće, mi ćemo s ovim samo održati našu okoštalu strukturu privrede koju potičete iz godine u godinu i imamo najnižu kompleksnu, znači smanjujemo neprestano indeks kompleksnosti proizvodnje, što gašenjem brodogradnje, što neulaganjem u poljoprivredu itd.
Znači mi ne podržavamo i ovim sredstvima se to neće promijeniti, nikakve velika privredne subjekte na koje se mali mogu nadovezati već ćemo samo krpati postojeće male i srednje poduzetnike koji nemaju mogućnost održavanja naše proizvodnje niti pokretanja privrednog razvoja.
Ok, odobravam stanku.
Jel još netko traži stanku? Ako ne onda proglašavam pet minuta stanku do 10,26.

STANKA U 10:21 SATI
NASTAVAK NAKON STANKE U 10:26 SATI

Evo kolegice i kolege nastavljamo s radom.
Nastavljamo s replikama. Sljedeća replika uvaženi zastupnik Žarko Tušek.
Hvala potpredsjedniče.
Evo ja sam samo još jedanput htio kroz svoju repliku istaknuti vrijednost i važnost ovog sporazuma u kontekstu osiguravanja stvarne likvidnosti našeg malog, srednjeg i mikro poduzetništva, a sve u kontekstu ove financijske omotnice i Europskog fonda solidarnosti koji će velik dio svojih plasmana u tom vremenu koji je ispred nas plasirati upravo prema realnom sektoru.
Svjesni smo da naš realni sektor ima problem u ovom trenutku likvidnosti, svjesni smo ekspanzije u izvozu i u jačanju BDP-a u protekle četiri godine da bismo tu dinamiku u ovoj covid krizi mogli osigurati, mi jednostavno moramo pribjeći ovakvim instrumentima gdje po mojoj osobnoj procjeni uistinu rizik izloženosti RH jest relativno malen. Kada samo pogledate jednu stvar, plasman negativni plasman HBOR u proteklom periodu je bio oko 15% što je znatno niže od maksimalnog rizika koji je predviđen u ovom fondu za period do 2038. godine.
Hvala lijepo.
Imate odgovor.
Hvala lijepa.
Ako mogu zahvaliti na ovoj dopuni i pojašnjenju odnosno na poveznicu na temu s obzirom da je ovo isključivo namijenjeno u kontekstu COVID-19, rekao sam za mala i srednja poduzeća, poduzeća srednje tržišne kapitaliziranosti.
Samo bih podsjetio da na razini EU te definicije se kreću od 250 zaposlenih mala i srednja, o ova poduzeća srednje tržišne kapitaliziranosti od 250 do 3000 zaposlenih, dakle nisu to samo firme koje neće moći nešto posebno napraviti.
A u kontekstu Junckera i njegovih 445 milijuna eura koje je Hrvatska dobila prije dva mjeseca za infrastrukturne projekte i velika ulaganja ovdje kažem ponovo da se ide isključivo na ovaj segment u kontekstu COVID-a.
Hvala.
Sljedeća replika uvaženi zastupnik Miro Bulj.
Hvala lijepo.
Ovaj Jamstveni fond ili sporazum zbog COVID-19 postavlja brojna pitanja dosadašnjem korištenju sredstava iz europskih fondova i brojnih obećana koja su davana hrvatskim građanima, a i obmana i laži. Zbog čega? Jel građani, poglavito mala i srednja poduzeća očekuju koji će biti kriterij. Da li će biti kriterij ono što je bilo u Slovenskoj 9 ili će biti kriterij da dodjele sredstava da bivši ministri otvore svoje OPG-ove male tvrtke pa da oni dobivaju novac.
Znači ovdje ima bezbroj pitanja na koje traži naši građani poduzetnici, poglavito srednji i mali odgovore, odgovore. Jel ovdje se pojavljuju priče uvijek pod tim svjetlima Bruxellesa se prenose ovdje kako Hrvatska u tim fondovima ima ogroman novac. I nije istina da je 102% istina je da je ugovoreno vjerojatno 300% koliko je povučeno, pet puta manje od toga što je ugovoreno. A na kraju smo, znači Hrvatska je na repu po pitanju europskih fondova, a bojim se i strah me da će tamo biti i sa jamstvenim fondom dosadašnjim iskustvom rada hrvatske administracije.
Hvala lijepo.
Hvala lijepa.
Ponovit ću samo da oba sporazuma odnosno ovi zakoni ne predviđaju povlačenje novca u smislu kako to se radi mehanizam eu fondova. Dakle, nema veze.
Stvar je jamstava u smislu novaca koji će davati Europska investicijska banka. U kontekstu ovoga eu fondova samo bih podsjetio da je Hrvatska do sada dobila i iskoristila gotovo 575 milijuna eura sredstava ili 4,3 milijarde kuna.
Hvala.
Sljedeća replika uvaženi zastupnik Boris Lalovac.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Pa evo može državni tajniče, samo možda vašu izjavu, kaže da će se raspoređivati novac balansirana alokacija. Da li to znači da ćemo mi dobiti 0,43% od ovih 200 milijardi eura, da li to to znači? Jel onda to znači da mi višestruko ćemo dobiti od onoga što uplaćujemo, jel uplaćujemo 100 milijuna eura. A ako ćemo dobiti 0,43% od 200 milijardi eura onda ćemo dobiti 860 milijuna eura, znači 860 ćemo dobiti, a 100 uplatiti. Pa molim vas da mi to pojasnite da li to vaša riječ ovo balansirana alokacija, da li to to znači?
Hvala lijepo.
Hvala lijepa.
Hvala vam uistinu na pitanju i vašoj pomoći koju ste sada zorno prezentirali, upravo ono što je namjera ovoga fonda.
Dakle, sukladno učešću u kapitalu kao država sudjeluješ u tom istom kapitalu ukoliko želiš, ukoliko ne želiš ne moraš. I ovo što mi danas idemo ukoliko kao država ne želimo ići sa ovom opcijom da osiguramo 107 milijuna eura eventualnog rizika, ne znači da ćemo sve morati uplatiti nego jamstvo, a da se iskoristi to u odnosu na onaj 25 milijardi ili 200 sutra, znači osam puta više nego je, kroz aplikacije na te fondove, a locirano u smislu prema učešću jer će morati Europska investicijska banka paziti da svaka od tih država ima svoje potrebe u kontekstu opet ponavljam COVID-19.
Hvala.
Dalje replika uvažena zastupnica Grozdana Perić.
Evo poštovani potpredsjedniče.
Pa onaj tko je pročitao i pogledao tablicu koliko i iz čega se sastoji taj Jamstveni fond onda je mogao vidjeti da zapravo države članice koji su najveći kontributori, a to je Republika Njemačka, Savezna Republika Njemačka, zatim Italija, Francuska doprinose u ovaj Jamstveni fond preko 4,69 milijardi eura i ovdje u kontekstu toga vidi se i sve ostale članice koliko doprinose i koliko je važno upravo taj solidarni praktički fond.
Naš je iznos 0,43% dakle 106 milijuna eura i to je taj pristup kojim zapravo omogućavamo da možemo znatno više odnosno puno više povući od onoga što čime jamčimo.
Hvala lijepa.
Hvala na ovom obrazloženju i de facto ako neke veće države članice ne budu aplicirali sa njihovim gospodarstvenicima, jasno da će preostali dio kolača će se srazmjerno ovaj povećavati na, i na druge sudionice koje, u ovom slučaju i RH.
A samo primjera radi kad smo spominjali da država, da RH ovih 0,43 sudjeluje u kapitalu milijardu i 62 milijuna kuna, od toga smo mi morali ovaj upisati što se tiče kapitala 79,49 milijuna EUR-a, a u rezerve unijeti još 128,4. Ostalo je kapital na poziv.
Hvala.
S ovim smo završili replike.
Želi li izvjestitelj odbora uzeti riječ?
Odbor za zakonodavstvo, Odbor za financije i državni proračun? Ne, oke.
Onda otvaram raspravu, prvi za raspravu se javio uvaženi zastupnik Stephen Nikola Bartulica u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta, izvolite.
Zahvaljujem g. potpredsjedniče, poštovani kolegice i kolege zastupnici.
Evo ja ću u ime Domovinskog pokreta iznijeti naše viđenje ovog Sporazuma o jamstvenom fondu EIB-a.
Dakle, EIB je financijska institucija koja provodi politiku Europske komisije, a financira se od strane sve zemlje članice.
Sporazum, prvi problem kako vidimo je da sporazum navodi da maksimalna potencijalna obveza RH iznosi ovih 106 milijuna EUR-a. Dakle, sutra bi trebali glasovati o zakonu gdje Hrvatska preuzima određene rizike i obveze i ne znamo u biti koliko će to koštati porezne obveznike, pa se postavlja odma pitanje da li će se ponovno o tome raspravljati ako u međuvremenu naše obvezu, obveze budu porasle?
Kao uvijek postavlja se osnovno pitanje da li je sve ovo u interesu hrvatskih građana odnosno poreznih obveznika?
Nesporno je da je pamdenija Covid-19 izazvala krizu bez presedana i da političari i danas ovdje i šire u Europi žele ublažiti štetu koja je izazvana nametnutim izvanrednim mjerama.
Nije tajna da su naši poduzetnici izuzetno nezadovoljni s aktualnim stanjem ovdje u Hrvatskoj, te mnogi govore da se neće oporaviti od mjera koje je naš stožer nametnuo.
Mali i srednji poduzetnici primjerice, u kontaktu sam s njima i sa udrugom „Glasa poduzetnika“, govore da čekaju do 5. mjeseci za odgovor od HBOR-a u svezi kredita za likvidnost.
Zašto? Zašto to čekanje?
Je li su ljudi u Ministarstvu financije svjesni da ta poduzeća ne mogu čekati mjesecima?
Očito u javnom sektoru imamo jednu stvarnost, jedna pravila, a u privatnom drugu.
Moramo konstatirati i da nemamo veliko povjerenje u institucije poput EIB koje nažalost u svom radu imaju popriličan broj korupcijskih afera. Građani moraju znati da korupcija nije samo veliki problem u Hrvatskoj, nego postoji na europskoj razini nažalost.
Kao u Hrvatskoj oni koji su dobro umreženi sa političkim strukturama ili kao u slučaju njemačkog giganta Wolkswagen mogu platiti vojsku lobista, imat će najveću korist od ovakvih financijskih planova.
Ovdje treba opet naglasiti da se Hrvatska obvezuje kao jamac za potencijalne gubitke EIB-ovih operacija u sklopu fonda, kao i za sve kreditne, tržišne i druge rizike koji će biti preuzeti od strane ovog novog fonda.
O slučajevima poput Janafa, Vjetroelektrana i druge, možemo svakim danom čitati i informirati se, ali o korupciji na europskoj razini se gotovo nikad ništa ne čuje. Te institucije su udaljene od nas i ljudi koji ih vode su potpuno nepoznati hrvatskoj javnosti, ali donose odluke u naše ime i te odluke mogu izazvati više štete nego dobra.
Je li vlada npr. sasvim zadovoljna sa internim mehanizmima i propisima ove banke koji služe za sprječavanje korupcije?
Zašto primjerice Europski revizorski sud nema ingerencije na poslovanje EIB-a?
Ima li vlada stav o tome?
Koliko god su naše javne financije netransparentne, ipak su podložne reviziji svake godine. S druge strane EIB ima ogroman prostor diskrecije i de facto sama sebe kontrolira.
Rezolucije Europskog parlamenti, parlamenta koji osuđuju slučajeve korupcije su dobrodošle, ali nemaju nikakvu pravnu snagu. Ne postoji ni zakon na europskoj razini koji regulira rad ove institucije.
Zašto?
Od milijardi EU sredstava koje su Hrvatskoj na raspolaganju, veliko je pitanje koliko će se na kraju apsorbirati i za koje projekte. To ne znamo.
Međutim, sigurno jest da Hrvatska će morati uplatiti za sve ove planove. Zapravo i to sasvim ne znamo točan iznos jer u ovom sporazumu se govori opet o potencijalnim obvezama koje nisu male. Možemo samo nagađati, ali pritisak na ovu banku će bit ogroman da financira razne projekte, to uvijek tako bude i pogotovo od strane Italije, Španjolske i druge teško pogođene zemlje od Covida.
Italija će sigurno zatražiti da se EU iskupi nakon što nije pokazala solidarnost na početku korona krize. Predsjednica komisije von der Leyen se čak javno ispričala toj zemlji.
Tko će na kraju pratiti ishode svih budućih odluka ove banke?
Kako ćemo znati, kako će hrvatski građani znati da li je ovaj fond uspio ispuniti svoju svrhu? Hoće li Ministarstvo financija napraviti temeljnu analizu toga? Ako budu porasle naše obveze postavlja se pitanje hoće li ovaj sabor ponovno o tome odlučivati?
Ovo govorim jer iskustvo pokazuje da za Hrvatsku svi planovi doneseni u Bruxellesu nužno ne znače ponavljam, nužno ne znače da će naša zemlja prosperirati. Imamo manje, već manje od 4 miliona stanovnika sa trendom daljnjeg pada. Naša famozna stabilnost nas je dovela do toga da školujemo vlastite ljude da bi odlazile u druge europske zemlje i tako možemo se hvaliti novom dijasporom. Oni sa pravom ne žele, ovi ljudi ne žele biti dio ovog klijentelističkog modela upravljanja koji se nikako ne mijenja.
Poštovani zastupnice i zastupnici Domovinski pokret smatra da se treba ovakvim sporazumima posvetiti više pažnje jer nas izlažu velikim financijskim obvezama na duži rok, a mehanizmi kontrole trošenja tih sredstava vrlo su slabi. Korupcija postoji od lokalne razine općine i grada pa sve do Bruxellesa i europskih institucija. To što neka institucija ima registriranu adresu u Luxembourgu ne znači da je imuna na pritiske i na političku korupciju. Upravo suprotno, što su udaljeniji od običnih građana to su u većoj mjeri u napasti da zloupotrebe svoje ovlasti i iskustvo bezbroj puta to potvrđuje.
Zahvaljujem.
Hvala.
Slijedeća rasprava u ime Kluba Hrvatskih suverenista uvaženi zastupnik Hrvoje Zekanović.
Evo kolega Bartulica i ja imamo imunitet tako da nije potreba za dezinfekcijom.
Poštovani državni tajniče, poštovani potpredsjedniče sabora, kolegice i kolege ovdje u Hrvatskom saboru imamo izvješene dvije zastave jedna je zastava naše države Hrvatske naša lijepa trobojnica, druga zastava je jedne asocijacije država EU. Mi smo 1. srpnja 2013. postali 28 članica, ali mi smo i članica NATO pakta, jel tako, zašto ne bi stajala tu i zastava NATO pakta, zašto ne? Zašto ne bi stajala i zastava UN-a? Jesmo mi punopravna članica UN-a? Jesmo. Hrvatska je članica brojnih asocijacija međutim samo jedna zastava vijori uz našu državnu zastavu, hrvatsku zastavu i to je zastava EU. I sad će mi netko reći evo Zekanović je protiv odnosno Hrvatski suverenisti su protiv EU, ma nismo mi protiv nikoga, ali smo da se preispita svaki odnos pa i odnos Hrvatske u EU. Da vidimo što to mi od EU imamo, što dobijamo, što gubimo.
Prije nekoliko godina sam se susreo sa gospođom iz Bugarske koja je bila povjerenica Europske komisije za Hrvatsku i onda sam je pitao dobro, ok, EU je tu sad imamo nekakve konvencije Istambulske ovakve onakve, zašto smo uopće ušli u EU? A ona meni kaže, pa da mi smo ušli u EU da se spasimo za vijeke vjekova sovjetske ruske čizme. To je bio njezin odgovor. Ona uopće nije govorila o EU kao ekonomskoj zajednici kako se nekoć zvala, nego je govorila isključivo kao političkoj zajednici država koja je Bugarsku, konkretno njezinu državu spasila i spašava od utjecaja sa istoga ruskog utjecaja. Pa ja sam njoj odgovorio, poštovana Hrvatska nema taj problem, Hrvatska vojska, hrvatski vojnici, hrvatski heroji su Hrvatsku oslobodili za vijeke vjekova ja se nadam od napasti sa istoka i nama je EU trebala '91. godine u svakom smislu i ekonomskom i političkom, ali evo EU je tu. I danas slušamo evo Zakon o Europskoj investicijskoj banci i ja stvarno bez obzira što imam zakon na stolu i bez obzira što vas pozorno slušao u skladu sa svojim mogućnosti jer puno je zakona, puno je posla, slušao sam vas i onako kao prosječni građanin, nisam ekonomist, ali evo pokušavam razmišljati nisam uspio razlučiti što dobijamo, što gubimo. Vi ste nekakvim metar rječnikom to stvarno uspjeli zakamuflirati. Ne zamjeram vam, ne zamjeram vam to je tako, već svi oni predlagači to uglavnom izgovore na taj način. Ono što je ključno i hrvatska javnost mora znati da ovo znači potencijalne nove obveze od 106 milijuna EUR-a za Hrvatsku državu, ponovit ću 106 milijuna EUR-a ili skoro 800 milijuna kuna obveza za Hrvatsku državu. Koliko ćemo dobiti, to nitko ne zna, jedino što znamo da ćemo morati uplatiti.
