Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: IX, sjednica: 14

PDF

130

  • Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2016. godine
30.10.2019.
I idemo prema posljednjoj točki rasprave, prema posljednjoj raspravi večeras, danas popodne. To je rasprava o:

- Izvješće o stanju okoliša u RH za razdoblje od 2013. do 2016.

Dugo razdoblje.
Podnositelj je Vlada RH, stanka. Izvolite. Ali, mogu samo završiti do kraja pa onda? Može. Pa onda da znate oko čega ćete se konzultirati, mislite.
Podnositelj je Vlada RH na temelju čl. 58 Zakona o zaštititi okoliša, raspravu su proveli Odbor za zaštitu okoliša i prirode i prije nego što dajemo riječ podnositelju, dat ćemo riječ g. Dobroviću da nam kaže zašto je digao ruku.
Hvala lijepo poštovani predsjedavajući.
Dakle, tj. predsjedavajući, ja ću moliti stanku u ime Kluba MOST-a nezavisnih lista. Dakle mi ćemo sada raspravljati o stanju okoliša u RH. Jedan važan dio je i sektor gospodarenja otpadom koji definitivno u Hrvatskoj klizi u kaotično stanje. Dakle, gospodarenje otpadom je upravo onaj sektor pred kojim su najveća očekivanja i mogućnosti za popravak društva u pogledu zaštite okoliša i resursa, međutim, on ide u sasvim drugom smjeru. Mi imamo neobične situacije, mi umjesto da od otpada stvaramo sirovine, ostaje smeće, umjesto kružne ekonomije imamo apsurde, neodgovornost, diskriminaciju, klijentelizam i pogodovanje.
Zašto možemo to danas tako utvrditi i tako okvalificirati ovo stanje? Pogledajte što se u Hrvatskoj događa, imamo odluku o zatvaranja odlagališta bez da je prethodno definirana, ponuđena zdrava alternativa.
U to se uključuje i Državni inspektorat, koji nalaže jedinici, naređuje jedinici lokalne samouprave jedno apsurdno i pogrešno postupanje, naravno, kršeći njihovo ustavno pravo na samoupravu.
Mi imamo i famoznu uredbu kojom se izjednačava ono što jednako nije i gdje će najranjivije skupine, to su samci, to su mali obrtnici, to su mala domaćinstva, doživjeti veliko poskupljenje, a veliki će doživjeti olakšicu.
Pogledajte glavni grad. Pazite, u našoj europskoj metropoli gradonačelnik vodi sustav kroz 3 zanimljive riječi, otpeljaj, iskrcaj i šuti. .../Upadica: Hvala lijepa. Vrijeme./... Mislim da se svi moramo zamisliti.
Govorit ćete u ime kluba pa ćete moći nastaviti vašu raspravu.
10 minuta znači do 16,50 do 16,40.
10 minuta pauze, da se možete konzultirati sa gospodinom Buljem.

STANKA U 16,30 SATI.
NASTAVAK NAKON STANKE U 16,40 SATI
Nastavimo s radom.
Želi li izvjestitelj, podnositelj pardon dati dodatno obrazloženje?
S nama je…
Ne, najprije da pitam da li u ime odbora hoće netko govoriti?
Ne.
Želi li predstavnik podnositelja dati dodatno obrazloženje?
Hoće, gospodin Mile Horvat je s nama i on će nam dati obrazloženje ovog trogodišnjeg izvješća.
Zahvaljujem se.
Uvažen, uvažene zastupnice i zastupnici ja ću ovdje iznijeti pregled jednog vrlo kompleksnog dokumenta koji se zove Prijedlog Izvješća o stanju u okolišu u RH za razdoblje 2013. – 2016. godine koje je uradila tadašnja Hrvatska agencija za okoliš i prirodu i dovršila ga je sredinom 2018., 2018. godine. To je dokument koji ima gotovo 500 strana i vrlo je studiozno i kompleksno rađen.
Prema citiranom zakonu odnosno Zakonu o zaštiti okoliša izvješće se donosi za razdoblje od 4 godine, a do sada su donesena takva 3 izvješća.
Zadnje izvješće Hrvatski sabor usvojio je 20. ožujka 2015.
Treba napomenuti da su podaci za izradu ovog i sličnih sveobuhvatnih izvješća uvijek dostupni s vremenskim odmakom od najmanje 2 godine. Razlog tome su dostupnost podataka npr. za klimu ili energetiku te uporaba opće prihvaćenih metodologija obrade podataka, njihove verifikacije i procjene. Iz navedenih se razloga u slučaju ovog vremenskog odmaka događa i kod istovrsnih globalnih europskih te nacionalnih izvješća država članica EU.
