Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 2

PDF

2

  • Prijedlog zakona o strancima, prvo čitanje, P.Z.E. br. 12
03.09.2020.
Dobro jutro poštovane kolegice i kolege. Nastavljamo s radom.

- Prijedlog Zakona o strancima, prvo čitanje, P.Z.E. br. 12.;

Predlagatelj je Vlada RH na temelju čl. 85. Ustava RH i čl. 172. Poslovnika Hrvatskoga sabora. Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo. Molio bih predstavnika predlagatelja da nam da dodatno obrazloženje? S nama je poštovani Žarko Katić, državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova.
No, prije toga, javlja se kolega Bulj, izvolite.
Hvala lijepo. U ime Kluba MOST-a tražim stanku od 10 minuta o ovoj vrlo bitnoj temi za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku, a naravno i za demografiju. Budući da u RH za radne dozvole strancima više neće biti kvota dok u isto vrijeme imamo problem sa demografijom. Hrvatska ima manje od 4 milijuna ljudi i to je činjenica i pokazatelj da u Hrvatskoj treba pod hitno poduzeti nešto što bi ljude vratilo u RH jer je činjenica da su poduzetnici opterećeni da imamo novac, trošimo gdje ne trebamo, samo da županije ukinemo i da to damo hrvatskih poduzetnicima da mogu hrvatski radnici imati veće plaće, možda bi bili učinci puno bolji.
Ja u ovome trenutku moram poslati poruku da je Hrvatska ugrožena. Hrvatska demografski umire, 2017. g. je bilo 9 tisuća samo dozvola za strance, 2018. 32 tisuće, 2019. 73 tisuće, da bi ove godine bilo oko 108 tisuća znači dozvola za strance. Dok u isto vrijeme RH, naš premijer se hvali sa gospodarskim rastom u prošloj godini, u to vrijeme je 6% BDP-a od naših iseljenih ljudi, mladih ljudi, što govori da imamo katastrofalne politike, po pitanju ustrojstva države, nepotrebnih županija, po pitanju poljoprivrede, gospodarstva, ekonomije. Na ovaj način nam prijeti apsolutni demografski slom, na ovaj način nam prijeti da jednostavno u Hrvatskoj uskoro ne bude više Hrvata.
Hvala.
Stanka će biti odobrena. Javlja se kolega Škoro. Izvolite.
Hvala lijepo g. predsjedniče. G. državni tajniče, uvažene kolegice i kolege.
Bitno je na početku zbog hrvatske javnosti reći da ovaj zakon na matičnom odboru jučer nije dobio suglasnost, nije dobio potrebnu većinu. Mi smo političari koji u svojim kratkoročnim mandatima vučemo poteze sa dalekosežnim posljedicama. Ovaj zakon koji smo dobili prije 2, 3 dana na svojih 140 stranica i sa nekakvih 260 članaka, regulira jedno od najvažnijih pitanja hrvatskog trenutka.
Mi na izvanrednoj sjednici u korona krizi, sa rezultatima gospodarstva kakvi već jesu, sa katastrofalnom demografskom slikom koju je kolega Bulj spomenuo, demograf Tado Jurić je izjavio da je njegovo istraživanje ukazalo na to da u Hrvatskoj ima 3,8 milijuna stanovnika, dakle mi u takvom trenutku donosimo jedan ovakav važan, rekao bih, krucijalan zakon koji će trasirati demografsku budućnost Hrvatske u sljedećim godinama.
Ako budemo izglasali ovakav zakon kakav je predložen, koji ustvari predviđa ukidanje kvota za strance u Hrvatskoj, uvjeren sam da će svi velikani, od Starčevića, Radića, pa nadalje, čije su biste i slike u Hrvatskome saboru, pognuti glavu. A pognuti glavu ćemo moći i mi jer ovakav zakon u ovako kratkom roku, bez kvalitetne rasprave, bez kvalitetne pripreme, uistinu ne bi trebalo donositi i nemojmo još jednom srljati tamo gdje srljati ne bi trebali.
Hvala vam lijepo.
Tražite stanku pretpostavljam? Kolega Sačić, isto tako?
Tako je, tražim stanku u ime Kluba Hrvatskih suverenista jer je nova okolnost nastupila, kao što znate, g. predsjedniče, jučer na matičnom tijelu, Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost nije postignuta suglasnost i ovaj zakon s tog matičnog tijela nema zeleno svjetlo za raspravu pa vas molim, to su relativno rijetke situacije, možda se jednom to u povijesti ovog Sabora dogodilo, da se moramo se konzultirati da li uopće, kako nastupati, da li povući taj zakon kao manjkav, nedostatan s dnevnog reda, na doradu ili ćete ga staviti takvog u raspravu pa da predlagaču ukažemo na sve strašne propuste.
Evo, hvala.
Kolega Sačić, samo zbog hrvatske javnosti. To što neki prijedlog zakona nije dobio potporu na matičnom odboru, ne znači da on ne može ići na raspravu jer po toj logici, nijedan oporbeni prijedlog zakona ne bi došao na raspravu u Hrvatski sabor.
Dakle, to nema apsolutno nikakve veze, to je samo određena vrsta preporuke koju daje odbor, a plenarna sjednica je ta koja u konačnici odlučuje hoće li zakon prihvatiti ili ne. Javlja li se još netko? Izvolite kolegice Puljak.
Evo, i u ime Kluba Stranke s imenom i prezimenom, Pametno i GLAS-a isto tako tražimo stanku od 5 minuta.
Htjela bih ukazati na to da osvijestimo u kojem se trenutku Hrvatska nalazi i hrvatsko gospodarstvo prije svega.
Po podacima Eurostata Hrvatsku je do danas napustilo gotovo 10% radnog stanovništva. Kao što su kolege rekle demografski problemi su jasni. Evo pa u Držanom zavodu za statistiku prošle godine 40.000 ljudi istodobno smo imali rekordan broj doseljenika njih 37.000 od toga samo 9.000 hrvatskih državljana. Dakle, nema ništa od povratka naših iseljenika, ljudi idu trbuhom za kruhom, traže bolje uvjete. Sami ti podaci govore o tome kakvi su uvjeti života, kakvi su uvjeti poslovanja u Hrvatskoj.
Dakle, svjedoci smo nedostatka kvalitetne radne snage na našem tržištu, ne možemo komplicirati dodatno procedure našim poslodavcima, ako ih kompliciramo, ako postavljamo dodatne uvjete i kompliciramo zapravo uvjete za dozvole stranih državljana jednostavno naše gospodarstvo će kolabirati.
Hvala.
Tražite stanku isto tako?
Dobro.
Javlja li se još netko?
Ako ne, nastavit ćemo s radom u 9 sati i 45 minuta.
STANKA U 9,40 SATI.
NASTAVAK NAKON STANKE U 9:45 SATI

Poštovane kolegice i kolege, molim vas da zauzmete svoja mjesta kako bismo nastavili s radom.
Stali smo kod poziva predlagatelju da nam da dodatno obrazloženje prijedloga zakona. S nama je poštovani Žarko Katić državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova.
Izvolite državni tajniče.
Zahvaljujem vam gospodine predsjedniče HS-a.
Poštovane gospođo zastupnice, poštovana gospodo zastupnici.
Želim vas upoznati sa glavnim značajkama kao i novinama koje se odnosi na Prijedlog zakona o strancima koji se nalazi pred vama. Prije toga želim istaći da se važeći Zakon o strancima primjenjuje od 1. siječnja 2012. godine te se isključivo odnosi na državljane trećih zemalja, dok se na državljane zemalja članica Europskog gospodarskog prostora i članova njihovih obitelji od 18. srpnja prošle godine odnosi i primjenjuje Zakon o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članova njihovih obitelji.
Zakon o strancima, važeći Zakon o strancima mijenjan je četiri puta prije svega radi usklađivanja s pravnom stečevinom EU, primjerice reguliranje boravka i rada za sezonske radnike, za premještaj radnika unutar društva, u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjene učenika i obrazovnih projekata, a zadnja izmjena u ovoj godini odnosila se na rok važenja izdanih biometrijskih dozvola boravka za vrijeme epidemije bolesti COVID-19.
Važećim zakonom, a tako i prijedlogom zakona koji se nalazi pred vama propisane su odredbe koje reguliraju ulazak državljana trećih zemalja u RH, izdavanje viza onim državljanima kojima su vize potrebne za ulazak u našu zemlju, izdavanje dozvola za boravak i rad, reguliranje boravka u svrhu spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja i studiranja, istraživanja, odobrenja eu plave karte visokokvalificiranim državljanima trećih zemalja, odobrenje dugotrajnog boravišta i stalnog boravka te reguliranje statusa državljana trećih zemalja koji imaju odobreno dugotrajno boravište u drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora.
Prijedlog zakona je usklađen s ukupno 21 direktivom, preporukom, odlukom i rezolucijom europske pravne stečevine kao što je to i važeći zakon te osigurava provedbu osam uredbi EU. Dakle, riječ je o velikom broju odredbi u prijedlogu zakona koje su se usklađivale s pravnom stečevinom EU ili su potrebne radi provedbe uredbi.
Ovim prijedlogom zakona nije bilo nekih značajnijih usklađivanja nego blaže korigiranje, prvenstveno uredbe koja se odnosi na eu plavu kartu.
U odnosu na važeći Zakon o strancima najvažnije je istaći da donosi novi model zapošljavanja državljana trećih zemalja. Dakle, glavna novina je da po ovome zakonu kada stupi na snagu Vlada RH više neće donositi odluku o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca. Ovo pitanje očito izaziva značajne kontroverze i pitanja, ali moram reći da je takva odluka donijeta nakon dubokog promišljanja, ali nakon prijedloga socijalnih partnera, hrvatskih poslodavaca i hrvatskih sindikata usklađeno je sa svim drugim tijelima državne uprave koji u značajnoj mjeri sudjeluju u ovome postupku.
Točno je da je broj stranih radnika u RH u zadnjih nekoliko godina znatno povećan. Reći ću neke brojke o izdanim dozvolama za boravak i rad iz godišnje kvote. U 2016. izdano je 2.428 dozvola, u '17. 9.088, u 2018. 30.783, u 2019. 70.637 i u prvih osam mjeseci 2020. godine 42.884 radne dozvole iz kvote, znači spominjem iz ove kvote koje donosi Vlada svake godine.
Ukupan broj dozvola je još nešto veći jer se one izdaju i izvan kvote za određena zanimanja ili po određenim drugim pravnim osnovama, ali to je možda još nekakvih 5 do 10% povećano u odnosu na ove brojke koje sam iznio.
Tradicionalno u našu zemlju najčešće dolaze državljani susjednih zemalja, tako da i najviše radnih dozvola je izdano državljanima BiH u ovoj godini 17.960, zatim Srbije 8.250, Kosova 5.380, Sjeverne Makedonije 3.096, Albanije 1.882 radne dozvole iz kvote, a sve je veći broj radnika izvan Europskog kontinenta i broj radnika iz trećih zemalja dostiže sad već i tisuću, među njima su Indija, Nepal, Filipini i neke druge zemlje.
Dosta je velika fluktuacija radne snage, radnici dođu raditi u Hrvatsku, ali nakon nekog vremena nađu drugog poslodavca, tada se dozvola poništava i pokreće se postupak za izdavanje nove dozvole.
Ali dopustite mi da u par riječi objasnim kako bi trebao funkcionirati ovaj novi model.
Poslodavci će se za pronalaženje radne snage najprije obratiti HZZ-u koji će najduže u roku od 15 dana provesti test tržišta rada. Dakle, pokušat će pronaći radnu snagu na hrvatskom tržištu rada i mislimo da je to jedan od najvećih, najveće koristi ovoga modela da će poslodavac biti u obvezi tražiti hrvatskog radnika na hrvatskom tržištu rada. U slučaju da nema domaćeg radnika niti na području na koje se traži niti se on može dobiti unutarnjim migracijama radnika u RH poslodavac će i ovaj test tržišta rada, dakle odluka vrijedi 180 dana, dakle neće morati poslodavac u roku slijedećih 6 mjeseci podnositi novi zahtjev za tržištem rada ako se pokaže da njemu recimo treba zidara i tesara, a nema ih onda on u slijedećih 6 mjeseci slobodno podnosi zahtjev za izdavanjem dozvole za boravak i rad ali konkretnog stranog radnika. Dakle, taj zahtjev se podnosi MUP-u koje će po službenoj dužnosti od HZZ-a zatražiti mišljenje za zapošljavanje konkretnog stranca kod konkretnog hrvatskog poslodavca. Takav zahtjev za izdavanjem dozvole MUP uključujući dakle ovaj, ovo traženje mišljenje od HZZ-a i drugih tijela koje sudjeluju u postupku, a tu je i Porezna uprava i evidencije iz Ministarstva pravosuđa, sudova, sigurnosni, Sigurnosno obavještajne agencije itd., morat će se obnoviti u roku od 15 radnih dana.
Slijedom gore navedenog postupka, dakle cijeli, cijelo trajanje izdavanja dozvole za boravak i rad uključujući provedbu testa tržišta rada trajat će najviše 30 dana.
Prijedlogom zakona propisan je i rok od 15 dana za izdavanje dozvole ako se radi o sezonskom radu do 90 dana i za deficitarna zanimanja npr. zidari, tesari, kuhari, konobari itd.
Od slijedećih novina koje uvodi ovaj prijedlog zakona ističem uvođenje instituta dugotrajne vize koja služi za ulazak u RH državljaninu treće zemlje kojem je već primjerice izdana dozvola za boravak i rad. Do sada smo imali dosta problema da na temelju vize tipa C neke zemlje nisu dopuštale ulazak dakle polazak u stvari iz tih destinacija hrvatskim radnicima koji su imali izdanu vizu koji su trebali doći u RH jer se ta viza smatrala više kao nekom turističkom vizom ili vizom za boravak za dolazak radi privatnih razloga.
Što se tiče općenito reguliranja statusa državljana trećih zemalja ističem propisivanje povoljnijeg reguliranja privremenog i stalnog boravka za pripadnike hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva. Primjerice oni neće biti dužni dokazivati sredstva za uzdržavanje i zdravstveno osiguranje.
Jednako tako pod povoljnijim uvjetima i članovi obitelji hrvatskog državljanina mogu steći stalni boravak kao i stranci maloljetna djeca koji imaju odobren privremeni boravak u trajanju od 3 godine, a jedan od njegovih roditelja ima stalni boravak ili dugotrajno boravište u RH.
Kao novinu u području migracija, a posebno imajući u vidu i privlačenje dolazaka i boravaka osoba kojima je namjera određeno vremensko razdoblje boraviti u RH, a koji istodobno rade za inozemne poslodavce po prvi put se u hrvatsko migracijsko zakonodavstvo uvodi i odobravanje privremenog boravka tzv. digitalnim nomadima to je regulirano i pojmovnikom, ali i Člankom 57. prijedloga zakona koji se nalazi pred vama. Ključno je da ta osoba svoj posao obavlja na daljinu putem sredstava digitalne tehnologije, da je samozaposlen u vlastitom tvrtci, obrtu ili je samostalno zanimanje tzv. freelancer ili da radi za stranoga poslodavca, dakle da prvenstveno ne ostvaruje svoje prihode na hrvatskome tržištu rada i morat će dokazati, a to će Vlada urediti uredbom kao i za sve ostale strance visinu sredstava za uzdržavanje koja će svakako biti višestruko, značajno veća od sredstava koja su potrebni koja su potrebna za izdržavanje, za uzdržavanje s drugim kategorijama osoba, dakle ovim koji dolaze raditi ili spajati se sa hrvatskim državljaninom kao članovi obitelji ili studirati ili na druge, ili druge dopuštene svrhe boravka u RH.
Hrvatska bi pri tom bila jedna od prvih zemalja koja nudi ovakav boravak toj kategoriji stranih državljana, dakle ponavljam ovdje je riječ o državljanima trećih zemalja na njih se odnosi zakon, nije riječ o državljanima EU. Držimo da će, da postoji dosta veliki interes i da će te osobe boraveći u RH dulje vrijeme, dakle svakako dulje od 3 mjeseca ostvariti određene koristi za hrvatsko gospodarstvo prvenstveno turizam. Pri tom sigurno će RH od toga imati koristi i u promidžbenom smislu kao jedna poželjna destinacija za boravak u nekom duljem vremenskom razdoblju.
Na koncu novina ovog zakona je i propisivanje, pokretanje upravnog spora protiv svih rješenja policijskih uprava ili policijskih postaja kojima se primjerice odbija izdavanje dozvole za boravak i rad ili općenito dozvole boravka i rada, to je usklađivanje sa Zakonom o općem upravnom postupku i to je nešto što moramo bit svi skupa koji provodimo zakon spremni od MUP-a i drugih tijela, pa sve do naravno upravnih sudova koji provode postupke povodom upravnog, u upravnom sporu.
Zbog novog modela zapošljavanja o kojem sam ovdje govorio predlaže se da zakon stupi na snagu 1. siječnja 2021.g.
Na koncu još jednom bih istakao da je zakon prodiskutiran i uvažena su u najvećem dijelu mišljenja udruga poslodavaca, udruga sindikata, održan je sastanak sa pučkom pravobraniteljicom, sa sveučilištima, hrvatskim sveučilištima radi reguliranja boravka studenata znanstvenih istraživača. Do pripreme konačnog prijedloga zakona svakako ćemo razgovarati sa svima onima koji budu još imali određene primjedbe i sugestije na ovaj zakon. Želja je Vlade RH i čista namjera da ovaj zakon bude dobar okvir za privlačenje radne snage u RH koje nedostaje na hrvatskom tržištu rada, al ovaj put jasno dokumentirano odlukama nadležnih tijela kao što je HZZ, ali tako, isto tako se stvorio okvir za rješavanje nekih drugih problema o kojima je ovdje uvodno bilo riječi kao što su demografski problemi. Zato će trebati suradnja svih sastavnica, svih tijela vlasti, prije svega dakle vlade i ministarstava i da bi se utvrdilo u čemu, koja su to i zanimanja, ali i kategorije ljudi kojima treba, kojima želimo težiti da dođu u RH da s nama grade bolju i prosperitetniju Hrvatsku. Tu svakako ne zaboravljamo, to smo napravili kroz izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu, pripadnike hrvatskog naroda, hrvatske iseljenike i njihove potomke, oni su svakako prvi na toj listi poželjnih da dođu, rade i žive u RH.
Evo, spremni smo saslušati sve primjedbe i u okviru mogućnosti uključiti ih u konačan prijedlog zakona. Hvala vam lijepa.
Zahvaljujem državnom tajniku.
Možete ostati ovdje, dalje ćete odgovarati odmah na replike kojih imamo 11. Prvi je na redu poštovani kolega Bulj, izvolite.
Hvala lijepo.
Uvaženi tajniče, vi ste jučer bili na Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i ovaj zakon nije dobio prolaznu ocjenu gdje je evidentno da ovaj zakon nije spreman i ove su stvari vrlo bitne za nacionalnu sigurnost jel nažalost imamo kao što znamo 2/3 RH prazne, radne snage nažalost nedostaje u RH dok su naši mladi otišli vani raditi druge poslove, tako da bi ovo tribalo napraviti sveobuhvatnije, tribalo bi biti pomnije, ne bi se tribalo proturiti nabrzinu pod krinkom kao što je Marakeški sporazum provučen i potpisan bez rasprave parlamenta dok je Bundestag u Njemačkoj raspravljao o Marakeškom sporazumu, tako da ovdje postoje brojne sumnje da je ovo liberalizacija na ovaj način uvoza strane snage bez ikakvih kriterija u biti udar na demografsku sliku RH. Još jednom ponavljam, nastavi li se ova …/Upadica: Hvala vam/…politika neće biti Hrvata u Hrvatskoj. Hvala.
Hvala vam lijepo.
Izvolite odgovor.
Poštovani g. zastupniče, zakon svakako nije pripremljen na brzinu, on je temeljito pripreman, objasnio sam, pa neću to ponovo ponavljati. On je prošao prvo čitanje bio za vrijeme prošlog saziva HS, ali zbog poslovničkih odredbi on je ponovno, ajmo tako reći, vraćen u prvo čitanje i počet će opet cjeloviti, redoviti postupak.
Jučer u više nego dvosatnoj raspravi na Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost bilo je vrlo zanimljivih pitanja i sugestija i mislim da je provedena jedna vrlo kvalitetna i uvažavajuća rasprava i ona će koristiti i za pripremu konačnog prijedloga zakona.
Kolega Stier, izvolite vi ste.
Hvala g. predsjedniče, g. državni tajniče.
Ja bih se osvrnuo na čl. 57. koji uvodi novi institut digitalnih nomada, vi ste ga objasnili. Koliko je meni poznato jedino ga Estonija ima u EU odnosno prva koja ga je uvela i Hrvatska bi sada bila druga zemlja. Iskustva u Estonija, koliko sam ja informiran, su vrlo pozitivna, nekoliko čak desetaka tisuća ljudi su se uključili odnosno koristili taj institut.
Moje pitanje bi bilo da li imate neku procjenu na koji način bi ovo moglo rezultirati u RH, Hrvatska jest i sigurna zemlja, privlačna zemlja za mnoge strance koji bi, koji rade digitalno ovaj za neke tvrtke izvan RH, al koji bi možda mogli izabrati baš Hrvatsku za privremeni boravak i time naravno svoje resurse trošili ovdje u Hrvatskoj?
Izvolite odgovor.
Poštovani g. zastupniče, ovaj institut je dakle kao što ste rekli novost u našem zakonodavstvu, ali i u europskim razmjerima on je rijedak. Kolko mi isto imamo saznanja to je za sad jedino uvedeno u Estoniji, ali postojala je potreba, bili su brojni upiti može li se omogućiti boravak toj kategoriji osoba. Te osobe su često vrlo utjecajne u ovoj digitalnoj zajednici, dakle ostvaruju značajne prihode, ali njihov rad se često prati i oni mogu biti, dakle korist od njih može biti posredno vrlo velika. Dakle, na poboljšanju općeg imidža naše zemlje kao sigurne i dobre destinacije, a naravno i konkretna potrošnja tih osoba će doprinijeti određenoj konkretnoj destinaciji u RH, a mislimo da, bit će provjereno i u sigurnosnom smislu, da neće predstavljati nikakav rizik za RH.
Sada je na redu kolega Zurovec, izvolite.
Evo, poštovani tajniče. Moramo priznati da iza ovog zakona se jako puno inače krije problema o kojima možda sada je i premalo vremena. No, moram priznati da mi je tu nekoliko stvari malo neobično, što mogu reći iz vlastitog iskustva, pa bih volio da bacite pogled na to. Naime, naveli ste da je 15 dana rok za dozvolu za sezonski rad, a 90 dana za šljakerska zanimanja, znači za zidare, tesare i ostalo. E sad, iz svog primjera vam mogu reći i primjera svog rada, da, neki projekti vam ponekad traju čak i kraće od vremena koje je, recimo, potrebno za maksimalno izdavanje dozvola.
Pa možda oko tih rokova bi se trebalo isto pobrinuti. Također, puno poslodavaca mi se žali da praktički se jako dugo čeka na MUP-u jer realno vam fali radne snage. To ste isto mogli možda istaknuti, ja mislim da nitko neće u ovim prostorijama bit protiv toga da imamo više policajaca, a pogotovo operativnih.
Što se tiče samih problema sigurnosti, to bi isto mogao puno reći jer sam na migrante naletio na samom planinarenju, tako da i oko operativnih policajaca bi isto trebali .../Upadica: Hvala vam./... se ipak malo više pobrinuti.
Isprike, hvala.
Izvolite odgovor.
U svakom slučaju, vidjeli ste koliko je, iznio sam podatke o povećanju broja izdanih radnih dozvola i općenito izdanih dozvola za boravak u RH i nismo, unatoč tom velikom broju nismo uvijek zadovoljni sa brzinom rješavanja, posebice u nekim opterećenim policijskim upravama i postajama.
To je prije svega Zagreb i neke postaje na moru koje uslijed sezone imaju znatan, znatan broj zahtjeva za dozvole. U tom smislu, uveli smo neke tehnološke inovacije i bolje povezivanje i trudit ćemo se da te dozvole, u pravu ste da ponekad to traje predugo i poslodavac ne može toliko čekati. Što se tiče migranata, odredbe ovog zakona nisu se značajno mijenjale u odnosu na prethodni zakon kad je u pitanju nezakoniti boravak, ali hrvatska policija i dalje ostaje ...
Hvala. Recite, recite do kraja.
I dalje čuva granicu i brine o sigurnosti hrvatskih državljana.
Kolegice Peović, izvolite.
Pa evo, ja ću u pojedinačnoj raspravi i u ime kluba iznijeti niz primjedbi na ovaj prijedlog zakona, no ovdje bih postavila pitanje. Znači, vezano uz projekcije, što sam vas već i pitala i jučer i prije par dana, znači kako očekujete da će cijena radne snage se reflektirati, ovaj prijedlog zakona reflektirati na cijenu radne snage.
Znači sasvim je očito da ovdje uvodimo liberalizaciju uvoza radne snage, da se, sasvim opravdano pitanje, treba li Hrvatskoj poslodavac koji radniku uz obavljeni rad nije u mogućnosti osigurati plaću od koje se može živjeti, pa onda uvodimo dakle plaću radnika iz druge zemlje koji želi obavljati taj posao, za tu plaću u Hrvatskoj, ne nedostaje radnika već je cijena rada 3 puta manja nego u Njemačkoj i Austriji. Umjesto ovih mitoloških bajanja o suverenizmu i zabrani legalnih migracija, trebali bismo možda staviti naglasak na to na koji način ćemo prisiliti poslodavce da .../Upadica: Hvala./... dignu cijenu rada jer ste vi na ovaj način omogućili poslodavcima .../Upadica: Hvala vam./... da drže nisku cijenu rada.
Izvolite odgovor.
Vlada drži da ovaj model nikako neće rušiti cijenu rada i dapače, više drži, još više drži do hrvatskog radnika. Dakle, poslodavac je, ponavljam, u obvezi tražiti zaposlenika sa hrvatskog tržišta rada, tek ako ga ne može dobiti, onda može tražiti stranog državljanina.
Pri tome, većina poslodavaca kaže da ih strani državljani više koštaju ukupno, a hrvatski državljani su često poželjniji i bolji radnici. Tako da, nije to interes nikoga da uvozimo radnu snagu, a da za to nema potrebe. Ali, hrvatsko tržište rada je pokazalo da nažalost nemamo za određena zanimanja dovoljno domaćih radnika.
Sada je na redu poštovana kolegica Puljak. Izvolite.
Hvala. Dakle, ovdje ste rekli, ukidaju se dakle kvote za strane radnike. Prebacuje se zapravo procedura na Hrvatski zavod za zapošljavanje koji mora istražiti da li na nacionalnom tržištu postoji domaće radne snage. Ako ne, onda se može zapravo zaposliti stranog radnika. Što to točno znači, ovdje, pogotovo ovo, ovaj dio koji kaže, migracije nezaposlenih osoba u zemlji, dakle, je li hrvatski zavod dužan tražiti zaposlenike u cijeloj, na području cijele Hrvatske, pa tako netko, ako nađe nekoga iz Đurđevca koji je ne znam, zainteresiran za doći raditi u Split, onda poslodavac u Splitu ne može zaposliti stranog radnika, dakle da malo pojasnite što to znači istražiti domaće tržište rada.