Ja ću ovdje podsjetiti na još jednu stvar koja se ovdje u saboru ne izgovara, evo ja bi molio kolege sve iz vlasti i iz opozicije bez obzira na ideološki predznak, ako gledate li sa simpatijom na Jugoslaviju i na Tita ili ste ovako suverenistički raspoloženi kao ja, da naglašavate da Hrvatska već sada plaća 650 milijuna kuna godišnje više članarine u EU, 650 milijuna kuna plus još ovih 106 milijuna EUR-a. To je milijardu i po kuna, otprilike evo sad sam malo pogriješio, a o tome nitko ne govori. A znate li koliko smo novaca dobili od onih famoznih fondova Andreja Plenkovića koje nam najavljuje od 3. mjeseca, nula kuna, novca još nema, novca još nema.
Gledajte trebamo preispitati sve odnose i ja sam stvarno da se stavi na papir onako objektivno, da sjednimo evo kolege iz HDZ-a iz vlast, iz SDSS-a znači njihovo srpskog partnera, pa i mi s oporbe i oni s ljevice i mi iz desnice, ajmo sjesti zajedno pa vidjeti koliko vam novaca dajemo, koliko nam novaca vraćate, koliko vaših proizvoda kupujemo i na koncu, koliko vam godišnje darujemo radne snage, koliko Hrvatica i Hrvata odlazi na pečalbu u Njemačku, Nizozemsku, Belgiju?
I onda kad podvučemo crtu, ja ću sa velikom sigurnošću već izgovorit da je itekako ta bilanca negativna za nas Hrvate. Al ajmo vidjeti, ajmo objektivno staviti na papir. Pa ljudi moji u niti jednom odnosu trgovačkom, a mi smo ušli u ovu trgovačku, ekonomsku zajednicu, nećeš ostat ako gubiš. Al ajmo razgovarati o tome, nema svete krave. Mi smo izvjestili tu zastavu i rekli smo to je amen. Ajmo razgovarati o benefitima EU, ajmo napraviti svo tu analizu, ajmo vidjet što ne valja.
Ovdje moram naglasit još jednu jako bitnu stvar koja se s ove govornice ne spominje. Danas nema više 28 članica EU, Hrvatska je bila 28., danas ih je 27., dogodio se Brexit. Ujedinjeno Kraljevstvo je napustilo EU. Jesmo li to zaboravili?
Znate li da je, da se Britanija u ovom novom, novoj situaciji epidemije Covida virusom najbolje snalazi. Ima dosta oboljelih i umrlih točno, ali je gospodarski jako dobro. O tome nećete čuti ništa u hrvatskim medijima. Zašto? Ne znam. Možda je to slučajnost, a možda zato što ne uplaćuje više milijarde i milijarde kuna u europski proračun, možda je to razlog. Ajmo govoriti o tome. Britanci su, Englezi u jednom trenutku odlučili i napravili su jedan potez, za sada je dobar. Zapamtite da je u Britaniji gospodarska katastrofa Plenkovićevi i HDZ-ovi mediji, pa čak ću reći i ovi SDP-ovi koji su, onako sve je to slična priča, bi brujali konstantno o tome kako se Britanija raspada, kako je glad na ulicama, kako su nemiri, a o tome se ne govori jer nema gladi jer brodi Britanija bez obzira na ovu epidemiju korona virusom.
A da još malo približim svima onima koji gledaju ovo malo kako EU funkcionira odnosno kako ti Europski fondovi funkcioniraju. Uostalom sam radio na europskim projektima dugo vremena i proveo sam i osmislio nekoliko ili mnogo njih čak mogu reći.
I onda se dogodi da imate projekt od milijun i po EUR-a npr., milijun i po EUR-a i od tih milijun i po EUR-a ono konkretno što radite, npr. građevinski radovi su vam 7 milijuna kuna, a upravo je toliko vaše sufinanciranje i u fondu koji ste dobili i sufinanciranje direktno, a sav ostali novac vam je onaj tzv. soft od visibility-a, radionica, edukacije.
Drugim riječima, da smo htjeli napravit to što smo napravili mogli smo to napravit i svojim novcem, apsolutno svojim novcem jer sav novac, onaj višak je išao, ja ću reć na nekakve ludosti koje po meni stvarno nema smisla, ljepljenje europskih zastavica, organiziranje radionica gdje je jedino bitno da se fotografiraš i da tu sliku kasnije priložiš u nekakvu projektnu dokumentaciju.
Ja bi volio da se o ovome razgovara, da se govori, da ne uzmemo niti jednu asocijaciju zdravo za gotovo i da na koncu i gospoda iz ministarstava kada dođu ovdje braniti ovakve zakone jasno odma naglase ovu brojku koja je jako bitna i treba je ponavljati, novih 106 milijuna EUR-a potencijalnih obveza za našu državu, novih 106 milijuna EUR-a u ovoj krizi kada nemamo niti lipe. I drugu činjenicu da smo do sada od Europe kao pomoć dobili gotovo ništa. Europske solidarnosti nema, to morate znati. Dakle, ne postoji europska solidarnost i ona se pokazala u europskoj krizi kako to funkcionira, svako gleda svako na sebe odnosno na sebe. Nijemci gledaju Nijemce, Austrijanci Austrijance, a Hrvate ne gleda nitko jer hrvatski predsjednik vlade gleda prema Briselu.
Slijedeća rasprava je uvažene zastupnice Katarine Peović u ime Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka.
Dobar dan svima.
Prije ću samo replicirati, ne gledaju Nijemci Nijemce, Hrvati Hrvate, nego elite gledaju elite, a radničku klasu niko ne gleda.
Ovaj sporazum je odgovor na Covid-19, znači članice EU putem EIB-a i osnivanja Pan-europskog jamstvenog fonda. Ciljani iznos fonda je 25 milijardi EUR-a, a procijenjeni iznos dodatnih mobiliziranih ulaganja putem fonda je 200 milijardi EUR-a.
Ovo što desnica kritizira da je to puno novaca koje Hrvatska treba uplatit u EU, u EIB, nema apsolutno nikakvog smisla, to je nešto malo više od 100 milijuna EUR-a, to nisu veliki novci i to treba uplatit do 2038.g., znači da stvarno imamo neke koristi od toga to ne bi bili veliki novci.
No nije točno niti ono što predlagatelj tvrdi da je to neka razvojna politika i to je problem kolegice i kolege da ovo nije razvojna politika. Znači ti novci koje ćemo mi izvući, novci koje, na kojima se temelji cijela, cijeli optimizam ljudi koji nas gledaju i ljudi koji imaju neka nadanja je stvarno šarena laž, nikakve razvojne politike ovdje nema.
Jamstveni fond je dizajniran, dakle da nas dodatno zadrži u nepovoljnoj poziciji i ničime ne osigurava uvjete za preokretanje negativnih trendova po pitanju privredne strukture i njezine okoštalosti. No, to je temelj znači nejednakog razvoja na koje su vladajući čak i kada nekad znaju o čemu se radi, pristali.
Imamo praktički lošu državu, sada 25 milijardi, a projicira se dodatnih 200 milijardi, a nedavno se projiciralo na prethodnu, na Junckerov plan da ćemo imati kao odgovor na prethodnu krizu pokretanje preko 300 milijardi investicija, znači vrlo slična priča.
Junckerov plan je u kontekstu Hrvatske bio teški debakl. Hrvatska je dobila daleko manje od projiciranih sredstava. Sve je otišlo u ruke 15 najbogatijih zemalja EU, a 13 siromašnih zemalja ostale su kratkih rukava i to je pokazala i europska, analiza Europske investicijske banke.
U RH najprije je bilo predviđeno 77 projekata sa 21 milijardu EUR-a pa je shvaćeno da ne zadovoljavaju uvjete da bi sve bilo srezano na 25 projekata čija je vrijednost bila 9 milijardi EUR-a dok se zapravo skoro ništa od toga nije realiziralo.
Znači prvi problem je koga i što će se financirati s ovim sredstvima, ne visina sredstava, ne ono što ćemo mi uplatiti, nego što zapravo mi financiramo i koje su to naše razvojne politike. Sporazum kaže da je cilj jačanje privatnog sektora većinom znači mala i srednja poduzeća i to najmanje 60% sredstava te u manjem omjeru poduzeća u javnom sektoru i području zdravstva samo do 7% sredstava namijenjeno je javnim poduzećima iz područja zdravstva i to za obrtna sredstva znači ne investicijska. Ono što je ključno u ovom tu zakonu da se izrijekom kaže da će se uvesti ograničenja citiram, kako bi se isključili strateški investicijski projekti koji se mogu tumačiti kao industrijska politika, kraj citata. Znači, upravo ono što je nama potrebno industrijska politika, veliki privredni subjekti na koje se vezuju mali i srednji i koji imaju onda mogućnost proizvodnje dodane, viška dodane vrijednosti, koji imaju mogućnost proizvodnje radnih mjesta, dobro plaćenih mjesta, mjesta na kojima će se ljudi i ostati, ne iseljavati i ostati i zaposliti. Znači to je problem ove navodno razvojne politike, da ona samo krpa postojeće rupe, znači nešto malo će možda dobiti mali i srednji poduzetnici, ali apsolutno nema nikakve razvojne politike.
Znači, ne investiramo u planiranu proizvodnju koja zadovoljava potrebe društvene većine, niti u ono što bi bilo u mogućnosti proizvesti znatnu dodatnu vrijednost što uslužni sektor malih i srednjih poduzetnika u prosjeku nije već u male i srednje poduzetnike koji uglavnom nemaju snage biti pokretačka snaga privrede. Dakle, fond odbija financirati upravo ono što nam treba.
Da bismo proizveli dugoročnu održivost potrebno je zaštiti svoje velike privredne sektore koji imaju no …/nerazumljivo/… i tradiciju poput brodogradnje, poput poljoprivrede, razvijati se tehnološki i to u onim segmentima koji imaju mogućnost proizvesti multiplicirajuće učinke na domaću privredu, a za to su nam potrebne analize o kojima smo neki dan ovdje razgovarali da ih nemamo.
Postojeća struktura koju ćemo putem ovakvih fondova poticati, održavati samo doprinosi okoštavanju naše privrede. Dokaz tome je da imamo jednu od najnižih plaća u EU, čak recimo Slovenija ima skoro duplu minimalnu plaću od nas, ne dešava se približavanje najrazvijenijima niti njihovim plaćama kao i kupovnoj moći bogatih zemalja centra, znači ti socijalni pokazatelji su dokaz da ne dolazi do konvergencije. Nama treba upravo ono što nije trenutno konkurentno, ali ima dugoročno potencijala, što treba zaštititi znači ili postojeće ili razvijati tzv. infant industry. Umjesto toga mi ćemo financirati ono što je u skladu s potrebama EU, u našem slučaju to je samo ono što preostane nakon strane konkurencije. Hrana je tu najbolji primjer, znači to nam je potrebno, imamo potencijala u gotovo svim prehrambenim proizvodima i industrijama proizvoditi duplo više kao što smo uostalom proizvodili prije 30 godina no tu nećemo tako lako dobiti subvencije jer nismo konkurentni jel, ne isplati se i tome slično. No, uskoro nam ništa neće biti korisno, ništa neće biti konkurentno, sve će biti jeftinije uvoziti bez strategije analize koje su to privredne grane koje imaju mogućnost razvoja, otvaranja novih radnih mjesta, pozitivnih učinaka na privredu, podizanja na ljestvici zadovoljenja temeljnih potreba i dizanja životnog standarda. Samo ćemo se prilagođavati europskim politikama koje neće ići u smjeru razvijanja konkurentne domaće snažne industrije i to velikih privrednih subjekata koji su potrebni kako bi se na njih nadovezali mali.
Snagu za takve promjene u smjeru razvoja tehnološkog i proizvodnog ima samo država koja je u mogućosti zaštiti one grane koje su od društvenog interesa. Problem je što naša država nema nikakve politike osim prilagođavanja. Ova strategija financiranja je racionalna s pozicije banaka, ali nije s pozicije društva sadašnjih i budućih generacija. Uvjeti i kriterij financiranja jamstvenog fonda dakle isključuju strateške sektore, velike tvrtke na koje se primjenjuju te industrijske politike jer su upravo ti sektori i njihov razvoj uvjet povećanja kompleksnosti. I tu ću navesti jedan sasvim konkretan primjer i analizu koja dokazuje ovo o čemu govorim, to je indeks kompleksnosti proizvodnje. Najbolji dokaz da dosadašnja strategija privrednog razvoja na postiže pozitivne učinke je pad indeksa kompleksnosti proizvodnje naše nacionalne ekonomije. Kompleksnost proizvodnje je važna jer kompleksni proizvodi znače višu dodanu vrijednost, veće dohotke i plaćaju nacionalnoj ekonomiji veću kvalitetu radnih mjesta. Mi od '90.-tih konstantno padamo u tom indeksu i stojimo lošije od svih zemalja u tranziciji, za razliku od susjednih zemalja Slovenije, Bugarske, Rumunjske, Češke koji imaju trend rasta. Od 1995. smo recimo pali sa 27 na 30 mjesto, a Slovenija je porasla sa 13 na 10 mjesto. Hrvatska je prošle godine bila među zemljama s najvećim padom industrijske proizvodnje, naravno to je posljedica praktički gašenja velikog dijela brodogradnje, ne potičemo prehrambenu proizvodnju u kojima imamo kapaciteta neuhaus stručnjake za prehrambenu proizvodnju i prirodne predispozicije.
Pad kompleksnosti proizvodnje znači svođenje privrede na uslužne djelatnosti koje nemaju mogućnost proizvodnje visoke dodatne vrijednost i uzrokuju okoštavanje privredne strukture. Daljnje okoštavanje privredne strukture znači da će naši radnici radi još duže od EU prosjeka za još manje plaće ili plaće manje kupovne moći uz najave daljnje fleksibilizacije kao što smo čuli radnog zakonodavstva kako bi se omogućilo kapitalistima da još više cijede domaćeg radnika i ucjenjuju ga davanjem otkaza što smo vidjeli da se priprema. Ako ne budu mogli cijediti domaćeg radnika onda će sjediti stranog radnika što smo opet vidjeli sa zakonima koje smo imali ovdje neki dan i zato se ide prema ukidanju kvota za uvoz radne snage znači relativno sve niže plaće odnosno komparativno sve veći zaostatak u plaćama, sve više rada, sve jednostavniji poslovi i sve lošija radna mjesta. O tome ću još govoriti u pojedinačnoj raspravi o iznosu koji je sasvim nedovoljan za bilo kakvu razvojnu politiku, ali ključno je da shvatimo da ovdje nije riječ o nekim visokim sredstvima kao što baja desnica koja ćemo vraćati godinama, iako hoćemo, ali nije … riječ niti o razvojnoj politici jer se ovdje vrtimo u krug, znači samo podržavamo manje i srednje poduzetnike koji od ovog i tako i onako neće imati previše koristi, a ne podržavamo industrijske politike, ne štitimo svoj industrijski sektor koji bi bio u mogućosti stvarno osigurati jedan gospodarski oporavak.
Imamo jedno javljanje uvaženi zastupnik Hrvoje Zekanović.
Poštovani potpredsjedniče Sabora.
Tražim stanku ispred kluba Hrvatskih suverenista u trajanju od deset minuta radi dodatnih konzultacija o ovom zakonu. Ovdje moram naglasiti da mi nije jasno kako neki kolege koji se formalno zalažu za radnička prava, čak još za socijalizam, mogu uopće izgovoriti da 106 milijuna eura ili eto skoro 800 milijuna kuna nije mnogo novca, a nemamo nikakvo jamstvo od Vlade RH da će se taj novac vratiti.
Zapravo i jasno mi je jer se ovdje ne radi o radničkim pravima jer niti se radi o elitama jer i kolegica iz Radničke fronte također pripada eliti, političkoj eliti, također kada govorimo i o plaćama i tu spada u elitu jer ima plaću od 15.000 kuna kao i ostali zastupnici u HS-u.
Ovdje se radi zapravo o tome da ljevica danas u Hrvatskoj pripada kao i stranka HDZ strankama koje podržavaju globalizam. Za razliku od toga Hrvatski suverenisti što i sam naziv kaže su za suverenizam beskompromisni i kroz suverenu Hrvatsku, kroz monetarnu suverenost, kroz energetsku suverenost i kroz svaku drugu suverenost ja mislim da se u Hrvatskoj mogu ostvariti bolji uvjeti za život.
A sa ljevicom ćemo uvijek imati jedno htijenje standardno koje će biti usmjereno prema nekakvim globalnim procesima, prema globalizaciji, prema svemu onome što zadire suverenost države, ljevica je uvijek bila sklona i gledala sa simpatijama prema Jugoslaviji, a sada ima jedna nova Jugoslavija, a to je EU i meni je jasno da SDP-a fronta lijevo zelenih blokova i iz HDZ-a nećemo u tom smislu imati nikakve kritičke osvrte niti promišljanja u smislu EU.