Naime, ovo izvješće je rađeno po modelu procjene stanja okoliša Europske agencije za okoliš, dakle po toj zvaničnoj metodologiji.
Prijedlog izvješća razmatra utjecaj 10 sektorskih opterećenja na okoliš, stanje za 7 sastavnica okoliša te evaluira opću politiku zaštite okoliša i integrirane teme, donosi ocjenu uspješnosti mjera koje su u promatranom razdoblju bile primjenjive u svrhu ostvarenja zacrtanih ciljeva.
Dokument daje i zaključke te preporuke za unapređenje stanja okoliša što je i utemeljeno na podacima iz ukupno 247 pokazatelja stanja okoliša.
Sastavnica teritorij i stanovništvo obradom je zaključeno da u Hrvatskoj je trajno prekriveno ukupno 160.000 hektara odnosno oko 3% ukupne kopnene površine države. Najviše su zastupljena šumska i poluprirodna područja sa 55% te poljoprivredna područja sa oko 40%. Zaštićena područja obuhvaćaju 8,5% ukupne površine Hrvatske, a ekološka mreža 36,7% kopna i 15,4% obalnoga mora.
Niti u ovom izvještajnom razdoblju nisu ispunjeni ciljevi policentričnog razvoja Hrvatske. Nastavlja se trend napuštanja ruralnog područja, stanovništvo je sve starije, pa ovakva demografska kretanja povećavaju rizik socijalne ovisnosti. Minski sumnjiva područja i dalje su prisutna, u 2016. godini ih je bilo negdje oko 468 km2 pod minama.
U sastavnici energija, opskrbljenost energije iz vlastitih izvora bila je oko 55% i najvećim dijelom je ovisna o vodnim snagama što hidrološki nepovoljnim godinama znatno utječe na energetsku neovisnost države.
Provođene su aktivnosti na diverzifikaciji energetskih izvora s jačim uključivanjem obnovljivih izvora energije.
Iako još značajan trend porasta proizvodnje energije ostvarili su i obnovljivi izvori energije, kao što su sunčeva i energija vjetra, bioplih, tekuća goriva i geotermalna energija, koji su rasli 23% godišnje te vodene snage sa 8,5% porasta godišnje.
To se odrazilo i na povećanje udjela proizvodnje energije iz obnovljivih izvora u odnosu na prethodne godine, pa je 2016. iznosio oko 45% što je iznad prosjeka država EU gdje je prosjek negdje oko 20% obnovljivih izvora energije.
Veliki neiskorišteni potencijal dobivanja energije iz obnovljivih izvora je otpad iz kućanstva i uslužnog sektora i to je, a to je uglavnom biorazgradivi otpad.
Sektor zgradarstva je najveći pojedinačni potrošač energije. Naime, 90% opće potrošnje energije obuhvaća sektor zgradarstva pa su se u ovom području intenzivno provodile mjere energetske učinkovitosti usmjerene ka ekonomskim, energetskim i ekološkim uštedama.
Industrija u ovom izvještajnom razdoblju, evidentiran je oporavak industrijske proizvodnje te napredak u praćenju i smanjivanju ispuštanja onečišćujućih tvari u okoliš iz industrijskog sektora radi uvođenja novih EU mjera i propisa te radi primjene najboljih raspoloživih tehnika i radu postrojenja u 2014. g. donesena je industrijska strategija RH od 2014.-2020. g. koja usmjerava nove industrijske politike, moderne, visokotehnološke industrije te uslužnog sektora i okoliša.
U sastavnici prometa, bitno je napomenuti da i u ovom izvještajnom razdoblju, cestovni promet u gradovima je intenzivan, a ponovno izostalo uvođenje dostatnog kombiniranog prijevoza. Prosječna starost registriranih vozila u 2016. g. iznosila je čak 13,7 g.
Projekti obnove željezničke te riječne infrastrukture prijevoza kao okolišno prihvatljivije ne odvijaju se željenom dinamikom. Raste potrošnja dizelskog goriva, koje je obzirom na zaštitu kvalitete zraka manje prihvatljivo.
2016. g. udio 68%, imali smo udio od 68%, dakle smanjuju se emisije svih onečišćujućih tvari u zrak iz prometnog sektora. Iako se u prometu sve više koriste alternativni izvori energije, još se ne može govoriti o njihovom značajnom udjelu i pozitivnim učincima primjene.
Broj izvanrednih događaja u prometu koji imaju utjecaj na okoliš smanjen je za gotovo polovicu. Budući da je u 2016. g. glavninu prometa opasnih tvari činio promet u morskim lukama, čak 42%, nužno je nastaviti održavati provedbu preventivnih sigurnosnih mjera te mjere zaštite morskog okoliša i prirode.