I drugo pitanje je su studentske vize. Jeste li, ovdje ih sada ne vidimo u zakonu na taj način specificirane, .../Upadica: Hvala./... jeste li ih predvidjeli možda za sljedeće čitanje?
Izvolite odgovor.
Hvala lijepa. Poštovana gđo. zastupnice. Poslodavac traži, obraća se područnoj službi HZZ-a prema sjedištu firme ili mjestu željenog rada. Ukoliko nema na tom području, HZZ je .../nerazumljivo/... ovlašten, ja vam ne mogu detaljno objasniti, to je procedura tog Zavoda, ali ovlašten je tražiti na cjelokupnom hrvatskom tržištu rada i ukoliko se netko javi iz Đurđevca, apsolutno će taj doći i taj će raditi.
Ali, postoje uvjeti kad radnik je dužan ili nije dužan prihvatiti posao u, pa, u svakom slučaju to ovisi o tome.
Prema tome, sve je napravljeno da se zaposli hrvatski radnik, ako takvog radnika ima bilo gdje na području RH.
Sada je na redu kolegica Benčić, izvolite.
Naslovno na pitanje moje kolegice Katarine Peović koji niste odgovorili do kraja, ja ću vas vrlo specifično pitati. Kada poslodavac nudi plaću od 5.000 kuna primjerice za zidara i ne dobije zidara u RH i nitko se ne javi za tu cijenu rada, jel, da li on ima pravo zaposliti osobu iz druge države koja će pristati na tu cijenu rada? O tome mi govorimo. Da li se je na bilo koji način pitanje zaštite cijene rada naših radnika i mogućnosti da im se cijena rada poveća zaštićeno ovim zakonom? Mi smatramo da nije i da će omogućiti i da cijene rada ili ostaju iste ili da i dalje padaju.
Drugo pitanje isto tako vrlo važno. Dakle, u zakonu imate diskriminatornu odredbu koja definira članove uže obitelji. U članove uže obitelji nisu stavljeni životni partneri. Životni partneri se spominju u drugim dijelovima zakona, ali ne kao članovi uže obitelji i na temelju toga neće moći ostvarivati pravo na spajanje obitelji. Ono što vas mi pitamo je, da li ste svjesni da je to kontra mišljenja Ustavnog suda …/Upadica: Hvala./… i Europskog suda za ljudska prava?
Hvala.
Izvolite odgovor.
Što se tiče cijene rada ona je regulirana drugim propisima u RH ne ovim zakonom i naravno stanjem na tržištu rada. U svakom slučaju MUP prilikom izdavanja dozvola za boravak i rad provjerava plaća li poslodavac redovito plaću i poštuje li sve ostale propise RH koji se tiču Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu, poreznih i drugih propisa. I ukoliko ne isplaćuje plaće ne može takav poslodavac dobiti radnu dozvolu za stranca.
Što se tiče životnih partnera to je jedna od svrha koje su propisane ovim zakonom za spajanje, za odobravanje privremenog boravka, dakle životni partneri nisu ni na koji način diskriminirani da im se odobri dozvola za boravak u RH.
Sada će govoriti poštovani kolega Pavić, izvolite.
Hvala lijepa.
Poštovani predsjedniče sabora, poštovani državni tajniče, javio sam se da odagnamo nekoliko sumnji koje sa strane opozicije dolaze oko ovog zakona. Prva stvar, na ovom zakonu se stvarno dugo radi, radilo se dok sam ja bio još ministar rada, čestitke MUP-u, ministru Božinoviću i vama državni tajniče da ste ga iznjedrili. Proći će 2 čitanja i on bazično rješava neusklađenost i olakšava poslodavcima, ali uz zaštitu domaće radne snage, doći do radne snage iz trećih zemalja. On rješava komponentu neusklađenosti tržišta rada sa, potreba tržišta rada sa onim što je dostupno od radne snage. On je jedna komponenta, druga komponenta su mjere aktivne politike zapošljavanja, treća komponenta je edukacija posebice u strukovnim zanimanjima. 100.000 ljudi odnosno dozvola pokazalo je da cijena rada nije padala.
Izvolite odgovor.
Izvolite odgovor.
Ja se slažem, hvala vam na ovoj još dopuni. Cijena rada, želja je ove Vlade da cijena rada i ukupna proizvodnost raste, ali to je regulirano drugim propisima. Cilj ovog zakona je da stvori jedan jasan imigracijski okvir i da omogući hrvatskom poslodavcu da dobije stranu radnu snagu kada domaća radna snaga nije dostupna.
Hvala.
Molio bih sad kolegu Bartulicu za repliku.
Izvolite.
Zahvaljujem gospodine predsjedniče.
Gospodine državni tajniče, ponovit ću svoju tezu i uvjerenje da stabilnost koje se često ističe kao neko postignuće u Hrvatskoj zapravo znači ekonomska stagnacija. Jedna jasna posljedica je da veliki broj naših ljudi je napustilo Hrvatsku, to članstvo u EU nije usporilo nego na neki način i ubrzalo. Moj osobni primjer je svakako iznimka, ja sam već dugo ovdje kao povratnik iz Amerike, ali znam mnoge koji su pokušali se vratiti i opet odustali i otišli.
Moje pitanje glasi, je li se slažete sa tezom da sad smo dovedeni zapravo u očajničku poziciju gdje moramo ukidati kvote radi manjka radne snage zbog propusta nečinjena koje su trajale godinama, znači ono što smo trebali napraviti nismo i sad smo zapravo u vrlo teškoj situaciji, da li se slažete s tim?
Hvala.
Izvolite odgovor.
Poštovani gospodine zastupniče ne slažem se većim dijelom sa vašom konstatacijom. Kvota, odluka o kvotama i sustav kvota je bio dobar određeno razdoblje međutim dok su u pitanju bili manje brojke. Od kad nedostaje više radne snage na našem tržištu rada mislim da ovaj sustav nije više bio dovoljno pravedan, nije bio dovoljno efikasan. Na ovaj način točno će poslodavac dobiti ono što mu treba. Dok smo imali kvotni sustav, imamo ga još i ove godine do kraja godine, često je bilo propisano, za neka zanimanja je bilo propisano premalo radnih dozvola, a za neka previše i na kraju se to nikad nije uspjelo složiti bez obzira na sva nastojanja svih resora da daju procjene podataka jer kroz godinu dana se je na tržištu rada događale određene promjene i turbulencije. Ovaj sustav će biti puno točniji, efikasniji, pravedniji i bolji za hrvatskog radnika i poslodavca.
Kolega Škoro izvolite vaša replika.
Hvala lijepo gospodine predsjedniče.
Gospodine Katiću vi i ja smo jučer razgovarali na odboru pa smo se na neki način složili da ovo je useljenički zakon koji uistinu ne štiti hrvatskoga radnika, što je rekao kolega Bartulica nisu se stvorila radna mjesta i ne smanjujemo kvote zbog toga što je hrvatsko gospodarstvo naraslo pa je stvorilo neka nova radna mjesta nego zbog toga što su naši ljudi otišli raditi negdje drugdje pa imamo nedostatak radne snage i nažalost ne štitimo ovim zakonom hrvatskoga radnika.
Međutim, ono što mene zanima kada su u pitanju digitalni nomadi i to sam vas jučer pitao, to ću ponoviti, dakle taj imovinski cenzus, naši ljudi su već odavno digitalni nomadi u nekim drugim zemljama iz tih trećih zemalja doći će k nama. Oni će ovdje ostvariti određene benefite za hrvatskog gospodarstvo, smještaj, trošenje za osobne potrebe, ali ono što je svakako bitno napomenuti je da treba postaviti cenzus, dakle nekakav iznos koji oni moraju zarađivati da bi uopće mogli biti kod nas.
Hvala vam lijepo.
Izvolite odgovor.
Poštovani g. zastupniče, što se tiče nedostatka radne snage za hrvatskom tržištu rada ono ne datira od jučer, niz godina, pa i dok je RH bila u okviru bivše države jedan dio radne snage zadovoljavao je dolaskom radnika iz tih bivših republika, to svi znamo koji imamo određene godine. To se manje-više i nastavilo i nakon Domovinskog rata i u nekim granama kao što je građevinarstvo, pa dijelom i brodogradnja dok je bila jača ili ugostiteljstvo i turizam ovisilo je i o ljudima koji nisu iz RH.
Što se tiče digitalnih nomada svakako je važno pravilno procijeniti sredstva za uzdržavanje, te osobe bi ih trebale imati i ta, inače odluku o sredstvima za uzdržavanje donosi vlada svojom, propisuje vlada svojom uredbom i to će učiniti u zakonskom roku nakon stupanja na snagu zakona, a ona će svakako biti, taj imovinski cenzus će biti …/Upadica: Hvala/… svakako viši od, za ostale kategorije stranaca.
Kolegice Nađ, izvolite.
Hvala lijepa.
Državni tajniče, rekli ste da će privlačenje tzv. digitalnih nomada pomoći razvoju turizma. Međutim, istovremeno Vlada RH ništa ne radi da se spriječi odlazak naših informatičara koji su vrlo stručni u treće zemlje i u EU.
Jeste li u Vladi RH u suradnji s drugim resornim ministarstvima razmišljali o poticajnim mjerama da zadržite naše informatičare u RH? Hvala.
Izvolite odgovor.
Vlada RH različitim mjerama pokušava jačati određene značajne sektore, pa tako i taj, al ja vam nisam kompetentna osoba da vam mogu dovoljno točno to ovdje reći. Ta djelatnost je naravno kao što se vidi može se raditi i, i na daljinu, pa prema tome vrlo je tražena i teško je izbjeći da hrvatski ljudi rade za druge tvrtke, bilo bi bolje da rade onda od doma, pa da tu žive i troše. Ali ova kategorija koju mi želimo privući je svakako poželjna ne samo zbog svojih prihoda, zbog niskog rizika, nego zbog onih indirektnih koristi koje sam spomenuo koje se više sastoje u nekoj promidžbi RH kao sigurne i poželjne destinacije.
I zadnja replika kolega Fabijanić, izvolite.
Ja pozdravljam donošenje ovog novog zakona jer mu je smisao izuzetno, izuzetno dobar.
Međutim, ovdje znamo da u jednom poglavlju tog zakona imamo nešto što će sigurno utjecati na tržište rada. Kako utječe na središte rada i na sigurnost radnih mjesta kao i u prethodnim replikama moj je dojam da ipak je izostao onaj socijalni dijalog koji je ovdje nužan jer sindikati jesu konzultirani vezano za jedno prvo čitanje koje je bilo u prošlom sazivu, a koji se razlikuju od teksta ovog prvog čitanja. Činjenica je da su konkretno sindikati zatražili još u svibnju mjesecu ovaj sastanak ili tripartitni ili gospodarsko socijalno vijeće, do toga nažalost nije došlo, razumijem činjenicu da je pandemija, razumijem i činjenicu da su bili godišnji odbor, ali i smatram da do drugog …/Upadica: Hvala/…do drugog čitanja moramo, moramo uspostaviti socijalni dijalog. Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepa, g. zastupniče svakako ste vi u pravu i mi smo već dosta razgovarali sa socijalnim partnerima i ja vam obećajem razgovarat ćemo vrlo vrlo skoro, najvjerojatnije slijedeći tjedan još jednom, pa možda ako bude vremena i, i više puta do upućivanja konačnog prijedloga zakona u drugo čitanje.
Važan nam je i krucijalan stav socijalnih partnera i željeli bi otkloniti sve sumnje da se bilo kome pogoduje ili da se nešto pogrešno radi, bez naših sindikata ne bismo voljeli da taj zakon bude usvojen bez njihove suglasnosti. Evo, hvala lijepa.
Došli smo do kraja s replikama, slobodni ste državni tajniče za sada, a ja ću pozvati izvjestitelje odbora želi li uzeti riječ.
Želite li? Da, izvolite kolega Vukas predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, izvolite.
Poštovani g. predsjedniče sabora, uvažene kolegice i kolege zastupnici.
Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na prvoj sjednici održanoj 2. rujna 2020. raspravljalo o prijedlogu Zakona o strancima, prvo čitanje, koje je predsjedniku HS podnijela Vlada RH aktom od 27. kolovoza 2020.g.
Sukladno čl. 69. Poslovnika HS odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da se važećim Zakonom o strancima utvrđuju uvjeti radnika, ulaska, kretanja, boravka rada stranaca u RH.
Nadalje, naveo je da je prijedlog zakona primjenjuje samo u odnosu na državljane trećih država, no ne i na državljane Europskog gospodarskog prostora i članove njihovih obitelji čiji status je sada reguliran Zakonima o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji koji je na snazi od 18. srpnja 2020.g.
Prijedlogom zakona u hrvatsko zakonodavstvo se preuzima 21 akt EU, direktive, odluke vijeća, okvirne odluke vijeća i preporuke vijeća, te se osigurava provedba 8 akata uredbi EU.
Predstavnik predlagatelja istaknuo je da se prijedlogom zakona prvenstveno usklađuju odredbe koje se odnose na područje rada stranaca u RH, njihovog boravka u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjene učenika ili obrazovnih projekata, te obavljanja poslova sezonskih radnika.
Najznačajnija razlika u ovom zakonodavnom rješenju odnosi se na napuštanje modela utvrđivanje godišnjih kvota za zapošljavanje stranaca. Prijedlogom zakona propisano je da se dozvole boravak i rad može izdati ako državljanin treće zemlje ispunjava opće uvjete za odobrenje privremenog boravka te ako HZZ dostavi MUP-u pozitivno mišljenje za zapošljavanje nakon što provede test tržišta rada.
Iznimno navedeno mišljenje HZZ-a ne treba se priložiti ako se traži dozvola za boravak i rad za sezonskog radnika u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu do 90 dana tijekom kalendarske godine te i ako se radi o produljenju dozvole.
Postoji niz deficitarnih zanimanja čije stanje se mora pratiti, stoga je propisano da će Upravno vijeće HZZ-a na temelju stanja sa nacionalnom, regionalnom i lokalnom tržištu rada o pogledu broja strukture nezaposlenih osoba te potreba pojedinih gospodarskih djelatnosti donio odluku o zanimanjima za koje poslodavac nije dužan zatražiti provedbu tržišta rada i to u roku od osam dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona o strancima.
Prijedlogom zakona uvodi se novi institut dugotrajne vize koja se može izdati državljanima treće zemlje kojem je za ulazak potrebna kratkotrajna viza, a ima odobrenje privremenog boravka u svrhe iz čl. 57. na prijedlog ovoga zakona odnosno izdanu dozvolu za boravak i rad u RH. dugotrajna viza izdaje se državljaninu treće zemlje za jedan ili više ulazaka, a njen rok valjanosti je najdulje šest mjeseci.
Nadalje, prijedlogom zakona se povoljnije uređuje stjecanje stalnog boravka za člana obitelji, životnog partnera hrvatskog državljanina kao i povoljno stjecanje stalnog boravka za pripadnike hrvatskog naroda. U oba slučaja rok za stjecanje stalnog boravka je smanjen sa pet na četiri godine u prvom slučaju i tri godine u drugom slučaju.
Također propisana je povoljna mogućnost ishođenja stalnog boravka za maloljetno dijete koje do dana podnošenja zahtjeva za stalni boravak ima neprekidno tri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji. Ako jedan od roditelja ima odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište, a važećim zakonom zahtjeva se pet godina.
Digitalni nomadi su se pokazali kao zakonodavna novina o kojoj je vođena iscrpna rasprava. Oni se definiraju kao državljani treće zemlje koji su zaposleni ili obavljaju poslove putem telekomunikacijske tehnologije za tvrtku ili vlastitu tvrtku koji nisu registrirani u RH te obavljaju poslove ili pružaju usluge poslodavcima na području RH.
Ova kategorija omogućuje osobama koje rade od kuće odnosno izvan mjesta rada boravak u RH dulji od dopuštenih 90 dana pri čemu se očekuje da se radi o osobama sa važećom platežnom moći koja će svojom potrošnjom pozitivno djelovati na domaće gospodarstvo.
Podzakonskim propisom utvrdit će se imovinski cenzus koji te osobe moraju zadovoljavati, a svakako se očekuje da će taj cenzus biti veći od onog propisanog za druge kategorije državljana trećih država.
U raspravi je pozdravljeno uvođenje kategorije digitalnih nomada od kojih se može očekivati da stimuliraju državne prihode svojom potrošnjom posebice s obzirom na sve veći broj osoba koje koriste pogodnosti tehnološkog napretka i obavljaju poslove od kuće odnosno izvan mjesta rada.
Predstavniku predlagatelja i upućeno pitanje kako će se utvrditi imaju li digitalni nomadi dovoljno sredstava za život te koja visina imovinskog cenzusa se predviđa propisati podzakonskim aktom. Također postavljen je upit koje su to treće zemlje iz kojih će digitalni nomadi dozvoliti boravak u RH s obzirom da su isključeni državljani Europskog gospodarskog prostora koji imaju veću slobodu ulaska, kretanja i boravka rada.
Naglašeno je da se digitalnim nomadima osim IT stručnjaka mogu smatrati spisatelji, novinari, dizajneri i ljudi koji rade u marketingu. U odgovoru je vezano za imovinski cenzus za digitalne nomade naglašeno da se još uvijek nije utvrdila visina istog, no razgovaralo se o bruto iznosu od 15 do 20.000 kuna kao i da se razlikovanje trećih zemalja odnosno digitalnih nomada koji iz njih dolaze mogu razmatrati jedino po kriteriju treba li im za ulazak u RH viza ili odnosno po tome treba li im za ulazak više pravnih koraka ili manje.
U raspravi je u više navrata isticano kako je Zakon o strancima kompleksan zakonodavni akt ključan za više društvenih i gospodarskih razina te da ima važnu ulogu za upravljanje demografskim kretanjima u RH, stoga je upućen prigovor u odnosu na kratak rok koji je Vlada prepustila HS-u sa raspravu i odlučivanje o prvom čitanju.
Naglašavajući važnost temeljem rasprave o ovom zakonu u raspravi istaknuto je da je demografska slika u RH loša te da prema jednom znanstvenom radu istaknutog demografa u RH živi 3,8 milijuna stanovnika, a udio državljana trećih država iznosi čak 2% 70.800.
Nadalje, pojedini članovi odbora su istaknuli da Zakon o strancima suštinski predstavlja imigracijski zakon kojim bi država trebala urediti svoju useljeničku politiku te da je njime potrebno jasno odrediti kojim kategorijama državljana trećih država RH ima interes odobrit ulazak, kretanje, boravak i rad.
Pojedini članovi odbora su u raspravi naglašavali kako je liberalizacija koju je Zakon o strancima uveo u odnosu na uvoz radnika ili sezonskih radnika nepovoljno djelovala na standard domaćeg radnika, budući da se spustila cijena rada, a kvote za zapošljavanje stranaca su neusporedivo visoke te daju stranom radniku prednost pred domaćom radnom snagom.
Kolega Vukas ja vas molim, ovako nije običaj da se čita tako dugo izvješće i obično se to napravi kraće u nekoliko minuta, samo glavni naglasci jer ovo je disproporcionalno sa cijelom raspravom i ja vas molim da privedete kraju.
Može, skratit ćemo.
Ono što je bitno bilo naglasiti da je zatraženo od predstavnika predlagatelja da se očituje o primjedbi i mišljenju pučke pravobraniteljice kao i zaključno je zatraženo od predstavnika predlagatelja da se izjasni predviđa li ministarstvo proglašenje završetka epidemije bolesti Covid-19 uzrokovano virusom sarsa stupanjem na snagu zakona s obzirom da u prijedlog zakona nisu unesene odredbe o produljenju važenja dozvola za boravak čiji rok istječe u vrijeme trajanja epidemije kao i o produljenju roka za poduzimanja radnji u upravnom postupku koje su stranci dužni poduzeti u tom razdoblju sukladno odredbama važećeg zakona.
Nakon provedene rasprave prilikom glasovanja o prijedlogu zaključka da se HS predloži prihvaćanje prijedloga Zakon o strancima sa 5 glasova za, 2 glasa protiv i 3 glasa suzdržana, zaključak nije donesen s obzirom da nije dobio potrebnu većinu. Hvala.
Zahvaljujem.
Ja vas molim za idući puta, ovo nismo propisali Poslovnikom, dakle nema roka za izlaganje izvjestitelja odbora, ali dosadašnja praksa je bila da se to napravi kratko sa najosnovnijim informacijama, pa vas molim da vodimo računa. Ja nemam poslovničku mogućnost prekinuti nikoga, ali tu molim sada za jednostavno zdrav razum i fer plej.
Želi li još netko od izvjestitelja odbora uzeti riječ?
Ako ne onda prelazimo na raspravu, prvi je na redu Klub zastupnika MOST-a nezavisnih lista, dva su zastupnika, prvi je kolega Bulj, a nakon njega kolega Troskot, izvolite.
Hvala lijepa, evo da na početku kažemo građanima da nije odbor predlagatelj ovoga zakona jel cijeli ste akt pročitali uvaženi predsjedniče odbora za unutarnju politiku, predlagatelj je Vlada RH, čisto da ne bi došlo do zbunjoze, do zabune onih koji gledaju, koji ovo prate.
Ja bi u ovome zakonu koji je vrlo bitan za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku rekao par bitnih, za mene, stvari koji u biti detektiraju, oni su sad ovdje, jednostavno ste priznali ovim zakonom da je u Hrvatskoj 20.g. vođena katastrofalna politika. To je vidljivo iz podataka o radnim dozvolama strancima, kao što sam rekao u 2017. 9000 je bilo radnih dozvola, u 2018. 32000, prošle godine 73, a ove godine je predviđeno 108, što znači u 3.g. smo odskočili za 15-tak puta po pitanju radnih dozvola, dok u isto vrijeme se hrvatska vlada hvali da je prošle godine BDP narastao u Hrvatskoj, što je istina, ali zbog čega, zbog iseljenih mladih ljudi iz naše Hrvatske, pa je 6% BDP-a od doznaka iz inozemstva. Znači najkvalitetnije ljude u brodogradnji, građevini smo politikama istjerali vanka zato što nismo imali hrabrosti i snage napraviti primjer jednu bitnu stvar. Evo, recimo ukinuti županije koje ne služe ničemu, koje samo kontroliraju teren radi izbora da bi one decentralizirana sredstva davala odanim načelnicima koji moraju bit poslušni i na taj način jednostavno dogodio se demografski slom i zato imamo danas puno ispod 4 milijuna, puno, znači negdje govore istraživanja oko 3 milijuna 800 tisuća naših Hrvata u Hrvatskoj, što znači da jednostavno povećajemo isključivo i samo iseljenu Hrvatsku. Ovdje triba obrat politike, totalni obrat. Radnik ovdje ne može živit od svoje plaće, a poduzetnik nema dovoljno sredstava da plati radnika. I što se događa? Otvorimo radne dozvole, dajmo to zavodu za zapošljavanje. Zavod za zapošljavanje će odlučivati tko može, tko ne može. Zavod za zapošljavanje će odlučivati koliko ljudi triba. I ono šta plaćam zavodu za zapošljavanje, to je prekvalifikacije, plaća za drugo tržište. Ako nama triba ugostitelja, vozača, pekara, ne znam koga sve, onda nam triba to prekvalifikacije, a ne jučer na odboru smo dobro zaključili, njegovateljice, za koga, za Njemačku, Austriju, znači našim parama plaćamo da naši odlaze da bi drugi mogli doći nekontrolirano, al sve je ovo u skladu politike, ništa ovo nije čudno. Marakeški komapkt je Hrvatska prihvatila bez pogovora, nisu naše susjedne države ga prihvatile, čak nam nisu dali mogućnost HDZ, SDSS-ova vlada u proteklom mandatu da raspravljamo u saboru. Angela Merkel je na strani znači Plenkovića, al je Bundestag raspravlja. Nama nije to omogućeno. Nama je zabranjeno kao predstavnicima naroda u proteklom, u prošlom sazivu da raspravljamo o tome problemu. Znači u nas je jednostavno na taj način sve funkcionira kako kaže Angela Merkel, Marakeški kompakt ima puno utjecaja na ovo vjerujte mi jel ovako i na ovaj način, na ovu brzinu i na ovaj način otvoriti granice stranim radnicima bez ikakve kontrole, bez toga da ne moraju znati ni jezik, nešto su napisali, kamoli povijest kao u drugim državama da se recimo znaju povijest. Evo jučer je spomenuto da znaju evo recimo kako je Hrvatska moderna nastala, Deklaracija o Domovinskom ratu, ništa apsolutno ne tribaju znat. I naši će ljudi i dalje iseljavati, naši poduzetnici će morat tražiti jeftiniju radnu snagu jer su prisiljeni jer nemaju radne snage i jednostavno tako će biti Hrvatska bez Hrvata. Mi moramo minjati politike pod hitno jel jednostavno nastavimo li na ovaj način bit ćemo veći grobari od svih okupatora koji su bili za hrvatski narod u samostalnoj slobodnoj Hrvatskoj koja je krvlju obranjena. Nije ovo da imamo mi nekog okupatora, nego podaničke politike su dovele do ovoga u ovome trenutku da Hrvatska ostaje bez Hrvata, tome se moramo protivit, sad će nastavit kolega Troskot.
Molim vas, samo sekundu kolega Troskot da se dezinficira govornica. Izvolite.
Uvaženi predsjedniče sabora, uvaženi zastupnici i zastupnice i poštovani građani koji nas gledate putem kamera.
Nažalost, ovaj Zakon o strancima ugrožava naše građane iz razloga što naši građani RH uopće nisu u fokusu iako se zakon zove Zakon o strancima, međutim naši građani RH uopće nisu uzeti u fokus.
Odmah na početku da se javno razluči, ovdje se ne radi o elementu ksenofobije i nitko nema ništa protiv stranaca, međutim, ako diskutiramo iz perspektive novog suverenizma, svaka moderna i suverena država zapravo kreće od svojih građana.
Ovdje se radi o ugrozi onih malih i hrabrih ljudi koji su još ostali u RH, koji rade, koji jednostavno se trude, plaćaju svoje namete, plaćaju našu plaću ovdje tu u Hrvatskome saboru, a sa ovim novim zakonom koji zapravo izglasavamo ovaj tjedan, mi zapravo poručujemo da ćemo dovesti do rušenja cijena rada upravo tih ljudi, domaćeg stanovništva, dok će cijena državnog aparata i dalje ostati ista ili će se povećati.
Drugim riječima, dame i gospodo, predlagatelji ovoga zakona, vi ste građanima RH rekli snađite se sami jednom kad izgubite posao radi stranaca. A zašto to govorimo? Nismo nigdje čuli da je napravljena analiza koliko je to u Hrvatskoj nezaposlenih, prijavljeno u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, a da recimo, paralelno prima socijalnu pomoć, a da paralelno radi u sivoj ekonomiji. Taj podatak nemamo i iz razloga što upravo ti ljudi ugrožavaju poštene ljude koji žele pošteno raditi i pošteno plaćati porez u RH.
Dakle, prije nego što je uopće išao ovaj prijedlog zakona, trebalo je posložiti socijalne uvjete koji nisu posloženi. I ono što mi nudimo kao rješenje jest svim ljudima koji se nalaze na Burzi, ponuditi posao, a primaju socijalnu pomoć, ukoliko ne prihvate tu pomoć, jednostavno ih se rasteretiti i da se država rastereti na taj način. Mi analizu kao čitatelji tog zakona nismo dobili.