Ali zato su tu Hrvatski suverenisti da ukažu na to, da govore i da preispitamo i hrvatsko u konačnici i hrvatsko članstvo u EU, zašto ne.
Pa tražila bih stanku.
A i vi ste tražili, već ste dobili stanku po ovoj točci, ne možete stanku.
Proglašavam stanku od deset minuta do 10,15, ispričavam se do 11,15.

STANKA U 11:05 SATI
NASTAVAK NAKON STANKE U 11,15 SATI.

Dobro. Sada je na redu Klub zastupnika SDP-a, govori će kolega Boris Lalovac, izvolite.
Hvala lijepa g. potpredsjedniče, poštovani državni tajniče, kolegice i kolege.
Danas su pred nama 2 zakona, odnosno potvrđivanju sporazuma između RH i Europske investicijske banke i zapravo davanje jamstava za garancijski fond. Ja ću probati nekako jednostavan uvod dati, o čemu se ovdje radi. Kada je krenula kriza sa Covidom u 3. mj., EU komisija odnosno EU se našla pred izazovom kako riješiti problem gospodarski problem i ekonomsku krizu, ekonomsku recesiju koja se našla pred njom.
EU komisija, odnosno EU je zapravo kroz svoje različite instrumente je na to pokušala reagirati i onda se tu spominje nekakav iznos od 540 milijardi eura novaca koji će se dati u borbi protiv Covida. Kako je tih 540 milijardi eura raspoređeno? 540 milijardi eura je raspoređeno tako da se 240 milijardi eura daje u Europski stabilizacijski mehanizam, odnosno pomoć državama, pomoć državama da se bore sa Covidom-19, odnosno najvećim dijelom, da je to pomoć zdravstvu. Međutim, Hrvatska, budući da nije članica Eurozone, ne može koristiti taj novac, to je novac koji je isključivo članicama Eurozone, Europski stabilizacijski mehanizam.
O tome govorimo i zašto je bitno biti članica eura. Znači mi ne možemo sad tome još pristupiti. Drugih 200 milijardi eura se daje kroz ovaj garancijski fond i onih 100 milijardi eura što još, što smo ovdje govorili ide kroz program SURE za pomoć radnicima. Znači EU komisija je reagirala promptno i osigurala 540 milijardi eura gdje ide pomoć državama, građanima i poduzećima. Mi danas ovdje govorimo samo o jednom paketu tih mjera i pomoći, a to je Europski garancijski fond. Mi ovdje govorimo o ovih 200 milijardi eura i zašto mi i kako mi tome pristupamo.
EU je rekla da postoji kriza likvidnosti jer je to vrlo brzo došlo, ta kriza je došla i šta se dogodilo? Banke su prestale financirati poduzeća, to se vidi i u Hrvatskoj, jednostavno zbog svojih plasmana, bojali su se da će još više zapravo ući u te negativne plasmane. Stanovništvo je bio problem zapošljavanja i ovdje je zapravo vrlo jasno odgovoreno da smo Hrvatska već dobila, odnosno alocirano će biti od ovih 100 milijardi eura za SURE program 1,2 milijarde eura, to je pomoć građanima. Ovdje ne govorimo o tome. Znači ni oko pomoći građanima ni o pomoći državi, što smo rekli da tamo ne možemo još pristupiti jer nismo članica eura, to je na nama što smo mi ovdje rekli želimo li tamo biti ili ne, to je ovdje na raspravi. Kako funkcionira ovih 200 milijardi eura, ali isključivo likvidnosno, pomoć poduzećima. Ovdje nije program za razvoj, ovo nije program za investicije, jer je EU rekla imamo 2 elementa, imamo program likvidnosti i imamo programe za dugoročno recovery odnosno oporavak gospodarstva.
Ovim programima govorimo samo danas o programima likvidnosti, a razvojni programi će se financirati kroz višegodišnji financijski okvir odnosno kroz EU proračun, ono što je govorio premijer Plenković da ćemo dobiti onih 22 milijarde eura, to je ono što ćemo još dobit za razvoj. Ovo je isključivo dobivamo za likvidnost, kako ono funkcionira? Hrvatska je članica EIB-a, ljudi moji, to je hrvatska banka, to je hrvatska banka, isto kao što je HBOR u 100%-tnom vlasništvu Hrvatske, hrvatska je banka u EIB-u ima udjele, ima dionice, 0,43% koliko ima, ima, sukladno našoj snazi i mi možemo sudjelovati na članovima odbora direktora i postavljati određene komunikacije s njima i kroz zapravo određene načine komunicirati i pokušati isposlovati što bolju uvjete za Hrvatsku. Ali je to čim si članica toga, to je dio hrvatsko je li Hrvatska je članica toga i to je dio hrvatska i banka. Oni su rekli, uplaćujete 25 milijardi eura, to će Hrvatsku doći, ovdje što se ovdje izračunalo oko 107 milijuna eura, odnosno negdje oko 800 milijuna kuna. To će bit odobrena sredstva u državnom proračunu, koji ćemo mi uplatiti ili kroz jamstva dati kroz, u EIB.
Oni će na tih 25 milijardi kuna zajedno putem poslovnih banaka kreirati 200 milijardi eura pomoći malim i srednjim poduzećima, ali isključivo za likvidnost, za obrtna sredstva i onda se postavlja pitanje i to je ono što ćemo mi, ovdje se moramo raspravljati i tome što sam ja postavljao pitanje, ako mi sudjelujemo sa 0,43% u udjelu EIB-a i tu ćemo uplatiti 107 milijuna eura, hoćemo li mi u ovih 200 milijardi eura što će se kreirati kroz fond, dobiti naša mala i srednja poduzeća odnosno 860 milijuna eura, odnosno 6,4 milijarde kuna. I ako je to odgovor da, da ćemo dobiti 6,4 milijarde kuna kroz određeni period kada se bude uplata završila, kada se fond bude u konačnici efektuirao, onda je to doprinos hrvatskom poduzetništvu. Onda je to doprinos, ako je odgovor da.
E sad, ovdje dolazimo do drugog elementa. Znači taj novac koji ćemo tamo dobiti, zašto se ide kroz Europski garancijski fond? Zato što su banke prestale financirati poduzetništvo zato što Europska komisija ne može narediti bankama financirajte poduzetništvo zato što hrvatska Vlada ne može narediti poslovnim bankama financirajte poduzetništvo, dajte im i za likvidnost, ne može jer su one privatne banke. Ona im može olakšati računovodstveno da to ne vode kao gubitak i to je ono što smo rekli, mogu pumpati novac, 750 milijardi eura je Europska centralna banka istiskala dodatnog novca, HNB je preko 50 milijardi istiskala novca. Ali ne može ga dat, on ga daje bankama, banke ga ne daju poduzeću, to je problem.
I zašto je Europska komisija na ovaj način preuzela na sebe putem EIB-a taj program, da bi gurala taj novac bankama i rekla ok, nemojte koristiti taj novac, koristite ovaj novac ali ga morate dati poduzećima jer spašavate ih likvidnosti. Zbog toga je Europska centralna banka odnosno kroz EIB formirala ovaj model, da bi taj novac došao do poduzetnika, da bi se on spasio u korona krizi, u COVID-u, da bi spasio svoju likvidnost.
E sad je nama na ovome djelu, kada tako komuniciramo, da je to novac prema hrvatskom poduzetništvu, malom i srednjem poduzetništvu, što smo rekli, ovdje smo čak i dobro prošli jer smo koristili, oni su koristili definiciju malog i srednjeg poduzetništva do 250 zaposlenih. Pa znate koliko ima firmi u Hrvatskoj do 250 zaposlenih? Ja mislim 90% je u Hrvatskoj. znači koliko ima toliko do toliko zaposlenih. A onda ima, znači to je 65% od tog novca. Drugih 28% novca će koristiti i veća poduzeća. Znači ovo je novac, e sad dolazimo do instrumenata kako će taj novac doć do hrvatskih poduzeća. To je ono što cijelo vrijeme mi tražimo ovdje. ne možemo banke natjerati.
E sad oni kažu oni će taj novac spustiti prema nacionalnim razvojnim agencijama odnosno HBOR-u, jedan dio nova ide HBOR-u a drugi novac ide prema HAMAG Bicru ili drugim institucijama i treći dio novca ide prema hrvatskim poslovnim bankama koje će voditi zasebne linije i reći taj novac koji dobiju od EIB-a će reć dajte poduzećima za likvidnost, dajte malom obrtniku, dajte onome trgovcu, dajte ugostitelju da se spasi u doba krize i da je to novac, jeftini novac koji je kreiran zajedno svim instrumentima EU-a i to je onaj doprinos EU-a i hrvatskom gospodarstvu. I to je onda doprinos hrvatskom gospodarstvu.
E sada, tu će biti najveći problem hoće li i na koji način hrvatska Vlada kontrolirati banke odnosno pritiskati i dalje putem svih instrumenata EIB-a da taj novac i dođe do tog hrvatskog poduzetnika, da dođe taj novac i onda oni kažu ako taj novac i izgubite, i izgubite, poslovne banke ne uspiju naplatiti taj dio novca, od tih hrvatskih poduzetnika, to će koštati hrvatski proračun 20 milijuna eura ili negdje oko 160 milijuna kuna do 2038. godine. Pa sada je država dala, sada je država dala 6,5 milijardi kuna je dala hrvatskim poduzetnicima i ne traži novac nazad, jel' tako?
O tome govorimo, ovdje govorimo o 160 milijuna kuna. Znači ovdje je bitno reći na koji način taj novac, …
…/Upadica Radin: Hvala lijepa./…
Evo samo još jednu rečenicu, dođe do hrvatskih poduzetnika i u tome kontekstu klub SDP-a će podržati ovaj zakon. Zahvaljujem.
Hvala i vama.
Gđa. Marijana Puljak sada će govoriti ispred Kluba zastupnika IP-a, Pametnog i GLAS-a, izvolite.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Evo drage kolegice i kolege, g. Lalovac je ovdje u svom izlaganju zapravo iznio sve argumente i jako jednostavnim jezikom, ja mislim da i naši građani sasvim razumiju o čemu se ovdje radi, što je ovaj fond, čemu služi, zašto je osnovan, u koju svrhu i odmah evo na početku da kažem točno svi oni razlozi zašto će i naš klub podržati ova dva prijedloga zakona.
Dakle, samo da kažem konkretan podatak o kojem je ovdje g. Lalovac govorio, ovo je dakle pomoć poduzetnicima hrvatskim, u Hrvatskoj 99,97% tvrtki su mala i srednja poduzeća sa 70% zaposlenih. Dakle ovaj fond, sredstva iz tog fonda, dakle njegova namjera ponajprije je pomoći malim i srednjim poduzećima, 65% financiranja ide u tom smjeru ali ide i trgovačkim društvima i subjektima u javnom sektoru u području zdravstva. Dakle ovo nije razvojni program kako su kolege prije tražili već pomoć poduzetnicima, njihovoj likvidnosti i financijama za rješavanje ove krize.
Ministar je dakle u medijima, bilo je ovdje pitanje koliko će doprinos, koliko su točni doprinosi Hrvatske odnosno vidi se ovdje iz dokumenata da bit će negdje oko 107 milijuna eura do 2038., a sukladno našem udjelu, očekuje se da će potencijalni iznos za hrvatske tvrtke biti negdje oko 800 milijuna eura.
Hoće li taj novac doći do poduzetnika, postoje dakle nekakvi rizici a ovdje se navodi da je procijenjeni neto gubitak na razini fonda nekih 20%, dakle može se očekivati da iz državnog proračuna nekih 20-ak milijuna eura za vrijeme trajanja ovog fonda, dakle do 2038. će RH dakle iz državnog proračuna pokriti taj potencijalni mogući gubitak do 20 milijuna eura.
Dakle ja neću previše dužiti, što se nas tiče, hrvatsko gospodarstvo dakle kao što sam rekla, leži na malim i srednjim poduzećima, treba im pomoći u ovoj krizi i ovaj fond je jedan dobar način kako to učiniti. Ostaje naravno na nama da taj novac zaista dođe do poduzetnika, činjenica je, ovdje su spominjali raznih drugih fonda, postotak iskorištenosti tih fondova je negdje 30-ak posto, ali kažem ovaj fond je jedan drugi alat, jedan drugi instrument kojega evo podržavam.
Hvala.
Hvala i vama.
Gospođa Grozdana Perić će sada govoriti ispred Kluba zastupnika HDZ-a.
Izvolite.
Dobar dan. Hvala lijepo.
Poštovani potpredsjedniče, poštovani državni tajniče, kolegice i kolege.
Evo dakle pred nama su dva zakona kojim zapravo bi potvrdili Sporazum doprinosu između Europske investicijske banke i RH vezano za Paneuropski jamstveni fond kao odgovor na COVID-19 i Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o jamstvu na prvi poziv.
Kao što su prethodno kolege govorili svjesni smo situacije i vremena u kojem živimo i zapravo ogromne gospodarske i socijalne štete koje su nastale zbog pandemije korona virusa i što je sve napravljeno bilo na nacionalnoj razini, bilo na europskoj razini u pokretanju oporavka i zaštiti i stvaranju radnih mjesta. I kao što znate Europska komisija je predložila 26. svibnja 2020. veliki plan oporavka za Europu koja se temelji na iskorištavanju svih mogućnosti proračuna EU.
Svjedoci smo da je upravo u vremenu kada je Hrvatska predsjedala Vijećem EU su se formirale i donosile određene značajne odluke i projekcije na koji način pomoći europskom gospodarstvu kako se planirao i proračun EU koji je pojačan, koji je sada tisuću i sto milijardi eura i instrument za oporavak odnosno Next Generation instrument od 750 milijardi eura.
Ono što nas sada, a u sklopu svih predviđenih instrumenata na ovaj način obvezuje da od početka ove pandemije se nastojalo zaštititi živote, ali isto tako zaštiti izvore sredstava za život. Time je i EU maksimalno iskoristila fleksibilnost proračunskih pravila i pravilo o državnim potporama i na taj način formirala poseban paket koji je na ovaj način od 540 milijardi eura Europsko Vijeće potvrdilo 23. travnja i na taj način pomogla da se ta ciljana potpora transferira odnosno omogući korištenje kroz kao što je prije spomenuto 100 milijardi SURE programa, 200 milijardi Garancijskog fonda i 240 milijardi Europskog stabilizacijskog fonda kojemu mi ne možemo kao takvi pristupiti.
Međutim, u sklopu odgovora na covid krizu mi kao članica EU pristupamo na ovaj način Europskoj investicijskoj banci odnosno mi smo članovi Europske investicijske banke u postotku od 0,43% i naš doprinos je u tome upravo ono što je prethodno rečeno preko 106 milijuna eura.
Na ovaj način paket kojim pristupamo ciljani iznos Jamstvenog fonda je 25 milijardi eura i on se formira kroz jamstva i uplata država članica EU i time se omogućava dodatni kapacitet EIB grupe radi odgovora na krizu.
Ono što je važno reći da smo mi u odnosu na ostale sudionice odnosno članice tu sa iznosom od 106,7 milijuna eura dok su drugi kontributori veliki kao što je Republika Njemačka, Republika Francuska, Italija preko 4,7 milijardi eura, a imate pregled pojedinačnih iznosa u tablici koji je dat u prilogu ovog zakona.
Što se s ovim postiže? Dakle, na ovaj način procijenjeni iznos dodatnih mobiliziranih ulaganja je tih 200 milijardi eura i naš udio u tome bi trebao biti pripadajuće našem udjelu u sredstvima ukupnog kapitala EIB-a. Time bi se pojačali postojeći financijski proizvodi za jačanje likvidnosti i kratkoročni obrtni kapital koji se plasira krajnjim klijentima, a to su uglavnom mala i srednja poduzeća te zatim poduzeća tržišne kapitaliziranosti i poduzeća u javnom sektoru u području zdravstva jer je program kao što je navedeno u samom nazivu, kao odgovor na COVID-19.
Kako će se ta sredstva plasirati? Plasirat će se preko postojećih financijskih posrednika, kod nas je to preko HAMAG BRICRO-a, preko HBOR-a i financijskih institucija odnosno banaka.
Kada ovaj fond postaje operativan? On postaje operativan u onom momentu kada najmanje 60% kapitala EIB-ovog kapitala kao države članice potpišu pravnu dokumentaciju i na taj način moguće je naknadno pristupanje prema uvjetima izjednačavajućeg mehanizma.
RH se temeljem Sporazuma o doprinosu obvezala i kao jamac za potencijalne gubitke, a u sklopu fonda kao i za sve tržišne i druge rizike koje bi, će biti preuzeti od strane fonda.
Operacije će se provoditi u svim državama članicama po načelu balansirane alokacije između država članica sudionica i ova indikativna distribucija fonda je slijedeća, kao što je napomenuto 65% sredstava bi išlo za mala i srednja poduzeća, 23% za srednje kapitalizirana i velika, do 5% za poduzeća u javnom sektoru u području zdravstva i do 7% za poduzetničko kreditiranje.