Sastavnici gospodarstvo u samom ribarstvu bez značajnog udjela u BDP-u od 1%, ribarstvo ipak predstavlja važnu značajku tradicionalnog života u priobalju Hrvatske koji treba čuvati. U odnosu na prijašnje izvještajno razdoblje, situacija u pojedinim dijelovima Jadrana po pitanju stanja i brojnosti populacije pridnevnih vrsta, znatno je povoljnija. Stalan je rast proizvodnje u akvakulturi, a uzgajivači koriste pomorsko dobro kroz sustav koncesija s obveznim poštivanjem propisa o zaštiti okoliša.
Slatkovodna akvakultura bila je u padu budući da osnovni uvjeti, a to su klimatski uvjeti i dostupnost vode nisu bili zadovoljavajući. U poljoprivredi, poljoprivredno se zemljište sve više koristi u skladu s načelima od državne i poljoprivredne proizvodnje. Udio površina pod ekološki poljoprivrednom proizvodnjom u odnosu na površinu korištenog poljoprivrednog zemljišta povećao se sa 2,6 u 2013. g. na 6,1% u 2016. g.
Sukladno tome, povećava se i broj poljoprivrednih gospodarstava koja se bave ekološkom proizvodnjom sa 1600 u 2013. na 3 i 600 u 2016. U 2016. Hrvatska je imala negdje oko 543 tisuće hektara poljoprivrednog zemljišta pod poljoprivredno okolišnim mjerama, što je udio od 35% u odnosu na korišteno poljoprivredno zemljište.
Poljoprivreda ukupno nacionalnoj emisiji stakleničkih plinova sudjeluje sa 15%. Emisije stakleničkih plinova iz poljoprivrede su u odnosu na baznu 90-tu smanjene za 33%, radi politike smanjenja emisija, ali i radi smanjenja obima poljoprivredne proizvodnje, osobito stočarske poljoprivredne proizvodnje.
U šumarstvu u 2016. g. udio površine šuma koji se nalaze u sklopu zaštićenih područja iznosio je 17%, pod naturom 2000 oko 50%, a procjena se odnosi na državne šume. S biološkog i ekološkog stajališta, stanje šuma u Hrvatskoj jedno je od najboljih u Europi. Ipak, dominantna opterećenja za izostanak oborina, visoke temperature i ekstremne vremenske pojave, koje su osobito bile ekstremne 2014. g. što je zajedno s drugim čimbenicima uzrokovalo značajno oštećenje drvne mase.
Ukupno opožarene površine u 2016. g. iznosile su 7 tisuća hektara, a udio opožarenih površina krša bio je čak 96%.
Sastavnici otpada, ukupna količina proizvedenog otpada u 2016. g. u Hrvatskoj bila je 5 milijuna tona odnosno 1,2 tone po stanovniku. Najveći udio ukupnim količinama proizvedenog otpada čini otpad iz sektora građevinarstva, čak 25% te otpad iz kućanstva čak 22%. U 2016. proizvedeno je 392 kilograma komunalnog otpada po stanovništvu, što Hrvatsku svrstava među zemlje s najnižim količinama komunalnog otpada.
Miješani komunalni otpad još uvijek čini najveći dio u komunalnom otpadu, 76% u 2013. odnosno 74% u 2016. g. U 2016. biorazgradivi otpad je činio oko 64% ukupnog komunalnog otpada.
Pozitivno se ocjenjuje porast oporabe i smanjenje odlaganja otpada. U ovom izvještajnom razdoblju, oporabljeno je 47% proizvodnog i komunalnog otpada za razliku od 2012. kad je to bilo 30%, a postupcima zbrinjavanja, npr. spaljivanja ili bezenergetskog iskorištenja te odlaganja na odlagališta, zbrinuto je 53% otpada dok je u 2012. to bilo 70% i smatra se značajnim pomakom.
Količine komunalnog otpada u reciklarnim dvorištima povećane su 2016. godine sa 13 tisuća tona na 24. U promatranom razdoblju broj reciklarnih dvorišta povećan je s 52 na 71.
Od 2008. do 2016. broj saniranih odlagališta povećan je sa 63 na 186. U tijeku je sanacija njih 28, a za 91 odlagalište je sanacija bila u pripremi. U ovom izvještajnom razdoblju u porastu je bilo i financiranje projekata u području gospodarenja otpadom sa 177 milijuna kuna u 2013. na 225 milijuna kuna u 2016. g.