Nadalje, ono što je dotaknuo kolega Bulj, a jako je bitno, mi ne vidimo tu strategiju prekvalifikacije. Vi ste rekli da ste detaljno pripremali taj zakon, mi ne vidimo gdje su to deficitarna zanimanja i na koji ste vi način pokušali riješiti taj problem prije nego što ste išli u predlaganje ovakvog jednog zakona?
3. da li je netko napravio strategiju zahtjeva tržišta gdje bismo stvarno onda strateški pratili potražnju tržišta i na taj način usmjeravali naše mlade i adekvatno ih na kraju dana platili. A što je dovelo do ovakvog prijedloga zakona. Pod br. 1., visoko oporezovan rad odnosno porez na dohodak, koji ništa drugo ne šalje nego informaciju da je bolje živjeti lagodno od rentijerstva, apartmenizacije, nego od vlastitog rada.
Dakle, jedna gospođa koja radi u Konzumu plaća više poreza nego osoba koja iznajmljuje svoje stanove ili apartmane na obali. 2, visoka oporezivanja potrošnje, čime smo propustili i to najveća u Europi, čime smo propustili priliku da povećamo osobnu potrošnju koja je zapravo najvažniji segment svake tržišne ekonomije na svijetu. 3, precijenjena kuna koja je uništila tolike poduzetnike, mljekare, koja je uništila tolike izvoznike i omogućila da uvozimo hranu koju možemo 5 puta bolje proizvoditi i izvoziti na to isto tržište hrane u EU jer, recimo jedan, to je, što je najbolje bilo vidljivo za vrijeme Covida, gdje je jedan Spar za vrijeme Covida radio, a naš plac gdje naše kumice prodaju, nije radio, što je zapravo poruka i ovog zakona.
4, dotaknuli ste se dijaspore. Prevarena dijaspora. Iz razloga što postoji toliko ljudi, znam jer sam živio u Latinskoj Americi koji se žele vratiti u RH, međutim, ono što su mi iskomunicirali, potrebno je 3 godine da bi dobili dokumente, da bi postali državljani i da bi se vratili u Hrvatsku raditi. Pa stranci dobiju to s ovim zakonom preko noći. Međutim, to ni ne čudi. Iz razloga što, sjetimo se samo za vrijeme korona krize, gdje je jedni imigranti dnevno, nekoliko stotina, bez ikakvih dokumenata šeću po Karlovačkoj županiji, po Gorskom kotaru, po Rijeci, izlaze u Sloveniju, a mi koji smo lokalni stanovnici za vrijeme Covida smo čak sa propusnicama morali prelaziti iz općine u gradove i obrnuto.
Pa ako se tako tretiraju lokali stanovnici, ovaj, sa propusnicama i da imigranti imaju više prava, s ovim zakonom ćemo ovaj lokalno stanovništvo poslati opet poruku da stranac vrijedi više nego .../Upadica: Hvala vam./... domaće stanovništvo.
Imamo jednu povredu Poslovnika, kolega Vidović, izvolite. Aha, ne, dobro i jedno i drugo neće proći jer na izlaganje klubova nema replika, a povreda Poslovnika nije bilo, tako da, idemo dalje.
Sada je na redu Kluba zastupnika Stranke s imenom i prezimenom, Pametno i GLAS-a, govorit će poštovana kolegica Marijana Puljak. Izvolite.
Zahvaljujem g. predsjedniče. Poštovane kolegice i kolege.
Evo sa dijelom izlaganja mojih prethodnika, mogu se složiti u tome da je Hrvatska danas siromašna zemlja, kao što smo više puta isticali do sada u raspravama i izlaganjima, siromašna zemlja na dnu Europe, na dnu svih rang lista u Europi.
Kakvu Hrvatsku želimo? Želimo je bogatu, razvijenu, modernu, a želimo je i otvorenu u koju će se ljudi doseljavati, a ne iseljavati. Današnja situacija u kojoj po, evo, i Eurostatu imamo podatke da je gotovo 10% našeg radno sposobnog stanovništva iselilo iz Hrvatske, a iselilo je zbog kontinuirane politike proteklih 30 godina, od svih prethodnih vlada, upravo zbog toga, zbog tih 556 gradova i općina, 20 županija, 11 tisuća karijernih političara, zbog visokih nameta, poreza našim poduzetnicima koji jednostavno ne mogu disati, ne mogu otvarati nova radna mjesta, a ja bih rekla i zbog ukupne atmosfere u društvu, naši mladi, pogotovo mladi stručnjaci, iseljavaju i grade neka gospodarstvo drugih zemalja. Mi želimo Hrvatsku koju će se nasuprot toga doseljavati mladi stručnjaci, neki od onih naših koji su otišli, koji će se vratiti, koji će svojim znanima i iskustvima pomoći izgraditi hrvatsko gospodarstvo dakle oni svi koji danas ta gospodarstva, neka druga gospodarstva grade, da se vrate i to naprave ovdje u Hrvatskoj.
Ja ću ovdje komentirati 3 stvari. Neke pozitivne, naglasiti u ovom Zakonu o strancima. Dakle, neću strašiti naše građane ovim zakonom. Jedna od pozitivnih stvari je, evo spomenuta je ovdje u nekim replikama prije, to su digitalni nomadi. U nekim od svojih prethodnih izlaganja sam govorila o toj inicijativi za uvođenje dakle posebnih dozvola kojima bi Hrvatska mogla otvoriti vrata digitalnim nomadima. Estonija je bila prva zemlja u Europi koja se time bavila, evo, sada i Hrvatska. Dakle, to su stručnjaci, uglavnom IT stručnjaci, stručnjaci iz raznih kreativnih industrija koja putuju svijetom, rade na daljinu i evo, ovim zakonom im omogućavamo da dođu u Hrvatskoj i u Hrvatskoj, ja bih rekla žive i rade na daljinu.
To je svakako je li, dobra vijest, a još bolja vijest bi bila da odemo i korak dalje i da van evo, samog Zakona o strancima smanjimo namete i poreze i zapravo ih privučemo da i plaćaju poreze kod nas, također, za hrvatske freelancere, hrvatske poduzetnike, svakako bi bila dobra vijest smanjivanje nameta i poreza jer, danas je očito slučaj kako u Hrvatskoj nije dobro poslovati, kako je bolje poslovati u inozemstvu, a u Hrvatskoj je dobro živjeti je li, radi dobre hrane i dobre prirode.
Što se drugih novosti u ovome zakonu tiče, dakle olakšala se procedura zapošljavanja državljana trećih zemalja. Što se nas tiče, pozitivno je što Vlada neće više propisivati godišnje kvote za zapošljavanje stranaca, ali evo i ova procedura sada koja je ovdje predstavljena, ima prostora da se ona dodatno pojednostavni. Jer, kao danas je slučaj, ako poslodavac želi zaposliti nekog stranog radnika, dakle prvo Hrvatski zavod za zapošljavanje mora utvrditi da nema raspoloživih nezaposlenih osoba u RH i nisu zapravo jasni rokovi u kojima to Zavod treba obaviti. Govori se o nekom roku od 15 dana, ali govori se i o nekim drugim aktivnostima koje nisu jasno specificirane, dakle može li se dogoditi da taj Zavod za zapošljavanje zapravo ovu proceduru dodatno komplicira i produžava zapravo cijeli ovaj postupak.
Kao što sam rekla, 10% radno sposobnog stanovništva je iselilo, lani prema podacima Državnog zavoda za statistiku iselilo je 40 tisuća ljudi, ali smo imali i rekordan broj doseljenika, njih 37 tisuća, međutim, od njih 37 tisuća, samo je negdje nešto manje od 10 tisuća hrvatskih državljana.
Dakle, naši ljudi iseljavaju, ali se ne vraćaju natrag jer očito danas u Hrvatskoj nisu uvjeti takvi da bi se oni vratili. Interes poslodavaca, interes hrvatskog gospodarstva je svakako zaposliti najbolju moguću osobu za poslove koji se nude. Dakle, nedostaje nam visoko kvalificirane snage u nekim deficitarnim područjima i ne smijemo zbog toga dodatno komplicirati ove procedure oko zapošljavanja. Može se evo, dogoditi apsurd da nam se kao digitalni nomadi vrate naši ljudi koji rade u Irskoj, je li? Dakle, vrate se ovdje, nastave raditi .../nerazumljivo/... odnosno na daljinu u Irskoj, a žive i uživaju ovdje u Hrvatskoj.
Još jedna stvar koju evo, nije mi odgovoreno na pitanje u replici. To je pitanje studentskih viza, ove godine na ljetnom upisnom roku imamo 13 tisuća nepopunjenih mjesta na raznim studijima na hrvatskim sveučilištima, a samo 3 tisuće stranaca na svim našim sveučilištima. Hrvatskoj trebaju talenti koji će popuniti ovu rupu u obrazovanju, ali i rupu na tržištu rada. Uskoro ćemo kroz jedno godinu dana imati čak 80 programa na engleskom, studija na engleskom jeziku. Kroz ovu studentsku vizu mogu se riješiti sve one neke zavrzlame koje ponekad danas traju i po nekoliko, čak i do 6 mjeseci. Dakle, studentski boravak, iznos garancije za osiguranje povratka, studentski rad, korekcija pravilnika, polaganje hrvatskog jezika, dakle sve one, sva ona administracija koju studenti trebaju popuniti ako žele studirati kod nas.
Važno je preskočiti i neke prepreke tipa da se osobno trebaju pojaviti u konzulatu pa imate slučajeve, evo, konkretno jedan slučaj, razgovarala sam s nekim od i dekana i ravnatelja sveučilišta, kad, ne zna, u konzulatu u Keniji zaželi studentica i dobije pravo da studira na našem studiju, a njen konzulat se nalazi, ne znam, u Južnoafričkoj Republici i mora otić osobno tamo da bi potvrdila svu dokumentaciju.
Dakle, trebali bi iskoristiti priliku da digitaliziramo i povežemo sve servise, konzularne urede, policijske postaje, porezne uprave, kako bi, i kad se dobije viza, dobili automatski i OIB, dakle da ne moraju ići i ove naša sveučilišta i sudjelovati u tome već da se to sve zapravo iskoristi i digitalizira.
Kad završe studij, ako imaju ponuđen posao, zašto im ne ponuditi i neki stalan ili dugotrajan boravak, na taj način te visokokvalificirane stručnjake zadržati u našoj zemlji i zapravo iskoristiti evo, i njihovo obrazovanje i iskustvo koje su stekli ovdje u Hrvatskoj da doprinesu i razvoju hrvatskog gospodarstva.
Evo, hvala lijepo svima.
Zahvaljujem.
Sada će govoriti poštovani kolega Željko Sačić u ime Kluba Hrvatskih suverenista. Evo, samo sekundu. Izvolite.
.../Govornik naknadno uključen./... tekst jednog nacrta odnosno prijedloga Zakona o strancima koji je na prvi pogled apsolutno neusklađen sa ustavnopravnim poretkom RH. On je nomotehnički dorađen i on je kontradiktoran sam po sebi, a i iščitavajući pojedine članke neshvatljiva je, neshvatljiv je propust koji su učinjeni prilikom njegovog sastavljanja i zapravo samo po sebi moguće možemo govoriti i određenoj neozbiljnosti predlagača kada nam je dostavio ovakav tekst. Ja ću to obrazložiti, ovo su strašno teške optužbe, ali nažalost mene argumenti prate pa ćemo u ovih nekoliko minuta istaknuti ono najznačajnije.
Prije svega kada nam predlagač sugerira mrtvo hladno da za njegovu provedbu ne treba nikakvih dodatnih financijskih sredstava, to je apsolutno netočno, to je apsolutno netočno jer taj zakon, prijedlog zakona kako je koncipiran otvara iznimno mnoga velika prava, migrantska prava tzv. novo uspostavljena migrantska prava po Marakeškom kompaktu koja strahovito mnogo koštaju svaku državu. I to je zakonodavac, to je predlagač trebao upozoriti da ćemo mi iznimno skupo plaćati zapravo njegove prijedloge ako ga usvojimo. Primjerice mi imamo ovdje otvaranje određenih prava konkretno u Članku 48., odobrenje ulaska na temelju posebnih okolnosti. Taj članak vam regulira pitanje da se znači naši, naša tijela državne vlasti i policija suspendira zakonik o Schengenskom graničnom ovaj prostoru, viznom i svakom drugom komuniciranju, ali na temelju čega? Na temelju zapravo jednog, jedne ovaj prosudbe gdje je dovoljno da naše ministarstvo donese to rješenje iz kako tamo navode humanitarnih razloga, razloga interesa Hrvatske ili međunarodnih obaveza, a u istom tom zapravo članku u stavku 4. kažu da ne trebaju razgovarati sa osobom kojom to omogućavaju. Pa to je nevjerojatan propust, to je neviđena jedna kontradikcija koja do sada ne vjerujem da je igdje ikad zabilježena u nekakvom ozbiljnom nomotehničkom obrađivanju određenih procesa.
Zatim Članak 57. imam regulira spajanje obitelji, to je prepuno jednih paušalnih ocjena, tu se uvode kategorije iz Istambulske konvencije, tu se određena pravila liberaliziraju, šta se, tko se sve može spajati, formalni partner, neformalni partner, životni, bračni, izvanbračni i još dodatnih 23 kategorija partnera, ali nigdje naš predlagač ne kaže tko će to provjerit, na koji način ćemo mi to provjeriti, sve se to stavlja na nekakvu prosudbu ovako aproksimativno i nekakav osjećaj valjda osobe državnog službenika, policajca na državnoj granici ili konzularnom predstavništvu, to je također i nekakva načelna odredba da se to ne smije činiti, da se zlouporaba tog instituta ne smije, a nemamo nikakve instrumente koji bi to zapravo ovaj ili provodili tu provjeru ili zabranjivali na drugi efikasan način inače je to mrtvo slovo na papiru.
Također, imamo Članak 58. zahtjev za izdavanje i odobrenje za privremeni boravak osobi znači koja spaja, koja traži spajanje obitelji i ovaj isto tako može biti životni, neživotni partner, ali suština priče je da se u istom tom članku toj osobi omogućava, ne omogućava nego garantira da ostvaruje pravo na rad, sigurni smještaj, stručno usavršavanje, obrazovanje, socijalna ovaj socijalne, sustav socijalne skrbi, pa to su isto tako znatna sredstva, a ovdje u uvodu smo čuli da to niš ne košta.
Također dragi, poštovani, ovdje imamo Članak 68. jasno definira da je brak iz koristi da se ljudima koji bi zloupotrijebili institut braka odnosno sklopili brak iz koristi samo da steknu privremeni stalni boravak odnosno eventualno i državljanstvo da se on zabranjuje, međutim mi nigdje nemamo instrument tko će to i kako provjeravati. Imamo jednu načelnu ovaj odredbu Članka 5. da sigurnosnu provjeru kad je u pitanju nacionalna sigurnost rade državno sigurnosne službe SOA ili ko što već, međutim za ovakve provjere svakodnevnog ovaj životnog, životnog, životnog funkcioniranja mi nemamo nikakav učinkoviti instrument da se to onemogući i da se dokaže zlouporaba tog instituta.
Također imamo ovdje pravo znači nema razrade pojmova koji, koji recimo objašnjavaju šta je to opasnost za javni poredak, šta je to opasnost za nacionalnu sigurnost, šta je to opasnost za javno zdravlje, mi samo načelno možemo to tumačiti ali upravo uz ste značajne pojmove vežu se određena prava koja znači možemo tumačiti na svaki državni službenik na svoj način, nema jedinstvenog pojma zakonskog koji bi obvezivao jer ako je nekome uskraćen boravak u RH zbog toga što predstavlja opasnost za javni poredak onda treba precizirati koje su to opasnosti šta to konkretno znači. Ili ako je on opasan iz razloga nacionalne sigurnosti onda to treba svakako precizirati.
Onda imamo Članak 79. koji regulira privremeni boravak iz humanitarnih razloga I tu se spominje prvi puta žrtva trgovanja ljudima. To je, to je jedan nonset dosad ne, neuobičajen, nismo ga našli ovaj nigdje drugdje u pravnom poretku RH osim u Marakeškom kompaktu gdje se svim građanima odnosno gdje se našoj državi RH sugerira da moramo dekriminalizirat kaznene i prekršajne odredbe za sve ilegalne migrante koji su zatečeni ili ovaj u, u prilici ilegalnog ulaska, prodora u RH jer se njima mora dati šansa da se obrane i zaštite. To je znači načelna kategorija iz Marakeškog kompakta bez ikakve posebne dorade ugrađena u čl. 79. što je neshvatljivo. Znači, mi sad Zakonom o strancima derogiramo kazneni zakon, derogiramo prekršajne zakone, derogiramo mnoga druga zakonodavstva i od žrtve i od sudionika u ilegalnom krijumčarenju ljudi koji je sam pridonio svom protupravnom ponašanju, mi ovim odredbama ovog zakona činimo žrtvu i dapače toj žrtvi moramo pružiti, osigurat joj pravo na siguran smještaj, rad, obrazovanje za to djelo, za to vrijeme kad je tu i još i više od toga poštovani zastupnici i zastupnici mi da bi identificirali tu žrtvu krijumčarenja ljudi moramo, nije dovoljno da ministarstvo to koristi svoje evidencije i uobičajene metode utvrđivanja identiteta nego ju zakon obvezuje da on mora surađivat, pazite sad, sa organizacijama civilnog društva da identificira te žrtve. To je neviđeno dosad, to je, to je jedan skandal koji nije viđen u ovaj uopće u pravnom poretku dosad RH da bi iznad MUP-a i sigurnosnih službi ili alpari sudionik za odrađivanje određenih službenih radnji bila organizacija civilnog društva ili čak da na, čak se kaže da oni moraju dat svoje mišljenje jel ta žrtva krijumčarenja, konkretno ako nađemo 23 ovaj čovjeka u kombiju krijumčara policija svaki od njih mora obavit i oni nisu sudionici krijumčarenja nego nego su oni žrtve u ovom, po ovom zakonu.
Sve u svemu evo vrijeme ističe, ovaj zakon nećemo prihvatiti i plediram da ga odbacite …/Upadica: Fala lijepa/…jel on duboko krši ustavno pravni poredak RH.
Fala lijepa.
Sada je na redu ispred Kluba zastupnika SDP-a g. Davorko Vidović, izvolite.
g. Potpredsjedniče sabora, dame i gospodo, kolegice i kolege.
Evo dozvolite da skrenem pozornost u vezi ovog zakona na nekoliko aspekata jel je doista riječ o temi koja je krajnje intrigantna, vrlo kompleksna i otvara čitav niz pitanja koja ovaj prijedlog zakona otvara, dotiče rubno, ali zapravo ne može, ne može riješit.
Prva činjenica od koje bi valjalo poć kad idemo u opću analizu i razmatranje ovoga što se nudi ovim zakonom je činjenica da je u 2013.g., znači od ulaske Hrvatske u EU radni kontingent stanovništva Hrvatske smanjen za pola milijuna, to je drama, 211 000 ljudi je manje prirodnim putem, znači starenjem stanovništva u Hrvatskoj i negdje oko 300 000 ljudi je napustilo dakle migracijom, emigracijom smo izgubili u radnoj dobi, u radnom kontingentu.
Sinoć sam gledao malo podatke, '56.g., znači prije 64.g. kad sam se ja rodio bilo nas je novorođenih 88 000, 2013.g. kad smo ušli u EU, kad su se rodili moji najstariji unuci ih je bilo 36 000. Znači, 50 000 manje bejbi bumerske generacije dolaze u mirovinu i taj proces će trajati još nekih 6-7.g., dakle ubrzanog naglog starenja stanovništva i usporenoga i sve sporijeg ulaska u radni kontingent, to je stanje stvari. Mi sad možemo ovdje zdvajat, pričat, lamentirat šta god hoćemo, al to je činjenica.
E sad ako imamo gubitak od pola milijuna ljudi iz ovog ili onog razloga jasno je da glavna ključna, ključni element razvoja, ključni resurs za razvoj zemlje je doveden u pitanje.
Postavlja se pitanje tko će u ovoj zemlji radit?
Tko će osiguravati i alimentirati, ne znam, socijalne fondove, mirovinske fondove, zdravstveni fond, tko će kulturu, tko će policiju plaćat ako ne budemo imali ljudi koji mogu radit?
Istina, mi imamo još uvijek veliki manevarski prostor jer Hrvatska je druga zemlja odozdo u Europi po stopi aktivnosti stanovništva sa 70% aktivnosti, 60% zaposlenosti, imamo veliki prostor još uvijek, oćete od 500 000 osoba s invaliditetom od kojih radi svega 20 000, oćete od mojih vršnjaka, dakle onih od 60 do 65 kojih je 2/3 u mirovini, a mogli bi i trebali bi radit ako mogu ako su zdravi, dakle do toga da nam mladi ulaze vrlo kasno u svijet rada. To su demografski problemi koji su naprosto, koji agresivno, da tako kažem, upućuju na traženje rješenja iz situacije u kojoj se kao zemlja nalazimo.
Ono što moramo osvijestit, ovdje nije riječ ni o kakvome prolaznom stanju i nekakvom problemu koji će se evo sad je problem, pa će se za 2-3.g. riješit, ne, ovdje je riječ o procesu i godinama koje stoje pred nama i koje će nas u velikoj mjeri limitirat u razvoju. Točka. To je problem.
I sad postavljam pitanje svima nama, našoj javnosti, našim kolegama koji ovako, ovako olako da tako kažem, ulaze u priču iz nekakvih ideoloških pozicija.
Ako je tome tako, a uvjeravam vas baveći se ovom problematikom godinama da nema te pronatalitetne, demografske politike, obiteljske politike, da ju sutra počnemo provoditi, da u nju ulupamo 100 milijardi svake godine kuna koja može ovaj problem riješiti, ne može.
Francuzi 100 godina prakticiraju pronatalitetne demografske mjere i one daju nekakav rezultat, ali stanje u kakvom se nalazi u demografskom smislu Hrvatska je nerješivo bilo kakvom pronatalitetnom politikom i dolazim do onoga što želim da osvijestim.
Bez uvoza stranih radnika, bez stranaca nas nema, nema nas točka. I ako toga nismo svjesni bolje da se okanimo rasprava koje 30 godina sprečavaju Hrvatsku da donese ono što imaju normalne europske zemlje jednu normalnu migracijsku politiku na koju već desetak, petnaest godina inzistiraju ljudi u Hrvatskoj koji znaju o čemu se radi.
Kvote koje smo spominjali ovdje govore o tome pa da ti poslodavci koji traže da dođu do stranih radnika, pa ne čine oni to iz obijesti. Oni to ne čine iz obijesti niti im je motiv kao što se to često puta pojednostavljeno hoće reći, samo da dođu do jeftinijega radnika. Postoji još uvijek vjerojatno prostor za rast plaća, kao što ćemo čuti od naših kolega iz sindikalnih redova, može to biti oblik pritiska na rast plaća, ali rast plaća ima svoju granicu.
Ne možemo mi imati plaća ko što ih ima Njemačka i Austrija, ne možemo ih imati. Ne možemo platiti ni konobara, ni sobaricu, ni kuharicu, niti bauštelca kao što ga može platiti Njemačka, ne u ovom trenutku. Ne možemo sad, možemo raspravljat koliko god hoćete o tome zašto je tome tako od povijesnih, kulturnih ne znam, ovakvih ili onakvih razloga.
Ali tih ljudi nema. Ove godine je svega 28.000 iskorišteno radnih dozvola 26.000 ako se ne varam u odnosu na prošlogodišnjih 86, to je 60.000 ljudi manje radilo u ovoj zemlji bez obzira bili to Hrvati, hrvatski građani ili stranci to treba pridodat ovom pandemijskom minusu. Nije samo riječ o onom povećanom broju nezaposlenih evidentiranih nego i tim ljudima koji su došli i prošle godine radili, a ove godine ne rade u Hrvatskoj. To se osjeća i osjetit će se kao minus na našem svakodnevnom životu.
Dakle, ako Hrvatska ne može bez stranih radnika onda bih ja rekao da je ovo što predlaže ovaj zakon, koji se inače kiseli i radi godinama, pet godina se on priprema i ja znam zašto je tome tako jer postoji ideološki otpor prije svega, ovo je neugodna politička tema i za lijeve i za desne, ovo je pokušaj pragmatični pokušaj da se reagira na nešto što Hrvatska nije uspjela učiniti donoseći migracijsku politiku ili migracijsku strategiju. Ovo je supstitut za nedostatak, ovaj zakon, za nedostatak takve strategije.
Mi te strategije nemamo ni zato što nemamo strategija razvoja Hrvatske. Mi smo znali stvoriti državu i oko toga se konsensualno složit. Ali kakvo društvo želimo? Oko toga nema konsenzusa. Mi ni približno ne znamo u kakvoj zemlji želimo živjeti za 5, 10 ili 15 godina, mi to ne znamo niti smo minimalno suglasni oko toga. I jako je važno definirati nacionalne ciljeve, nacionalnu strategiju jer je ovo sastavni dio ostvarivanja takve jedne nacionalne strategije.
Ovaj pravac kojim je krenuo ovaj zakon kojim ide je dobar pravac, dobar pravac, odmak od isključivo sekuritizacijskog pristupa pitanjima doseljavanja u Hrvatsku.
Mi smo imali nekakve migracijske politike svake dvije, tri godine se donosilo, ali to nema veze s migracijskom politikom. To je bilo pitanje useljeništva, ne znam, viza, azilanata itd. i to se uvijek promatralo ko sigurnosno pitanje. Ovo o čemu mi razgovaramo nije sigurnosno pitanje, ovo je središnje razvojno pitanje zemlje.
Dakle, odmah kod toga i pokušaj da se ide proaktivno, ja pozdravljam, to je dobro. Smanjuje se rigidnost koja inače prati hrvatsko zakonodavstvo, mi smo rigidni u svemu, mi smo dobili ovu našu državu i sad hoćemo mi tu sve, sve hoćemo mi to rigidno zaštititi da se ništa ne daj Bože ne mijenja.
Pojednostavljenje procedura, daj Bože u svemu da pojednostavimo da ljudi mogu normalno raditi brate bez tih silnih birokratskih opterećenja itd. Ovaj zakon ide u tom pravcu.
Osim toga, smanjenje administriranja. Niste možda uočili ali MUP je preuzeo da on sada prikuplja sve podatke koje može dobiti da ne mora to poslodavac tražiti, itd. Ne mogu vjerovat već je vrijeme pri kraju pa ću onda nastaviti u završnoj.
Hvala.
Hvala.
Sada su na redu gospodin Hrebak i gospodin Krasić koji će si podijeliti vrijeme Kluba zastupnika HSLS-a i Reformista.
Izvolite.
Uvaženi potpredsjedniče HS-a, uvažene kolegice i kolege zastupnici, poštovani državni tajniče sa suradnicima.
Pažljivo sam slušao cijelu ovu jutrošnju raspravu vezanu za Zakon o strancima i pažljivo sam slušao sve kolege koji su govorili na ovu temu i mogu reći puno tu ima branjenja svojih ideoloških pozicija, al nisam očekivao ovako kvalitetnu raspravu od gospodina Vidovića i nastavit ću i svoju raspravu u ime Kluba zastupnika HSLS-a i Strane reformista isto nastaviti u istom tonu.