Dakle, ako se pogleda ukupna, svi oni dodaci koji su dati u prilogu, npr. dodatak A gdje kaže proizvod EIB-a ima jedan od instrumenata portfelj podijele rizika, onda tu možete vidjeti ko su ugovorne strane i ko su, a imamo dodatak A, B, C, D i E, gdje se točno vidi koje su prihvatljive transakcije u ovom slučaju, pa između ostalog krajnjim primateljima evo u slučaju dakle A dodatka uključuju fiksne zajmove za ulaganja, revolving instrumente, obrtni kapital, instrumente linije likvidnosti i kratkoročni zajmovi odnosno uključujući lanac opskrbe.
Kada pogledate što je jako važno, da je, kolika je stopa rizika, koliko je uopće stopa jamstva da pojedine tvrtke ne trebaju davati dodatne kolaterale, dakle to je ono što je jako važno da će krajnji korisnici pogođeni pandemijom moći dobiti obrtni kapital, kapital i investicijske zajmove sa tim smanjenim zahtjevima za kolateralom i na taj način omogućiti da upravo mala i srednja poduzeća do 249 zaposlenika ili ona srednje kapitalizirana do 500 ili velika do 3000 upravo mogu doći do likvidnih sredstava. To je ono što je jako važno u ovim momentima i tako se može pogledati za svaki od ovih proizvoda kada se iščitava da na taj način želimo iskoristiti sve one mogućnosti koje nam evo članstvo nudi i omogućava i na taj način olakšati poslovanje uz to kada moramo istaknuti da je, da je država, da je vlada itekako intervenirala i do sada sa 6,3 milijarde kuna, a isto tako i otpisom obveza …/Upadica: Fala/…od preko milijardu i 800 milijuna kuna. …/Upadica: Fala lijepa/…Klub će podržati prijedlog.
Fala.
g. Miro Bulj će govoriti u ime Kluba zastupnika MOST-a nezavisnih lista.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Poštovani državni tajniče, kolegice i kolege, poštovani građani koji ovo gledate.
Vidimo da se ovdje cijeli dan raspravlja o jamstvenom fondu EU uslijed Covid-19 i ja sam dužan postavit ona pitanja koji građani svakodnevno postavljaju.
Otkad spominjemo fondove jamstvene, EU fondove, brojne fondove koje spominjemo, sve više i više u Hrvatskoj imamo doznaka iz inozemstva od iseljenih Hrvata, 6% BDP-a je što je registrirano u Hrvatskoj, ne narodnoj banci, teško je reć narodnoj banci koja je institucija faraonska iznad i sabora i predsjednika i vlade, onda moramo kazati da naši gospodarstvenici poglavito srednje i malo gospodarstva, ljudi koji, poduzetnici očekuju pomoć od ovoga fonda, osobno svi bi voljeli da bude tako, međutim moramo viditi di se nalazimo. Neko će reći europski fondovi, kohezijski prije, sad europski fondovi i ovo nema nikakve veze.
Naprotiv, ja mislim da naš sustav u EU tj. sustav EU, a naša administracija, naše politike su metile na rep ne samo EU nego i Europe, Hrvatsku. Priče o ugovorenim ovaj projektima sa EU o 102, '3%, pitanje koliko je ostvareno, mi smo na kraju proračunskog razdoblja i zato je ova korona kriza razotkrila sve loše politike. A o ovome fondu pričati, spominjati 200 milijardi kuna i onda se ne vratiti na korupciju u našem sustavu na način kriterija dodjela sredstava i na koji način sve to skupa funkcionira jel danas možemo pogledati bilo koji segment, moremo poljoprivredu, o tome često govorim, zbog čega nismo samodostatni?
Zbog toga šta novac koji dajemo kroz potpore ne dajemo seljaku našem koji se bavi, koji ima OPG, koji se bavi proizvodnjom, mi nikad više nismo davali potpore, nikad više, a nikad manje nismo proizvodili.
Znači ovdje se postavlja osnovni kriteriji i ključno pitanje koje poduzetnici srednji i mali očekuju od nas, koji će biti kriteriji dodijele?
Dal će biti kao što je bivši ministar Tolušić otišao i svoj projekat sad kroz određene OPG .../Govornik se ne razumije./... koristi? Da li je to zakonito, nezakonito, nemam pojma, vjerovatno je u nas sve zakonito, u nas su zakonite i koncesije. Koncesionar ne odgovara za ništa, država odgovara tj. narod odgovara. A profit uvijek ide koncesionarima. Tako i u ovome slučaju.
Znači mi ovdje raspravljamo o ogromnim parama navodnim, „još uvijek“ jer nismo EU nekakav čimbenik, to šta premijer hoće da ukaže koliko mi imamo gospodarski rast prije COVID krize, sad je COVID kriv sve, sad COVID je kriv, COVID je kriv šta aglomeracija u cetinskom kraju je stala. Projekt aglomeracije, kriva procjena projekta, u nekim gradovima će dati di su njihovi na vlati, u nekima neće tu procjenu tj. javna nabava je od procijenjene odskakala i nekima je dala a nekima nije.
Pa evo dajte, evo ja ću govoriti sada o svom kraju. Govore se fond za izravnavanje, ministar Pavić je dolazio prije izbora, pusti projekti 2 milijarde eura iz EU fondova za Splitsko-dalmatinsku županiju, samo što nisu počeli. Pa dajte evo, cetinski kraj će bit, dosta je ovih 100 milijuna kuna, dajte da se završi taj projekat aglomeracije tj. da se može početi gradit. Neće. Zašto? Zato što je dosta obećanja i u nas je sad kad je palo ugostiteljstvo, kad je pao turizam, kad je neodrživo sve, kad vidim da se najavljuju da će se zabraniti alkohol osim u klubu, u klubu ko bude tamo sa Stipom Mesićom, Olegom Butkovićem, velikim čovjekom projekata, on uvijek govori o projektima, više ne znam di mu stanu ti projekti a nema ništa na terenu, a poglavito naš ministar Čorić, ugroze okoliša i ugroze gospodarstva.
Oni će o ovome novcu raspoređivati. Ta priča ova banka, ona banka, znate čega me je strah? Strah me dok mi raspravljamo o ovome i dok se ovo sve ostvari, da nećete imat kome distribuirati novac jer je iselila Hrvatska. U mom kraju, evo u imotskome kraju, preko 40-ak škola u zadnjih 30 g. zatvoreno, raspadaju se, nema ih, izbrisana ognjišta. Nećemo imat radne snage, morat ćemo .../Govornik se ne razumije./... sad kad ste istjerali, potjerali 2/3 Hrvata u druge zemlje, ispraznili teritorij, to nitko nije napravio, niti jedan okupator, i otkad smo ušli u EU, uza sve zvjezdice kad ste podizali zastave, Sanader, Kosor, ko je sve bio tada, ne mogu se sjetiti, zvjezdice na kraju prazna Hrvatska.
Mi moramo reagirat odmah, promptno, sad je ugostitelj, sad je turistički djelatnik ugrožen, sad je ugrožen onaj koji je trebao raditi sezonski a nije sezonski radio, sad je ugrožen poljoprivrednik ako nije konkurentan na tržištu, ali platimo ga po litri mlijeka potporu, dajmo mu potporu ako treba 5 kn po litri mlijeka da bude on konkurentniji od nekoga iz Austrije, dajmo zakon da 70% naših proizvoda mora biti u trgovačkim lancima, na lokalitetima di se proizvode i naši domaći proizvodi, dajte nešto. Nemojte bacati maglu u oči narodu, uvijek istu maglu. Kad uđemo u EU, sjećate se priče, sve će cvjetat, ne uđemo li, gotovi smo. Ušli smo gospodo, vidite kakva je demografska slika otkad smo ušli, da li smo mi bili spremni uć u EU ili smo sluganski ušli, poltronski, dozvolili određenim institucijama, to je problem, mi smo u našoj domovini dozvolila da HNB bude institucija nad, koja je krila od naroda da imamo 400, ja sam to reko u prvom govoru, 400 provizija i naknada, 4 milijarde kuna ne kamata godišnje isisaju iz džepova naših poduzetnika, građana i nije to oporezovano, ne, nego isisavaju naš novac, ne samo što mi plaćamo članarinu EU-u, a to ne rade u svojim državama, to ne rade u svojim državama. Isisali su nam krv na kapaljku do kune. I to je dozvoljeno. I to su problemi financijskih institucija. A ne da se HNB bavi ko će im bolje sljubit koji konobar, kuhar pardon, oboritu ribu sa kvalitetnim vinima. To je njihov natječaj, nitko ih ne kontrolira, ni Državna revizija njihovo poslovanje. Nitko.
Tu su problemi. Jel imamo mi znači faraone unutar našega sustava i naravno da je poduzetnik bojažljiv u RH. naravno da investitor koji želi ulagati u RH, nema povjerenja ulagati u nešto što je koruptivno, nešto što se odlučuje u klubovima ko šta je u Slovenskoj 9. Pa pola ministara igralo na karte. Igrali na karte i nije ono brojač karata, on je brojač para. Di su pare te šta ste uzeli? Evo raspravlja se, vidim da se sve prebacilo na Predsjednika Republike i dobra je to finta bila da se zaboravi Vlada Plenkovića, nikoga ne spominje. Ovo je odrađeno maestralno a nitko ne spominje ministre. Sve se prebacilo na Predsjednika Republike, a di su ministri? Pa nisu proračun valjda brojali ondje na onaj brojčanik, imaju li možda, ali u konačnici, di su pare te koje su dijeljene tamo? To je pitanje, di su pare koje su po klubovima transferirani? Za javne nabave i za poslove. To je uništilo hrvatskog poduzetnika, zato što si ti morao kupiti posao, i onaj koji je konkurentniji, ako nemaš stranačku, u ovome slučaju čak ni stranačku iskaznicu, ako nije mogao uć u određeni klub, nije mogao dobiti posao bez obzira što je bio puno kvalitetniji, možda i jeftiniji, možda bolje radio bolje reference, to su problemi u gospodarstvu a ne ove magle koje mi bacamo. Da bog da nam ujutro ove pare uplatili ali koštat će one nas, vraćat ćemo mi to, neće nam dat ovo džaba.
Znači mi imamo u društvu trenutno, mi moramo kao Hrvatski sabor govoriti, kao institucija koja bi morala odlučivati a ne u klubu Kovačevića. Ko će bojati cijevi u Janaf-u, cjevovode? Tako je funkcionirao HNS, tako je funkcionirala Vlada, gospodo, tako ste funkcionirali. Tako ste funkcionirali. A nije se ginulo za ovu državu da se tako funkcionira i da se tezgari hrvatskim interesima. Kako u načelnim interesima, tako odgovornosti, tako u moralu, ali .../Upadica: Vrijeme./... toga nema. .../Upadica: Vrijeme./... i to je problem, ove magle je dosta više.
Prelazimo na pojedinačne rasprave. Na redu je gđa. Anka Mrak-Taritaš. Izvolite.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a, uvaženi državni tajniče, kolegice i kolege.
Kad stanemo za ovu govornicu, mi imamo prilike govoriti o različitim temama. Čak imamo prilike i bez obzira na dnevni red, govoriti i mimo toga i puno šire. Možemo i ovu govornicu iskoristiti i da i govorimo o zelenom planu, da govorimo o tome da je Nacionalno vijeće za konkurentnost danas nas obavijestilo da je Hrvatska u Europi zadnja po digitalnoj konkurentnosti, ali mislim da moramo si svi zajedno postaviti pitanje jesmo, što smo i kuda idemo. Hrvatska, kao i cijela Europa i svijet su u okviru jedne velike pošasti Covid-19 koja je pokazala naš strah od toga što to je, pokazala je strah i ne samo hrvatske države, nego i Europe i svijeta.
Sve dok ću govoriti za ovom govornicom, zalagat ću se za to da je Hrvatska, da je dobro da je Hrvatska ušla u EU, da je dobro da je u tom društvu, da je dobro da tu ima priliku i da tu priliku i dalje treba iskoristiti. Postoji ona jedna zgodna uzrečica koja govori o tome, kaže jesi dobio na lutriji, veli nisam, pa jesi kupio srećku, pa nisam. Pa to vam je isto tako. Da ako ne uložite kao država u Europsku investicijsku banku, ne možeš ništa ni očekivati. Koju situaciju mi danas imamo?
Nema nitko tko je sjedio prije u ovoj sabornici, a koji bi danas sjedio, ne bi digao ruku za pomoć gospodarstvu, bespovratna sredstva iz našeg proračuna i to smo napravili. Jer, ako nema gospodarstva, nema razvoja, nema budućnosti. Gospodarstvo Hrvatske i budućnost Hrvatske se, kao što svi pokazatelji pokazuju temelji na malom i srednjem poduzetništvu i logično je da je to, da to pomažemo i sad imamo zakon koji kaže da Hrvatska će uložiti 206 milijuna u EIB koja je i naše, investicijska banka gdje smo mi s 0,48% sudjelujemo i da imamo mogućnost osigurati našim poduzetnicima da likvidnost, iz kojeg razloga? Banke su privatne, banke, prvo i osnovno štite svoj interes. EU kao i mi i hrvatska država, nema tu razlike, se pokazala da nemamo mogućnost i nemamo instrumente reći bankama pomažite, vodite računa i zato između ostalog postoji i ovaj sporazum.
Ovo je jedan od način kako pomoći, samo da se preživi u ovim uvjetima. Da li bitno tko zna koliko dugo ovaj problem sa koronom, odnosno Covidom može trajati. Sjećate se proljeća kad su nam rekli, sad će biti okej, pa će biti ljeto, pa će se to sve zajedno smanjiti jer su visoke temperature, pa će u jesen biti nešto drugo. Dakle, živimo u svijetu, živimo gdje imamo nešto nepoznato ispred sebe, ali imamo i mogućnost da pomognemo. Ovo je samo da pomognemo našim poduzetnicima vezano uz likvidnost. Ovdje ne govorimo o razvoju, ovdje ne govorimo o zelenom razvoju koji se i zelenom planu, ovdje govorimo o likvidnosti naših poduzetnika. Ako njih ne bude, svako radno mjesto koje se ukida, svaki poduzetnik koji zatvara svoja vrata teško će ih prije otvoriti, tražiti će budućnost negdje drugdje, a odgovornost na nama je da o tome govorimo i da stvorimo preduvjete za to.
Nemojte da govorimo samo na način tko će zadnji ugasiti svjetlo. Kad se ugasi svjetlo, neće biti mjesta za nikog drugog. Dakle, ovdje je riječ o oporavku, riječ je o likvidnosti. Naravno da se mi ovdje trebamo zapitati i logično da se moramo zapitati kakvu to Hrvatsku vidimo 2030., 2030. je tu, sutra. I čime ćemo se baviti? Što ćemo raditi? Da ne kažem da bi razvojni programi bili na 2050., ali o tom se trebamo brinuti danas. Bit će u jednom trenutku kasno.
Jasno trebamo reći, ova korona je pokazala slabost svijeta, slabost Europe, slabost nas. Ovo je jedan od načina male pomoći, ako i takva .../Upadica: Vrijeme, hvala./... mala pomoć, što se nas tiče, dobrodošla je.
Hvala.
Ostanite, ostavite, ostanite.
G. Hajduković je tražio repliku.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče.
Kolegice Mrak-Taritaš, mislim da ste jako dobro dobru usporedbu napravili jer ne možemo očekivati pomoć od Europske razvojne banke ako ne želimo i participirati u samom fondu i mislim da ste upravo istaknuli ono što ću ja, o čemu ću i ja govoriti u svojoj pojedinačnoj raspravi, a to je likvidnost.
Često govorim da je malo i srednje poduzetništvo zapravo kralješnica hrvatske ekonomije. Ako njima ne pomognemo, ako njima ne pomognemo da prebrode ovaj vrlo neizvjesan period, što onda možemo očekivati na kraju, odnosno ako im ne pomognemo, sigurno ćemo izgubiti puno radnih mjesta, ćemo izgubiti puno tvrtki i kako god bio ishod Covid krize, neće, nama kao Hrvatskoj neće biti dobro.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo.
Upravo tako. Zatvaranje svakog raznog mjesta, zatvaranje svakih vrata kad prolazite gradom Zagrebom, pa onda pogledate malo poslovne prostore koji su na odličnim mjestima i kad onda kaže zatvoreno zbog preuređenja. Od tog preuređenja nema ništa. Vidite sami po izlozima da tu se dalje ništa neće dešavati. I odgovornost je nama svima koji možemo govoriti, koji možemo ukazivati i koji možemo pomoći.
Naš zadatak je, između ostalog zaista da vodimo računa da svako radno mjesto ostane. I tu ću ponoviti još jedanput, nema nikog ko ne bi digao ruku i koji ne bi rekao okej iz proračuna će se pomoći, nek se pomogne i mora se pomoć. Tako da rasprava o tome da ćemo uložiti odnosno 106 milijuna EUR-a do 2038., ali imamo mogućnost nešto pomoć, imamo mogućnost nekog spasit jer meni moram priznati …/Upadica: Fala, vrijeme/…malo iznenađujuća. Hvala.