Obuhvat stanovništva sakupljanjem komunalnog otpada već niz godina iznosi 99%, no međutim, još uvijek jedna četvrtina jedinica lokalne samouprave ne organizira odvajanje korisnih frakcija iz komunalnog otpada. Minimalno se odvaja papir, staklo, plastika i metal. U ovom izvještajnom razdoblju dolazi do napretka u svim sustavima za gospodarenje posebnim kategorijama otpada a posebno napredak uočava se u sustavu električnoga i elektroničkoga otpada, tzv. e-Otpad.
U ambalaži posebnu pažnju treba posvetiti ostvarenju cilja, oporabe građevnog otpada. U 2016. postignuto je 40% oporabe ukupnog građevnog otpada konačnim postupcima oporabe. Cilj do 2020. jest da to bude 70% te gospodarenje otpadnim uljem iz pročistača otpadnih voda u skladu s prioritetima koji su u Ustav istaknuti u dokumentima za kružno gospodarstvo u RH se iniciraju aktivnosti na važnim temama i to otpad od hrane i morski otpad.
Što se tiče onečišćenja zraka i klimatske promjene u 2016.g. emisije glavnih onečišćujućih tvari u odnosu na baznu '90.-tu godinu bilježe trend smanjenja.
Razmatrajući podatke o kvaliteti zraka može se reći da je zrak uglavnom čist ili neznatno onečišćen odnosno da je prve kategorije onečišćenja, dok je u pojedinim urbanim industrijskim područjima onečišćen druge kategorije.
U RH se zbog prekoračenja koja su zabilježena u razdoblju od 2013. do 2016. izgrađeni akcijski planovi za 6 gradova, Zagreb, Sisak, Kutinu, Osijek, Rijeku, Slavonski Brod koji se provode. U skladu s izmjenama protokola uspješno se provode mjere i aktivnosti za smanjenje emisija stakleničkih plinova, osim što se veća pozornost treba usmjeriti očuvanju travnjaka i šumskog zemljišta kao najznačajnijih kategorija zemljišta potrebnih za ublažavanju klimatskih promjera, u ovom je izvještajnom razdoblju zabilježeno povećanje udjela obnovljivih izvora energije.
Jedan od najučinkovitijih instrumenata za smanjenje emisije stakleničkih plinova je Europski sustav trgovanja emisijama u kojih se RH uključila 2013.g. i koji ovog trenutka uspješno funkcionira.
Vodnom gospodarstvu i moru prema prosječnoj vodnoj bilanci područje Hrvatske, RH, raspolaže dovoljnim količinama voda, no zbog izrazite prostorne i vremenske neravnomjernosti raspodjela vodnih sustava je nepovoljna. U ovom izvještajnom razdoblju udio priključenosti stanovništva na sustave javne vodoopskrbe povećan je sa 82 na 86%, izazov su dakle i značajni gubici vode u sustavu javne opskrbe koji u prosjeku donose čak 49% u 2016.g., povećan je i broj uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda sa 117 u 2012. na 148 u 2016.g.
Što se tiče turizma, gradovi, naselja i ostali urbanizirani prostori zauzeli su oko 16,5% u odnosu na ukupnu morsku obalnu liniju, turizam je tijekom posljednjih desetljeća vizuelno promijenio izvorna krajobrazna i ambijentalna obilježja jadranskog obalnog područja, no posljednjih se godina ovaj sektor uspješno usmjerava kao održivom turizmu uz napore, smanjenja, senzualnosti koje je najviše u Europi, u razdoblju od 2005. do 2016. rasto je broj posjetitelja u zaštićenim područjima za čak 62%.
Biološka raznolikost, RH se i dalje odlikuje velikom raznolikošću vrsta i staništa, staništa su još uvijek uglavnom očuvana, u RH je zabilježeno 40 000 vrsta, no procjenjuje se da ih je još 50 odnosno 100 000 da postoji još otprilike negdje oko 100 000 vrsta.
Prema kriterijima Međunarodne unije za očuvanje prirode 2016.g. je za 40% procijenjenih vrsta, podvrsta ili njihovih populacija utvrđeno da im prijeti visok rizik od izumiranja. Do kraja 2016. u jednoj od 9 nacionalnih kategorija zaštićeno je 407 područja koje obuhvaća 8,54% ukupne površine RH uključujući i teritorijalno more, a ako 12% zaštićenih područja imalo je u svojem planu upravljanja uključujući većinu nacionalnih parkova i parkova prirode.