Kao što je rekao i kolega Vidović ako ćemo realno gledati sa svojim rekao bih uobičajenim normalnim građanskim shvaćanjem kako je ovaj zakon u biti i nastao i koliko u biti traje cjelokupno ova priprema oko ovog zakona, dakle već nekoliko godina, već u nekoliko nizova ovaj zakon se već nalazio upravo u Hrvatskom saboru, nekoliko puta se mijenjao i kako bismo ušli u jedan zajednički europski pravni okvir kojim se regulira jedinstveno tržište upravo na razini EU i kako bi se upravo ovo pitanje stranaca podjednako reguliralo na području cijele EU. Ono što odmah ako sve stavimo na stranu vezano za upravo te nomotehničke stvari oko ovog zakona, određenog dijela usklađivanja što običan građanin može vidjeti što je obilježje samog ovog zakona su upravo neke tri stvari koje ću ja u ovoj daljnjoj raspravi u ime kluba i pokušati dodatno iz elaborirati, a one se tiču naravno ukidanja kvota, dakle pojednostavljenja administrativnih procedura veznih uz samo dobivanje i mogućnost rada stranaca na području RH. Druga stvar je ono što mi je ionako uočilo odmah mi upalo u oči, je olakšavanje reguliranja privremenog i stalnog boravka jer sam radio upravo u ovom području i znam koliko je to bilo prije komplicirano upravo za pripadnike hrvatskog naroda koji nemaju hrvatsko državljanstvo ili koji su bez hrvatskog ili bez bilo kojeg drugog državljanstva i žele doći u RH, taj dio je u bitnome umanjen. Administrativno ti ljudi će imati puno lakšu proceduru, osjećaju se Hrvatima, dolaze u Hrvatsku, a onda s druge strane ne mogu dobiti neka osnovna prava koja im je prijašnji zakon onemogućavao.
I naravno nama liberalima ono što je bitno što sam čuo da je pohvaljeno od nekih drugih kolegica i kolega, a to je upravo olakšavanje digitalnim nomadima, dakle ljudima koji su bliže nekoj novoj generaciji, koji su bliži nekim novim zanimanjima, zanimanjima, profesijama i nekim novim gospodarskim granama da dođu u Hrvatsku i da rade u Hrvatskoj, da im Hrvatska bude atraktivnije prihvatljivija.
Što se tiče ovog prvog dijela, gdje je dakle više ovaj zakonom će se regulirati od početka slijedeće godine neće biti regulirana kvota za strane radnike, dakle to je do sada bio složen administrativni proces, a znamo svi da su se prilike na tržištu mijenjale puno brže nego što smo mi to očekivali. Veliki je pritisak bio od strane poduzetnika i radna snaga posebno u građevinskom sektoru i turizmu bila nasušno potrebna kako bi se mogao pratiti trend rasta hrvatskog gospodarstva. I tu ću se složiti sa kolegom Vidovićem koji je to jako krasno i lijepo apostrofirao, a ja ću biti možda još malo hrabriji pa reći ono što će se u Hrvatskoj dogoditi i što mi možemo sad sa svojih ideoloških pozicija negirati i praviti se da se to ne događa.
Dakle, Hrvatska ima priliku obzirom da nam nedostaje nekoliko stotina tisuća radnih mjesta, dakle ova Covid kriza koja se je dogodila samo je privremeno to zaustavila, a znadete i sami da veliki dio poduzetnika vapi za kvalitetnom radnom snagom pogotovo kažem u građevini i turizmu i Hrvatska ima samo 3 šanse da u vrlo kratkom i brzom roku nešto promijeni po tom pitanju. Kolega Vidović je tu istaknuo upravo ono što i ovaj zakon omogućava i nudi, dakle to je ukidanje kvota kako bi smanjenje te administrativne procedure kako bi se naši poslodavci, poduzetnici mogli vrlo brzo doći do radne snage koja je potrebna, neovisno o plaći teško je da se digne plaća, teško ćemo mi u vrlo kratkom roku postati poželjna meta za naše Hrvate da nam se vrate, budimo mi to realni. Svi znamo plaća svih onih mladih Hrvata koji su otišli je tek 3, 4 ili 5 razlog zašto su oni otišli, to je naš problem i mi ćemo se s tim morati pozabaviti, ali plaća nije jedini razlog zašto ti ljudi odlaze. Međutim, upravo preko kažem ove kvote, ukidanja kvota će upravo poslodavci dobiti rekao bih neki direktan odmah vremenski, bez nekog vremenskog odmaka kad će dobiti priliku zaposliti kvalitetnu radnu snagu kako bismo barem taj turizam gdje se to već evidentno vidi i građevinu držali na životu i omogućili poduzetništvu i gospodarstvu da ubrza svoj gospodarski rast.
Sada nešto kontroverzno ko što ću reći, ali to je istina i to je tako, dakle digitalizacija, robotizacija, automatizacija poslovnih procesa, to vam je drugi način kako mi možemo dakle smanjiti potrebu za radnom snagom i unaprijediti svoje gospodarstvo kako bi ono moglo vrlo brzo, vrlo efektivno hvatati druge europske zemlje, a svi znamo da za njima dosta zaostajemo.
I treća stvar koja nam se isto tako nudi, neko će se složiti, neko se neće složiti, ja osobno smatram da to nešto što je isto tako nasušno potrebno. Pa svi mi znamo da imamo ogromnu administraciju, ogromnu birokraciju koju jednostavno je preskupa za ovu našu lijepu našu državu i jednostavno mi moramo preliti jedan dio ljudi upravo iz tog administrativnog, birokratskog sektora u realni sektor kako bismo dali realnom sektoru šansu da diše. Mnogi su danas govorili pa dajmo Hrvatima šansu, evo možemo dati Hrvatima šansu da rade u realnom sektoru, al pritom moramo ih premjestiti jednom djelom iz dakle upravo ovog državnog, administrativnog, birokratskog sektora u realni sektor kako bi to moglo funkcionirati.
Ovaj zakon dakle omogućiti će i to mi je drago, poslodavcima da za pronalaženje radne snage da se mogu obratiti HZZ-u i da praktički u 15 dana koliko HZZ ima rok da odgovori postoji li možda neki naš građanin koji želi raditi na tom radom mjestu ili ne, dakle i novih 15 dana da tom nekom strancu koji želi raditi na području Hrvatske da mu odobri dozvolu da može živjeti i raditi ovdje upravo u Hrvatskoj. Ono što mene rekao bih na neki način malo možda zabrinjava poznavajući naš sustav, nije li to malo previše odvažno, mislim ja bih osobno bio presretan da se u roku od mjesec dana sve to napravi, pogotovo da MUP izda u 15 dana dozvolu ali drago mi je da se ide u tom smjeru, drago mi je da se pokušava smanjiti ta administrativna procedura i ako doista to zaživi da se dozvola može dobiti u 15+15 dana i da sve to bude gotovo upravo u tom razdoblju od 30 dana, da procedura bude olakšana, mislim da će to uvelike pomoći upravo poduzetnicima koji neće morati dugo čekati i koji će tu cjelokupnu proceduru proći na puno, puno manje mukotrpan način.
Zadnje što bih istaknuo je da upravo taj veliki iskorak po pitanju digitalnih nomada, koji dakle prati moderne trendove na tržištu rada, gdje u biti šaljemo jednu jasnu i dobru poruku novom vidu poduzetništva direktno naslonjenom na upravo IT industriju i nove tehnologije, dakle strancima koji obavljaju poslove digitalnim putem za inozemnim poslodavcem, na ovaj način će se regulirati privremeni boravak.
Pratili smo svi u medijima koliko to dobro je odjeknulo, mislim da je to jedna jako dobra poruka, koliko će njih biti, koliko će oni zarađivati u Hrvatskoj, mislim da je to u ovom trenutku manje bitno, mislim da je puno bitnije poruka koju Hrvatska šalje a šalje poruku da možemo na potrebe upravo ovakvog tipka poduzetništva odgovoriti vrlo brzo, da možemo izmijeniti zakon, da možemo vrlo brzo prilagoditi se uvjetima koji jesu na europskom tržištu i netko je dobro rekao, pa jedan dio Hrvata će vrlo vjerojatno dolaziti, vraćati se upravo nazad ovdje i raditi kao digitalni nomadi u Hrvatskoj kada vide ovakvu jednu dobru poruku da omogućavamo njihovim kolegama, strancima s kojima su radili po raznim europskim zemljama, da upravo dođu u RH i da zajedno sa njima rade.
To je jedna dobra poruka koju Hrvatska šalje, često volim osobno uspoređivati Hrvatsku sa Estonijom, zemljom koja je tu otišla jako naprijed, zemljom koja je nama vrlo bliska i po broju stanovnika i po kulturi i po nekim drugim stvarima ali i po veličini same zemlje, Estonija je postala jedna od zemalja predvodnika, jedan rekao bih, primjer kako jedna mala zemlja može hvatati velike europske zemlje koje su u razvoju i kako može pratiti njihov razvoj gospodarstva.
Mislim da je jako važno da pratimo taj primjer Estonije, da pratimo način na koji su oni regulirani ne pretjerano uvjete za digitalne nomade, primjerice njima treba svega nekoliko stvari da dostavi, dakle primjerice e-prijava, dokaz da možete raditi na daljinu, dokaz da možete raditi samo za strane tvrtke i klijente, dokaz za određenu razinu minimalnog dohotka, dokaz o aktivnom ugovoru i radu s tvrtkom registriranom izvan zemlje i dobivate dozvolu da radite u Estoniji kao digitalni nomad, nadam se da ćemo mi isto ići u tom smjeru.
…/Upadica Radin: Hvala./…
Ovaj zakon da sumiram sada sve na kraju, jako je bitan iskorak naprijed prema nastavku administrativnog rasterećenja i liberalizacije što su i neke drugi kolege govorili…
…/Upadica Radin: Hvala lijepa g. Hrebak./…
…i mi ćemo ga kao klub podržat. Hvala.
Hvala, hvala.
Sada će gđa. Vesna Vučemilović govoriti u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta, izvolite.
Zahvaljujem g. potpredsjedniče, dame i gospodo, kolegice i kolege.
Ovaj zakon obuhvaća jedno vrlo kompleksno pitanje. Sadrži brojne elemente koji se reflektiraju na različita područja stoga ostaje uistinu nejasno zašto ovaj zakon dolazi na izvanrednu sjednicu jer se radi o izuzetno važnom zakonu. U ovom desetominutnom izlaganju teško je pobrojati sve na štose odnosi ovaj zakon a i kolege su već govorile dosta o brojnim elementima, ja ću se osvrnuti na promjene koje zakon donosi u segmentu zapošljavanja državljana trećih zemalja.
Posve mi je logično da kolega Hrebak kao liberal podržava liberalizaciju tržišta rada, ali me uistinu iznenađuje da to i klub SDP-a podržava kao jedna socijaldemokratska stranka koja bi ipak trebala voditi računa o radničkim pravima. Pritom njihov predstavnik u odboru je jučer bio protiv toga pa i to je tako jedno malo iznenađenje, ali dobro, vratit ću se znači na zapošljavanje državljana trećih zemalja.
Čl. 97. se propisuje taj novi model zapošljavanja i svi smo čuli, znači važećim zakonom imamo kvotni sustav, Vlada RH donosi odluku o utvrđivanju godišnje kvote i to na prijedlog nadležnog ministarstva a isto tako mišljenje da i HZZZ, komora i socijalni partneri. Znači imali smo mi i sada više aktera, nije sad to samo Vlada onako nekako izbacila iz rukava kvotu pa je jedne godine 7000 a druge godine 100 000.
Svi smo znači tu vidjeli da taj problem radne snage postoji ali i ta visina kvota je godinama bila jedno vrlo prijeporno pitanje, lomila su se tu koplja, jel', i to zbog pitanja visina kvota u određenim djelatnostima. Često je taj interes za kvotama bio ustvari lista želja hrvatskih poslodavaca, a ne baš uvijek stvarnog nedostatka domaće radne snage.
Čuli smo da je Hrvatsku napustilo između 300, 400 000 ljudi otkako smo ušli u EU, objektivno to je problem. Znači mnoge djelatnosti imaju problem i posebice to se odrazilo u ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti koja je pak s druge strane u protekle 3 g. imala jedan izuzetan rast. Sve to je dovelo do dramatičnih poslova poslodavaca pa smo to i vidjeli kako je državni tajnik rekao, kroz povećanje ionako visokog broja kvota koji je dosegao i brojku preko 100 000 ove godine.
To samo govori da je Vlada i do sada udovoljavala zahtjevima poslodavaca. Znači oni nisu imali problema i ne vidim razloga zašto bi se taj sustav koji imamo mijenjao. Tim više što je turistička sezona ove godine na nekih 50% prošlogodišnje. To je činjenica, znači imamo takve podatke koji dolaze i iskreno budi rečeno, u javnosti se stvara dojam da je to jako tragično ali i 2010. smo mi imali 50 milijuna noćenja što je otprilike negdje na razini 50% od prošle godine pa nismo toliko plakali nad tim.
Isto tako Vlada je obilato mjerama za suzbijanja korona krize tvrtkama iz turističkog sektora sufinancirala plaće djelatnika i to se nastavlja i dalje. S druge strane u Virovitici se zatvorila šećerana u tom istom razdoblju, osječka mljekara je pred zatvaranjem. Ja se moram zapitati, zar se za tvrtke u Slavoniji ne može nešto napraviti ili je nama Slavoncima i Baranjcima sigurno jedino karta u jednom smjeru za Njemačku?
Kvotni sustav je imao nedostatke, on nije bio savršen, ovo što nam se sada predlaže na oko nudi strožu kontrolu, ali mišljenja sam da su nedostaci još veći. Znači ta novina koja se uvodi kroz test tržišta rada u biti predstavlja najslabiju kariku cijelog sustava. Znači test rada ima za cilj radnu snagu crpsti najprije iz te kvote nezaposlenih domaćih radnika i to kroz posredovanje HZZ-a koji bi onda uparivali poslodavce i radnike i upravo tu je ta slabost.
Naime, poslodavac i radnik moraju naći zajednički jezik, evo imali smo primjer Đurđevac-Split i sad oni se ne dogovore i poslodavac može tražiti izdavanje dozvole za rad, ali oni se ne moraju dogovoriti i vrlo često se ne dogovore oko visine plaće, to je činjenica.
Znači dovoljno da je poslodavac ispunio određenu formu, zadovolji te neke formalnu razinu i njemu se otvara prostor za zapošljavanje stranaca. Naravno da ovaj zakon i za taj test tržišta rada predviđa izuzeća koja su navedena u nekoliko članaka. Ja ću se osvrnuti samo na čl. 101. on kaže „procjena stanja i potreba će se utvrđivati na temelju kriterija koji se odnose na 1. zanimanja koja nedostaju na nacionalnom, regionalnom i lokalnom tržištu rada, a ne mogu se nadomjestiti migracijama u zemlji, 2. provedbu strateških i investicijskih projekta i pod 3.“, taj mi je nekako najzanimljiviji „druge okolnosti važne za gospodarski rast i održivi razvoj“.
Da li je moglo biti općenitije? Pod točkom 3 može ići uistinu sve i svašta. Možda se moglo napisati i u drugim slučajevima koji će se usuglasiti sa već nekim. Znači ova država ima gledala sam jučer, jutros nisam stigla na stranicama HZZ-a 151.126 nezaposlenih. Mi smo u jeku zdravstvene krize koja je potaknula novu gospodarsku krizu i mi ćemo sada ukidati kvote i liberalizirati tržište rada na mala vrata. To je posve neprihvatljivo, to nije demagogija. Nemojmo pričati da je to nekakva ideološka demagogija, nije. Znači i do sada nije bilo nekakve koordinacije između Zavoda za zapošljavanje, tržišta rada, mi imamo neka zanimanja koja nama kronično nedostaju i nisu to neka, nisu to ne znam nekakvi inženjeri za robotiku. Nama u ugostiteljstvu nedostaje pizza majstori, koktel majstori. Pa jel to problem, pa jel treba fakultet za to, jel treba pet godina ići u školu? Organizira se tečaj. Zašto to HZZ ne radi? Imamo mi dosta onih koji su tamo prijavljeni sa SSS koji bi se mogli prekvalificirati i udovoljilo bi se potrebama naših ugostitelja.
Čuli smo evo kolega Bulj je rekao, mi imamo nekakve programe za njegovateljice koje dalje onda idu u Austriju, Njemačku, Švicarsku i opet u druge države.
Znači nekoliko godina mi smo imali stalan nedostatak radne snage. Vama je to smiješno, ugostiteljima nije, vjerujte mi. To je ozbiljan problem i turističkim djelatnicima. Znači bilo je očekivati kako će poslodavci ipak ponuditi ugovore na neodređeno vrijeme i nešto više plaće. Nešto je ostvareno, ali ne dovoljno da bi se zadržala domaća radna snaga na nesigurnim poslovima koja nisu dovoljna za životni standard koji je primjeren ovdje u Hrvatskoj.
S jedne strane imamo mjere Vlade koje se mjere milijardama za očuvanje radnih mjesta, s druge strane ćemo sada ovim zakonom omogućiti dolazak nezaposlenih, slabo plaćenih radnika iz okolnih zemalja. Na ovaj način u principu cijena rada rasti će nešto jer ćemo imati poreznu reformu pa će se nešto smanjiti porez na dohodak, ako to poslodavci prepuste, ali u principu će se iseljavanje nastaviti.
Moram istaknuti da hrvatske plaće su na dnu EU, znači mi smo tu na samom dnu, a po iseljavanju smo na vrhu, ne samo u Europi nego isto tako u svijetu. Znači RH je 4. zemlja u svijetu po iseljavanju, ispred nas su samo Haiti, Venezuela i BiH i to je ozbiljan problem. Ovaj zakon u principu će biti još jedan čavao u to porazno demografsko stanje u RH.
Puno smo sada tu čuli o tim digitalnim nomadima pa sad kao cijeli zakon je o tim digitalnim nomadima, iskreno to ne može biti slučaj jer ako pogledate … indeks Estonije i Hrvatske onda ćete opet vidjet da smo mi na začelju i zato Estonija ima taj zakon, a Hrvatska u principu zato ne treba.
… /Upadica: Hvala lijepo gospođo Vučemilović./ …
Mi zakon podržati nećemo zato što jednostavno nije dovoljno dobar.
Hvala lijepa.
Hvala i vama.
Sada je gospodin Miro Totgergeli ispred Kluba zastupnika HDZ-a.
Hvala potpredsjedniče HS-a.
Poštovani državni tajniče sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege zastupnici.
Dakle, danas smo kroz ove rasprave čuli puno različitih stavova i u stvari smo čuli i rasprave koje su vezane uz Zakon o porezu na dohodak uz mnoge druge dijelove našeg zakonodavstva, no danas raspravljamo prije svega o Zakonu o strancima. Naravno taj zakon je složen i opsežan, složen je i opsežan i postojeći Zakon o strancima, pa naravno da onda mora bit i ovaj prijedlog zakona složen.
No kroz te rasprave čuli smo i dosta neistina, pogotovo me zagolicalo ovo vezano uz poreze, poreze na dohodak jer pri tome se zaboravlja činjenica da upravo prošla vlada, a to će nastaviti i ova vlada, svake godine smanjuje poreze na dohodak, a i ostale poreze, pa tako imamo iz godine u godinu porezno rasterećenje i onda je to neistina kad se ovdje komparira da, što se tiče poreza, se ništa ne odrađuje, a da će onda ovaj zakon još donijet nešto što je gore nešto što sad je.
No idem se ja vratit na ovaj prijedlog Zakona o strancima koji je pred nama i koji propisuje uvjete ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca u RH i to onih koji dolaze iz trećih zemalja. Čuli smo već da je od 18.7.2019.g. za državljane strance iz Europskog gospodarskog prostora ili Švicarske konfederacije donesen zakon koji je na snazi, pa ovaj zakon se ne odnosi na njih.
Međutim, važno je naglasiti da i osobe koje imaju utvrđen status Hrvata bez hrvatskog državljanstva ne smatraju se strancima u smislu ovog zakona, te ostvaruju svoj status i prava sukladno posebnom propisu u odnosima RH s Hrvatima izvan RH.
U odnosu na postojeći zakon u ovom prijedlogu nema bitnih promjena pri izdavanju putnih isprava za strance, a što se tiče viza, do sad smo imali dvije vrste viza, zrakoplovno tranzitnu vizu, vizu A i kratkotrajnu vizu, vizu C koje i u ovom prijedlogu zakona kao takve ostaju.
Međutim, ono što je novo, na temelju vize za kratkotrajni boravak državljan treće zemlje ne može više radit na području RH odnosno ovim prijedlogom zakona sukladno i uredbama EU o izmjeni Konvenciji o provedbi Šengenskog sporazuma u vezi s kretanjem osoba s vizom za dugotrajni boravak uvodi se novi institut dugotrajne vize D s kojom državljani treće zemlje kojima je odobren privremeni boravak u svrhu rada, spajanja obitelji, studiranja, istraživanja, srednjoškolskog obrazovanja odnosno ako imaju izdanu dozvolu za boravak i rad koriste tu vizu prilikom ulaska u RH ako je viza potrebna.
Državljanin treće zemlje kojem je izdana dugotrajna viza dužan je u roku od 30 dana od početka valjanosti vize obratiti se nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji radi prijave boravišta i izrade biometrijske dozvole boravka.
Što se tiče postojećeg zakona i ovog prijedloga zakona slično je i za privremeni boravak koji se odobrava državljanima trećih zemalja, dakle on se odobrava u svrhu spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja, studiranja, istraživanja, humanitarnog rada, životnog partnerstva, rada, rada upućenog radnika, boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a ili u druge svrhe. A ono što je novo da se uvodi i boravak digitalnih nomada. Kod izdavanja privremenog boravka u svrhu rada ta dozvola se izdaje kao boravak, kao dozvola za boravak i rad.
Prema definiciji digitalni nomad, dakle je državljanin treće zemlje, tu se u ovom novom zakonskom prijedlogu naravno ne odnosi na državljane EU ili na hrvatske državljane koji su, trenutno rade u nekim drugim zemljama jer oni i po, bez ovog uvođenja digitalnih nomada u Zakon o strancima u bilo kojem trenutku mogu doć na područje RH i radit isto to što po ovom prijedlogu zakona bi radili digitalni nomadi.
Uvođenjem ovih odredbi u zakon postajemo jedna od prvih zemalja na svijetu koja će zakonski regulirati boravak digitalnih nomada. Sve adute koje Hrvatska koristi u turizmu, a to super klima, izvrsna hrana, topli i pristupačni ljudi, pristupačno zdravstvo, dobre internetske veze, odlične veze s Europom i ostatkom svijeta i možda ono što je najvažnije, a što i sami stranci često navode pri dolasku u Hrvatsku, a to je da je Hrvatska sigurna zemlja, pa samim tim je onda i sigurna za život i zasnivanje obitelji i sve te adute treba iskoristiti i za privlačenje što više digitalnih nomada, dakle ljudi koji svoj posao mogu raditi od kuće iz bilo koje zemlje. Takvih je ljudi svaki dan sve više, a korona je zasigurno ubrzala taj trend. Dakle, ovim zakonskim rješenjem otvaramo mogućnost da svjetske trendove iskoristimo za poticanje i našeg gospodarstva.
Isto tako ovim prijedlogom se olakšava pripadnicima hrvatskog naroda koji nemaju hrvatsko državljanstvo da povoljnije reguliraju privremeni, pa samim tim kasnije i stalni boravak u Hrvatskoj. Oni u postupku odobravanja privremenog odnosno stalnog boravka nisu dužni dokazivati imaju li zdravstveno osiguranje i sredstva za uzdržavanje, a u postupku stjecanja stalnog boravka nisu dužni dokazivati poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma.
Možda najveća razlika ovog prijedloga zakona u odnosu na važeći zakon je izostavljanje odredbi o utvrđivanju godišnje kvote, dozvola za zapošljavanje stranaca i uvođenja odredbi kojima se obvezuju poslodavci da prije podnošenja zahtjeva podnesu zahtjev HZZ-u za provedbu testa tržišta rada.
Objašnjeno je šta taj test u principu znači i ono što je ovdje definirano, to je tih 15 dana da Zavod za zapošljavanje je dužan odgovoriti poslodavcu a kad poslodavac ima taj odgovor, onda ga on može koristit narednih 180 dana odnosno u tih narednih 180 dana može podnijet zahtjev za izdavanje dozvola za boravak i rad stranaca, podnosi ga MUP-u koje u roku od 15 dana je dužno pribaviti sve podatke, izvršit provjere, primjerice, kaznene i prekršajne evidencije, zabrane ulaska u RH ili EU i tih 15 dana odgovorit poslodavcu što znači da rok od početka kad krene u proces do završetka, traje 30 dana.
Uz to, prijedlog zakona propisuje iznimke vezano uz deficitarna zanimanja, primjerice tesare, zidare, konobare, mesare te u slučaju sezonskog rada od 90 dana u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu kada nije potrebna provedba testa tržišta rada.
Ovdje smo čuli da takva zanimanja kao što su građevinska zanimanja, ne bi odlazila izvan naše zemlje da su plaće drukčije, međutim čini mi se da mi ustvari i bez tih odlazaka ne bi imali dovoljan broj takvih zanimanja, jednostavno zbog možda i pomodarstva, jedan dio naše djece u proteklom vremenu, jednostavno nije uopće upisivao takva zanimanja u srednje škole, kroz zadnje vrijeme je to i Vlada poradila na poticanju naših mladih da upisuju obrtnička zanimanja a isto tako govori i podatak ako je izdano oko 80 000 dozvola za rad stranaca a recimo podatak DZS-a govori da smo ukupno zaposlenih u 2018. u 12. mj. imali 1 405 000 a u 12. 2019. što je usporedivo jer tad nije bilo korone, 1 540 000. Dakle broj novih radnih mjesta na području republike je bitno rastao u odnosu na to što su rasle kvote za ljude koji su dolazili iz trećih zemalja radit u Hrvatsku.
I još završno, Zakon o strancima ništa bitno ne mijenja vezano uz ilegalne migrante, tu bi pohvalio naše policajce na dobrom radu i naravno…
…/Upadica Radin: Hvala lijepa./…
… klub HDZ-a podržat će ovaj prijedlog zakona, hvala.
Hvala lijepo, hvala.
Sada će Klub zastupnika zeleno-lijevog bloka nastupati, tako da će prvo govoriti gđa. Peović a onda gđa. Benčić, izvolite.
Dobar dan svima.
Moramo sasvim jasno reći da se ovim zakonom u potpunosti liberalizira uvoz strane radne snage bez kvota za zapošljavanje stranih radnika a da zakon nema procjenu učinka dakle takve liberalizacije koja će proisteći njegovim donošenjem.
Prijedlogom zakona propisano je da se u postupku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad prilaže pozitivno mišljenje HZZZ-a, budući da Vlada više neće propisivati godišnju kvotu dozvola za zapošljavanje stranaca.
Dakle iako mi je državni tajnik za imigraciju odgovorio, Žarko Katić da ovo navodno jel', znači da zakon štiti hrvatskog radnika kao i da strani radnik čak i tu sam se moram priznat čak iznenadila na njegovu argumentaciju jer neke stvari stvarno ne možemo reći da čak strani radnik košta i više od domaćeg, na to se nadovezao bivših ministar Pavić koji tvrdi pak da cijena radne snage je rasla kad su se kvote povećavale, što je isto dosta frapantna izjava, to svakako moramo dovesti u korelaciju s tim da cijena radne snage nije rasla, jel', to je ono što je važno.