Hvala vam lijepa.
Sada je na redu g. Hrvoje Zekanović, nema ga, gubi pravo.
Gđa. Katarina Peović.
Izvolite.
Evo iskoristit ću ovu pojedinačnu raspravu da odgovorim na niz napada, dakle na ono što sam iznijela u govoru u ime kluba. Znači odgovorit ću desnici koja kaže, pa nije to malo novaca, pa niste realni, znači to je iznos od 100 milijuna EUR-a, malo više od 100 milijuna EUR-a, treba ih naprosto upozoriti na činjeničnu stvar, maksimalni iznos koliko bi Hrvatska eventualno trebala platiti jest preko 100 milijuna EUR-a, ali se projicira znači da će to biti nekih 20 milijuna EUR-a, znači ne govorimo o, uvijek o nekom ukupnom iznosu.
Ono što je naš pravi problem znači nije i tu desnica pokazuje da nema uopće niti kompas, nije znači iznos koji mi moramo uplatiti nego namjena, znači i tu ću odgovoriti onda i ovoj nominalnoj ljevici jel koja kaže da je namjena naprosto takva kakva je i da se tu ne može ništa. Znači naš problem je okoštala privredna struktura i nepovoljna privredna struktura, niska kompleksnost proizvoda, niska dodana vrijednost, niske plaće, to da se duže radi od EU prosjeka na jednostavnim poslovima, da imamo lošu kvalitetu radnih mjesta, nesigurna radna mjesta, a htjeli bi po svemu sudeći i ovi nominalno lijevi i desni da ta radna mjesta budu još nesigurnija.
Desnica koja se busa u prsa suverenistička istovremeno nepušta ni glasa za antiradničke zakone, ni mjere, nismo ih čuli da govore protiv izmjena Zakona o radu na štetu radnika, nismo ih čuli da se bune protiv poreznih reformi koje pogoduju bogatima, niti se zalažu za minimalac, dizanje minimalca, jedino što žele dobro za radnike neradna nedjelja, ali već imaju plan šta bi trebali radnici tog dana raditi jel, posvetiti se molitvi u crkvama sa svojim heteroseksualnim porodicama.
SDP i lijevi liberali pak možda i razumiju o čemu se ovdje radi, no misle da nije potrebno mijenjati stvari, misle zato i podržati ovaj zakon.
Istina je ono što upozorava Lalovac da su ovo sredstva za likvidnost i da su to obrtna sredstva, ali ključno je da je kriterij da će se davati jamstva za ona poduzeća koja imaju dugoročno pozitivne izglede rasta i uspješnost poslovanja.
Što to zapravo znači?
To znači da će se financirati praktički poduzeća u postojećoj nepovoljnoj strukturi, dakle mi možemo reć da će se podržavati i poticati poduzeća u turizmu iako znači u Covid-19 krizi vidimo da turizam ne može biti temeljna djelatnost i da se ne možemo na turizam oslanjati. Mi ćemo ovdje dobiti poticaje za onu privrednu granu koju bismo u svakom slučaju trebali radikalno skresati. To su dakle možda i kladionice i one posluju pozitivno, jel.
Ono što bi nama trebalo, dakle ulaganje u ona poduzeća, u one privredne sektore koje imaju mogućnost znači stvarati visoku dodanu vrijednost, stvarati radna mjesta, dobra radna mjesta, dobro plaćena. To je dakle, mislim ta teza da je EIB hrvatska banka kako kaže Lalovac, pa ne bi baš bilo jel, odnosno EIB i hrvatska banka u čijem kapitalu sudjelujemo sa 0,43% i imamo utjecaja na njezinu investicijsku politiku baš sukladno tom udjelu jel. Ne vidim baš da navedena banka financira hrvatski razvoj i promjenu nepovoljne privredne strukture, što je i logično jer u njoj glavnu riječ imaju velike članice i zato paze da kreditna politika navedene banke ne ugrožava dominaciju njihovih korporacija na zajedničkom tržištu.
Također, ovaj fond kaže Lalovac je tu zato jer nitko ne može naložiti bankama da financiraju poduzetnike jer su to privatne banke. Pa da, naravno da SDP ne može dalje od privatnog vlasništva ništa niti promisliti, jel, a baš se razvoj ne može oslanjati na privredne banke i u tome i jest, privatne banke i u tom jest problem. Interes banaka nije isti kao interes društvene većine. Problem i jest u tome što privatne banke ne financiraju one sektore i onu proizvodnju koja bi bila u društvenom interesu i u interesu radne većine.
I nije istina da putem ovog fonda nema pomoći državi, eksplicitno se navodi sektor zdravstva iako to možemo reć da je poanta, poanta je da se ovime jamči za financiranje obrtnih sredstava i likvidnosti za postojeća srednja i mala poduzeća koja pokazuju jel dugoročno pozitivne izglede rasta. To znači u prijevodu cementiranje postojeće nepovoljne strukture jer se do pred krizu, dakle ono što je bilo isplativo, baviti se prvenstveno rentijerstvom, turizmom ili trgovinom, a onda je kriza pokazala i tek će pokazati koliko je to štetno. Znači, Covid je pokazao koliko je takva privredna struktura nepovoljna, a ovdje vidimo SDP i HDZ se slažu da je to sasvim u redu.
Ostanite ovdje, ima, imamo 3 replike, prva je gđa. Vučemilović.
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Zastupnice Peović, kao i obično iznijeli ste niz neistina, to je klasično sad već za vaša izlaganja.
I ne znam ta vaša ideološka podjela koja je krajnje arhaična na ljevicu i desnicu, zašto ju uvijek potencirate?
Nisam ja nikakav advokat ni ljevice, ni desnice, al otkud vi znate kakvi će stavovi te tzv. desnice biti o Zakonu o radu kada je tek neki dan osnovana stručna skupina i Zakon o radu nam uopće nije došao na saborske klupe.
A kolko mi je poznato, brojne stranke, uključujući i Domovinski pokret, su se zalagale za dizanje minimalne plaće na 5.000 kn, tako da prestanite iznosit neistine u svojim izlaganjima. Hvala.
Izvolite odgovor.
Pa dobro, valjda izvan saborskih klupa govori o nekom Zakonu o radu, od vas to dosada nisam čula, to je uistinu jedna tema koja vas na toj desnici najmanje zanima, vas zanimaju pobačaji, vas zanimaju religijski sadržaji u školama, vas zanima svašta, ali stvarno nisam čula da vas zanima Zakon o radu. A što se tiče znači minimalne plaće od 5.000 kuna mislim da ćete se vi jako dobro složiti s vladajućima u tome što bi bila minimalna plaća jer nemate apsolutno nikakvu referencu zašto ste sad iznijeli tih 5.000 kuna niti na koji način se računa minimalni troškovi jedne četveročlane porodice u Hrvatskoj koji daleko premašuju 5.000 kuna koje ste ovdje sad ovako bacili pred nas, ali za to je potrebno ipak nešto malo se informirati o tim minimalnim troškovima života.
Gospodin Pavić.
Htio bi samo skrenuti pozornost na činjenicu da zapravo sredstva u fondovima su zapravo odgovor na negativna kretanja od strane banaka i na negativnu reakciju od strane banaka koje jednostavno ne dozvoljava da se njihova sredstva plasiraju u poduzeća koja možda imaju perspektivu, ali u ovom momentu ne posluju dobro. Fondovi nam omogućavaju da takvim poduzećima pomognemo. Slažem se s vama definitivno to nisu u ovom momentu poduzeća i ovoga obrtnici koji posluju u turizmu to se pokazalo to nije dobro, trebamo voditi računa o tome da sredstva plasiramo koja imaju svoju perspektivu, gdje se može otvoriti novo radno mjesto, koje imaju mogućnost da ostvare nove dobiti i da zaposle nove radnike. Međutim, ono što je ključno i na što trebamo obratiti posebnu pozornost su kriteriji, kriteriji kako ćemo ta sredstva dodjeljivati jer smo bili svjedoci kroz povijest da su se sredstva, poticaji dodjeljivali na razno razne načine.
Hvala lijepa.
Odgovor, izvolite.
Pa da, slažem se mislim i u ovakvom skroz nepovoljnom dogovoru sigurno se nešto može bolje ili lošije izvući, ali mi moramo početi upozoravati i tu mislim da SDP stvarno gubi sve moguće utakmice na apsolutno nepovoljnu strukturu, okoštalu privredu koja je posljedica naše pozicije u EU i posljedica financiranja koje je ograničeni određeno. Mi ovdje sad govorimo o financiranju specifično dakle vezano uz ovaj fond znači Europske investicijske banke, no imate ugovore sa EU, ugovor o funkcioniranju EU Članak 107. koji se uvijek navodi kada govorimo o pomoći države, strukturalnoj pomoći države koja bi morala moći zaštiti svoje strateške industrije onda se kaže to je uplitanje u tržišnu utakmicu. Slobodno tržište uglavnom odgovara onima koji su već u poziciji moći, a ne onima koji bi trebali svoju okoštalu privrednu strukturu razviti.
I na kraju gospodin Lenart.
Zahvaljujem.
Kolegice Peović ja mislim da ste vi jako dobro elaborirali ovu temu. Ne bih ulazio u ove ideološke podjele ljevice, desnice jer one su tako malo ponekad i nakaradne u Hrvatskoj, no međutim po meni će ova sredstva će biti, njihov trošak opravdan ukoliko mi nakon iskorištenja toga ćemo imati bolji standard u državi stanovništva, ako će radnici imati bolje uvjete i bolja primanja, ukoliko će se smanjiti pad broja obrtnika tj. okrenuti trend i ukoliko će se dio tih sredstava koji po ovom planu je premali uložiti u proizvodnju i preradu hrane. To je ono što se pokazalo u ovoj krizi vrlo bitnim, na samom početku koji je bitno biti samodostatan u proizvodnji hrane i energije, a mi ni jedno ni drugo nismo. Jedno smo prodali, a drugo smo uništili.
Hvala.
Hvala.
Odgovor izvolite.
Da, samo ono što je specifično i izrijekom rečeno u ovom ugovoru jest da neće se financirati bilo koja privredna djelatnost koja se može okarakterizirati kao industrijska politika. Znači to je baš izrijekom stavljeno u ovaj zakon. Prema tome, ne možemo očekivati da ćemo financirati poljoprivrednu proizvodnju koju bi svakako trebali financirati jer smo u svim granama poljoprivrede i poljoprivredne industrije gotovo srezali svoju proizvodnju u odnosu na prije 30, 40 godina. Znači imamo jako loše trenove, a to je da bi ova sredstva nas mogla na neki način ipak dići da držimo glavu iznad vode naprosto ne možemo očekivati uzmemo li u obzir i rezultate Junckerovog plana od kojeg se puno očekivalo i strukturnih fondova europskih, mi zapravo stvarno cijelo vrijeme idemo unazad, tako da ne možemo očekivati da bi nas sad ova sredstva koja nisu tako opsežna mogla spasiti.
Hvala.
Gotovi smo s replikama, hvala lijepa.
Sada je na redu gospodin Goran Ivanović, izvolite.
Samo trenutak, izvolite.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvaženi državni tajniče, zastupnice i zastupnice evo ja sam novi saborski zastupnik u ovom 10. sazivu Hrvatskog sabora i smatrao sam da mi kao saborski zastupnici odnosno zastupnice u biti kreiramo koliko će toga biti pozitivno u našoj prelijepoj domovini, a koliko će toga biti negativno. Mi ocjenjujemo koliko je optimizma u prostoru.
No, čini mi se da ni jedna tema o kojoj se ovdje povede rasprava pri tom naravno ne mislim da svi moramo jednako misliti, da svi jednako moramo glasati, nego da moramo biti servis onima koji su nas poslali ovdje u Hrvatski sabor, to su i naši gospodarstvenici. Korona kriza je napravila veliku štetu za hrvatsko gospodarstvo, o tome smo slušali prošli tjedan, čuli smo ministra Marića o svemu onome što je korona kriza napravila kada je u pitanju domaće tržište i rada i kapitala. Ovaj jamstveni fond je zasigurno nešto što je potrebno i jedna od kriza i ova korona kriza u povijesti će biti možda nekih drugih kriza koje će zahtijevati jedinstveni jamstveni fond kroz koji ćemo moći financirati i pomagati onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Ja sam jutros u 4,30 krenuo iz svojih Vladimirevaca ovdje prema, prema Zagrebu, bio je mrtvi mrak i razmišljao sam cijelim putem u autu što ja kao pojedinac i zastupnik u Hrvatskom saboru mogu učiniti za ljude koji su mi dali odnosno nama dali povjerenje da ih zastupamo ovdje u Hrvatskom saboru. Mnogi gospodarstvenici koji dolaze sa područja Osječko-baranjske županije, Slavonije, Baranje i Srijema su suglasni s ovim da uđemo u ovakvu priču kada je u pitanju jamstveni fond. To je dobra priča, uložit ćemo potencijalno 100 miliona, mogućnost ostvarenja 800 miliona EUR-a zasigurno ne lako stečen novac, za njega će se trebati izboriti, ali smatram da je utakmica dobro postavljena i da naši pogotovo mali i srednji poduzetnicima kojima je itekako ova pomoć potrebna će ovdje naći svoj interes.
No, mi uvijek nastupamo s nekih drugih platformi, mi uvijek plašimo te iste gospodarstvenike, mi uvijek plašimo narod da je ovo opet nekakav klub, da je ovo opet nešto od čega će netko steći nekakvu dobit, to nije dobro. To nije dobro, naša zadaća je da ulijevamo optimizam, da ga pronosimo. Stoga smatram da ovakvim jednim potezom sigurno činimo dobro hrvatskom gospodarstvu, činimo dobro onima koji su najpotrebniji. Vidjeli ste kako se otprilike treba raspodijeliti taj novac kada je u pitanju oni kojima je najpotrebniji. Tu je zastupljena naravno i poljoprivreda i zastupljen je također i zdravstveni sektor koji je također podnio bitan teret ove korona krize koja se događa i koja će proći onog trenutka kad budemo imali, imali cjepivo.
Stoga smatram, da mi ovdje koji sjedimo smo ti koji smo vjerojatno malo i pročitali materijale o kojim se piše, a ne da i možda da evo razriješimo i jednu dilemu koja se ovdje često postavlja, postavlja ju kolega Bulj, ja dolazim iz Slavonije koliko krava ima sisa, ima 4, garantirano ne moramo više pitati ni jednog zastupnika, ni zastupnicu koliko krava ima sisa ima 4, pa da pređemo na bitne stvari, da pređemo na stvari koje će unaprijediti Hrvatsku državu, hrvatsko gospodarstvo i u kojoj će konačno ljudi dobiti ono za što su se naši branitelji borili i izborili ranih '90.-tih godina.
Hvala lijepo.
Hvala.
Gospođa Peović, replika.
Pa dobro kolega meni nije baš jasno moram priznat, koja je zadaća naša ovdje, da li je naša zadaća da mi ulijevamo optimizam kako ste vi rekli, da brojimo koliko je sisa ima krava ili je možda ovdje naša zadaća prvenstveno i jedino najvažnija da stvari sagledavamo realno. Nije realno tvrditi nakon 30 godina devastacije domaće privrede da će još jedan europski fond podići našu proizvodnju ako se on po istim kriterijima znači i oblikuje i strukturira kao svi dosadašnji. Ono što jest realno je dakle pad kompleksnosti domaće proizvodnje. To je ono što bismo mi trebali imati u vidu. A pad kompleksnosti domaće proizvodnje znači pad plaća, pad dobrih radnih mjesta, iseljavanje mladih ljudi.
Izvolite odgovor.
Hvala, hvala.
Pa ja mislim da se, u biti sam u svojem uvodnom izlaganju to i rekao, da su to bitne teme, da su to teme koje trebamo otvarati ovdje, a jedna od tih bitnih tema je upravo i ova o kojima raspravljamo uvažavajući sve ono što se kroz povijest događalo, ali s tim da ne ponavljamo greške koje smo imali u povijesti nego da idemo konačno naprijed.
Stoga smatram da i polazim s te pozicije jer sam s poduzetnicima s područja moje županije razgovarao o ovom, oni apsolutno podržavaju ovaj investicijski fond i mislim da je to nešto što je u biti dobro za njih, a ja sam njihov glas ovdje u Hrvatskom saboru.
Gospodin Lenart.
Zahvaljujem.