Što se tiče mjere zaštite okoliša, značajan je napredak u provedbi politike zaštite okoliša o uspostavi monitoringa i izvješćivanju o okolišu, u ovom se izvještajnom razdoblju izdvaja uspostava nacionalnog registra EU od 2013.g., u odnosu na 2013. značajan je porast izdvajanja sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za programe i projekte zaštite okoliša kao što su gospodarenje otpadom, poticanje čiste proizvodnje, zaštite kvalitete zraka, tla, vode i mora, te bio raznolikosti, kao i za programe i projekte energetske učinkovitosti, te za gospodarenje posebnim kategorijama otpada.
Investicije u zaštiti okoliša su značajno porasle sa 1,12 milijardi kuna u 2012. na 3,06 milijardi kuna u 2016.g., najviše u području gospodarenja otpadnim vodama i gospodarenju otpadom, uspostavljena je zelena javna nabava, te sustav upravljanja okolišem. Od 2013. do 2016. izdvaja se 60-tak značajnih projekata iz područja zaštite okoliša i prirode na svim razinama ukupne vrijednosti oko 5,5 milijardi kuna sufinanciranih iz globalnih i Europskih fondova uz nacionalni doprinos, te iz Fonda za zaštitu okoliša, uspostavljen je portal kvaliteta zraka u RH koji daje uvid u kvalitetu zraka u RH u odnosu na EU.
Od izazova i konačno od izazova u narednom razdoblju izdvajaju se zaštita vrsta koje su u velikom riziku od izumiranja prema kriterijumu ih je negdje oko 40%, prema međunarodnim kriterijima, kao autohtonih vrsta sorti vinove loze, te nastavak rješavanja pitanja i dosezanja ciljeva na području kvalitete zraka, klimatskih promjena, gospodarenja otpadom, pročišćavanje otpadnih voda, te uspostava cjelovite politike gospodarenja i zaštite tla, kao i stalnog monitoringa tla u RH.
I zaključno, sveukupno, na osnovu podataka prikazanih u ovom prijedlogu izvješća može se zaključiti da stanje okoliša u RH zadovoljava u kontekstu visokih nacionalnih, europskih i svjetskih standarda, no pred nama su i brojni izazovi, osobito u pogledu dosezanja ciljeva u području gospodarenja otpadom i korištenja resursa, kao i u području klimatskih promjena i prilagodbe na njih, te u zaštiti prirode s naglaskom na vodene i morske eko sustave. Hvala.
Hvala.
Prva replika g. Bulj.
Hvala lijepo.
Tajniče, ovo izvješće za 2016.g. pada u vodu istog trenutka kad je palo na pamet ministru ugroze g. Ćoriću, ugroze okoliša, da iz Vrgorca smeće pregoni komunalni otpad u Sinj, 120 km u starim kamionima koji po putu ispadaju, mislim to je nevjerojatno šta ste vi napravili, veliku štetu Vrgorčanima koji će 3 puta skuplje plaćat, a Sinjanima se sitili vi otpada uz rijeku Cetinu, nemate drugoga posla, zato je triba bit ministar ovdje, šta je se sakrio i mogla bi ovo bit prva točka dnevnog reda jer je značajna, Centri za gospodarenje otpadom, gospodarenje otpadom je rak rana hrvatskoga društva.
I ovo šta radite u Dalmatinskoj zagori, radite napuljski scenarij na cijelom području Dalmacije i Hrvatske. Zbog toga je sramotno što ovdje nije došao ministar bez obzira što se radi o izvješću od 2016. godine.
Hvala.
Želite li odgovoriti?
Zahvaljujem se.
Uvaženi zastupniče.
Dakle, ja ću pokušati samo odgovoriti na, iako to nije predmet ove rasprave. Ovo je razdoblje '13.-'16. o kojoj bi se moglo govoriti, međutim što se tiče same dinamike zatvaranja odlagališta, da objasnimo to u kratkome.
Kada smo potpisali pristupni ugovor sa EU smo se obavezali da ćemo zatvoriti do kraja 2018. godine sva neusklađena odlagališta. Takvih je po našoj procjeni bilo 26.
Prethodni ministar je 2017. donio program gospodarenja otpadom gdje je kao mjera, kao isključiva mjera bilo propisano da će se izraditi dinamika zatvaranja tih odlagališta i pri tom je raspisan natječaj gdje se tražila stručna pomoć, izabran je IGH kao stručna organizacija, koji je napravila podlogu za donošenje dinamike zatvaranja odlagališta.
Ona je bila na javnoj raspravi mjesec dana od 2018. godine i bili su čak pozvani i udruge gradova i udruga županija da se očituju na to, nisu se očitovali na ovu dinamiku.
Vrijeme, hvala.
Gospodin Bulj ima povredu Poslovnika.