Znači apsolutno, znači liberalizacija ne štiti hrvatskog radnika, ne raste, dakle cijena rada kad se uvoz radne snage liberalizira, treba jasno reći da manjak radne snage sasvim sigurno znači povećanje cijene radne snage i dizanje ionako niskih plaća u Hrvatskoj, mi imamo među najnižim plaćama u EU-u, dakle liberalizacija u najboljim slučaju znači stagniranje plaća i za to imamo i statistički dokaz.
Znači 2018. bruto cijena rada je nešto malo porasla, dakle 8,2% no broj dozvola je te godine 2018. bio recimo 30 i nešto tisuća a već iduće godine preko 70 000. Znači cijena rada malo raste ako imamo potražnju radnikom. Zašto? Dakle, pa nije 14% radno sposobnog stanovništva iselilo zbog želje za putovanjem i stjecanja novih iskustava, jel', ljudi su otišli zato što je cijena radne snage izuzetno niska, sa minimalnom plaćom se ne može preživjeti mjesec. U apsolutnim brojkama kod nas moramo jasno reći, ne postoji manjak radne snage nego postoji niska cijena rada. U apsolutnim brojkama znači 3 puta niža cijena radnog sata je kod nas nego u Njemačkoj i Austriji.
Dakle liberalizacija uvoza radne snage znači da se za određena zanimanja, privatnike ne misli pritisnuti da dignu cijenu rada nego se misli omogućiti veća dobit putem veće eksploatacije rada. Poduzetnici ionako vrše pritisak zadnjih godina i traže ukidanje kvotnog zapošljavanja, ovaj zakon možemo bez pretjerivanja reći ispunjenjem jedne poduzetničke želje i sasvim je opravdano pitanje sindikata u e-savjetovanju, u njihovim komentarima, treba li Hrvatskoj poslodavac koji radniku za obavljeni rad nije u mogućnosti osigurati plaću od koje se može živjeti.
Dakle to su poslodavci koji će za teške poslove poput branja voća recimo ponuditi mizerno nisku cijenu rada od 20-ak na sat, dakle i onda će naravno od zavoda za zapošljavanje dobiti odgovor o tom famoznom testu tržišta rada, da nema potražnje za tim radnim mjestom. Znači poduzetnici dobro znaju da uvijek postoji netko tko je spreman raditi za manje, jel', ovo uvođenje konkurencije i dopuštanje uvoza stranih radnika, Vlada zapravo olakšava položaj poslodavaca pri tome znatno otežavajuću uvjete domaće nezaposlene i zaposlene radne snage.
Reći ću da mi naravno nemamo ništa protiv migracija, iako Hrvatska nažalost troši milijune za sprječavanje migracija, iako se migranti uopće ne žele zaustavljati u RH, stoga tu treba isto tako svima reći da zapravo obavljamo posao sa EU, ove mitologije navodnih suverenista jel', da treba jel', spriječiti te imigracije, treba jasno prozvati kao krajnje nesuverenističke jer one fantaziraju o nekoj opasnosti penetracije stranaca jel', koji samo žele proći kroz Hrvatsku ali istovremeno, a istim tim suverenistima jel', a sasvim u redu da se privreda organizira po principu slobodnog tržišta koje dozvoljava ljudima da rade za plaću koja nije dovoljna za zadovoljavanje temeljenih ljudskih potreba.
Također, ovi mitovi o liberalizaciji jel', tržišta, tržišnih fundamentalista su također lažni jer njihova liberalizacija traje već 30 g., ovo nije lažni kapitalizam nego je kapitalizam na periferiji i mogu reći na kraju da mi je na neki način čak i drago da se jasno pokazalo da su vizije SDP-a i HDZ-a po ovom pitanju sasvim identične kao i njihovih satelita. Ovdje čini se da samo mi imamo nekakvu pravu viziju i odgovor na nešto što je uistinu problematično.
Gđa. Benčić, izvolite.
Hvala vam.
Kao što je već kolegica rekla, dakle ovaj prijedlog zakona je zapravo vizija migracijske politike kakvu ovaj zakon održava, podsjeća me na jedan film koji smo dokumentarni radili prije 10 g. i nazvali smo ga „Htjeli smo radnika došli su nam ljudi“ i mislim da će upravo tako nakon provedbe ovog zakona i ovo tijelo ali i Vlada biti iznenađeni da radnici nisu samo radnici nego su i ljudi. A o tom ljudskom aspektu bilo hrvatskih državljana i napih radnika, kao i onih koji dolaze, u ovom zakonu zapravo se uopće ne vodi računa što dokazuje i to da su određene odredbe koje se tiču pristupa privremenog boravku i mogućnosti stjecanja bilo privremenog, stalnog boravka ali i azila, zapravo otežane.
Tako je primjerice se ukida Povjerenstvo za žalbe pri MUP-u kao drugostupanjsko tijelo u donošenju odluka o azilu i dr. institutima vezanim za prava stranaca. Šta to konkretno znači? To konkretno znači da jedini pravni lijek koji će osoba kojoj nije odobren primjerice boravak ili joj nije odobren azil imati upravni spor. Kao što znate, upravni spor ne odgađa izvršenje rješenja pa u tom slučaju će osoba biti deportirana za cijelo vrijeme trajanja postupka i možemo reći da nakon 3 g. kada joj upravni sud primjerice da za pravo, to joj neće puno značiti jer ona zapravo više niti će biti u Hrvatskoj niti će moći pristupiti.
Iz tog razloga smatramo da ovaj zakon ne predviđa efikasan pravni lijek i s obzirom na to da je to ustavna kategorija, moramo propisati da ako je upravni spor jedini pravni lijek, da bi bio efikasan, on mora odgađati izvršenje rješenja, primjerice o deportaciji.
Isto tako, ono što nam je posebno problematično je da se ovim zakonom i dalje prenosi odgovornost za vraćanje u nezakonitom tranzitu na prijevoznika. Primjerice imate situaciju da osoba kupi autobusnu kartu, ukrca se na autobus prijevoznika i prijevoznik sada ima odgovornost zapravo kontrole da li je ta osoba zakonito ili nezakonito na teritoriju RH jer ako se utvrdi u policijskoj kontroli da nije, on ima obavezu ga vraćanja na granicu, to dakle isto tako nije prihvatljivo jer je to prebacivanje odgovornosti koje ima policija i javne službe na prijevoznike koji niti su za to kvalificirani niti bi to trebali raditi.
Isto tako tražimo i tražit ćemo dakle da se ovim zakonom propiše da je jedan od uvjeta za odobrenje privremenog boravka kada se radi o privremenom boravku na humanitarnim osnovama, da se kao jedan od uvjeta briše potvrda o nekažnjavanju iz zemlje podrijetla jer se vrlo često kad se radi o humanitarnom boravku, radi o osobama koje do takve potvrde ne mogu doći zbog ratnog stanja ili nekih drugih uvjeta.
Isto tako napomenula bi da zakon nije uvrstio životne partnere u definicija članova uže obitelji. Tu predstavlja indirektnu diskriminaciju i suprotno je i odluci našeg Ustavnog suda ali i Europskog suda za ljudska prava da bez obzira koja je kategorija, da li se radi o braku ili životnom partnerstvu, niti jedno pravo iz privatnog i obiteljskog života kao niti klasifikacije ne smiju b iti drugačije od onih koje vrijede za heteroseksualne parove.
I na kraju, cilj svake migracijske politike treba biti što bolje integracija osoba koje dolaze u Hrvatsku u hrvatsko društvo. Preduvjet za to je poznavanje hrvatskog jezika. Ja sam godinama radila sa strancima, sa izbjeglicama, sa osobama koje su tražitelji azila i znam da je to jedan od ključnih preduvjeta za uključivanje u društvo. Godinama ne želimo izdvojiti za programe učenja hrvatskog jezika mada su izuzetno jeftini i isto tako godinama dakle naplaćujem test poznavanja hrvatskog jezika osobama koje ga vrlo često ne mogu platiti. Znači naš je cilj…
…/Upadica Radin: Hvala./…
… kao države da ljudi na uče hrvatski jezik …
…/Upadica Radin: Hvala lijepa./…
… i da se što bolje integriraju. Hvala vam.
Sada je na redu g. Krešo Beljak koji će govoriti ispred Kluba zastupnika HSS-a i HSU-a. Izvolite.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, štovane kolegice i kolege. Poštovani državni tajniče, dopustite mi da se s nekoliko riječi osvrnem na ovaj prijedlog zakona u ime Kluba saborskih zastupnika HSS-a i HSU-a. Ja moram reći da me začuđuje sljepilo krajnje ljevice i krajnje desnice, od desnice sam to očekivao, ali od krajnje ljevice nisam, sljepilo i elementarno neznanje da su zatvorena društva osuđena na propast. Dakle, jednostavno su osuđena na propast.
Kad govorimo o segmentu stranaca, odnosno uvoza radne snage u ovom primjeru, moramo govoriti s dva aspekta, ne samo ekonomskog, ne samo zaštite odnosno tržišta rada, nego i demografske politike koja je katastrofalna u zadnjih 30 godina i koja se nastavlja nažalost na takav katastrofalan način. Trendovi su jednostavno takvi da ćemo kroz 10 godina, najkasnije kroz 10 godina doći u situaciju da umirovljenicima u Hrvatskoj neće tko imati odakle isplatiti mirovine.
Dakle, ovo što se događa u zapadnoj Europi, što se događa u Njemačkoj, nije zato što Nijemci kažu mi eto volimo strance, želimo strance pa evo, dopuštamo da se useljava, ne znam, milijun ili milijun i 500 tisuća ljudi nego upravo zbog toga jer su svjesni da za mirovine Nijemaca, kad govorimo o Nijemcima, to je isto upitno što su uopće nacije, ali dobro, neće kroz nekoliko godina imati tko raditi.
Dakle, to će se dogoditi i kod nas. Konkurencija, ja ne mogu shvatiti da se netko boji konkurencije, pa živimo u kapitalizmu, dakle društva u kojem nema konkurencije, a jedno od tih društava, u jedno, u takvih sistema smo živjeli, to je komunizam, su isto tako osuđena na propast.
Dakle, bez konkurencije na tržištu rada, bez konkurencije, ako hoćete i u cijenama, nema nikakvog napretka. Struktura, obrazovna struktura hrvatskog stanovništva je još jedna katastrofa i to bi vi isto jako dobro svi trebali znati. Dakle postotak visokoobrazovanog stanovništva na tržištu rada u Hrvatskoj je među najmanjima u Europi. Jučer sam gledao dokumentarac, u Irskoj, više od 50% ljudi ima visoku ili višu, odnosno visoku ili još veću od toga stručnu spremu, u Hrvatskoj je to ispod 10%.
Dakle, u takvoj konkurenciji rada govoriti da ćemo zabraniti ulazak strancima na bilo koji način je ravno katastrofi. Treba učiti iz povijesti, najuspješnije države, pa ako hoćete i sadašnjosti, najuspješnije države su ujedno i najotvorenije prema stranoj radnoj snazi. Možemo učiti iz hrvatske povijesti, tko su bili u 19. st., ako počnemo evo, tu je moj kolega Prkačin, ako počnemo o hrvatskoj nacionalnoj svijesti. Tko su bili ljudi koji su praktički udarili temelje hrvatskom narodnom preporodu početkom 19. st.? Redom stranci, Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Bogoslav Šulek, koji je praktički hrvatski jezikoslovac, Slovak, Strossmayer, stranac. Dakle, stranci su bili ti koji su digli hrvatsku nacionalnu viziju, nacionalni preporod početkom 19. st.
Nema segmenta društva u kojem napredak Hrvatske kao države nisu diktirali stranci. Hoćete od poljoprivrede, u Slavoniji su bili drveni plugovi dok nisu došli stranci iz tadašnje Austro-Ugarske, ali da, bili su stranci, nisu bili Hrvati, ali su postali Hrvati. Nitko danas ne spori da je Bogoslav Šulek Hrvat, iako nacionalno, on je Slovak, on nije Hrvat.
Kultura, znanost, obrazovanje, do sporta, ako hoćete. Dakle, nositelji prosperiteta, napretka, uvijek su bili stranci. Danas su najuspješnije države u svijetu one koje privlače visokokvalificiranu, pa i svu radnu snagu pa onda rade pozitivnu selekciju svih tih kadrova koje dobivaju i postanu najuspješnije države u svijetu. Irska je prije 30 godina bila puka sirotinja, pa čak i za nas. Pa čak i za nas. Što su napravili? Uložili su sve što su imali u obrazovanje i danas su privlačna europska svjetska destinacija u kojoj živi 850 tisuća stranaca na mislim 4,5, otprilike 4,5 milijuna stanovnika i tu možemo komparirati situaciju sa Hrvatskom.
Lani su imali 80, 85, tu negdje tisuća ulazaka u zemlju, dakle ljudi koji su doselili i u isto vrijeme oko 70 tisuća ljudi je iselilo iz Irske, u tih 70 tisuća ljudi, gotovo 50 tisuća su bili Irci koji odlaze na još bolje u Australiju, Kanadu ili gdje već i nitko to ne smatra problemom nego svi smatraju da je Irska i danas napravite anketu u Hrvatskoj, većina Hrvata će vam reći da je Irska poželjna destinacija za život.
Pa dajmo, učimo od najboljih, nemojmo se zatvarati, nemojmo stvarati zidove oko sebe. Na taj način činimo zlo i loše Hrvatskoj. Tržište rada, ja mogu govoriti iz iskustva kao čelnik lokalne uprave, kao gradonačelnik 12 godina, gdje su prvih 7, 8 godina mog mandata dolazili ljudi svakodnevno k meni kao kod doktora, čekali ujutro i tražili posao. Onda je do godinu dana nije dolazio nitko i nakon toga se okrenula situacija, počeli su dolaziti ljudi, ali ne više oni koji traže posao, nego poduzetnici, obrtnici, koji traže i pitaju da li imam nekog tko bi radio.
Dakle, skroz se okrenula situacija. U toj situaciji koja je iz dana u dan sve gora i gora, pogledajte samo koliki poduzetnici traže radnu snagu, a ne mogu je naći u Hrvatskoj iz brojnih razloga, iz brojnih razloga, treba pozdraviti ovakav zakon, iako ja smatram da je još uvijek restriktivan, da bi trebao biti otvoreniji.
Nemojmo se lagati, u Hrvatskoj ljudi koji žele raditi uglavnom i rade. Opet ću komparirati sa zapadnom razvijenom Europom. Što mislite, kad su Hrvati i ostali stranci dolazili u Njemačku da su, 60-ih, 70-ih godina, da su dolazili na najbolje plaćena, odnosno na najatraktivnija radna mjesta? Ne. Dolazili su na najneatraktivnija radna mjesta, na one, da to tako kažem, na koje Nijemci nisu htjeli raditi. Danas se to događa ili će se događati vrlo skoro i u Hrvatskoj. Neće nitko od Hrvata biti grobar, neće nitko, dapače, niti u strukovna obrazovanja ići, pogledajte samo upisne kvote u srednje škole pa ćete vidjeti da nitko više neće biti niti bravar niti ugostitelj niti konobar, dakle ugostiteljske odnosno strukovne škole su prazne, svi bi negdje u gimnaziji i to treba pozdraviti, ali netko treba i raditi taj posao. Taj posao će raditi kroz 10 ili 15 godina stranci kao što ga rade stranci danas i u Njemačkoj, u Irskoj, u Americi u svim razvijenim državama svijeta. I neće Hrvatska zbog toga nestati. Na nama je na zakonodavstvu, na zakonskoj regulativi da se ti ljudi što prije i što efikasnije integriraju u hrvatsko društvo, ja neću govoriti o asimilaciji, ali činjenica je kad gledamo Hrvate u trećoj, u drugoj generaciji u Irskoj i u Njemačkoj to više i nisu Hrvati nego su više Nijemci, a u četvrtoj da više ne govorim, takve uvjete trebamo složiti odnosno postaviti kod nas da se zaštiti nacionalni interes od znanja jezika, integracije u kulturni krug itd., itd., ali da se zabrani nekome ući odnosno da stvaramo zid oko sebe mislim, moje stajalište je da nema apsolutno nikakvog smisla i da to Hrvatsku vodi u stagnaciju, a stagnacija u modernom svijetu vodi u propast.
Evo, u skladu s time iako zakon nije dovoljno liberalan po mojoj ocjeni, Klub saborskih zastupnika HSS-a i HSU-a će isti podržati.
Hvala lijepo.
Hvala i vama.
Prelazimo na pojedinačne rasprave, prvi je gospodin Miro Bulj.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Kolegice i kolege, poštovani građani kad govorimo o radnoj snazi u RH još ću jednom ponoviti bitne činjenice, da je demografski slom u RH davno počeo. To možemo lako analizirati brojkama 2019., 2017. godine 9.000 radnih dozvola za strance je bilo, ove godine 108.000 što znači da rapidno raste broj dozvola za strance. U isto vrijeme mi imamo ispod 4 miliona stanovnika, a u isto vrijeme Vlada RH se hvalila sa gospodarskim rastom koji je evidentiran al na čemu je utemeljen, utemeljen je na 6% BDP od doznaka iz inozemstva. Nitko nema više doznaka iz inozemstva nego mi, to su naši iseljeni ljudi, poglavito mladi, najbolja radna snaga koja je iselila vani i šalje svojim obiteljima novac. To je šta je evidentirala HNB, 20 milijardi kuna nama mladi šalju iz inozemstva i to su napravile naše politike.
Da li smo mi imali solidarnosti prema radnicima, prema ljudima, da li su sindikati i ostali radili svoj posao, da li su potrebne ovolko općina, gradova, županija, svega skupa? Kad pogledamo po meni imamo brojne probleme koje moramo sustavno raditi, ali govoriti o sigurnoj Hrvatskoj, govoriti u ovome trenutku da ćete pustiti bez ikakvih kontrola tolku radnu snagu, radna snaga je uvijek potrebna jer je sad poduzetnik u problemu, a radnik je također u problemu jer nema dovoljno sredstava za život. Kome to dajemo? Zavodu za zapošljavanje koji će određivati bez ikakvih kriterija, bez ikakvih analiza, bez ikakvih stručnih podloga, određivati koliko radnika treba za koji posao. Na temelju čega su oni to sad zaključili? I na temelju čega to dat Zavodu za zapošljavanje? Pa kad vi dođete u neku državu, naravno ako ćete biti dugogodišnje dozvole, 5 godina, više od 5 godina koje će se dobivati, ljudi koji će ostavljati ovdje, da li imaju potrebu znati jezik, pismo, povijest kao u drugim državama. Koja je skupina van Europe, koji dolaze ljudi koji su potrebni, imamo znači tisuću pitanja.
Mi imamo jedan ogroman potencijal u dijaspori, mi imamo najkvalitetniju radnu snagu. Evo sada u brodogradnju nam dolaze ljudi koji rade za niske plaće, tako je na tržištu kaže, u poljoprivredi kaže doslovno više imamo neobrađena polja, a nikad nismo više uvozili, nikad poticaja davali, što znači da država nije upravljala procesima i loše politike su nas dovele do toga da Hrvatska izumire. To je problem, Hrvatska izumire, 2/3 Hrvatske su prazne. Nije država samo teritorij, država je znači da žive građani sigurno. Što se tiče same sigurnosti ovo je isključivo povezano i sa Marakešem, Marakeški sporazumom, kompaktom, o kojem je bez obzira slagali se livica, desnica, centar, Hrvatski sabor nije raspravljao što je katastrofalno i sramotno dok u Bundestagu jer raspravljalo što je Angela Merkel i naši za, a naši susjedi su protiv toga. Znači moramo raspravljati i donositi odluke. Činjenica u ovome trenutku da solidarnost u Hrvatskoj nije postojala kad su propadale velike tvrtke i kad su pljačkane velike tvrtke nije bilo solidarnosti prema radnicima. Ja se sjećam radnice Dalmatinke ja sam privođen, radnik Autoprijevoza, suđen što sam stao iza ljudi, čak tada i kao djelatni vojnik i časnik, stao sam, nije mi bilo jasno zbog čega ljudi nemaju solidarnosti, jer smo se naučili gledajmo sebe i svoja posla i šta je se dogodilo raspalo se sve. Industrija se raspala nešto i zbog tržišta, ali nešto i zbog nesolidarnosti poglavito sindikalne scene, pa nije bila solidarna. Prema, propada Dalmatinka u Sinju, drugi šute i dođe red i na nje naravno. A oni koji su radili privatizacijske pljačke, oni koji su radili što su radili kada je bilo najpotrebnije biti zajedno i graditi Hrvatsku danas imamo odumiranje Hrvatske. 2/3 to ponavljam su prazne, a ove mjere ne donose ni na sigurnosti, ni na razvoju RH nego naprotiv uništavanje i ovoga ostatka ostataka.
Hvala lijepo.
Sada je na redu gospodin Ante Kujundžić.
Izvolite.
Poštovani državni tajniče, idemo liberalizirati tržište rada, a nismo zaštitili domaćega radnika, hrvatskog radnika. Ovim prijedlogom ćemo spustiti cijenu rada, a ne znamo u biti jesmo li svjesni već ionako niskih plaća ljudi koji žive u Hrvatskoj. Dokidanjem kvote stranaca, sve ono što nam je ostalo u ljudskom potencijalu otići će već utabanim stazama kojima je već otišao veliki broj Hrvata. Da istina je kako smo podignuli iznos minimalne plaće i pohvale za to, no pitanje je jesmo li mogli više jer minimalna plaća ukoliko uzmemo je u obzir nije dovoljna za mjesečnu košaricu prosječnog domaćinstva. A ono što je paralelno s tim nismo smanjili poreze, fiskalne i parafiskalne namete kako bismo zapravo otvorili mogućnost podizanja plaća u privatnom sektoru.
Pred nama se nalazi novi prijedlog Zakona o strancima kojim se između ostaloga inače trebalo i definirati kvote uvozne radne snage. Međutim, ovaj prijedlog dokida kvotu stranih radnika, a istim će se pozabaviti u zahtjev za boravkom sukladno čl. 97. prijedloga HZZ koji će priložiti pozitivno mišljenje za rad unutar RH nakon čega će sukladno opet čl. 91. prijedloga odlučiti ministarstvo putem policijske postaje, a treba napomenuti i kako se ovakva procedura može izbjeći ukoliko pogledamo čl. 101. istoga. Dakle, ovakvom praksom, praksom ne definiranja kvote stranih radnika sasvim izglednom postaje opasnost indirektnog spuštanja cijene rada koja ni sada nije Bog zna kolika. Hrvatska je zemlja koja ne vrednuje radnika, ne vrednuju se oni koji zapravo novac stvaraju. A ukoliko se osvrnemo na blisku prošlost nije vodila računa ni o radnicima koji su zapravo zbog razno raznih stečaja ostali na ulici u mom Imotskom, u mojoj Imotskoj krajini negdje oko 1100 ljudi.
Prvo smo se raselili zbog nemogućnosti zaposlenja i niske cijene rade i nikakvog razlikovanja radnika od neradnika i sada kada su naši sugrađani jedni od najboljih u Irskoj, Njemačkoj i Norveškoj, da ne nabrajam i ne bih bio patetičan, strah me je da ćemo ovim zakonom još više sniziti ionako nizak životni standard domaćega radnika spuštajući cijenu rada kako bi se vrata otvorila uvoznoj radnoj snazi koja će zapravo raditi više isto ali za manje novca.
Ovakvim zakonom i definiranjem radnika i cijene rada postoji realna mogućnost odlaska i ovo malo mladosti koja je ostala još će zaraditi kruh negdje gdje država zakonom plaća i vrednuje rad i sankcionira nerad. Nažalost, ovaj zakon se ne hvata u koštac s tim, niti je hrvatska država u kojoj će se ovim prijedlogom vrednovati rad i domaća radna snaga.
Jednako tako Hrvatska je država koja nameće namete poslodavcima kako bi financirala državni aparat ogroman, a sve na grbači onih koji rade i zarađuju, a od tog što zarade ne mogu živjeti životom dostojnim čovjeka. Bojim se da opet teturamo jer uz prijedlog ovoga zakona nismo se pozabavili pitanjima koja su nužna i koja bi se trebala vezati uz ovaj zakon, a to su pitanja socijalnih prava za nezaposlene. Ne nismo ih regulirali jer primjera radi javna je tajna kako socijalnu pomoć prima mnogo više ljudi od onih kojima je zapravo socijalna pomoć realna potreba jer tragično je primjerice da se na razno raznim burzama nalaze radno sposobni ljudi koji su korisnici bilo kakvog oblika socijalne pomoći za koju je netko osigurao i zaradio naravno sami novac. A upravo zbog broja takvih svaki onaj korisnik koji je realan i životno unutar kriterija zajamčene minimalne naknade ili bilo kakvog oblika socijalne pomoći od visine istih teško da može živjeti naravno životom dostojnim čovjeka.
Dakle, ovaj prijedlog zakona je prije bilo kakvog pokušaja izmjena i glasanja za iste zahtijevao ukorijeniti zahvat izmjena cijelog niza drugih zakona, pravilnika i uredbi.
I za kraj, citirat ću dida Kikaša iz „Prosjaka i sinova“, kaže „kali se sinko i zanat peci jerbo svit je jedno veliko varakanje, a golim se šćapin dvori ne grade“. Hvala.
Hvala.
Oprostite, imate, imate replike.
g. Bulj, izvolite.
Hvala lijepo.
Kolega Kujundžiću, ovaj zakon je priznanje loših politika u zadnjih 20.g.
Evo mi ćemo malo o sigurnosti, na području odakle vi dolazite i ja iz Dalmatinske zagore, otkad su županije osnovane 100 000 ljudi je manje, župan je faraon, uništeno je zdravstvo, školstvo, nemaju ljudi pravo, mogućnosti dječjih vrtića i naravno da tu nema ni radne snage, ljudi idu ća mislim, idu gdje je osiguran dječji vrtić, radno misto, idu, to je ciljano iseljavanje lošim upravljanjem na tim područjima.
Što se tiče sigurnosti ovoga zakona, koja sigurnost? Pa prije neki dan na Kamenskom blizu mene i vas jer čovjeka migranti su zarobili sa pištoljem i čovjeka od 87.g. i vodali ga kroz šumu 3 sata, o tome policija nije ni rekla riječ, evo mogla bi se tajnik obratit. Znači ovo je implementiran i Marakeški sporazum na koji je Hrvatska pristala bez privole i ovoga doma, …/Upadica: Hvala/… samostalno Plenkovićeva vlada.
Odgovor izvolite.
Pa je slažem se, hrvatskoj državi nužno treba jedan oblik regionalnoga reustroja, imamo velik javni aparat, zapravo svake godine se događa da se određeni broj ljudi gomila da li u jedinicama lokalne ili regionalne uprave i samouprave, definitivno ono što treba jest napraviti jedan oblik regionalnoga reustroja i taj novac dat poduzetnicima i obrtnicima.
Hvala lijepa.
Nemate više replika, idemo dalje, gđa. Katarina Peović imat će svoju pojedinačnu raspravu, izvolite.