Kolega Ivanović, pa ja se slažem s vama da treba optimizma u životu, u poslu, u svemu. No, međutim u gospodarstvu je realizam daleko bitniji od optimizma, matematika koja je egzaktna znanost jer 2 i 2 je 4 što je vrlo bitno u gospodarstvu da znate dobro izračunati svoje poslovanje. No, problem su parafiskalni nameti koje moraju plaćati naši gospodarstvenici, problem su previsoka porezna opterećenja, prevelika davanja na zaposlene, to je ono zbog čega su naši gospodarstvenici pesimistični, osim ako im se firma ne zove Elektrocentar Petek.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepa na ovoj replici, pa evo i prije 2 tjedna smo svjedočili ovdje izmjeni jednog zakona koji je bio te parafiskalne kategorizacije, smanjili smo onaj doprinos na šume koje plaćaju naši gospodarstvenici i podigli smo cenzus. Niz je mjera koje Vlada priprema da oslobodi i da pomogne našim gospodarstvenicima u ovoj krizi u kojoj su se našli ne samo izazvano korona krizom nego općenito u kojoj se nalaze. Smatram da ova Vlada Andreja Plenkovića itekako ima sluha za gospodarstvo, smatram da je to Vlada koja po prvi puta možda u zadnjih 10-tak ili 15 godina ozbiljno promišlja o samoodrživosti, o svom gospodarstvu kako ga ojačati, kako ga unaprijediti i kako ga naravno učiniti konkurentim i boljim, a pri tome naravno mislim i na sve zaposlene u tom gospodarstvu.
Hvala lijepa.
Nema više replika, idemo dalje sa raspravama.
Sada je na redu gospodin Domagoj Hajduković.
Izvolite.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Kolegice i kolege puno toga smo čuli danas u raspravi i dobrih i loših stvari. Evo zadnje što smo čuli je bajka, a to je da ova Vlada Andreja Plenkovića je prva koja ozbiljno promišlja o našem gospodarstvu, ali dobro, nekad se malo možemo i nasmijati malo.
Vraćajući se na temu i govoreći o zakonu koji je pred nama, ja bi ponovio ono što je rekla kolegica Mrak-Taritaš prije mene. Mislim da nema u ovoj sabornici zaista osobe koja ne bi digla ruku za pomoć našem gospodarstvu. Mi možemo sad pričati kakve je struktura gospodarstva, jesmo li tu napravili greške ili nismo, to je možda rasprava i za jednu tj. tema za jednu širu raspravu i o tome bi svakako imali što reći, ali zbog toga što nam je situacija takva kakva je odnosno struktura takva kakva je, znači li to da trebamo ne pomagati gospodarstvo, znači li to da trebamo ubiti gospodarstvo, znači li da ne trebamo gospodarstvu omogućiti da prebrodi ovu neizvjesnu situaciju?
Kolegice i kolege, nitko ko nije bio poduzetnik o kojem ljudi nisu ovisili, ko nije bio odgovoran za isplatiti plaću ne može shvatit kakva je to odgovornost, ne može shvatit kako je teško do svake kune doći i zaraditi kojom god djelatnošću se bavili i onda vjerujem da ne može ni shvatiti koliko ovakva pomoć znači.
Kada govorimo o likvidnosti, a likvidnost je izuzetno bitna za naše gospodarstvo uvijek bila i kada gledate sve velike krize su zapravo u hrvatskom gospodarstvu počimale zbog nelikvidnosti. Dakle, kada govorimo o likvidnosti, ona je izuzetno bitna. Naši mali i srednji poduzetnici su jako, jako, jako osjetili ovu krizu. Moramo biti odgovorni toliko prema sebi i prema njima i barem im pokušati pomoći. Pokušati pomoći obrtnim sredstvima koji će im omogućit da prežive, ne samo da oni prežive nego da prežive i drugi, drugi kojima oni duguju novac, drugi koji su im isporučili robe, usluge itd., itd. jer gospodarstvo ne možemo promatrat kao izolirano, u stvari ne možemo niti poduzetnika promatrati kao izoliranog subjekta na tržištu, on je povezan sa drugim subjektima na tržištu, sa potrošačima, sa državom uostalom kojoj plaća porez. Ako on ne može servisirati svoje troškove onda i drugi poduzetnici, na kraju i država također imaju problem. Zbog toga mislim da ovo treba podržati. Ovo je prije svega interventna pomoć, ja bi je tako nazvao. Ovo je pomoć da naše gospodarstvo odnosno naši poduzetnici, u ovom slučaju mali i srednji, prežive ovo nesigurno vrijeme. Koliko će trajati kriza i koje će njezine posljedice biti ćemo osjetiti tek u mjesecima koje dolaze, dakle to je još daleko od gotove priče. Kao što je rečeno i prije, stručnjaci su govorili završit će kriza brzo, dolazi toplije vrijeme, virus se neće širiti, međutim virus je pokazao da se itekako širi. Dolazi nam zima kada ćemo više vremena provoditi u zatvorenim prostorima, kada će se virus lakše širiti, što će tada biti isto je jedno veliko pitanje. Kao i kada ćemo sa ovog „novog normalnog“ se vratiti, ajde da se usudim tako reći na „normalno“, a do tada treba preživjet kolegice i kolege.
Ja bih sad mogao tu pričat kako je nama lijepo i kako nas ne brine odakle će nam novac doći kada je, kada je vrijeme za plaću, ali mnoge poduzetnike brine kako će isplatiti plaću svojim zaposlenicima, brine kako će servisirati svoje troškove, brine kako će platiti račune, režije, pa brine uostalom i kako će platit porez od koga se financiraju naše plaće. Baš zbog toga mislim da je ovo, je kap u moru, al je bolje i kap nego ništa pomoći u ovom ne baš sjajnom trenutku.
Ono što je bitnije možda od ovoga jer ovo je samo jedan segment pomoći i jedan segment europskih novaca koji su nam na raspolaganju.
Ono što je još bitnije kako ćemo planirati u budućnosti i tu dolazi na dnevni red, recimo to tako, odnosno na stol i ova tema koja je načeta o strukturi gospodarstva, a to je, govorim naravno o višegodišnjem financijskom okviru EU, govorim o našoj razvojnoj strateziji, nacionalnoj koju jedva čekam vidjeti i na kraju govorim o operativnim programima pomoću kojeg ćemo povlačiti sredstva koja su nam na raspolaganju iz EU.
U tom slučaju, u tom procesu, u programiranju i u nacionalnoj strateziji možemo razgovarati o eventualnom reformiranju ili usmjeravanju našeg gospodarstva na neki drugi put. Sada mislim da je to izlično govoriti osim jedino što treba reći je treba našem, našem gospodarstvu i našim poduzetnicima pomoći. Hvala.
Fala i vama.
Ostanite ovdje, imate nekoliko replika, prvu repliku je tražila gđa. Peović.
Kolega Hajduković, samo bih vas želila upozoriti na ta, da ta humanitarna retorika „pomozimo poduzetnicima“ jer nemamo drugog načina je upravo ono što našu društvenu većinu dovodi u ovo stanje u kojem se nalazimo, loših radnih mjesta, manjka radnih mjesta, niskih plaća i iseljavanja. Ta humanitarna retorika nema drugog načina samo trebamo preuzeti ono što nam EU baca kao mrvice, nas je i dovela tu gdje jesmo. Autonomna gospodarska i privredna politika je ono što našu društvenu većinu može spasiti i izvući iz krize, a ne pomozimo im po pravilima koja ne možemo mijenjati po vama i koja su jedina moguća.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo.
Pa dobro kolegice Peović, koji je onda vaš prijedlog?
Ajmo nikom ne pomoć, ajmo pustit sve da propadnu, ajmo i to malo radnih mjesta ugušit. Jel to alternativa koja je prihvatljiva?
Svoju raspravu sam završio upravo o ovome o čemu ste vi govorili, dakle nije da ne vidim u čemu je problem, vidim, ali u ovakvoj interventnoj mjeri, koja je prije svega interventna i privremena ne možemo, barem ne kroz nju, govoriti o razvoju i usmjeravanju hrvatskog gospodarstva. Možemo kroz planiranje, možemo kroz nacionalnu strategiju, možemo kroz programiranje, to da i onda dolazimo zapravo do one druge činjenice, a to je da strat, ne pristupamo strateški gotovo ničemu.
Da pitate odgovorne koji vode vladu gdje vide hrvatsko gospodarstvo za 4.g., u koje grane treba ulagati, gdje vide, ne znam, ne samo hrvatsko gospodarstvo nego i hrvatske interese općenito, neće vam znati odgovoriti.
Mi krećemo od krivih premjesa, trebamo strateški razmišljat, a u ovom slučaju radi se o interventnoj pomoći.
Hvala.
g. Klarić.
Kolega, javio sam se za repliku kad ste spomenuli da je možda ovo kap u moru i dobro ste rekli.
I javio sam se najviše iz razloga da odgovorim ovdje i ovima koji trkeljaju o ljevici i desnici i prave na neki način tu sukobe jer jedna od tih kapi na moru, još sam svjedočio neki dan je bilo porinuće, odnosno primopredaja broja u 3. maju. Puno kapi čini gospodarstvo jakim, a ova Vlada i u ovom trenutku mi svi zajedno moramo promišljati o tome kako pomoći, ovaj zakon ide u tom smjeru. I ta kap je jedna od kapi u nizu kapi koje moramo svi zajedno učiniti da gospodarstvo guramo naprijed, da bude još takvih brodova, da bude još ovakvih investicija kakve je pokrenula Vlada RH vezano i za izgradnju Pelješkog mosta, za drugu cijev tunela Učka, za evo, treći spas 3. maja, u budućnosti, nadam se, i Uljanika. Mislim da te kapi čine ono što treba konačno završiti sa svim glavama koje .../Upadica: Hvala lijepa./... rade podijele na lijevo i desno.
Hvala.
Prije, da, ali prije smo imali povredu Poslovnika pa moram dati prednost povredi Poslovnika. Gđa. Peović.
Povreda Poslovnika, 238., ja bih molila da intervenirate .../Upadica: Članak, članak./... 238. .../Upadica: Hvala./... ja bi molila da potpredsjedniče intervenirate jer se u ne treba i ne može u Hrvatskom saboru omalovažavati zastupnice i zastupnike govoreći da oni trkeljaju. I onda nakon toga navoditi odlične rezultate hrvatske brodogradnje u godini u kojoj smo najviši na ljestvici pada industrijske proizvodnje u Europi.
Hvala. Hvala lijepa. Hvala lijepa. Isto povreda Poslovnika, g. Bulj. Jeste stavili povredu Poslovnika? Ne, niste. .../Upadica se ne čuje./... ne, ne, samo malo, samo malo, samo malo. Izvolite, odgovorite na repliku, nisam vidio povredu Poslovnika jer je bilo dosta toga, dosta toga malo težeg rečeno ovaj danas, a nisam intervenirao, ali .../nerazumljivo/... naravno, slažem se da snizimo tonove i da govorimo o temi i da ne omalovažavamo zastupnike i zastupnice.
Izvolite g. Hajduković, odgovor.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče.
Pa kolega, ja se ne bojim podržati nešto što je dobro, bez obzira od kojeg predlagatelja dolazi, bila to Vlada, bila to skupina zastupnika, bio to moj klub. I mislim da treba gurati u tom smjeru, vi kažete puno kapi, ja bi rekao puno zrna možda. Pa ako imamo puno zrna, na kraju ćemo dobiti pogaču, a pogača je to da nam gospodarstvo preživi i da, da ipak nastavi raditi i da prebrodi ova teška vremena.
Volio bih samo da i sa vaše strane sabornice postoji isti entuzijazam jer kad se bili u oporbi se niste baš iskazali u podržavanju onoga što je dobro. Apriori ste bili protiv svega, čak i onoga što je bilo dobro i onoga što je bilo loše, pa čak i protiv izvještaja pravobraniteljica i sl., što su stvari koje su meni nejasne, ali dobro. Drago mi je da ste ovo primijetili i vjerujem da ćete onda u budućnosti podržavati zaista sve što je dobro i što dolazi sa ove strane sabornice.
Hvala g. potpredsjedniče. Poštovani kolega Hajduković.
Vlada Andreja Plenkovića se od početka opredijelila za zdravstvenu sigurnost, ali i za stala u interesu hrvatskog radnika i hrvatskog gospodarstva pa je već u ožujku kroz paket od 63 mjere investirala 30 milijardi kuna. Kada govorimo o paneuropskom jamstvenom fondu, bilo je zadovoljstvo slušati g. Lalovca, bivšeg ministra financija koji je razjasnio značaj i ovo je samo jedna od blagodati hrvatske participacije u EU.
U prošlom sazivu bili su prijedlozi kako bi školstvo trebalo izgledati na nalik na Kubu, danas čujemo prijedloge, što je sasvim legitimno, vezano za gospodarstvo koje više nalikuje jednoj Venecueli, dakle, i to su sasvim legitimni prijedlozi, no, unatoč svim izazovima u kojima se nalazimo mislim da će relevantne političke stranke stati u prilog paneuropskog jamstvenog fonda.
Hvala lijepa. Čekajte, samo trenutak g. Hajduković jer je g. Bulj ima sada povredu Poslovnika, izvolite, članak i što.
Hvala lijepa uvaženi predsjedavajući.
Uvaženi kolega Ćelić je povrijedio čl. Poslovnika 238. jer govori Vlada da kad govori o sigurnosti, da je sigurna RH kroz granicu nam prolazi kako god tko želi, gdje god tko želi, što se tiče radnika i radništva, to ne postoji, tako da mora i tu biti sigurnost jer nemamo više radnika, radnici su uništeni, tako da ste liberalizacijom Zakona o strancima dozvolili da nema kvota, tako da se, sve je sigurno, može ulaziti .../Upadica: Vrijeme. Vrijeme./... tko hoće u RH .../Govornici govore istovremeno, ne razumije se./...
Neću vam dati opomenu, ali tu povrede Poslovnika nema niti izdaleka.
Neću, ovaj put vam neću dati opomenu. .../Upadica se ne čuje./... Molim. .../nerazumljivo/... prvo je bila gđa. Peović, a onda g. Ćelić. Povreda Poslovnika.
Povreda Poslovnika 232. kolega se nije uopće držao teme. Znači ovdje govori o Venezueli, o nekim prijedlozima koji dolaze iz oporbe koji uopće nisu niti spomenuti, ja nisam nikad čula da je ovdje netko rekao danas Venezuela osim od zastupnika HDZ-a prema tome trebalo bi se držati teme.
Hvala lijepa. .../nerazumljivo/... to se uopće ne odnosi na čl. 232. .../Upadica se ne čuje./... to je prvo, a drugo, ne, ne, dopustite da ja odlučim da ću davati opomene ili ne.
G. Ćelić, izvolite.
Pa povrijeđen je Poslovnik, čl. 238. Ja nisam toliko kompetentan i kao kolega Bulj, .../Upadica se ne čuje./... rekao sam, 238. kolega Bulj je dakle jedan vrstan političar koji govori apsolutno o svim temama, tako da, meni je žao što niste razumjeli što to znači zdravstvena sigurnost građana, pogledajte semafor, vi kao navijač Maligana volite sport pa pogledajte semafor. Pogledajte jednu Švedsku sa 6 tisuća umrlih .../Upadica: Hvala lijepa, vrijeme./... i pogledajte brojke .../Upadica: Hvala, hvala./... u Hrvatskoj, 294 .../Upadica: Hvala./... pa ćete vidjeti što to znači .../Upadica: G. Ćelić, morat ću vam dati opomenu./... a drago mi je da se kolegica prepoznala. .../Upadica: G. Ćelić./... drago mi je.
Ne, ne, molim vas, sad imamo dvije povrede Poslovnika.
Ja ću vam dat, ja sam obavezan to dat ali kažem vam, ja tu nisam vidio nikakve povrede Poslovnika a sad ćemo vidjeti gdje ste ih vi vidjeli, izvolite g. Bulj.
Hvala lijepo uvaženi predsjedavajući.
Kolega Ćelić bi htio da ja govorim što bi njemu napisalo netko, ali to meni se neće dozvoliti pa ja odustajem, to ja sebi neću dozvolit, pa odustajem od povrede Poslovnika jer jednostavno neće mi nitko nikad napisat što ću govoriti kao vama, kolega Ćelić.
Ostavio sam do kraja da govorite, imate opomenu, g. Bulj.
…/Upadica Bulj, ne razumije se./…
I to je druga opomena. To je druga opomena.
Gđa. Peović.
Evo da ispravim prošli put, ja sam se ispričavam sam krivi stavak Poslovnika, 238. je onaj koji se …
…/Upadica sa strane, ne razumije se./…
Hoću, referirati na njega, znači opet ista stvar, upozoravam da se kolega Čelić ne drži teme koja je ovdje predmet rasprave i točke o kojoj raspravljamo.
Mnogi se drže teme.
…/Upadica Bulj: Drži se onoga što mu je napisalo, Ćelić se drži onoga što mu je napisano./…
Mnogi se drže teme a g. Bulj ako hoće da mu odgovorim zašto je dobio opomenu, zato što je ipak govorio 20 sekundi o tome da neće govoriti ne navodeći nikakvu točku Poslovnika. Znači zato ste dobili opomenu.
…/Upadica Bulj: Ja sam samo rekao da odustajem od povrede Poslovnika. Moram obrazložit zbog čega odustajem./…
Molim vas.
Idemo na odgovor na repliku, g. Hajduković.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče.