Hvala lijepo.
Povrijeđen je članak 239. vi ste napravili povredu Poslovnika zato opomenite da je centar za gospodarenje otpadom i gospodarenje otpadom je smeće neka goni on vama u vaše dvorište Vrgorca, vama ispred ministarstva.
Pa znate li šta ste vi napravili? Znate li koji ste vi kaos napravili? Pa šta će meni ova vaša izvješća iz 2016. kada vi sada pigonate otpad iz Vrgorca tri put skuplje dolje sirotinji.
… /Govornici govore u isto vrijeme, ne razumije se./ …
Prošlo je vrijeme i imate jednu opomenu. A sada budimo blagi pa da vam ne dajemo opomenu još jednu zbog toga što članak 239. kao što vi dobro znate, ali izmišljate „Zastupniku će se izreći opomena ako postupa protivno članku 238. ovog Poslovnika“, a gospodin Horvat nije već, koliko gospodine Horvat koliko niste zastupnik već? Tri godine nije zastupnik. Nakon tri godine mu ne možete dati.
Meni ste dali opomenu? Hoćete drugu opomenu sada. Ne, druga opomena ne, bilo bi ružno jeli. Ajmo dalje.
Gospođa Mrak Taritaš.
Hvala lijepo potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Državni tajniče Horvat.
Ja imam jedno jednostavno pitanje. Mi imamo izvješće 2013.-2016., sada je hvala na pitanju kraj 2019. 19. rujna 2019. je to izvješće došlo u Hrvatski sabor, između 2016. i kraja 2019. ja sam sigurna da je vezano uz stanje u okolišu bilo jako puno promjena, ja se nadam da je vezeno i uz otpad bilo nekih poboljšanja nego što je u ovom izvješću. Gdje je to izvješće stajalo? Zašto ono već nije došlo?
Dakle, mi sami sebi ćemo izgledati apsurdni i smiješni da krajem 2019. skoro početak 2020. raspravljamo o izvješću 2013.-2016. i zasigurno ćemo u našoj raspravi raspravljati puno toga što se dešavalo između 2016. i 2019.
Dakle, vrlo jasno, gdje je izvješće stajalo, zašto ga nije bilo i zašto ono nije bilo u Saboru neke 2017. godine?
Hvala lijepo.
Hvala i vama.
Želite li odgovoriti?
Uvažena zastupnice ja ću pokušati odgovoriti gdje se desio ovaj vremenski disbalans.
Dakle, prvo po modelu procjene okoliša kao što sam rekao Europska agencija za okoliš to su standardi da se pravi izvještaj u zadnje četiri godine, zbog prikupljanja podataka kompleksnosti sva tijela moraju dati svoje podatke itd. i to je naprosto tako.
Mi ćemo vjerojatno za tri godine imati prilike analizirati ovaj period iza nas. U međuvremenu se desila i ova reorganizacija sustava gdje se … tada integrirao u Ministarstvo zaštite okoliša i tu smo izgubili još nekakvih 6, 7 mjeseci u tom cijelom ciklusu reorganizacije. I to je vjerojatno jedan od razloga zašto kasnimo par mjeseci.
Inače metodologija je takva da sada analiziramo period 2013.-2016., mi to jednostavno ne možemo promijeniti.
Hvala lijepa.
I gospodin Dobrović.
Hvala lijepo.
Poštovani državni tajniče.
Kvaliteta izvještaja poput ovoga je u izravnoj svezi sa kvalitetom podataka o monitoringu i to naravno da ćemo se tu složiti. I baš zato me brine i zato vas to pitam, evo recimo kvaliteta mora za kojeg mi držimo i jako smo ponosni kako je čisto i lijepo i plavo, međutim moglo bi se to i promijeniti s obzirom na našu politiku.
Imate 20 ispitnih stanica i već 6, 7 godina tamo ovih zadnjih izvještajnih stoji kako 7 od 20 ispitnih stanica ne raspolaže podacima. To znači da se ne monitorira, ne mjeri.
Pa na temelju čega ćemo mi onda zaključivati o kvaliteti tog našeg lijepog čistog mora?
Odgovor? Da.
Izvolite.
Zahvaljujem se.
Dakle, monitoring je uspostavljen 2016. i tada nije bilo nešto pretjerano sredstava da bi se on mogao kao sustav definirati cjelovito kao što je to danas i to je razlog zašto u tom izvještajnom periodu nedostaju možda cjeloviti podaci ili imate dojam da nije podacima analizom pokriveno, pokriveno sve, ali tad je bio početak uspostave toga monitoringa i trebalo ga je uspostaviti.
Hvala lijepa.