Evo ono što bih prvo željela odgovoriti je demantirati ove demagogije o Vrazu i Šuleku, o potrebi da se otvorimo i optužbu koja je u potpunosti lažna da je ljevica protiv stranca. Mi smo za razliku od drugih ovdje za to da se radnike tretira kao ljude, kao što je rekla moja kolegica Benčić. Kako je, dakle u ovom slučaju riječ o tretiranju stranih radnika kao radnoj snazi za čistu eksploataciju onda smo naravno protiv ovog zakona. Mi smo dakle da stranci dolaze kod nas, ali ne tako da bismo ih eksploatirali. Dakle, daleko od toga da mi imamo nešto protiv migracija, to je čista demagogija koju smo ovdje čuli od navodnog ljevičara Kreše Beljaka već nas brine nejednakost koja se ovdje uspostavlja kao normativna, da postaje normalno da naši ljudi moraju za višu cijenu rada otići u EU, a da državljani BH, Srbije i Makedonije, dolaze raditi u Hrvatsku za cijenu rada koja nije dovoljna za normalan život ovdje, je li? Dakle, ono što je važno je uspostaviti solidarnost, jednakost, a .../nerazumljivo/... radna prava koja vrijede za sve i ljevica sigurno nije za nikakvu zatvorenost.
Ono što je kriminalno čuti od nekog tko se smatra ljevičarom je rečenica u Hrvatskoj, oni koji žele raditi, rade, znači to je ono što ljevica treba prestati, a tolerirati, da se netko, tko se smatra ljevičarom drzne da kaže da u Hrvatskoj oni koji žele raditi rade, u zemlji u kojoj imamo jednu od najnižih stopa zaposlenosti u Europi, derogirati odgovornost za to da niste zaposleni na nevoljkost da se radi, znači u prvom redu, nesolidarnost, u prvom redu jedan opasni socijalni darvinizam koji se nikako ne smije više čuti na ljevici.
Nitko više, kaže Krešo Beljak, ovdje ne želi biti bravar. Taj posao će raditi stranci kaže on, kao što ga rade u razvijenim zemljama. To je još jedna jako zanimljiva izjava. Znači stranci će raditi poslove koje mi ne želimo raditi kao što to rade i u stranim razvijenim zemljama. Prvo je smiješno na onoj potpuno banalnoj demagoškoj razini na kojoj je jasno da Hrvatska neće tako uskoro biti razvijena kao što je Njemačka, a drugo je, opet, nesolidarno i krajnje socijalno neosjetljivo da se govori o sebi kao čovjeku koji je za otvorenost i za to da stranci ulaze u našu zemlju, ali naravno, tako da bismo ih brutalno eksploatirali.
Osvrnula bih se još dakle na ovu tezu koja se često ponavlja da nema dovoljno radnika u nekoj branši pa da zato ne možemo govoriti o tome da treba o kvotama zatvoriti se, znači kvotama ograničiti koliko radnika, stranih radnika treba ući, to naprosto nije istina. Mi u građevinskom sektoru imamo poduzetnike koji imaju visoke dobiti i koji mogu platiti višu cijenu rada, ali ne plaćaju višu cijenu rada zato što nemaju potrebe za tim, zato što će im doći radnik iz BiH koji će to raditi za manje novaca. Prema tome, dok poduzetnicima dozvoljavamo da snize cijenu radne snage, oni će snižavati cijenu radne snage dokle god ide. Znači nema tog pravila da će kapital sam od sebe dignuti cijenu radne snage jer smo ga to zamolili, kao što to neki naši ministre, poput Marića rade, moli poduzetnike da dignu plaće zbog snižavanja poreza na dohodak.
Dakle, ono što moramo biti svjesni je da cijena rada je u korelaciji dakle s ovim zakonom i da će cijena rada stagnirati, dakle, ako prihvatimo ovakav zakon. To je činjenica i oni koji zatvaraju oči pred tim sa nekakvim floskulama o digitalnim nomadima, je li i takvim pomodnim izrazima u kojima se zaboravlja temeljna činjenica da je riječ o digitalnim radnicima koji su isto tako, eksploatirani i rade za nižu cijenu rada pa zato ih poslodavci uzimaju, a ne zato što su tako ne znam, impulzivni, zato što žele raditi u drugoj zemlji ili što slično.
Utoliko dakle trebamo biti svjesni da se ovdje ne radi ni o kakvoj ksenofobiji, ni o kakvom zatvaranju .../Upadica: Hvala, vrijeme./... upravo suprotno, o solidarnosti u svijetu rada.
Hvala.
Ostanite jer je tražila repliku gđa. Benčić.
Evo kolegice Peović, iza ove rasprave do sada smo vidjeli da zapravo postoje nekakva dva pristupa. Jedan je koji dolazi iz jedne druge strane sabornice i bazira se na ksenofobiji i zapravo, zagovara neku vrstu zatvorenog društva i drugi koji dolazi, zapravo, neočekivano sa spektra koji se naziva ljevicom, a koji zapravo ne uzima u obzir ovu činjenicu da se ljudi ovdje tretiraju kao zapravo roba, a ne kao ljudi. Ono što mene zanima je kako vi vidite to da ovaj zakon uopće ne predviđa mehanizme za smanjenje nasilja prema strancima na granici, da ne predviđa mehanizme legalnog ulaska u RH, traženja azila, da ne predviđa mehanizme pravne zaštite za te ljude, zdravstvene zaštite, integraciju, itd., a da s druge strane, samo i jedino što predviđa je aspekt zapravo eksploatacije na tržištu rada.
Hvala vam.
Gđa. Peović.
Pa da. To je, ja mislim uobičajena praksa da se govori o otvorenosti kada propuštamo radnike koji su spremni raditi za nižu cijenu rada, a govori se o ksenofobiji, ako netko kaže da je potrebno dići tu cijenu rada i zaštititi cijenu radne snage, no ono što je sasvim sigurno iz ovog zakona, da je on represivan prema ilegalnim imigracijama, da je on represivan prema imigrantima i da tu samo komplicira život tim ljudima, a ono što treba postaviti pitanje je zašto komplicira život ljudima koji su ionako i ovako u najvećem broju slučajeva samo spremni proći kroz našu zemlju.
Znači, mi tu obavljamo i to treba sasvim jasno biti svima, jednu zadaću i posao u korist zapadnih zemalja, bogatih zapadnih zemalja centra, koji su nam namijenili opet ovu ulogu antemurale christianitatis ili, predviđa koje .../Upadica: Hvala./... treba čuvati sam centar.
Hvala lijepa. G. Davorko Vidović.
Ja bih replicirao na jednu stvar, ali prije toga možda samo i molba kolegice da vjerojatno pojam cijena rada neprecizno koristi. Cijena rada je, nije identična sa plaćom, kod nas je cijena rada nažalost jako visoka jer je opterećena porezima, davanjima, neporeznim nametima, itd., plaće su niske, pretpostavljam, to želite reći, a ne cijena rada.
Iako, kad se gledaju i plaće, mi smo 3. zemlja od tranzicijskih zemalja po visini plaće, a druga je stvar što su te plaće nedostatne da ljudi pristojno mogu od njih živjeti, ali ono na što zapravo želim replicirati je činjenica da ste vi propustili uočiti nešto u ovom zakonu.
Dosadašnji zakon nije poznavao zaštitu niti bilo kakvu restrikciju imao spram uvoza stranih radnika. Gledao sam prošle godine tvrtka osnovana 20.6., 27.6. uvezla 9 radnika. Sada imate čl. 93. koji izričito u čitavom nizu odredbi odlično štiti i domaće radnike i radnike koji će doći ovdje, osiguravajući im identična prava.
Odgovor gospođa Peović.
Hvala na pitanju. Što se tiče prvog dijela pitanja cijena radne snage je ono što sam htjela apostrofirati u svakom slučaju ne cijena rada jer to nije ista stvar. Ono što se svi slažemo da je plaća niska i da se od nje ne može živjeti.
A što se tiče ovih uvjeta rada, tu ste apsolutno u pravu i mogu reći da pozdravljam to da se uvjeti rada izjednačavaju, ali cinično dodajem da je to zato što su uvjeti rada već toliko srozani i za hrvatskog radnika da je to bilo moguće omogućiti i stranim radnicima. Ali slažem se da se u nekim segmentima dakle prava na odmor, u segmentu radnih sati, u segmentu nekih radničkih prava ovdje izjednačuje prava stranog radnika i domaćeg radnika.
Hvala.
Gospodin Pavić.
Poštovana zastupnice Peović.
Ja se neću referirati na vaše izlaganje vezano na sam zakon nego na vašu prozivku da mi ne želimo da naši radnici ostaju u Hrvatskoj. Ja vjerujem da u ovoj sabornici bez obzira da li je to strana lijeva ili desna niko ne želi da naši radnici odlaze u inozemstvo i tamo rade.
Međutim, nažalost nitko od nas ne može nijednom poduzetniku narediti da plaće budu velike. Znači plaće su trenutno u Hrvatskoj kakve jesu, naši radnici su kvalitetni i traže naravno veću plaću za svoj rad i to ne možete spočitavati nikom.
Hvala.
Hvala lijepa.
Odgovor.
Pa isto hvala na pitanju. Ono što moramo reći je da nije u području voljnog jel ne možemo reći da neko želi da naši ljudi iseljavaju, ali je činjenica da naši ljudi iseljavaju i da politika vaše stranke i politika drugih stranaka koje su bile na vlasti nije tome pomogla odnosno nije to spriječila. Pa onda ako vodite politike koje ne staju na kraj tom trendu nego ga pojačavaju onda možemo reći i u metaforičkom smislu da pripadate stranci koja nema volju zaustaviti odljev radne snage.
A što se tiče toga da se ne može poduzetnicima narediti da dižu plaće i poboljšavaju uvjete, to isto tako nije u sferi voljnog, ali se nekim kvotama koje su postojale moglo odrediti koliko ćemo radnika propustiti. U ovom slučaju nema prisile na poduzetnike da dignu cijenu rada nego dapače mogu sniziti cijenu rada dokle god to država dopušta.
Hvala lijepa.
Gospodin Fabijanić izvolite.
Postoji više problema koji se moraju riješiti, a koji su vezani za tržište rada i trebali učiti neke stvari, ne govoriti sui generis. Iz kojeg razloga? Možemo pogledati koliko nam se mladih ljudi upisuje u obrtnička zanimanja, oni da završe te škole ne moraju raditi u Hrvatskoj, mogu dobivati izuzetno dobre tarife u inozemstvu, međutim njih nema.
Prema tome, mi moramo imati zakon kojim će se to regulirati, a za takve deficitarne stvari nama zbilja kvote ne trebaju.
I još jednu stvar, apeliram zbilja na ovaj Visoki dom da je radna snaga i konj koliko god plemenita životinja, ali samo čovjek može biti radnik.
Hvala.
Odgovor izvolite.
Pa nisam točno shvatila koje je vaše pitanje, slažem se da treba tu poticati mlade ljude da upisuju i ta deficitarna zanimanja, ali nisam baš sigurna da to nema veze sa cijenom njihove radne snage odnosno onoga što bi oni dobili i kako bi oni živjeli da su se oni odlučili za to zanimanje. Mislim to je sigurno povezano, ne vjerujem da će neko odlučiti da bude ne znam liječnik ako ne može od toga živjet ili koje drugo zanimanje, to nam je svima jasna da tu postoji neka korelacija. To je čisto tako. Mislim ne znam da li sam vam odgovorila na pitanje, ali jednostavno se slažem.
Hvala lijepa.
Nemate više replika gospođo Peović.
Sada je na redu gospodin Marko Pavić.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Poštovani potpredsjedniče, kolegice i kolege.
Zadovoljstvo mi je danas da možemo raspravljati o zakonu koji definira isto tako i novi sustav uvoza radne snage odnosno kvotu.
Kao bivši ministar rada sudjelovao sam da sam upravo ja predlagao Vladi količinu kvota za pojedinu godinu. Nijedan ministar rada kvote želi kao zadnju opciju koristiti i svaka vlada želi prvenstveno aktivirati domaću radnu snagu. Drago mi je kolega Vidović da i vi kao isto tako bivši ministar rada da prepoznajte pravi smjer ovog zakona. Hvala na konstruktivnosti rasprave, cijenim vas u tom segmentu puno.
Na različitim smo političkim stranama, ali kada državni tajniče imate dva bivša ministra rada koji smatraju da ovaj sustav treba reformirati, to je dobar korak naprijed.
Ovaj sustav kvota nije bio zamišljen za ovu količinu posla. Podsjetio bi da smo 2015. imali samo 230 novih izdanih dozvola, a da smo danas evo već na 100.000. I tu hvala prvenstveno MUP-u, prenesite ministru i zahvale djelatnicima MUP-a da su takav posao odradili i da su takav posao uspjeli za naše poslodavce odraditi u realnim rokovima da ne ugrozimo tržište radne snage.
Htio bih u daljnjoj raspravi nekoliko komponenti argumentirati zašto je ovo potrebno i da je ovo samo jedan dio veće slagalice. Prva stvar koja dolazi imamo neusklađenost tržišta rada, potreba tržišta rada i dostupne radne snage. 150.000 nezaposlenih, ali isto tako profili koje oni imaju ne odgovaraju potrebama poslodavaca. Tu upravo i prošla vlada, a i ova Vlada Andreja Plenkovića uložila je i ulagat će značajna sredstva. 8 milijardi kuna mjera aktivne politike zapošljavanja, 10 milijardi kuna obećanih u ovom mandatu. I to nisu samo kao što su neki zastupnici iz oporbe govorili gerontodomaćice upravo se detektira za potrebe a to je prvenstveno građevina i turizam.
Druga komponenta je reforma školstva, strukovno obrazovanje, drago mi je da je neko i iz SDP-a to spomenuo, strukovno obrazovanje je ključ 80 miliona EUR-a imamo na raspolaganju.
Treća komponenta kada to tek onda je pitanje uvoza radne snage. Kada govorimo o cijeni rada ona nije padala, kada govorimo i o plaćama one nisu padale. Prosječno plaća je porasla za otprilike 800 kuna, za 25% smo dignuli minimalnu plaću, a žao mi je da nema kolegice, a tu je kolegica Peović, treba uspoređivati brojke koje gledamo koja su deficitarna zanimanja. I jako mi je drago što je suglasnost i poslodavaca i sindikata da su u sektoru građevine i sektoru turizma napravili prošireni kolektivni ugovor koji definiraju minimalne uvjete i da je u sektoru građevine, da su plaće porasle za 30, 40% upravo poticani investicijama iz Europskih fondova. Tako da kad gledamo cijena rada odnosno neto plaće ne da nisu padale nego već za ona zanimanja za koja je bio najveći pritisak za uvoz radne snage, a to su građevina i turizam, rasle su i rasle su značajno.
Ponosni smo i na mjeru i samozapošljavanja mladih gdje smo više nego utrostručili sredstva koja mladi mogu dobiti, a od slijedeće godine to će ići na 100, preko 130.000 kuna, tu će mladi dobiti za osnivanje vlastitih tvrtki, samozapošljavanje i na taj način omogućiti si da ostanu u RH.
Pored navedenog čestitao bih ministarstvu na uvođenju digitalnih odnosno nomada. Mislim da je to itekako dobar instrument, drugi ga imamo u EU i vjerujem da će se mnogi odvažiti doći u RH. U zadnjih 4 godina imamo 100.000 više radnih mjesta, svjesni smo i problema iseljavanja ali on nije samo problem RH i drago mi je da je upravo hrvatska povjerenica potpredsjednica Europske komisije za temu demografije.
Hvala lijepo.
Hvala i vama, ostanite, gospođa Benčić ima repliku.
Pa molila bih vas da mi konkretno u procesnom smislu odgovorite na pitanje što se prema ovom zakonu događa s osobom koja ima privremeni boravak i došla je raditi u RH i primjerice koristila institut spajanja obitelji ili ima dijete ovdje koje ide ovdje i u školu, kada ta osoba izgubi posao, kada ta osoba izgubi posao i ne može pokrivati troškove zdravstvenog osiguranja i druge troškove, šta RH radi s takvim osobama? Da li im omogućavamo humanitarni boravak, da li im omogućavamo pomoć i integraciju u hrvatsko društvo ili ih vraćate preko granice jer više nemaju posao? Znamo točno kako je to po proceduri bilo i u drugim zemljama, znamo kako je to izgledalo u Hrvatskoj i znamo kolike probleme smo ljudima napravili jer su imali djecu ovdje, jer su se razdvajale obitelji zbog toga zato jer nisu mogli plaćati zdravstveno osiguranje i …/Upadica: Hvala lijepa./… zato jer su u određenom momentu izgubili …/Upadica: Hvala, vrijeme./… posao.
Gospodin Pavić izvolite.
Hvala lijepa.
Pa vjerujem da će kolege ih MUP-a i u daljnjoj raspravi detaljnije obrazložiti ovo, ali htio bih se vratiti na još jednu temu, a to je evo drago mi da je kolega Kujundžić ovdje, nekad sam i ja imao možda stav da oni koji su nezaposleni u Hrvatskoj da možda ne žele raditi. Kao ministar rada to sam promijenio, promijenio sam upravo gledajući žene nezaposlene sa niskim kvalifikacijama za koje smo napravili program Zaželi, tisuće žena koja, 6.000 žena koja su kroz program Zaželi zaposlene mnoge od njih u Imotskom upravo smo vratili dostojanstvo, omogućili smo da ne budu do kraja život na socijalnoj pomoći i nije pravedno prema takvim ljudima tako se odnositi. Tako da evo tu bi se čak i složio sa kolegicom Peović, vratimo ljudima dostojanstvo, a mjerama aktivne politike zapošljavamo, omogućimo takve mjere da naše ljude možemo zaposliti. Imamo 10 milijardi kuna u slijedećih 4 godine.
Gospodin Šimičević.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Uvaženi zastupniče, složili smo se da ovaj zakon treba donijeti, ali on nije kriv, a nije kriva ni vjera, nije kriva ni nacija što nas ima sve manje. Vi sjedite ovdje u Zagrebu u automobil i vozite se do Zadra nećete vidjeti nigdje ni Hrvata, ni bilo koga, polja su zapuštena, sve je skoro u općem neredu. Ali ono što mi možemo napraviti doista je uzeti nove mjere koje očito nisu dale rezultata i vi ste bili ministar rada, pa bi nove mjere poticajne, dakle mi moramo podići plaću, mi moramo držati mlade obitelji, dati im subvenciju da oni mogu održavati obitelj, da mogu raditi i da mogu ovdje živjeti.
Bez obzira, i dalje će odlaziti ljudi vani, ja znam i primjere gdje ljudi imaju visoku stručnu spremu, …
…/Upadica Radin: Hvala lijepa./…
… imali su ovdje visoku plaću,
…/Upadica Radin: Hvala./…
… otišli su vani. Trendovi jesu takvi ali mi moramo zaustaviti da Hrvati iseljavaju …
……/Upadica Radin Moramo poštivati vrijeme./…
…i da bude u svojoj domovini najbolje.
Hvala. Izvolite, g. Pavić.
Hvala lijepa.
Kolega, pa upravo je na Vladi da stvori okružje da plaće mogu rast. Plaće su rasle u zadnje 4 g., imamo i 100 000 više zaposlenih, ali smo isto tako svjesni i problema iseljavanja ali smo svjesni isto tako da to nije samo problem Hrvatske. Sve novopridošle članice EU-a prošle su ovo, ja kada sam radio magisterij u V. Britaniji 2007., kada sam došao na magisterij, praktički da nije bilo poljskih građana u South Hamptonu, 2 g. nakon 10% South Hamptona su bili Poljaci.
Ovo što trenutačno gledamo da se dešava u cijeloj jugoistočnoj Europi se dešava određeni vid depopulacije, zato postoji kohezijska politika, zato imamo 22 milijarde eura i zato imamo i potpore za samozapošljavanje za mlade koje su jače nego u V. Britaniji, tamo dobijete 2000 funti, ovdje dobijete praktički 20 000 eura za osnivanje vlastitog posla.
Hvala. Nema više replika. Hvala lijepa, g. Pavić.
Sada prelazimo na slijedećeg govornika, g. Franko Vidović, izvolite.
…/Govornik naknadno uključen./… prvo što bi rekao u uvodu da u principu i u načelu pozdravljam donošenje Zakona o strancima, ovo je prvi put od prijema Hrvatske u EU da donosimo zakon koji ne obuhvaća europski prostor, dakle obuhvaća zaista one zemlje koje nazivamo trećim zemljama i dobro da je reguliramo na ovaj način boravak, tranzit ili rad stranaca ovdje.
Kad je u pitanju sam rad, u ovo zakonu je na neki način sraz praktički namjere da se zaštiti domaće tržište rada, dakle za domaću radnu snagu i sa druge strane ono što je ovog momenta potreba u gospodarstvu i čega smo svi svjesni, a to je da dođe do fluktuacije odnosno do uvoza radne snage.
Mislim u jednom dobrom djelu da ima dobru namjeru ali postoji neke stvari koje ovaj zakon nije uspio riješiti, o tome smo raspravljali jučer na odboru, a jedna od tih stvari je npr. praktički fluktuacija radnika na dnevnoj bazi koji dolaze iz BiH-a u dolinu Neretve i tu se pojavljuje problem, državni tajnik je sa tim upoznat, dakle da bi netko dobio radnu dozvolu u RH, mora imat barem prijavljeno boravište u RH a tu se radi o dnevnim migracijama, dakle ti ljudi dolaze na dnevnoj bazi iz BiH-a i vraćaju se uvečer u BiH, prema tome to je jedan specifičan slučaj i mislim da bi o njemu trebalo povesti računa i da bi ga trebalo riješiti jednostavno u interesu naših proizvođača agruma, u interesu onih koji uzgajaju mandarine, na kraju krajeva, u interesu našeg tržišta.
Drugi dio je da ono što sam uočio, kad su u pitanju autoprijevoznici, sasvim ispravni implementirana direktiva EU-a od 2001. br. 51, međutim nije u potpunosti implementirana nažalost, dakle ta direktiva govori o tome da praktički putnika bez valjanih dokumenata ne bi trebalo primiti odnosno ne bi ga trebalo dovest do hrvatskih granica, a ako se to dogodi, onda da ga je prijevoznik dužan vratiti o svom trošku. Međutim cijela direktiva ima još jednu stavku a to je ukoliko taj putnik je zatražio međunarodnu zaštitu, onda se novčane sankcije ne primjenjuju pa bi ja također tražio kao zastupnik da se uvrsti cijela direktiva, dakle da bude potpuno jasno o čemu se radi. Dakle, da pojasnim još malo. Ako postoje određene novčane kazne ali u slučaju da putnik zatraži odnosno da taj stranac da zatraži međunarodnu zaštitu, onda se novčane kazne ne primjenjuju.
Što se tiče ostalih stvari, Hrvatska nažalost, da, od nas ljudi odlaze, odlaze mladi ljudi, odlaze i obrazovani ljudi da se ne bi lagali, ali mislim da je to djelom posljedica svih naših politika kroz proteklih 30 g. i od toga ne možemo pobjeć a sa druge strane da je posljedica momenta u kom se nalazimo, dakle mi smo država koja je ušla u EU prije 7 g., znamo da se u svim državama, nazovimo ga nekadašnjeg Istočnog bloka su se događali isti ili slični procesi kao u Hrvatskoj, ono što Hrvatska svakako treba napraviti i gdje se slažem sa kolegicom Peović, to je paziti i na cijenu rada i na taj način možemo zadržati radnu snagu našu u Hrvatskoj a država to može, može kroz poreze, može kroz fiskalnu politiku, kroz niz drugih stvari, nije istina da se ne može utjecati na poduzetnike, može se utjecat ali onoliko koliko treba, dakle ne više od toga. Eto, hvala lijepo.
Hvala i vama. Replike nema.
Idemo dalje, gđa. Katica Glamuzina, izvolite.
Nema gospođe Katice Glamuzine, ne mogu zbog maske, ne mogu vas, ne mogu sve prepoznat. Ne, dobro, gubi pravo.
g. Vilim Matula. Izvolite.
Hvala.
g. Potpredsjedniče, g. državni tajniče, kolegice i kolege.
Vi ste g. državni tajniče u odgovoru mojoj kolegici rekli da ovaj zakon prepoznaje životno partnerstvo osoba istog spola. Međutim, ipak bih htio ovaj upozoriti na problem u čl. 64. kada se definira uža obitelj. Član uže obitelji u smislu ovog zakona je prvo bračni drug, izvanbračni drug, treće maloljetno zajedničko dijete bračnih i izvanbračnih druga, životnih partnera ili neformalnih životnih partnera. Moguće da se potkrala greška, a moguće da je i to namjerno ovaj, to znači da ovaj zakon, ovaj članak priznaje djecu, međutim ne priznaje vezu njihovih roditelja, tako da u tom smislu ipak mislim da se tu treba dodati znači bračni drug, izvanbračni drug, životni partner odnosno neformalni životni partner i onda dalje. U tom smislu želimo se pozvati o Zakon o životnom partnerstvu odma u čl. 2. kaže životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama ovoga zakona. Ili u primjedbama na ovaj zakon, možda ste to primijetili g. Zidarević vrlo jasno kaže u presudi Šalk i Kopf protiv Austrije 2010. Europski sud za ljudska prava je prvi puta priznao da stabilne veze kohabitacije istospolnih parova potpadaju pod pojam obiteljskog života u smislu čl. 8. Konvencije i to je otvorilo mogućnost da se sudskim pravorijekom utvrdi kako su istospolni parovi diskriminirani po spolu u svom pravu na poštovanje osobnog i obiteljskog života čl. 14. u vezi s čl. 8. Konvencije.
g. Zidarević napominje da na njegovoj osobnoj iskaznici za strance piše da je član obitelji hrvatskog državljanina.
I još bi samo tio ovaj podsjetiti da Ustavni sud kaže od 14. studenog 2013. u priopćenju Ustavni sud na kraju smatra potrebnim istaknuti slijedeći, eventualna dopuna ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati nikakvog utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira i instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko u RH ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu svoga osobnog i baš jasno kaže obiteljskog života, te svoga ljudskog dostojanstva. Hvala vam lijepo.
Hvala i vama.
g. Erik Fabijanić je sad na redu. Izvolite.
Ono što je cilj ovog zakona poštovane kolegice i kolege onako kako smatram da ga trebamo gledati odnosno koji je smisao tog zakona. Smisao je tog zakona da onaj dio radnika kojeg na hrvatskom tržištu rada nema može doći u Hrvatsku, dapače mora biti poželjan i dobrodošao, ali se njemu u potpunosti, dakle tom stranom radniku, moraju osigurati sve one mehanizme …/Govornik se ne razumije/…koji su važeći u RH sa jednakim postupanjem kao i prema radnicima iz RH.
Ako se svi slažemo da je to smisao tog zakona onda takve mehanizme u taj zakon moramo isto tako i ugraditi. Međutim, po odredbama koje su vezane za rad stranaca u RH to iz ovoga što sada vidim nije tome tako.
I ono što sam i ukazao u svojoj replici izostavljeno je nešto što je vrlo bitno iz više razloga, a to ne znači da nema šanse da se do drugog čitanja i dogodi, a to je da se ipak pokuša jer se mora to napraviti ako smo uređena država, a to je i kao država moramo zajamčiti socijalni dijalog među socijalnim partnerima, a na nama u saboru u slučaju da ne dođe do konsenzusa između socijalnih partnera nažalost do činjenice da arbitriramo donošenjem Zakona o strancima.
I činjenica je da je dosta onoga što su odredbe koje su ovdje navedene vrlo liberalizirale i mogu ugrožavati odnosno dovesti do socijalnog dampinga u RH. Razlog je tome više, dakako da svi poslodavci, barem oni koji su u cehu, barem proklamirano, govore o tome da rade u dobroj vjeri. Međutim, praksa nas nažalost demantira jer kroz radne dozvole, kroz čitav niz drugih mehanizama, strani radnik može biti itekako podložan raznim iznudama.