Kolega Ćelić, mnogi zapravo i koji se nazivaju suverenistima i ne znam ovdje bistre svoje ideološke odrednice za ovom govornicom, zaboravljaju koji su zapravo benefiti u članstvu EU-a. Dobro ste primijetili da je ovo jedan od njih.
Isključivo je na nama kako ćemo mi te mehanizme koristiti, isključivo na nama kako ćemo planirat, gdje ćemo novac usmjeravat, kako ćemo ga dijeliti i kome. Apsolutno je na nama. Ne govorim konkretno o ovom mehanizmu, govorim općenito.
Dakle, mi se moramo uzdat sami u sebe, u svoju pamet da taj novac koji je naš odnosno koji je alociran nama, potrošimo na način koji će najbolje odgovarat našoj ekonomiji, našim prilikama i koji ćemo trošiti i usmjeravati tamo gdje želimo da naša u ovom slučaju gospodarstvo, dakle naša ekonomija ide. Prema tome, benefiti su veliki, ovo je jedan od njih ali na nama je kažem, na nama je da isplaniramo kako te benefite želimo koristiti.
I na kraju g. Pavić.
Poštovani zastupniče, ja bi pozdravio vašu kvalitetnu raspravu koja je zapravo uslijedila nakon stvarno realne procjene stanja u RH što se tiče gospodarstva, što se tiče naših gospodarstvenika i naših obrtnika i privatnika i skrenuo bi pozornost na ove kritike koje trenutno imamo tu i rasprave, naime podsjetit ću da smo mi predstavničko i zakonodavno tijelo i ne znam stvarno kakve koristi imamo mi prilikom donošenja zakona kad spominjemo stare nekakve zasluge navodne Vlade, kad spominjemo probleme koje ima premijer, koje imaju ministri, koje ima naš Predsjednik, ljudi, mi smo ovdje da raspravimo zakon. To vam je zadatak. Ajmo se skoncentrirati i jamo donijeti kvalitetan zakon. A ovakve rasprave nikud ne vode. Čime, u kojem smjeru, što smo doprinijeli ovakvom raspravom, što smo poboljšali ovoj državi? Ništa, ništa.
Hvala, vrijeme.
Odgovor, g. Hajduković.
Pa hvala na pohvalama kolega, iako bilo je tu stvarno kvalitetnih rasprava za ovom govornicom, ne može se reći, dakle ima ljudi koji razumiju o čemu pričaju i što pričaju ali uvijek su ovakve teme odnosno uvijek je ovakav zakon u ovom slučaju, mogućnost da se otvaraju neke druge teme. To je uvijek tako bilo u ovoj sabornici i predsjedavajući su to znali tolerirati ali ja bih više volio da pričamo o budućnosti. I zato sam dobar dio svoje rasprave potrošio upravo na to govoreći, sad ću ja kao papagaj ali nekad morate ponavljati da bi se nešto primilo jer kažu da je ponavljanje majka znanja a dozvolite mi, ja sam u prošlom životu bio učitelj.
Dakle, Nacionalna razvoja strategija, programiranje, način na koji ćemo novac usmjeriti je i ono što je i presudno za slijedećih 7 g. u Hrvatskoj. O tome trebamo pričati više za ovom govornicom a ovo je interventna pomoć koju ćemo dat našim gospodarstvenicima da prežive i mislim da jednostavno nema apsolutno nikakvog razloga da im ne pomognemo ako možemo.
Hvala lijepa, nemate više replika. Idemo dalje sa pojedinačnim raspravama, sad je na redu gđa. Vesna Vučemilović, izvolite. Hvala, izvolite.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče, predstavniku predlagatelja i poštovane kolegice i kolege.
Svi slušamo o dva glavna cilja otkako je krenula ova zdravstva kriza, očuvanje radnih mjesta i likvidnost sustava. Neki su se možda i zapitali zašto mi ekonomisti svi govorimo upravo o tome. vjerojatno zato što smo naučili lekciju iz prošle krize, financijske koja je bila 2008., 2009. i kada je EU snažno promovirala politiku štednje a to je i prigrlila tada Vlada Z. Milanovića i nakon izvjesnog vremena svi su vidjeli da nas je to bacalo u recesiju značajno duže pa smo se oporavljali nekih 6, 7 g. od posljedica te financijske krize koja je ustvari u našem gospodarstvu slično kao i sada ova zdravstvena kriza, ukazala na određene strukturne probleme koje naše gospodarstvo ima.
Možda zbog toga je i ova rasprava otišla malo više u širinu jer objektivno gledajući ovo što nam je predlagatelj iznio je financijski gledano, sa financijskog aspekta, dobar posao ako mogu dozvolite mi tako se izraziti. Znači mi kao jedan od osnivača ulažemo određeni iznos, a dobivamo, imamo mogućnost povući značajno veća sredstva. Naravno da je to u principu nešto što je poželjno, tim više što bi trebalo očuvati likvidnost poglavito tog malog i srednjeg gospodarstva.
Što sad tu, čemu sva ova rasprava jel i što je u cijeloj priči sporno? Sporno je to što ovo što se ulaže ide iz državnog proračuna u koji svi znamo da je glavni punjač PDV, znači svi mi na neki način uplaćujemo jel u taj državni proračun, a sredstva će se dijeliti po određenom ključu. I čuli smo kolegu Hajdukovića koji voli govoriti o budućnosti i lijepo je biti okrenut prema budućnosti, ali onaj koji ne uči iz svoje prošlosti dolazi u opasnost ponavljati greške koje su se činile u prošlosti. Da malo i demistificiramo to malo i srednje poduzetništvo. Znači, ono ima svoj značaj ali mu ne treba davati značaj koji ono nema, pa govoriti da je to kralježnica, kičma itd., iznositi brojke da je to 97% poslovnih subjekata koja je i točna i pogrešna u isto vrijeme. Ako vi njih pobrojite vjerojatno ih ima jaku puno pa možete doći do tog udjela od 97% ali ako gledate poslovne prihode onda dolazite do onoga što mi svi ekonomisti znamo da i to malo i srednje poduzetništvo ukoliko nije naslonjeno i ukoliko ne radi za velike gospodarske subjekte teško da ima svoju budućnost.
Postavlja se tu još jedno pitanje. Koliko je ono što je dobro za EU, gospodarstvo EU, gospodarstvo recimo jedne Njemačke, dobro i za gospodarstvo Hrvatske zbog strukture koju mi imamo i koja je značajno drugačija od strukture tih velikih gospodarstava? Pa ako pogledate da sad se već dolaze određene preporuke da sredstava iz plana za oporavak trebaju ići otprilike u omjeru 30% za zeleni plan, 20% za digitalizaciju, pitanje je možda nam odgovara, možda ne. Znači, to su te neke otvorene dileme koje se uvijek nametnu kroz ovakve rasprave. Isto želim malo nešto reći i o sredstvima koja su do sada kroz fondove se ulagala i zašto smo možda oprezni, zašto imamo dvojbe, a evo navesti ću samo nešto iz projekta Slavonija gdje vidimo da su Vodovod Osijek preko 200 miliona kuna brojna poduzeća koja se bave sličnim tim poslovima također toliko povukla i onda vidite da ustvari sve ovo skupa koliko god je to dobro i koliko ćemo vjerojatno svi mi to podržati, ostavlja određene dileme, probleme i pitanja za raspravu o kojima evo ga i raspravljamo cijeli dan.
Vidim da je vrijeme isteklo, hvala lijepo.
Hvala.
Ostanite ovdje jer imate nekoliko replika.
Prvu repliku je tražila gospođa Mrak Taritaš.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvažena gospođo Vučemilović vi ste u svoju raspravu krenuli da zaista treba naučiti na povijesti, ali svi znamo da svaka generacija nekako misli da je puno pametnija od one generacije prije i ne sluša to sve zajedno, nego pokušava zaista sama riješiti neke stvari ne gledajući svoju povijest.
Ali moja replika nije bila na tu temu. Dakle, mi ovdje imamo vrlo jasan prijedlog i imamo vrlo jasno uvjete koji jesu, tema je da smo se našli u situaciji u kojem nema nekakvog rješenja, nema ni jedne zemlje koja će dati rješenje. Hrvatska je članica EU i nekako sam sigurna da u okviru toga treba vidjeti što je najbolje za nju i da trebamo voditi računa o likvidnosti onih koji rade. Drugi su programi da potičemo …/Upadica: Hvala./… neke nove djelatnosti, ali zaista voditi računa o onima koji rade.
Hvala lijepa, hvala.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem na pitanju kolegice, poštovana kolegice Mrak Taritaš i u potpunosti se slažem s vama pogotovo u ovom dijelu jel da trebamo učiti iz svoje prošlosti i da trebamo pomoći tvrtkama koje rade, koje zapošljavaju kako bi prebrodile ova teška vremena u kojima su se našle. Ali isto tako evo navest ću vam jedan primjer gdje je tvrtka Spektre jednostavni d.o.o. znači osnivački kapital 10 kuna iz projekta za Slavoniju dobila milijun kuna na temelju inovacija novoosnovanih malih i srednjih poduzeća. Znači postavlja se pitanje i tog kriterija i bilo bi lijepo da na kraju mi pratimo ishode, znači mi smo, mi sada ovdje govorimo o jednom prijedlogu ali što se kasnije dešava to uvijek nekako ostane nejasno i nedorečeno.
Gospodin Hajduković.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Pa kolege meni je prošlost struka, ja sam profesor povijesti, pa i isto ću vam kao profesor povijesti reći da se povijest ponavlja i da smo osuđeni ponavljati baš često što iz nje ne učimo, ali dobro.
Dakle, dobro ste rekli ovo, ulažemo i imamo prilike povući puno više, ali ja bi naglasak stavio na ovo imamo prilike, to je …/nerazumljivo/… jer sve ovisi o nama. Kad je europski novac u pitanju ovisi o nama, našoj sposobnosti, našoj proaktivnosti, našoj viziji kako taj novac želimo povući.
I drugo pitanje koje bi vam postavio, koje je možda i retoričko i nije, a koliko ima velikih poslovnih subjekata u Hrvatskoj? Imate jednu međunarodnu tvrtku koja vam na tisuće ljudi zapošljava u Francuskoj, u Slovačkoj, u Njemačkoj, znate koliko u Hrvatskoj zapošljavaju, 5.
Dakle, demistificirati malo i srednje poduzetništvo da, ali činjenica je i dalje da su oni okosnica našeg gospodarstva.
Odgovor, izvolite.
Zahvaljujem na pitanju kolega Hajdukoviću i ja se nadam da se baš povijest u svemu neće ponoviti jer pogotovo ova iz tog zadnjeg 20.-tog stoljeća baš i nije, obilovala je ratnim sukobima i ne bi baš bilo dobro da se sve ponovi, bilo bi dobro da naučimo nešto iz, iz te naše povijesti.
I kad govorimo znači o velikim gospodarskim subjektima, ima ih, nije da ih nema, imate i ona izvješća, znači najvećih 500 itd., samo u Osječko-baranjskoj županiji kad govorimo o velikim poslovnim subjektima, tamo su Inex grupa i Belje i cijeli niz drugih subjekata. Znači, važno je malo i srednje poduzetništvo, ali uistinu ne treba mu davati značaj koji ono nema i ne pripada mu, mada je i u Italiji recimo i u Njemačkoj ono vrlo snažno, pa evo i kod nas to je intendencija.
Fala lijepo.
Kolegice, sami ste rekli da ovaj sporazum tj. ovaj zakon koji je predložen pred nama da sastoji lipe brojke, lipe činjenice, govori se o 200 milijona, govori se o poduzetnicima, malim, srednjim. Međutim, u ovome trenutku to je golub na grani.
Našim gospodarstvenicin malim, srednjim, poduzetnicin, našemu ugostiteljstvu sad triba vrebac u ruci. Dok se ispuni i ako se ispuni, a iskustvo iz EU fondova govori da nismo apsolutno iskoristili sredstva EU, da smo na repu EU, zadnji po korištenju EU sredstva i da se kriteriji iz ovoga, iz ovog, ovih sredstava i način dodijele sredstava tko zna što će biti.
Al u ovome trenutku hrvatski turizam, gospodarstvo, poljoprivreda triba vrebca u ruci da opstane opće, opće da imamo kome kasnije dati ovaj novac, to je problem, a ovo su sve ostalo magla i priča. Hvala lijepo.
Fala.
Odgovor.
Hvala.
Kolega Bulj, u pravu ste u potpunosti, žale se poduzetnici, pogotovo mali i srednji, znači da sredstva koja trebaju dobiti za likvidnost još iz onog paketa iz 3. mjeseca preko HAMAG-BICRO-a poprilično kasne, znači i odobrenja, a kamoli isplate, a njima sredstva za, da bi, kako bi premostili ovu krizu trebaju odmah.
Shvaćam i vaše dvojbe i u potpunosti se slažem s vama kad govorite i o kriterijima i o raspodjeli sredstava, samo afere od prošlog tjedna Janaf, prije toga Krš-Pađene, govore o određenim koruptivno klijantelističkim modelima poslovanja i pitanje je kolko još tih Peteka i takvih tvrtki ima po cijeloj Hrvatskoj i kolko je taj model raširen, ali kao legalisti pustimo institucije da rade svoj posao.
g. Šimičević.
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Evo kolegice vi ste nedvosmisleno rekli da mi više dobivamo novca iz EU nego što dajemo i ovdje se u sabornici zapravo čulo da mi sav taj novac koji dobijemo da ga, da ga mi i vratimo EU, pa vas molim recite još jednom javnosti da li mi imamo koristi od EU i da li će naše gospodarstvo profitirati na novcu koji dobije od EU? Hvala vam lijepo.
Odgovor izvolite.
Zahvaljujem na pitanju.
Kolega, činjenica je da članstvo u EU nosi brojne pogodnosti. Na nama je vidjeti i boriti se da ih iskoristimo na način koji će biti najbolji u funkciji razvoja našeg gospodarstva i u interesu hrvatskih građana.
U svakom slučaju i nešto je kolega Lalovac govorio vezano za sredstva koja bi nam bila dostupna da smo već ušli u Eurozonu. To su činjenice, znači tih nekih 10 milijardi smo još mogli povući da smo u Eurozoni. Svi znate moj stav vezano za ulazak, uvođenje EUR-a, pa one su poglavito makroekonomske prirode, a ne financijske. Znači, sa financijskog aspekta gledano to je dobro, ali kad gledam kao makroekonomist smatram da to nosi određene probleme i da mi nismo spremni za to. Ali u svakom slučaju da imamo koristi od članstva, imamo, nemojmo se zavaravati.
I g. Klarić na kraju.
Uvažena kolegice, ja volim kad se govori o konkretnim primjerima i iskustva su različita. Ali ono što je pozitivno i na čemu treba učiti je upravo primjer kojem sam ja osobno mogao svjedočiti jer spomenuli ste male i srednje.
U protekle 3.g. na mom području je, upravo mali i srednji su povukli nekih 60-tak milijuna kuna bespovratnih sredstava. Rezultat toga je blizu 500 novih radnih mjesta.
E sad ako govorimo o velikim i malima ili srednjima, mislim da je svaki ovaj korak upravo apostrofirajući onu prethodnu moju repliku „kap u moru“, puno tih kapi čini upravo ono o čemu možemo govoriti, razvoj gospodarstva, radna mjesta i ostanak mladih na ovom području.
I zato i ovakav prijedlog zakona upravo ide u tom smjeru i iz svog osobnog iskustva od prije 10-tak godina i više, evo tu je i naš kolega Branko, kad su EBO-ovi bili na snazi više nego europski fondovi, masa projekata je odrađeno na puno lakši i brži način koji su i sad na neki način …/Upadica: Vrijeme, fala/… prave benefite gospodarstvu na čitavom području …/Upadica: Fala, odgovor/…RH.
Zahvaljujem na pitanju.
Kolega, činjenica je da je gospodarstvo jedan složen sustav i ne može se gledati parcijalno, niti samo velike, niti samo male, niti isticati jedne na uštrb drugih, treba gledati sve zajedno i raditi jedan miks kako bi i jedni i drugi mogli opstati na tržištu.
Ovakvi fondovi su dobri zato što su namjenski jer znamo da većina novaca iz fondova ide u nekih 80-tak posto, a ministar Marić je najavio i novi koji dolaze će ići upravo u javni sektor, u Vodoopskrbu, odvodnju itd., tako da ovo jesu fondovi koji, koje naši mali i srednji poduzetnici očekuju.
Ja ću vam navesti samo jedan primjer iz Projekta Slavonija gdje se u Osječki KBC ulaže preko 100 milijuna kuna, a najavljuje se izgradnja novoga koji će koštat milijardu kuna. Evo, to je recimo jedan primjer gdje ljudi si postavljaju pitanje, a zašto, jel?
Čemu sad 100 milijuna uložiti, a gradit ćete novi za milijardu kuna? …/Upadica: Fala/… I to su te neke dvojbe o kojima i kolega …/Upadica: Fala lijepa/… Bulj govori.
Nema više replika. Hvala. I nema više pojedinačnih rasprava.