Prije sam malo preuranjeno pitao da li izvjestitelj odbora želi uzeti riječ, ali budući da ga nema sada neću ponovit to pitanje iako bi sada došlo na red, ali otvaram zato raspravu i prvi je na redu gospodin Slaven Dobrović ispred Kluba zastupnika MOST-a nezavisnih lista.
Izvolite.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče sabora.
Pozdravljam sve predstavnike ministarstva i naravno sve kolegice i kolege saborske zastupnike.
Dakle, pred nama je Izvješće o stanju okoliša u RH za razdoblje 2013. do 2016., radi se o 4 godine i kao što je državni tajnik rekao kompleksan, kompleksan dokument, obiman strukturiran kao što to možete uostalom vidjeti, međutim šta bi ja htio ovdje reći.
Dakle, kolika je važnost ovog dokumenta? Pa velika, velika, makar s obzirom na činjenicu da je danas kraj 2019. da mi na stolu imamo izvještajno razdoblje '13. – '16., onda ono vjerojatno slabo može poslužiti kao alat u politici zaštite okoliša jer normalno stanje je bilo i to je politika europska koje je ja mislim posve u redu i treba je razvijati, dakle mi monitoriramo stanje u okolišu, dakle sve sastavnice, pratimo sve sktore i utvrđujemo koliki su tereti, kakvo je stanje u našem sastavnicima, dakle zrak, voda, tlo, more, okoliš općenito i na temelju toga donosimo određene mjere. I naravno da to mora ići nekim slijedom. Ne možemo mi sada raspravljati o 2016., pa možda i ministar to cijelo vrijeme proučava pa on vodi politiku ali, neku zaštite okoliša, ali bojim se da na primjeru nekih sektora to baš ne možemo zaključiti.
Dakle, teško da ovdje ima analitike koja posljedično donosi određene mjere, vrlo teško, jer na koncu ne znam tko se sada sjetio u ministarstvu da bi ovaj izvještaj mogao doći ovdje pred, na raspravu. Ne znam zašto niste recimo pridružili i plan upravljanja pa da se sada neka poveznica, vodnim područjima recimo ili nešto drugo, da se vidi da je nekakva briga i neka logika, neki zdravi razum postoji.
Evo, malo o izvješću. Kvaliteta monitoringa? Sad sam pitao državnog tajnika, dakle mene brine recimo stanje i kvaliteta našega mora za kojeg naravno smatramo da je lijepo, čisto, koje nam je jako važno dakle za našu turističku granu koja je u razvoju je od presudnog značaja. Međutim, 7 od 20% ne daje podatke kroz nekoliko godina i u stvari je teško biti siguran da mi imamo dobro, dobar uvid u kvalitetu našega mora.
Sjećate se vjerojatno i izvještaja o katastrofalnom stanju recimo u Malastonskom zaljevu gdje školjke nisu bile za konzumaciju bez prethodne purifikacije jer su onečišćene mikrobiološki, dakle nisu dobre za jelo. To je posljedica turizma, dakle tereta koji tamo postoji, to je posljedica razne neodgovornosti dakle mi svi mislimo da naša septička jama neće stvoriti problem jer mi smo mali, a evo sustav neka brine o tome, ali takve prakse postoje i vrlo su raširene po Jadranu i bojim se da mi ustvari držeći ovaj, ovaj izvještaj, ovo izvješće kompleksno koliko god bilo ustvari imamo određene ružičaste naočale i imamo ljepšu sliku nego što ona u stvari jest.
To nije dobro, jer bi nas rani uvid u ozbiljno stanje upozorilo da se moraju poduzimati neke mjere, to je interesu svih, dakle i u interesu onih koji imaju apartmane i ovdje i ondje i u interesu onih koji prodaju školjke i žive od toga.
Šumarstvo, kaže se općenito u jednom zaključku odnosno u ovoga sažetku kako je sjeća otprilike 70 do 75% prirasta i to je naravno zadovoljavajuće stanje jer je to unutar održivog, održive granice dakle jede se kamata ne supstanca.
Međutim, pitanje jel to, kakav je, kako je došlo do tog računa je li to sumarno, jer mi znamo da mnoga poljoprivredna tla bivaju ustvari prirodnim slijedom postaju šume, dakle niske kvalitete i možda se to računa. Naravno vjerujem da se računa kao prirodni prirast, a sjeća se obavlja negdje drugdje gdje se radi o šumskoj masi koja je bitno kvalitetnija i gdje onda kako bi se račun sveo na te površine je sasvim druga slika.