A konkretno vezano za samo poboljšanje zakona o tome ću sigurno podnijeti niz amandmana. Ali već sada ću izvijestiti da je rok koji je vezan za test po pitanju tržišta rada odnosno nedostatka radnika, rok je izuzetno kratak i ne slažem se da HZZ daje mišljenje nego mora dati suglasnost jer ako smo mi država ona mi ipak moramo o nečemu odlučivati, a ne davati puka mišljenja.
Evo toliko od mene za početak. Hvala.
Hvala.
Sada je na redu gospodin potpredsjednik Miroslav Škoro.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Gospodine potpredsjedniče, gospodine državni tajniče, uvažene kolegice i kolege.
Ja neću danas s ove govornice govoriti o zakonu tako što ću komentirati članke, stavke i sve ono što već ovaj zakon kao i svaki drugi zakon čini, čak nemam namjeru niti kritizirati dobre namjere MUP-a da regulira ono što regulira svaka država, a to je Zakon o boravku i kretanju stranaca u zemlji.
Ja sam se s ovim problemom susretao još kao mlad generalni konzul prije 25 godina, međutim ono što ću pokušati reći je čisto zbog hrvatske javnosti da dame i gospodo, politika je ideologija, politika je svjetonazor, danas u ovoj sabornici ustvari padaju te maske jer bilo je očito i to svi skupa možemo vidjeti i prepoznati da na lijevoj strani sabornice postoji kontradiktorno mišljenje.
Ja sam jučer bio na sjednici Odbora za unutarnju sigurnost i tamo je članstvo SDP-a bilo protiv ovog zakona, danas smo čuli da je obrazlagatelj u ime kluba bio za ovaj zakon. Dakle, nešto se događa u tom smislu.
Neću se osvrtati na to što pripadnici ujedno rečeno ove malo ekstremnije ljevice zastupaju neke teze koje nisu toliko u zaštiti radnika i to hrvatskoga radnika nego ću se najviše obratiti upravo zastupnicima HDZ-a i pitati ih čemu žurba, čemu žurba kada je u pitanju donošenje ovoga zakona? Je li razlog, to se moramo pitati koji su argumenti, dakle je li razlog 21 akt koji se preuzima od EU i 8 akata koje se provode? Jel ako je u pitanju EU i ti akti pa zašto onda ne provodimo nekoliko rezolucija europskih institucija kada su u pitanju komunistički zločini i to ne od jučer? Pitanje koje se nameće apsolutno je bi li utemeljitelj HDZ-a dr. Franjo Tuđman podržao ovaj zakon? Pitanje koje se nameće je zašto je jučer u svojoj raspravi njegov sin dr. Miroslav Tuđman isto imao primjedbi na ovaj zakon i na način na koje te zakone donosimo?
Mi smo taj zakon dobili prije nekoliko dana. On je vrlo opsežan, a krucijalan je kada je u pitanju demografija u Hrvatskoj. Nemojmo se skrivati iza pitanja nedostatka radnika, nisam ja tu protiv toga kao poslodavac, kao privatnik, kao poduzetnik za razliku od mnogih od vas, nisam ja protiv toga, međutim protiv toga sam što se krije iza ovoga zakona. A iza ovoga zakona se krije činjenica da se udara na izvorišne osnove hrvatskoga Ustava, a to je Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda.
I ja znam da vi lakonski možete dići ruke u zrak i izglasati ovaj zakon, to je vaše pravo. Međutim kao što rekoh danas, pognut će glave hrvatski velikani, a mi ćemo pognuti glave odnosno vi ćete pognuti glave možda za 5, 10 ili 20 godina, ali ćete ih pognuti. I u tom smislu mislim da bi i cjelokupna hrvatska javnost, a i vi ovdje nazočni zastupnici trebali još jedanput dobro promisliti kada je u pitanju ovaj zakon koji nije samo Zakon o strancima, to je Zakon o imigraciji i nemojmo činiti sve što možemo da Hrvati odlaze, a da neki drugi dolaze jer naši ljudi odlaze zahvaljujući lošim politikama, to ste i sami rekli. Nije samo u pitanju novac nego loše politike, pa idemo onda biti uistinu hrvatsko zakonodavno tijelo, idemo promijeniti te loše politike, idemo zadržati naše ljude, pa ako nam treba i 100, ali jednom se mora započeti. Ja predlažem odmah.
Znam da ima replika, ostat ću.
Hvala lijepa. Možete ostati, da.
Gospođa Peović ima repliku.
Jako je zanimljivo slušati kolegu Škoru i njegova izlaganja koja počinju sa nečim s čim ste rekli kako ste rekli susretali kao mladi konzul, pa onda izlaganjem u kojem kažete da padaju maske itd., dakle očito ciljate na neko razjašnjavanje situacije u ovoj sabornici. Onda optužujete da ljevica ne štiti radnike, a onda očekujemo da ćete nešto reći o tim radnicima što će nam to razjasniti. A onda slijedi o komunističkim zločinima je li Franjo Tuđman bi podržao ovaj zakon, zakon je kompleksan, onda govorite o demografiji, onda se udara u izvorište Ustava, kažete u ovom zakonu, onda smo nešto čuli o pognutim glavama hrvatskih velikana, da bi zaključili sa nekim ljudima koji dolaze, o radnicima ni riječi, o radničkim pravima ni riječ.
Hvala.
Molim vas, sve u redu, samo neka u ovoj sabornici ne padaju maske, samo to.
Izvolite, odgovor.
Hvala vam lijepa.
Uvažena kolegice, dakle ovo je toliko opsežan zakon, ja sam uistinu probao u vrlo kratkom vremenu jer tako je to sve skupa postavljeno, odgovoriti i otvoriti što je više moguće pitanja. Naravno da je prioritet svega hrvatski radnik i nećete mi vjerovati, tu se čak vi i ja slažemo.
Dakle apsolutno nisam pokušao ništa drugo nego u vrlo kratkom vremenu iznijeti jako puno primjedbi na jedan vrlo kompleksan zakon i hvala vam što ste ponovili upravo to i što ste to na neki način još jedanput naglasili. Nemojmo to tako olako preko koljena slamati. Budite sigurni da ću se ovom prigodom za prava hrvatskih radnika zalagati možda čak i više od vas, vjerujte mi. Hvala.
Hvala. G. Pavić.
Hvala lijepa, poštovani potpredsjednici Sabora.
Rekli ste da iza svakog zakona i politike stoji uvjerenje, pa naravno da stoji uvjerenje, stoji uvjerenje da trebamo štititi hrvatskog radnika, stoji uvjerenje da prvo njima trebamo pronaći posao, stoji uvjerenje da poslodavcima kojima ne možemo osigurati hrvatskog radnika, da mu moramo naći načina da se razvija, bez toga nema apsorpcije u fondove, EU fondovi su najveći generatori zapošljavanja pogotovo što se tiče građevine.
Isto tako treba podsjetiti da su hrvatski građani poduprijeli referendum za ulazak u EU prvenstveno radi mogućnosti mobilnosti radne snage, svjesni smo odlaska naših mladih, radimo na tome da se stvore uvjeti da imaju i zato i ovi digitalni nomadi, svi instrumenti, mjere samozapošljavanja omogućavaju da stvaraju tu svoje biznise i naravno da iza svakog zakona stoji uvjerenje, ovo su uvjerenja koja stoji iza Vlade.
Hvala. Odgovor, izvolite.
Hvala vam lijepa.
Pa gledajte kolega, tko o čemu, vi o europskim novcima, o europskim fondovima. Dakle, ja mogu pozdraviti tu vašu želju i nakanu i ja se nadam i želim da u svakom trenutku što je više moguće posebice bespovratnih sredstava dođe u Hrvatsku. Nažalost, i vi i ja svjedoci smo toga da to ne ide baš tako.
S druge pak strane svjedoci smo toga da je sve manje hrvatskih ljudi u Hrvatskoj i to su neoborive statističke činjenice. I isto tako kad je hrvatski radnik u pitanju, nemojte mi sad molim vas govoriti da neki konobar iz Bačke Palanke koji radi u Srbiji za 300 eura a Hrvatska je tako koncipirana, tako je geografski položena da neće radije doći u Hrvatsku raditi za 400 eura i može jer mu je blizu i otići navečer spavati kući nego hrvatski čovjek koji sa tih 400 eura u Hrvatskoj zahvaljujući našim cijenama, preživjeti ne može. Dakle, nedovoljno se čini u zaštiti hrvatskog radnika i ja bi uistinu volio s ove govornice poslati apel svim poslodavcima da učine sve što mogu da bi i zadržali hrvatskog radnika, a može samo većom plaćom, ovako mi šaljemo ljude van a njihova mjesta popunjavaju neki drugi, to nije dobro.
Hvala. Hvala lijepa, nema više replika, hvala.
…/Upadica Škoro: Šteta./…
Nastavljamo sa raspravom o Prijedloga Zakona o strancima.
Sada je na redu gospodin Raspudić.
Izvolite.
Vjerujte, vjerujte da vas nisam prepoznao.
Gospodine predsjedavajući.
Kolege i kolegice zastupnici.
Kad govorimo o Zakonu o strancima i govorimo o zapošljavanju i boravku stranca u Hrvatskoj naravno da ne govorimo samo o tržištu rada i potrebama hrvatskog gospodarstva nego govorimo i o bitnom demografskom, a vidimo i sigurnosnom pitanju.
Skandalozno je da je Odbor za unutarnje poslove i nacionalnu sigurnost jučer dao negativno mišljenje, a da se danas tako malo o tom negativnom mišljenju govori. Što to znači? Znači li negativno mišljenje Odbora za nacionalnu sigurnost da ovaj zakon ugrožava nacionalnu sigurnost RH?
U obrazloženju ovog zakona nedostaju projekcije, demografske i sigurnosne projekcije, koje procese on otvara i što će donijeti za 10, 20 ili 50 godina.
Što mi uopće želimo postići ovim zakonom? Čuli smo od prethodnika priče o tome evo tko će uplaćivati u fondove za naše umirovljenike, kao nema radne snage, neće se uplaćivati za mirovine itd., stranci su nužno potrebni. No ako malo pogledamo iskustvo zapada i migracije zadnjih desetak godina pitanje ono što se danas događa jel to radna snaga koja će puniti proračune ili će vremenom postati kao posljedica tog procesa novog naseljavanja opterećenje za državne proračune i socijalu? Hoćel nam doći neki novi August Šenoa, njegovi preci, Ljudevit Gaj, Josip Juraj Strossmayer, inženjeri, arhitekti vrhunski svjetski stručnjaci ili će doći stanovništvo kako danas viđamo u Molenbeeku ili predgrađima Pariza ili u …, to su sve stvari o kojima treba raspraviti.
Opravdava se ovakav zakon pričom o skrbi za gospodarstvo i za naše poduzetnike i poslovanje. Mi i u našem predizbornom programu i onome što radimo i radit ćemo apsolutno želimo pomoći prije svega malom i srednjem poduzetništvu u Hrvatskoj, ali postoji puno stvari koji sigurno i mogu olakšati i život i poslovanje, a koje se ne čine, od ukidanja parafiskalnih nameta, stvaranja pravne i poslovne sigurnosti koje bi onda konačno privukla strane investicije, ono što dolazi u jednu Poljsku ili Slovačku, a ne dolazi u Hrvatsku. dovoljno je vidjeti aferu vjetroelektrane i točnije i poticaj i sve ovo što se događa oko nje, za shvatiti kolika je koruptivna mreža i zašto ozbiljan kapital izvana tu ne investira otvaranje radnih mjesta. Zatim pojednostavljivanje poslovanja u formalnom smislu i na koncu smanjene poreza. Sve to se može učiniti, ali se ne čini.
Kako ćemo smanjiti porez kada smo jučer čuli kako će se obilato predizborno častiti ljude koji imaju i dvije ili više nekretnina na jednoj od najskupljih lokacija u zemlji, a to je središte Grada Zagreba da će im se iz proračuna, uzimati svima nama, a najviše poduzetnicima zaduženje, možda i djeci i unucima, častiti nečiju drugu, treću, petu ili desetu nekretninu sa 50% konstrukcijske obnove. Naravno iz toga izuzimam ljude koji ne mogu doći do svog vlasništva jer su u njima zaštićeni najmoprimci, to je drugo pitanje.
Zašto uopće ukidati kovte? Što je falilo kvotama? Prati se tržište rada i Vlada donosi odluku o kvotama. U čemu je problem bio s kvotama? Zašto te uzde da ispustimo iz ruke?
Čl. 94. st. 4. se eksplicitno pozivam na Marakeški kompakt, jedan vrlo problematičan dokument čije je donošenje najbolji pokazatelj demokratskog deficita jer je zaobiđen sabor RH, a koji u sebi nosi brojne očito svjesno ostavljene pukotine, a nešto od toga se vidi i u čl. 66. st. 2. koji govori o spajanju obitelji. U tom st. 2. čl. 66. ne mora se čak ni pružiti dokaz o postojanju obiteljskog odnosa, nekako se može zamuljat pa primiti taj pseudočlan o obitelji. To me jako podsjeća na one problematične točke o kojima sam javno i pisao i govorio glede Marakeškog kompakta.
Govorimo o integraciji ljudi koja je naravno dobrodošla, a istovremeno se stavlja da u četiri godine članovi obitelji nakon četiri godine boravka mogu dobiti trajni boravak, ne više pet i ne moraju položiti hrvatski jezik i poznavanje latiničnog pisma. Kako neko se u četiri godine integrirao bi se u društvo, a nije naučio osnove hrvatskog i latinice? A onda je to pak u kontradikciji djelomično sa čl. 154. istog ovog zakona.
Uglavnom mi ovakav zakon ne možemo podržat, nije to samo mišljenje odbora da on ugrožava nacionalnu sigurnost nego i puno drugih stvari od kojih sam neke naveo.
Hvala.
Hvala.
Nemojte otić imate replike.
Gospodin Bulj.
Hvala lijepo.
Kolega Raspudić dobro ste naglasili da odbor je većina ima većinu, Odbor za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku nije podržao ovaj prijedlog Zakona o strancima govori sve o tome zakonu, da i većina nije za ovaj zakon, znači trebalo ga je povući i trebalo ga je doraditi jel otvoriti kvote na ovaj način u skladu dobro ste to napomenuli i istaknuli Marakeški kompakt o kome se nije razgovaralo u ovome Parlamentu u prošlom mandatu nego su ga prihvatili bez obzira šta naši susjedi to nisu učinili.
Činjenica da je ovdje duboko involviran Marakeški kompakt po naređenju očito Njemačke koga li sve ne, a pozivati se na sigurnost u trenutku kada nam migranti sa svih strana ulaze u na naše područje poglavito kada pogledamo, evo napomenuo sam to i danas kada na Kamenskom starca zarobe s pištoljem i vode ga 87 godina kroz šume, jedva je živ ostao onda kakva je to sigurnost.
Dobro ste napomenuli ovdje kada govorimo o jeziku nakon četiri godine, ne da neće poznavati jezik nego osnove povijesti nastanka Hrvatske države, da znaju nešto o Domovinskom ratu. Znači mi smo ovdje da primamo one koje ne želi Zapadna Europa. Pa možete li komentirati.
Hvala lijepa gospodine Bulj.
Gospodin Raspudić odgovor.
Hvala gospodine Bulj.
Kada sam spomenuo demokratski deficit, to je temeljni problem danas i EU, a očito i Hrvatske, a to je da sve više odluka o našim životima donose ljudi i tijela i institucije koje nitko nije izravno izabrao i koje nikome ne odgovaraju.
Taj kompakt očito je nadređen, promatra se kao nadređen hrvatskom zakonodavstvu, a nije prošao saborsku proceduru, nismo raspravljali o njemu. Štoviše, jedna od najproblematičnijih točaka Marakeškog kompakta je to što on u sebi sadržava članke orleovske, doslovno i stojim iza toga, moje te analize su objavljene gdje se u biti propisuje i kažnjava uskraćivanje sredstava, sredstva javnog priopćavanja koja ne bi isključivo pozitivno govorili o, o migrantskim kretanjima. Toliko, toliko o Marakešu.
Gđa. Puljak izvolite.
Zahvaljujem.
Dragi kolega rekli ste da se zalažete za olakšavanje poslovanja poduzetnika, pogotovo srednjih i malih poduzeća i slažem se u principu sa svim što ste rekli da bi trebalo napraviti kako bi im, kako bi poduzetnici prodisali jel?
Upitali ste se zašto ukidati kvote?
Pa upravo je udruga poslodavaca, traži dakle godinama da se ukinu kvote i da se ova birokratska zavrzlama oko zapošljavanja stranaca olakša na neki način. Dakle, ne traže to kako bi ugrozili nacionalnu sigurnost ili kako bi omalovažavali radnike naše zemlje već u trenutku kad nedostaje radne snage to je jedini način kojega vide da njihovo poslovanje opstane. Evo, hvala.
Odgovor, izvolite.
Hvala.
Odgovorit ću, to što je procedura komplicirana, ne mora nužno biti krivnja kvota, dakle ne moraju kvote same po sebi biti problem, mi vidimo kako se one i povećavaju slijedeći procjenu potreba tržišta rada. Udruga poslodavaca gleda na najjednostavniji način riješiti svoje probleme, oni ne moraju brinuti o demografiji i o nacionalnoj sigurnosti, o tome što će biti za 10 i 50.g., al mi kao narodni zastupnici moramo misliti o tome. Mislim da postoji još puno prostora da se sve to pojednostavi i njima da dođu do potrebne radne snage unutar postojećeg sustava kvota, a ne maknuti kvote i regulirati to preko zavoda za zapošljavanje na ovakav prilično nejasan način.
Problem s ovim zakonom je što je on vrlo opsežan i složen, a dobili smo ga de facto jučer. Recimo posebna analiza je potrebna onih izuzeća o testiranju tržišta rada, to bi bar tjedan dana trebao samo to da se proanalizira, al evo nije nam bilo dana.
Miroslav Škoro.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče.
Poštovani kolega Raspudiću, dakle vi ste vrlo dobro govorili o tome kako uistinu sav trud gospode iz MUP-a koje …/Govornik se ne razumije/…odraditi svoj posao, čini mi se da kvalitetna analiza i projekcija uistinu nije napravljena. Dakle, ovo su potezi zahvaljujući kojima će možda neki od nas biti prozivani zbog svojih odluka i nakon 30 i 40.g. kad je ovaj zakon u pitanju, a posebice bi trebale biti dobre analize zbog toga što u Hrvatskoj postoji bezbroj agencija, državnih tijela i kako se već zovu, koje bi poslije ovog primarnog posla MUP-a trebali prihvatiti te ljude i o njima voditi računa. Mi ni o čemu ne vodimo računa kada su u pitanju ishodi, a posebice čini mi se da to neće biti ovdje slučaj jer od jedne ozbiljne državne institucije koja se bavi unutarnjom sigurnošću kao što je MUP, preuzima ih na kraju zavod za zapošljavanje. Nema niko ništa protiv poslodavaca …/Upadica: Hvala/…međutim, mislim da ovo nije dobro. Hvala.
g. Raspudić.
Zahvaljujem.
Ono što mislim da nam doista treba biti cilj i povijest naše nacije je da takva složena integrirajuća razno raznih elemenata i da ljudi koji će dolaziti tu i živjeti doista postanu jedan od nas, naučiti hrvatski jezik, hrvatsku kulturu, postati Hrvati već u drugoj, trećoj generaciji. Al to se ne omogućuje na takav način da se miče ta odredba obveze polaganja hrvatskog jezika i latiničnog pisma i to nakon 4.g. boravka u Hrvatskoj. Mi želimo imati neka geta, neke supruge koje će živjeti zatvorene u kućama i neće među nama hodati i komunicirati na hrvatskom, djeca se školovati i slično, to su mi potpuno nejasne stvari.
Mi možemo promatrati proces kako je išao u zapadnoj Europi od 60.-tih godina preko 70.-tih, pa tako dalje. Recimo preporučujem knjigu Douglasa Murraya „Čudna smrt Europe“ u kojoj se upravo vidi iz dobre namjere, al ne razmišljajući o svim mogućim posljedicama toga kako se došlo do ovog danas problema da u dijelu zapadnih, država zapadne Europe imaju drugu i treću generaciju ljudi koji nisu integrirani.
I na kraju g. Kapulica.
g. Kapulica, odustajete, aha, nisam čuo.
Hvala lijepo, hvala lijepa.
Idemo dalje, g. Miro Totgergeli govorit će pojedinačno, izvolite.
Hvala potpredsjedniče HS, poštovane kolegice i kolege zastupnici, uvaženi državni tajniče sa suradnicima.
Dakle, dolazimo sa raspravom o ovom Zakonu o strancima lagano kraju i čuli smo kroz raspravu da se zakon donosi preko koljena. Dakle, već je ovdje bilo rečeno da je ovaj prijedlog zakona već jednom prošao prvo čitanje, ali zbog proceduralnih razloga što u prošlom sazivu sabora nije došao i na drugo čitanje, sad mora ponovo proć i prvo čitanje. S druge strane, zakon je prošao javno savjetovanje gdje su bile određene primjedbe, ja sam to pobrao, predlagatelj zakona usvojio je 25 primjedbi na zakon, to je bilo negdje krajem prošle godine rađeno. Prema tome, imali smo jedan dugačak vremenski period otkad je zakon bio u javnoj proceduri, u javnom savjetovanju, pa do danas kad je došao nama ovdje na klupe, a već je jednom i bio kod nas na klupama.
Dakle, ovo je prvo čitanje i svi zastupnici i svi klubovi mogu davat konstruktivne prijedloge. Iz rasprava se da zaključit da veći dio zastupnika oporbe u stvari podržava ovaj prijedlog zakona, podržavaju i svi klubovi vladajuće većine, a u stvari jedan dio, manji broj zastupnika ili klubova zastupnika kojim predstoji manji broj zastupnika, oporbe se protivi tom prijedlogu zakona ali s tim da kroz ovu raspravu osim onog „nije dobro“, nismo ustvari čuli neke ozbiljne prijedloge kako taj prijedlog zakona popraviti.
Ono što manje-više svi konstatiramo, to je da je zakon vrlo složen i s jedne strane on treba zadovoljiti našu potrebu da što jednostavnije, što brže propustimo turiste jer nam turisti trebaju u Hrvatskoj, s druge strane treba nam osigurat sigurnost. I isto tako kad dođemo do zapošljavanja, onda s jedne strane trebamo što prije i što bolje reagirati da naši poduzetnici u trenutku kad stvarno nema na domaćem tržištu radne snage a činjenice govore da je to tako, da trebamo što prije reagirati i da oni što prije dođu do radne snage kako bi moglo naše gospodarstvo dalje se razvijat i kako bi oni mogli se razvijat pa sam tim zapošljavat i više i naših ali i stvarat veći BDP, stvarat veće prihode i na taj način radi bolji prosperitet za sve nas u Hrvatskoj.
Dakle, to je, s druge strane nam treba i sigurnost i to je uvijek nekako kompromitirano, ali ovaj zakon je takav složen bio i u prethodnom, ovaj koji je važeći, takav je i ovaj prijedlog i to je jedna složena materija koju po meni i po onome što sam pročitao u zakonu je i ministarstvo koje je matično za ovaj zakon ali i ostala ministarstva u Vladi, detaljno razradilo i došli su ovdje sa jednim po meni, jako dobrim prijedlogom zakona što upravo proizlazi iz činjenice da veći dio i oporbenih zastupnika pored vladajućih, ovaj prijedlog zakona podržava.
A što se tiče ovih pojedinih brojki, dakle imamo činjenicu da broj radnika koji dolaze iz trećih zemalja nam je tijekom godina rastao i on je najveći upravo u 2019. g. i to je nekih skoro 80 000 radnika a prijašnjih godina je to bilo manje ali isto tako imamo i podatke DZS-a koji upravo govore da je broj zaposlenih u RH od 12. mj. 2018. do 12. mj. 2019., dakle u tom istom periodu, rastao sa 1 405 000 na 1 540 000. Dakle, ne možemo govoriti da nismo stvarali nova radna mjesta ili da sve ono što Vlada radi, nije išlo u prilog tome da nam gospodarstvo raste, da nam raste broj radnih mjesta.
I istine radi, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost nije uopće donio zaključak a ne da je donio zaključak da je protiv ovog zakona. Hvala.
Hvala i vama. Dvije replike, prvu ima g. Stričak.
Kolega Totgergeli, dobro ste primijetili da zakon vodi brigu o svim aspektima, s jedne strane potrebu za radnom snagom, s druge strane o sigurnosnom aspektu.
Zakonom je točno propisano tko može doći, kada, kome se javiti, koje vozilo i koliko dugo, na koji način, pod kojim uvjetima, jednostavno propisano je doslovno sve stoga smatram da je ovo jedan zaista dobar prijedlog. Hvala.
Odgovor, izvolite.
Dakle, nije točno kad neki zastupnici tvrde da se nešto što je dosad radilo MUP, prebacuje na HZZZ, baš suprotno. Sve ono što je i do sad radio HZZZ, to će i sad raditi, a ono što je radilo ministarstvo, i dalje će to raditi ministarstvo.
Prema tome, one sigurnosne mjere koje je potrebno odraditi i ja sam to i u ime kluba govorio, i dalje će to odraditi ministarstvo. Ono što idemo ovdje, da to što bude brže, da bude promptno, da reagiramo u trenutku kad je to potrebno i da poslodavac od toga ima isto korist ali i cijelo društvo da ima veću korist, da to bude u roku od 30 dana međutim svako mora odradit svoj dio posla kao što je to odrađivao i do sad, jedino što se ne određuju kvote, hvala.
Hvala. G. Škoro.
Hvala lijepa g. potpredsjedniče.
Poštovani kolega, dakle činjenica je da nam treba radnika i činjenica je da moramo biti propusni kada su u pitanju turisti i činjenica je da moramo biti propusni kada su u pitanju studenti, to je sve činjenica, i vi ste potpuno u pravu. Ali dobrim radom Vlade i nadležnih tijela, to se može propisati u trenutku kada je ta potreba nužna a ne znači da je najbolji način pustiti sve.
Ako vi mislite da je najbolji način pustiti sve i ukinuti kvote, to je vaše pravo međutim ne znači da se mi moramo složiti s vama, mi smatramo da to nije dobro jer ti ljudi koji sjede u tim agencijama i tim tijelima, imaju dovoljno vremena, dovoljno spoznaje da mogu pravilno procijeniti. Ako ne mogu procijeniti, mogu se složit s vama a osim toga, ja sam bio na tom odboru jučer i zaključak odbora je vrlo jasan, ovaj prijedlog zakona nije dobio potrebu većinu. Hvala.
Odgovor, izvolite.
Hvala.
Pa ustvari prijedlog koji je dan na glasanje nije prošao ali vi niste donijeli nikakav zaključak na odboru jer niste imali ni za suprotno ni za ovaj prijedlog koji je bio, dakle 5-5 je bilo glasova, prema tome odbor nije donio zaključak, ne možete reć da je donesen zaključak da ovaj zakon odbor ne podržava kad ustvari odbor nije donio zaključak, nije imao većinu da donese zaključak, to je jedno.