Prelazimo na završne riječi klubova zastupnika, najprije, prvi je g. Tomislav Tomašević koji će govorit ispred Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka, izvolite.
Bilo je puno toga rečeno u ovoj raspravi pa ću onda i ja malo proširiti ovo završno izlaganje. Mislim da je kriza uzrokovana COVID-19 zapravo na neki način bila lakmus papir za sve ono što ne valja u hrvatskom gospodarstvu, a isto tako i u gospodarstvu EU, tako da je fino rasvijetlila sve slabosti i koliko smo ako hoćete da se prebacim na Hrvatsku ovisni o različitim sektorima poput turizma, koliko smo ranjivi, koliko smo zapostavili proizvodnju, koliko ne možemo ni proizvesti vlastitu hranu za svoje potrebe u ovakvim krizama, a bit će ih sigurno još nažalost zbog klimatskih promjena i drugih kriza koje nas očekuju, a bit će vjerojatno i drugih epidemioloških prijetnji u budućnosti.
Ne možemo proizvesti vlastitu hranu, ne možemo proizvesti dovoljno dezinficijensa, ne možemo proizvest opreme, ne možemo medicinske opreme čak ni uvesti jer je bio čak i suspendirano tržište roba medicinskih za vrijeme epidemije pa su onda neke države članice EU drugim državama članicama zabranile da njihove privatne firme izvoze respiratore i takvu opremu, tako se vidjelo isto tako koliko je EU solidarna, koliko se uopće i primjenjuje one principe na kojima je sazdana kao što je primjerice slobodno tržište. Tu se vidjelo da ipak na kraju u ovakvim ugrozama je svako se brine za sebe.
Međutim, ovo je Paneuropski jamstveni fond, mislim da je novac koji se traži od Hrvatske u odnosu na ono što možemo povuć iz fonda mali, da tih 106 milijuna eura nije puno s obzirom da je Hrvatska kao što znamo … 43% suvlasnik EIB-a, a to je postala samim time što je 2013. godine ušla u članstvo EU i tu nije problem.
Ono što mislim da je problem je ono o čemu je govorio zastupnik Lalovac gdje je govorio o tome kako nažalost privatne banke nisu htjele sudjelovati u rješavanju problema likvidnosti i tu je nešto što se trebamo dosta zapitati šta to znači za buduće krize, a buduće financijske krize i buduće gospodarske krize će isto tako biti.
Znači privatne banke nisu htjele pomoći gospodarstvu u problemu likvidnosti, drago mi je da smo čini mi se čak u većini klubova riješili se ove neke neoklasične ekonomske ortodoksije jer čini mi se da većina klubova niko tu nije zazivao nekakve mjere štednje kao što smo nažalost imali kada smo se izvlačili iz zadnje krize 2008., 2009. godine pa smo se deset godina izvlačili iz te krize i nismo ni sada na broju zaposlenih koje smo imali 2007. godine, znači mi nismo još dostigli oporavak u odnosu na 2007. godinu.
I to je ono što mislim da je glavni problem zato što se postavlja pitanje sljedeće, ako u Hrvatskoj i EU poslovne odnosno privatne banke nisu htjele plasirati njihov novac za pomoć gospodarstvu da prebrodi ovu likvidnost, a druge nema nego da se zadužujemo i mislim da je to u redu, e onda se postavlja pitanje da li trebamo koristiti sada javni novac i ponovno ga plasirat preko istih tih privatnih i poslovnih banaka uz njihovu maržu i profit umjesto da taj javni novac kako bi on završio u gospodarstvu i pomogao oko likvidnosti gospodarstva plasiramo primjerice preko HBOR-a isključivo. Zašto mi onda javni novac koji sada moramo plasirati jer privatne banke nisu htjele privatni novac plasirati, zašto ne bi preko javne banke onda to radili, tako da nema zarade od poslovnih banaka?
E to mislim da je ključno pitanje u ovoj raspravi i bilo bi dobro da se počnemo baviti i takvim temama jer bojim se da bez obzira kako se izvučemo i kada se izvučemo iz ove krize i koliko će ova pandemija trajati, ovo neće biti niti prva niti zadnja kriza gdje ćemo morati naći mehanizme kako da promijenimo strukturu gospodarstva, kako da ona bude više autonomnija ako hoćete, više da se možemo ipak osloniti na neke svoje proizvodne kapacitete i zalihe, kako da financijski sustav bude robusniji što se kaže odnosno stabilniji i otporniji na nekakve vanjske šokove, a onda kako da isto tako otvorimo takvu raspravu unutar EU jer smo vezani hoćemo nećemo čak i bez fiskalne unije koja još uvijek ne postoji na razini EU ipak smo vezani uz financijske šokove unutar u najmanju ruku Europske monetarne unije, ali i cijele EU. Tako da bi to volio da postanu glavne teme i to je nešto što nas muči u ovom sporazumu koji kažem nije problem u novcima i naravno da je to dobar posao za Hrvatsku u odnosu na ono što možemo povući, ali otvara neka druga pitanja.
Hvala.
Ako niko nema ništa protiv završit ćemo sa klubovima završnim riječima i onda ćemo prijeći na iznošenje stajališta. Ok.
Gospođa da, izvolite povreda Poslovnika.
Poštovani gospodine Furio Radin potpredsjedniče HS-a.
Upućujem povredu Poslovnika po čl. 228. potaknut ustvari iznenadnim i vrlo ranim završavanjem sjednice koja će završiti valjda kroz sat vremena.
Pitam se zašto na dnevni red nije moguće da dođu barem neki jedan od desetak oporbenih zakona koje smo zamolili pustili, koji skupljaju prašinu u ladicama, a htjeli bi da o njima se razgovara. I mislim da svi ovdje da radimo i ako je moguće evo … /Upadica Radin: Vrijeme./ …
Vrijeme, neću dati opomene, ali nije povreda Poslovnika. Oprostite ali nije povreda Poslovnika, držite to na umu za iduću vašu povredu Poslovnika.
Znači niko nema protiv da idemo sa klubovima dalje. Gospođa Grozdana Perić će govoriti završno u ime Kluba zastupnika HDZ-a.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče.
Poštovane kolegice i kolege.
Evo imam potrebu samo još nekoliko riječi vezano za ovu današnju temu.
Naime, zaista je čudno da neki kolege dovode u pitanje uopće kvalitetu i značaj ovih sredstava koje imamo mogućnost povući i iskoristiti na najbolji mogući način. Ako se samo sjetimo da je EIB, dakle Europska investicijska banka, da djeluje u Hrvatskoj od 1977. g. i da je u ovom razdoblju ukupno plasirano preko 6,5 milijardi eura sredstava koja su tada sigurno bile pod puno drugačijim uvjetima, onda sada kada smo punopravna članica EU, a time i EIB-a u omjeru koji je, dakle, sada imamo mogućnost pristupiti puno jeftinijim sredstvima i pomoći upravo svima onima kojima je to potrebno i stvoriti i zaista se orijentirati na način da stvorimo najbolje moguće uvjete preko naših institucija kao što je to HBOR ili HAMAG Bicro i na taj način pomognemo poduzetnicima.
Ono što valja reći još da je HBOR i do sada surađivala i povlačila veliki dio sredstava preko EIB-a i imala značajne plasmane i u razvoju našeg gospodarstva. Ono što treba još napomenuti, a često se propituje koliko je naše članstvo zapravo dobro, koliko smo se od toga okoristili ili ne, valja reći da je sa, zaključno sa kolovozom ove godine, da je od 2013. razlika između uplaćenih sredstava u proračunu EU i onoga što je uplaćeno u naš proračun, pozitivno za 28,6 milijardi kuna.
Dakle više smo uprihodovali za 28,6 milijardi kuna u odnosu na ono što smo uložili, dakle to je u onom dijelu sredstava koje se odnose na članstvo u EU, što sigurno treba još jedanput napomenuti. A zaista je na nama i na našim institucijama i na našim poduzetnicima da kreiramo najbolje moguće projekte i tako ostvarujemo gospodarski rast i razvoj. Ovo je jedna iznimna situacija koja evo, upravo članstvom omogućavamo pristup jeftinijim sredstvima, sudjelujemo i odlučujemo o tome kako će se ona kanalizirati, kako će se koristiti i mislim da u tome moramo itekako biti aktivni i pomoći sami sebi najprije jer onaj tko pomaže sam sebi, pomaže i drugima.
Hvala lijepo.
Hvala i vama. G. Miro Bulj će iznositi završnu riječ Kluba zastupnika Mosta nezavisnih lista. Izvolite.
Hvala lijepo.
Evo na kraju u ime Kluba Mosta rekao bih da me čudi kako kolege iz većine kažu zbog čega netko propitiva ovu odluku koja je, ajmo reći, bajkovita, zbog čega je bajkovita? Zbog dosadašnjih iskustava, uvažena kolegice Perić. Zbog dosadašnjih iskustava sa navodnim europskim novcem koje hrvatski građani uplaćuju. Mi govorimo o iskustvima i govorimo o trenutnim rezultatima. Uzet ćemo dan ulaska u EU do danas. Krenut ćemo po svim stavkama gospodarskim, demografskim, poljoprivreda, po svim stavkama i naravno, kad govorimo o ovome, o ovome sporazumu, o jamstvu, onda moramo govoriti o hrvatskom, hrvatskim bankama.
Moramo govoriti da li će taj novac stvarno dolazit na hrvatske banke koje su upumpavale HNB naš novac, upumpavala novac u ovoj korona krizi koji se ne žele one upumpavati u naše gospodarstvo. Nego ćemo im davati opet proviziju i s ovim novcem, ako dođe taj novac, to je još uvijek golub na grani. Hrvatskom turizmu, turističkim djelatnicima, malim i srednjim poduzetnicima, u ovome trenutku, ako država može dati bilo šta, pa bio on vrebac na grani, vrabac, bilo šta. Mi ovdje bacamo, u biti se uvik bacamo velikim pričama i velika priča i nada mora postojati. U hrvatskom narodu se izgubila nada. Zbog toga, evo, tu je bilo maloprije gradonačelnik Imotskog, gradonačelnik Drniša, u mom Sinju, u ciloj Slavoniji, kolega, ako ste otkrili koliko krava ima sisa da, ali dobivaju vam poticaje baš u Slavoniji, dobivaju vam poticaje oni koji ne znaju koliko krava ima sisa. A i na mom kršu, na mom kršu na dobijaju oni poticaje za goveda i krave koji ne znaju koliko krava ima sisa, uopće ne znaju i mi taj novac tako dijelimo. Ne dijelimo po litri mlika, po broju goveda, po ovom, onom, pa dajmo taj poticaj tome čovjeku da opstane na tom području.
24 škole su ugašene u Imotskom, toliko u mom cetinskom kraju, ne postoje, izbrisana područja. A hvalimo se ovdje brojnim investicijama i .../nerazumljivo/... mislim pa budimo realni. Sada očekuje hrvatski gospodarstvenik, poduzetnik, radnik, jer da nećemo imati dok ovo dođe na red. Nećemo imati poljoprivrednika, nećemo imati malog ni srednjeg poduzetnika. U tome je problem, on sad mora preživjeti u ovome trenutku. Jer nije on odgovoran za Covid, a Covid je samo razotkrio loše politike u Hrvatskoj koje su se provodile pod .../nerazumljivo/... kad uđemo u EU bit će zvjezdice, bit će novca, u biti opet ponavljam i ponovit ću vam opet kolege iz HDZ-a vidim da ste bili glasni braneći sve što vam, što vam veliki vođa napiše.
U ovome trenutku Hrvatska je na dnu po povlačenju europskih sredstava od svih članica, Malta je bila jedno vrime sad je Hrvatska. I to je činjenica. I mi smo ugovorili koa 103%, moremo ugovarat svaki dan ali do 2023. godine moraju ti projekti u tom proračunskom razdoblju 2014. – 2020. EU biti završeni do 2023. godine. Pa mi ne možemo riješiti aglomeraciju projekat u mom Sinju, u mom Sinju ne moremo projekat nego otvorena kanalizacija, odlazi u rijeku Cetinu, tako u rijeku Krku, Nacionalni park Krka, tako u svagdje. I imamo problem ljudi, imamo problem, imamo praznu Hrvatsku. Mi smo trenutno u ogromnom problemu. Institucije hrvatske ne funkcioniraju, ako se sve događa kao šta je u klubu, evo posljednjih dana je puno bitnije, zaboravlja li se ministar Ćorić, ministar oni se zaboravljaju sad je samo istaknut predsjednik republike, al se zaboravljaju ministri naši, ministri ugroze okoliša i ugroze gospodarstva Ćorić, zaboravlja se Butković. Sad se više priča ko je šta kome rekao na razini zastupnica, predsjednika, mene ovo, zaboravlja se bit, zaboravlja se bit, a znate šta je bit, di su pare koje su tamo dilili, di su pare. Ne zanima me šta je rekla zastupnica predsjedniku, ni predsjednik, to me uopće ne zanima, nego di su pare. I ovo je dobro Andrej Plenković odradio, više ga nitko ne spominje …/Upadica: Hvala./… ni njega, ni njegove ministre.
Hvala.
Hvala lijepa.
I na kraju iznosit će stajalište završno stajalište Kluba zastupnika SDP-a gospodin Domagoj Hajduković.
I nadajmo se da smo završili polemiku koliko krava ima sisa.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Da, svašta smo imali prilike čut danas, pa eto neki su možda saznali koliko krava ima sisa, ali dobro vratimo se na temu. Dakle, ovdje govorimo o Paneuropskom jamstvenom fondu kojeg smo i mi dio i jako često kako sam rekao i u samoj raspravi zaboravljamo na benefite koje imamo od članstva u EU. Jako često oni koji se nazivaju ili vole nazivati suverenistima ili ne znam ni ja kako nam govore o tome koliko je loše što smo članovi EU, ali ovo je recimo jedan od primjera, jedna od poluga i mehanizama koje ne bi mogli koristiti da nismo član odnosno članica EU i da nismo dio te velike europske obitelji.
Tu bih htio podcrtati na kraju još nekoliko stvari koje mislim da je bitno za reći i s čime treba zaključiti ovu raspravu, a to je da s obzirom na ono što ćemo uložiti imamo mogućnost povući jako puno sredstava. Međutim, naglašavam baš ovaj drugi dio rečenice, imamo mogućnost. Jako puno ovisi o nama i ne bih se složio sa kolegicama i kolegama koje povlačenje odnosno naš postotak koliko smo sredstava povukli iz Europskih fondova koji su nam bili na raspolaganju u prošlom financijskom, višegodišnjem financijskim okvirom ocjenjuju dobrim. Ja se s time ne bi složio, mogli smo povući, puno, puno više i odgovornost je isključivo na nama kao što će biti i u ovom slučaju, a bojim se da bez jasne vizije, bez jasnog cilja kod kojeg idemo i bez pripremljenosti nećemo dobro proći ni sada. I to je ono što moramo radikalno promijeniti u našoj politici općenito i u pristupanju zapravo prije svega europskom novcu, a to je moramo se naučiti planirati dugoročno, kao i što EU ima višegodišnji financijski okvir tako i mi trebamo imati jasnu viziju gdje i kako želimo taj novac trošiti. Hoće li to biti bolje odrađeno sada, ne znam, skeptičan sam, ali živi bili pa vidjeli. U svakom slučaju kroz ovaj mehanizam možemo pomoći gospodarstvu, možemo pomoći malom i srednjem poduzetništvu prije svega da očuvaju likvidnost, da time dakle i dalje imamo krug likvidnosti odnosno plaćanja obaveza u našem gospodarstvu i to je ono što će zapravo gospodarstvo izvući jer kako sam rekao i prije svaki put kada bi likvidnost izostala na hrvatskom, u hrvatskom gospodarstvu odnosno tržištu došli bi do krize. Ova kriza je nemoguće predvidjeti koliko će trajati, nemoguće su predvidjeti sve posljedice koje će kriza imati, prema tome mislim da je likvidnost i pomaganje u očuvanju likvidnosti od izuzetnog značaja.
Hvala vam lijepo.
Hvala i vama.
Zaključujem raspravu i glasovat ćemo kada se steknu uvjeti.

18

  • Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o jamstvu na prvi poziv između prvotnih jamaca i jamaca pristupnika koji pristupaju s vremena na vrijeme i Europske investicijske banke, drugo čitanje, P.Z. br. 31
16.10.2020.
Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o jamstvu na prvi poziv između prvotnih jamaca i jamaca pristupnika koji pristupaju s vremena na vrijeme i EIB, drugo čitanje, P.Z. br. 31. Predlagatelj je Vlada RH, rasprava je zaključena, pa dajem na glasovanje konačni prijedlog navedenog zakona.
Tko je za?
Tko je suzdržan?
Tko je protiv?
Utvrđujem da glasovalo 123 zastupnika, 110 za, 6 suzdržanih i 7 protiv te je donesen Zakon o potvrđivanju Sporazuma o jamstvu na prvi poziv između prvotnih jamaca i jamaca pristupnika koji pristupaju s vremena na vrijeme i EIB-a.
PDF