A drugo, slažem se sa prvim djelom vaše replike jer ste praktički ponovili ono što sam rekao, ovaj drugi dio se ne mogu složiti u cijelosti jer i dalje o tome koliko će bit dozvoljeno dozvola, i dalje odlučuju iste institucije koje su i prije samo što nema unaprijed definiranih kvota nego se prilagođava. A imate sad situaciju da imamo puno više kvota za 2020. ali zbog situacije ih nema iskorištenog, iskorišteno je 4, 5 puta manje od onoga što se je moglo koristit u 2020. godini.
Hvala vam, hvala vam lijepa.
…/Upadica Totgergeli: Hvala./…
Imamo povredu Poslovnika g. Bulja.
Hvala lijepo.
Kolega zastupnik je povrijedio čl. 238. jer je iznio da je Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost nije donio zaključak. Nije istina nego većina je bila protiv ovoga prijedloga a u toj većini je većinu imao vladajući što govori da je ovaj zakon neprihvatljiv bio za većinu jučer na odboru.
Naravno da nije povreda Poslovnika ali zato moram dati g. Totgergeliju, također ima povredu Poslovnika.
Kolega Bulj je povrijedio Poslovnik, 238., i vrijeđajući me, govoreći da govorim nešto što nije istina a ustvari sam naveo točno ono što piše u izvještaju odbora. Dakle, pet je glasao za, dva je bilo protiv i dva suzdržana što znači da ustvari nikakav zaključak nije donesen.
Istina je, predmet filozofije je koliko ja znam, i sada ili vam dajem opomenu oba dvojici ili nikomu, bolje nikomu, jel' da?
Idemo dalje, g. Anđelko Stričak ima svoju raspravu, izvolite.
Uvaženi potpredsjedniče Hrvatskog sabora, kolegice i kolege, državni tajniče sa suradnicima.
S obzirom da sam član saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost a jučer sam bio prisutan sjednici tog odbora a danas više o toj sjednici znaju oni koji nisu članovi i nisu bili prisutni nego mi koji smo bili na toj sjednici, mogu iznijeti da nikakvih rasprava i zaključaka da je ovaj zakon štetan po pitanju nacionalne sigurnosti nije bilo.
Znači, kolege iz oporbe su iskoristili situaciju da dvoje zastupnika iz vladajuće kvote su bili odsutni i jedan od njih je predsjedao ovdje plenarnom sjednicom a druga kolegica zastupnica je bila na jednom drugom odboru gdje se čekalo glasovanje. Znači to je jedini razlog da ovaj zakon nije dobio potporu mjerodavnog, nadležnog saborskog odbora, znači odsutnost dvoje naših kolega a naravno, oporbeni zastupnici su to iskoristili što je njihovo legalno i legitimno pravo.
Kad govorimo o migracijama, dobro je malo usporediti u kom smjeru ide to na jednoj globalnoj razini. Migracije su danas globalan fenomen, uzrokovan nizom čimbenika kao što su gospodarski, socijalni, politički, okolišni, radni i sigurnosni uvjeti. Stoga nas ne treba čuditi da je prema podacima UN-a 2019. g. u svijetu bilo oko 272 milijuna migranata. Pazite ovo, 272 milijuna migranata ili ukupno 3,5% svjetske populacije. Kada bi to usporedili sa 2010., znači u nepunih 9 do 10 g., to je poraslo za 51 milijun stanovnika.
Polovica tih migranata od 272 milijuna kuna živi u samo 10-ak država svijeta. Najviše ih je u SAD-u, 51 milijun, potom Njemačkoj i Saudijskoj Arabiji 13 milijuna, u Rusiji 12, V. Britaniji 10, UAE 9, Francuskoj, Kanadi, Australiji po 8 te u Italiji 6 milijuna. Kada gledamo zemlju porijekla migranata, najviše ih dolazi iz Indije 18 milijuna, Meksika 12, Kine 11, Rusije 10 i Sirije 8 milijuna. Također u tom izvješću UN-a stoji da 3 od 4 migranta su radno sposobna.
RH je punopravna članica EU-a a EU počiva na načelu slobode kretanja osoba odnosno radnika, robe, kapitala, usluga i naravno da je naše pravo koristiti te pogodnosti i mogućnosti a i svih naših državljana a osim toga kad već dolazim iz Varaždinske županije, dati ću par primjera iz nje.
Udaljenost Varaždina do Zagreba je 84 kilometra. U istu vrijeme udaljenost Varaždina do Maribora je 84 kilometra ili ako hoćete do granice sa Austrijom, oko 84, 85 kilometara odnosno bliže Varaždinu je Maribor ili Austrija nego Zagreb i naravno da brojni naši sugrađani tj. moji sugrađani koji žive na području Varaždinske županije, koriste mogućnost, pogodnost da rade gdje im je bliže i za veću plaću.
Također trenutačno na području Varaždinske županije je oko 2000 stranaca, najviše iz BiH-a, Srbije, Nepala, Vijetnama pa Kosova. Da nema tih 2000 stranaca, pitanje je da li bi pojedine tvrtke u Varaždinu uopće mogle poslovati a smatram da smo svi svjesni toga da nam je država jaka toliko koliko je jako gospodarstvo. Toliko možemo izdvojiti za obrazovanje, zdravstvo, kulturu, šport i sve ostalo što nam je potrebno za normalno funkcioniranje društva.
Imamo nekoliko replika, prva je Nino Raspudić.
Dvije stvari gospodine Stričak. Ovaj prijedlog zakona nije prošao saborski odbor, dakle stvari ne idu po automatizmu. Ako nešto dođe u Sabor i recimo nekoliko … 70 glasa za, 70 protiv taj zakon se neće prihvatiti, dakle neriješen rezultat je diskvalificirajući po meni za taj prijedlog i dovodi ozbiljno u pitanje ugrožava li on nacionalnu sigurnost RH.
Drugo, vi indirektno vrijeđate dvoje vaših kolega iz saborske većine koji su članovi tog odbora koji ne znam iz kojih razloga nisu nazočili sjednici Sabora. Od kud vi znate kakvo je njihovo mišljenje? Možda oni nakon što prouče zakon bi došli do istih zaključaka do kojeg sam došao i dijelom argumentirao unutar vremena kojeg sam imao ja i ne bi ga podržali. Možda bi 7:5 bio rezultat za protiv? Od kud vi znate što oni misle? Pa jeste vi komunistička partija Hrvatske da mislite svi isto ili da mislite kako vam se naloži.
Ovdje je bilo glasanje o Istambulskoj konvenciji, neki članovi vladajuće većine su bili protiv. Jel tako gospodine Stier? Dakle, ne možete vi znati što će oni misliti nakon što prouče zakon i nemojte ih vrijeđati na takav način.
Dakle, rezultat je 5:5, a taj automatizam partijskog glasovanja, možda je gospodin Matula bio član CKSKH prije '90.-te … /Govornik isključen./ …
Znači kolega Raspudiću, ja jednom rečenicom nisam rekao da je prošao i da je dobio potporu saborskog odbora. Ja sam naglasio da je oporba iskoristila da dvoje naših kolega iz vladajuće većine su tad, jedan je bio ovdje predsjedao, drugi je na drugom saborskom odboru i da nisu mogli te sekunde biti prisutni glasovanju, ništa drugo. A to da nisam vidovit, nisam, al ste očito vi.
Hvala.
Sljedeća replika uvažena zastupnica Vučemilović.
Zahvaljujem.
Kolega Stričak, vaše objašnjenje te vaše matematičke jednadžbe ide u onu kategoriju što bi bilo kada bi bilo. Vi ne znate kako bi glasovali vaši ili možda znate, ja to ne znam, ali povuć ću vam paralelu. Znači HDZ je usvojio na prošlim izborima 16% od ukupnog broja birača i formirao vladajuću većinu. To je demokracija, znači morate poštivati demokratski proces.
Osim toga napravili ste jednu zgodnu paralelu sa ovim susjednim državama gdje idu raditi ljudi iz Varaždina, Međimurja, pa od kad je to Nepal susjedna država ili Pakistan jer ste naveli onda jel, odakle dolaze ljudi kod nas. Pa nije to baš tako. I kvorum ste imali na odboru.
Hvala.
Da, s obzirom da saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ima 13 članova, bilo nas je 10 znači točno je da je bio kvorum, glasalo se 5:5 i opet ponavljam nitko nije tvrdio da je to na odboru prošlo. Ali isto tako nije bilo nikakvog zaključka da je zakon štetan po pitanju nacionalne sigurnosti što uporno vi tvrdite. Znači toga zaključka nije bilo, o tome čak nije nitko ni raspravljao, nitko čak niti jednu rečenicu o tome na odboru izustio, prema tome to nije točno.
Hvala.
Sljedeća replika uvaženi zastupnik Miro Totgergeli.
Hvala potpredsjedniče.
Pa evo kolega Stričak govorili ste o migracijama, ovo je Zakon o strancima i ustvari nekako kroz ovu raspravu najmanje se raspravljalo o onom sigurnosnom aspektu ovog zakona što znači da već sva rješenja koja jesu u prethodnom zakonu malo su još i dorađena, ali manje-više funkcionira i dobra su jer niko previše o tom sigurnosnom aspektu nije ni raspravljao tijekom rasprave.
A upravo još jednom želim ponovit da naši policajci na našim granicama rade jedan vrlo ozbiljan i zahtjevan posao i ustvari čuvaju našu granicu u ovom trenutku. A pojedini događaji koji nam se događaju gdje tu i tamo se nešto pojavi onda se iskorištava i hoće prikazat kao da sigurnosno nešto kod nas u Hrvatskoj ne štima.
Hvala.
Kolega Totgergeli, dobro ste primijetili da naši policajci odlično rade svoj posao, između ostalog tijekom Domovinskog rata sam sam bio pripadnik najprije temeljne, a potom i specijalne policije Policijske uprave Varaždinske i znam koliko je to i naporan i težak i odgovoran posao da bi mi mogli ovdje danas biti na toplom, sigurnom i raspravljati i čak tvrditi nešto da se nešto dogodilo na odboru što se nije dogodilo, što je također za osudu i jako zanimljivo.
Ali kada već govorimo o migracijama i migrantima, od Domovinskog rata do danas najveća sigurnosna prijetnja koja je pogodila RH bila je migrantska kriza. Preko našeg područja prošlo je sigurno preko 800.000 migranata, a možda i više.
Cijelo to vrijeme društvo, gospodarstvo, turizam nisu trpjeli i na tome treba čestitati svima koji su u tome sudjelovali, pogotovo hrvatskoj policiji.
Hvala.
Sljedeća replika Davor Ivo Stier.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Kolega Stričak govorili ste o karakteristikama migracija, možda bi isto tako trebalo naglasiti kako u ovom prijedlogu zakona se jasno kažnjava ilegalni prijelaz granica odnosno pomaganje u ilegalnom prijelazu granica i da postoje niz odredbi koje upravo to pitanje reguliraju. Mislim da upravo zbog hrvatske javnosti je isto tako važno naglasiti taj aspekt koji se regulira ovim prijedlogom zakona.
Upravo tako kolega Stier, zakon vodi brigu prvenstveno o sigurnosti naših državljana, to je prvo i najbitnije u ovom zakonu. Zakonom se točno propisuje ko može ući, na koji način, koliko dugo, uz koje dozvole, što treba izvaditi, kome se javiti, rokove doslovno propisuje sve. Tek potom su svi ostali aspekti gospodarski i ono što nam je potrebno da bi ko država, društvo napredovali. Stoga smatram da je ovaj zakon dobar i naravno da pozivam sve zastupnike da, pogotovo one koji vole svoju domovinu da ga podrže.
Hvala.
Mario Kapulica zadnja replika, Mario Kapulica, mikrofon, mikrofon.
Da niste, da niste precizno odgovorili na pitanje zaključka Saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na čemu temeljite svoju pretpostavku da bi zastupnici vladajuće većine koji su bili na tom saboru da su kojim slučajem tamo bili glasovali za, a ne protiv i na taj način zapravo svojim glasom pokazali da ovaj zakon, predloženi zakon je protivan nacionalnoj sigurnosti ili da ima negativno mišljenje saborski odbor je …/nerazumljivo/…
Dakle, iz izlaganja gospodina Raspudića bi se kad bi bili skloni pretjerivanju kao što je on sklon moglo zaključiti da je predsjedanje gospodina Sanadera Hrvatskim saborom zapravo dovelo do toga da ovaj zakon o kojem mi govorimo bude protivan državnom interesu. A gospodin Sanader je bio na početku sjednice tog odbora, bili ste i vi, izrazio je tajnici odbora svoje pozitivno mišljenje …/Upadica: Vrijeme./… na ovaj zakon, ali pri glasovanju se to nije želilo uvažiti.
Kolega Kapulica, opet ću ponoviti ono što sam i maloprije izjavio. Znači, oporba je imala legalno i legitimno pravo kad je izbrojila da je nas iz vladajućih 5, njih je bilo 5, iskoristili su pravo da ne podrže taj zakon. Znači troje je glasalo suzdržano, dvoje protiv. Kad su vidjeli da je jedan naš kolega predsjedao ovdje sjednicom, a kolegica je bila na jednom odboru gdje se također čekalo glasovanje. Znači samo momenat ništa drugo, inače bi siguran sam dobio potporu i Saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost iako nisam vidovit.
Hvala.
Završno u ime Kluba SDP-a uvaženi zastupnik Davorko Vidović.
…/Govornik nije uključen./…
A nisam, nisam se uključio. Što na kraju ove rasprave, ja moram reći da sam …/nerazumljivo/… rezignirao iako sam očekivao možda u manjoj mjeri nego što je potvrdila ova rasprava da se potvrđuje nažalost ona priča i ona teza koja već 30 godina Hrvatsku prijeći da na jedan ozbiljan i odgovoran sustavan način riješi pitanje svoje migracijske politike koja je puno kompleksnija samo od onoga što se tretira u ovom prijedlogu zakona. Jedna ozbiljna migracijska politika mora sadržavati nekoliko važnih elemenata. Jedan od tih elemenata je zadržavanje populacije to je također sastavni dio migracijske politike, kako ljude zadržati u zemlji, kako generirati reemigracije, radnu remigraciju, remigraciju visoko obrazovnih stručnjaka, remigraciju izbjeglica to je drugi važan aspekt kojega bi morala imati takva jedna strategija. Generiranje imigracija radne, potrošačke, imigracije kvalitete života, imigracije potomaka iseljenika, poduzetničke imigracije, generiranje cirkulacije preko granice Hrvatske i reguliranje unutarnjih migracija. To su dijelovi koje bi morala imati jedna ozbiljna migracijska strategija, a Hrvatska nema. Zašto je nema? Pa 30 godina ideološki ukopani u stereotipe i rovove nećemo to nikada iznjedrit budemo bi se dodvoravali velim stereotipima. S jedne strane i ova rasprava je pokazala kako se desnica i ta ljevica nađu na istom fonu i na istom tragu. Udovoljit nekakvoj ideološkoj slici koju oni tobože trebaju energično braniti.
Dragi sunarodnjaci Hrvati, za, do 2050. godine 70 milijuna Afrikanaca će krenuti zbog klimatskih razloga, gdje, prema sjeveru, prema sjeveru. 2050. ja možda neću biti živ, ali mnogi koji danas žive će biti. To je izazov s kojim se svijet suočava i s kojim će se suočavati, a mi nemamo odgovora, mi zatvaramo oči pred tim. I meni se kolege s desna čine ko onaj svećenik u Svećenikovoj djeci onom filmu, sjećate li se, njegova najgora crna mora je bila kad si je, sanjao je kako su se sastali žuti, crvenokožac ne znam crnac i pjevaju „ju te sam se zajubija“, ne znamo kakva nas sudbina i sudba u tom smislu očekuje i kako će izgledati ova zemlja, ali mi moramo imati aktivnu poziciju, mi ne možemo to prepuštati stihiji, mi moramo znati šta hoćemo. Ako nam ljudi dolaze, a moraju dolaziti, kakve mi to ljude hoćemo, koji to profil? To ozbiljne zemlje imaju. To ima Češka, to ima Poljska, to imaju sve zemlje moderne Europe. Pa ne možemo strašit ljude strancima, ne možemo ostati zatvoreni, ne možemo, ovi kolege sa tobože ovih lijevih pozicija furt plaše narod da će doći ovi pa će eto srušit će ovaj cijenu rada, pa što Njemačka nije srušila cijenu rada 60-tih godina kad su dolazili Jugoslaveni, Turci, Talijani ne znam tko ovaj je tamo činio gro ljudi na bauštelama itd. To su priče koje bi trebalo napustiti i početi ozbiljno razmišljati.
Što se tiče ovoga zakona da budemo sasvim na čisto, on je daleko od toga da je idealan. Štošta ima što ovdje bi se dalo popraviti. To je veliki, obiman zakon. Ja neću ulaziti u sve aspekte. Samo sam se orijentirao na ovaj dio vezan za kvote. Ja mislim da je to napredak, da je to napredak za naše radnike i da je to napredak za ljude koji će doći ovdje. Ja ovdje vidim taj članak 93. odličnim, da ovdje ne ponavljam, koji stavlja sada limite poslodavcima koji mogu uvesti radnike, koji ne mogu. To su vrlo ozbiljni limiti. On mora u odnosu na socijalnu sigurnost prava radnika, uvjete rada itd. zadovoljiti sve najrigoroznije propise. Do sada to nije trebao. To je veća sigurnost za radnike.
I samo da završim s tim, molim vas registar stanovništva. Znamo koliko ima gusaka, kokoši i pataka u Hrvatskoj, a ne znamo koliko ima ljudi. Registar stanovništva i dajte da krenemo u izradu jedne ozbiljne migracijske strategije. Postoje znanstvene studije, obiman materijal koji se može koristiti da se to napravi.
Hvala.
Sljedeće završno obraćanje u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta uvažena zastupnica Vesna Vučemilović.
Poštovani predsjedavajući, kolegice i kolege, dame i gospodo.
Rasprava je bila kvalitetna. Ne može se reći da nitko nije govorio o sigurnosnim aspektima ovoga zakona ili su neki možda prespavali cijelu raspravu pa nisu čuli generala Sačića koji je u ime Kluba Suverenista o tome govorio vrlo detaljno i po stavkama svakog zakona, cijelog zakona.
Što se tiče migracijske politike, strategije nama fali puno strategija. Razvojna za početak, a onda i ove ostale. Već sada je Hrvatska po broju stranih radnika u postotku iznad Njemačke. Nije isto kada u Hrvatsku dođe 40 tisuća Nepalaca, Pakistanaca, Filipinaca itd. ili kada u Njemačku dođe 500 tisuća. Matematika je vrlo egzaktna znanost.
Isto tako čuli smo kako prošle godine se smanjio broj nezaposlenih. Je kolega, pogledajte brojke za ovu godinu. Ili smo prespavali ili ćemo se pretvarati da se sve lijepo nastavilo da 2020. nema ni zdravstvene, ni gospodarske krize i to globalno ne samo ovdje u Hrvatskoj. Pa mi sada imamo 40 tisuća nezaposlenih više, nego u istom razdoblju ove godine. 151 tisuća je na Zavodu za zapošljavanje. Pa i sada mi imamo zavod koji kaže – ponudim ti tri puta radno mjesto, posao, odbiješ, brišem te sa zavoda. I sada mi očekujemo od tog zavoda koji ni ovo sada baš ne sprovodi kako bi trebalo da preuzme u cijelosti ulogu i provodi test tržišta, a Vlada više ne donosi kvote i Poncije Pilat perem ruke, ja s tim nemam ništa. Ne može to baš tako.
Bilo je tu o ovim digitalnim nomadima. Sada evo krenuli, nahrupili, neki digitalni nomadi. Oni će kod nas trošiti, bit će tu čudo. Dakle taj zakon kao što je kolega Stier lijepo rekao ima samo Estonija koja regulira znači digitalne nomade. Estonija je po … indeksu deveta od 28 država promatranih. Hrvatska 23. Jedna Danska je prva, Finska je treća. Pa nemaju ni one taj zakon. Pa nemojmo se zavaravati, sada će nama krenuti neki bogati informatičari pa će oni zato što je jedan čovjek koji eto voli živjeti u Hrvatskoj poslao preko Twittera neku poruku premijeru, njih dvojica se našli i evo odmah u ovaj zakon koji se rađa već duže vremena i digitalnih nomada. Nije to baš tako. Ne ide to baš tako.
Danas je broj nezaposlenih 151 tisuća. Ova kriza nema oblik slova V, to svi oni koji su govorili da će ona imati oblik slova V znači brzi pad i nakon toga brzi oporavak već iduće godine odustaju. Toga nema. Ova kriza će imati oblik slova U i sa malo dubljim i dužim udubljenjem. Što znači da nama val otkaza, vjerojatno i snižavanje plaća osim ako ova porezna mini porezna reforma gdje se smanjuje porez na dohodak i nitko ne govori da nije bilo kroz određene valove znači i mjere smanjenja porezne presije u tom segmentu. To je neupitno. Znači i to se nastavlja i to je dobro i to treba nastaviti. Ali vjerojatno će doći i do smanjenja plaća i do porasta nezaposlenih.
Pogledajte kako su išle brojke prošle krize kada smo je imali 2009. 2010. Ona je počela 2008., pa pogledajte malo brojke Međunarodne organizacije rada kada je bio najveći pad plaća i najveći porast nezaposlenih. Ne prve godine, nego druge godine i otprilike je trebalo 3, 4 godine da se plaće vrate na one brojke od prije krize. Prema tome, ovaj zakon bi možda u ovom aspektu o kojem sam ja najviše govorila odnosi se na ukidanje kvota i zaštitu hrvatskog radnika, on bi možda imao smisla prošle godine? Prošle godine bi ja da sam možda sjedila u Hrvatskom saboru digla ruku za njega. Ali ove godine to nema apsolutno nikakvog smisla.
Ovaj zakon donosi promjene koje u ovom trenutku jednostavno nisu primjerene i o tome moramo mi odgovorno kao Hrvatski sabor voditi računa i zato Domovinski pokret neće glasati i prihvatiti ovaj zakon.
Hvala.
Hvala.
Sljedeća završna rasprava u ime Kluba zastupnika Mosta nezavisnih lista uvaženi zastupnik Miro Bulj.
Hvala lijepa.
Evo na kraju rasprave smo vidjeli jedinstvo, samo me začuđuje jedinstvo SDP-a s HDZ-ovim prijedlogom jel jučer na odboru vaši članovi nisu podržali ovaj zakon, sad ne znan jel to kompletan stav SDP-a u ime kluba kojeg je kolega Vidović iznio il je to dio kluba za, a dio protiv, al uglavnom na odboru nije prošlo da ne bi sad gatali tko je kako glasao il kako bi kolega Sanader glasovao jel znam da bi on samosvjesno glasao po svojoj savjesti, ne znam što bi se dogodilo, ali Odbor za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku, naglašavam, Odbor za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku ovoga sabora, članova koje smo mi izglasali nije podržao ovaj prijedlog zakona. Točka. Sve ostale rasprave su besmislene. Ovo tijelo je izabralo kolega Vidoviću. To što vi kažete krajnja ljevica i krajnja desnica to je samo etiketiranje koji je slijed i niz onoga šta HDZ i SDP radi.
Kad govorite o strategijama, o politikama prema migrantima Hrvatska od lokalne samouprave, regionalne samouprave, državne razine, više je napravila strategija, planskih dokumenata, umjesto da su taj novac uložili u poljoprivredu, stočarstvo, da bi danas bili najbogatiji. To su neprovedive bile strategije. Mi danas govorimo o realnim problemima, ja govorim o realnom recimo ustroju, otkad je županija Splitsko-dalmatinska i Šibensko-kninska od Krke do Neretve imamo 100 000 ljudi manje u Dalmatinskoj zagori. Tu spada kninski, drniški, sinjski, cetinski, imotski kraj, vrgorački kraj, 100 000 ljudi. U jednom bogodatom državi, znači području gdje imamo sve resurse, imamo blizu i more, imamo sve. Znači, politike su loše. Imamo prostora da poduzetniku se omogući da mu se smanje porezi i ostala davanja, samo da je ukinut županije, pogledajte, al to su carstva, to su faraonske tvorevine koje nanose velika, ja znam da to neće ni SDP, ni HDZ podržat jel jednostavno to im je baza, to im je, to im je ono što, što oni ovaj, to je jednostavno način kako funkcioniraju.
Ali kad govorimo o sigurnosti onda ne možemo govoriti o sigurnosti, a da ne spomenemo Marakeški kompakt jel on se i spominje. U biti jedina je Hrvatska od svih susjednih država EU podržala Marakeški kompakt, čak nismo raspravljali u ovome saboru, ostale članice su raspravljale.
Zbog čega nije Mađarska, Austrija, Slovenija, Italija, podržale Marakeški komapkt, Marakeški sporazum?
To su pitanja, zato šta se deligira od Angele Merkel, mora naravno Andrej Plenković poslušat jel provodi njihove politike i tu su problemi. Nije problem da mi sad mrzimo strance. Ko mrzi strance? Pa meni je drago vidit ljude. Znači ja sam prije svega čovjek koji ljubi sve ovdje ljude u saboru, nisam nikoga vidio da je neko govorio protiv čovjeka kao čovjeka. Ali ja govorim o hrvatskom narodu i budućnosti hrvatskoga naroda, tri, mi smo ispod 4 milijuna davno otišli. 4 milijuna ljudi ispod, prazna država, ja to napominjem bezbroj puta, znači 2/3 Hrvatske su prazne.
I žao mi je što ne prihvaćate prijedlog oporbe da se ovaj zakon povuče, da se otvori još jednom javna rasprava uvaženi tajniče jel jednostavno na ovaj način forsirati nešto što ne prihvaća glavno tijelo, znači tijelo koje treba odlučiti Odbor za nacionalnu politiku, za nacionalnu sigurnosti i unutarnju politiku u kojem je većina ima većinu, znači HDZ, SDSS, ne znam ko sve, HSLS i ko je sve unutra. I vi kažete na odboru ne mi smo protiv toga, a ovdje gurate. Znači, kontradiktorni ste, a ovi ozbiljni strateški zakoni za budućnost našeg naroda na ovim područjima i razvoj RH jel ovo nije šala, ovo nije šala, ovo ljudi ne promatraju šalu, mi moramo sagledati sve i sa strane poduzetnika i njihovih problema, probleme naših radnika koji iseljavaju kao što sam rekao 6% BDP-a 20 milijardi kuna je prošle godine bilo od naših iseljenih ljudi koji su posljednjih 5.g., 20.g. politike potrale van, znači nešto smrdi u ovoj državi i to temeljito triba mijenjati iznutra, a ne na ovaj način da progurate zakon protiv koga je matični odbor gdje većina HDZ, SDSS ima većinu …/Upadica: Vrijeme/…Hvala.
Hvala.
Evo s ovim smo iscrpili raspravu, zaključujem raspravu, glasovat ćemo se kad se steknu uvjeti.

2

  • Prijedlog zakona o strancima, prvo čitanje, P.Z.E. br. 12
11.09.2020.
Prijedlog Zakona o strancima, prvo čitanje, P.Z.E. broj 12, predlagatelj je Vlada, rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje slijedeći zaključak.
Prihvaća se Prijedlog Zakona o strancima i drugo sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta konačnog prijedloga zakona.
Molim glasujmo.
Tko je za?
Tko je suzdržan?
I tko je protiv?
Utvrđujem da je glasovalo 137 zastupnika, 77 bilo je za, 37 suzdržanih i 23 protiv te smo donijeli predloženi zaključak.
PDF