Dakle, ja bi volio biti siguran da mi nemamo devastaciju dakle šumskih područja iako sa terena stižu vrlo ozbiljna upozorenja da se ponegdje to doista čisti, dakle bez da se ostavlja mlada stabla koja dakle te iste, istih vrsta šumskih koje bi time osigurala da ostane prirodni slijed sastavine nego se čisto do temelja i ona šta bude.
I naravno ja se sada moram uhvatiti tog gospodarenja otpadom, gospodarenje otpadom prezentira u ovom izvješću podatke, dakle govori o svom otpadu, u redu, međutim zanimljivo je da o kružnom gospodarenju govori na jednom drugom mjestu i u stvari to sugerira s obzirom da se tu navode mjere tipa eko inovacije, eko oznake, istraživanje, zelena javna nabava da se tome pridodaje jedna u stvari nepraktična, jedna buduća vrijednost, da se to tako tumačenja.
Međutim, žao mi je to tako vidjeti organizirano jer to znači da se ne razumije europska politika kružnog gospodarenja, da to mora postati dio politike gospodarenja otpadom, a na koncu potvrda tome ide evo kroz sve ove godine, pa i sada u nastavku ako se analiziraju ulaganja u okoliš. Govori se o velikom porastu u ovom izvještajnom razdoblju ulaganja u okoliš i ako se baš otplate razmotri onda se može brzo doći do podatka da je sav novac trošen u centre za gospodarenje otpadom. Dakle, nije trošen sukladno hijerarhiji i sukladno potrebi da se od otpada stvori sirovina jer u centru se to ne čini. U centru za gospodarenje otpadom, dva su takva izgrađena Marišćina i Kaštijun i možete vidjeti sigurno da je tamo situacija ozbiljna i da ona uopće nije onakva kako su to predvidjeli stručnjaci režimski koji su utvrdili kako će to biti bajno i krasno i da će kvaliteta života porasti, nego rad takvih postrojenja prati smrad, dakle kojeg evo mjesecima ne mogu obuzdati, a sjetimo se da je CGO predložen kao mjera i u stvari rješenje konačno za sav otpad, znamo plan iz 2007. predvidio milijun i 500 tisuća tona kapaciteta. Planom iz 2017. je smanjen na 640 ili 40% komunalnog otpada i izostajanje, dakle šta je bio problem, dakle sortirnice i komposti što upravo ono što Prelog, što Krk, dakle što Osijek, sve ove gradove koji imaju uspjeha mogu zahvaliti infrastrukturi ekološkoj. Infrastrukturi koja se mogla početi financirati iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija, dakle nakon donošenja plana 2017. U ožujku 2017. je raspisa, dakle za vrijeme još mog mandata javni poziv za reciklažna dvorišta i poslije toga se ništa nije dogodilo. Dakle, dvije godine se ništa nije raspisalo unatoč tome što su to bili spremni javni mali pozivi, dakle to nije kompleksno, nego tek ove godine u 4 mjesecu javni poziv za sortirnice koji je toliko složen loše da se na koncu ne znam jel se itko prijavio, ali nitko nije dobio sredstva. Dakle, radi se od toga kao da se gradi Space Shuttle ja ne znam kako se razumije ta sortirnica.
Dakle, a to je, to je način da se od odvojeno prikupljenog otpada stvori sirovina, bez toga nema. Dakle, uzaludno je nabavljati kante koje fond kupuje, nabavlja za cijelu državu već 2 godine, milion i 200 tisuća komada, čemu služe te posude?
Dakle, mi imamo nažalost jednu apsurdnu politiku gospodarenja otpadom i zato je ovo izvješće ustvari licemjerno, dakle to služi kao eto jedno pokriće, mi poštujemo sve procedure dakle europske politike u okolišu, međutim one nemaju nikakvog smisla niti povezanosti. Kod nas se, pazite, državni tajnik kaže pa piše u mjerama iz tog plana gospodarenja otpadom da stoji i zatvaranje odlagališta. Pa to je negdje na dnu. To je kao da idete djecu koja se uče atletici ovoga pa ih odvedene na najtežu spravu prije vremena kad još nisu ni dorasli tome. Kad ćete zatvarati odlagališta? Pa onda kad postoji alternativa, alternativa su sortirnice i kompostišta pod jedan, centri za ponovnu uporabu također. Trebalo ih je biti na 50 ili na 100-tine već.
Druga alternativa zadnja su centri, u redu 40% po planu ide tamo, međutim nema ni centra. Pa gdje je onda, kakvog smisla ima tjerati jedan grad da odvozi otpad, pazite ali nemaju oni transportni sustav za to, kako ćete sa onim specijalkama voziti otpad, kad tamo natisne on koli je velik jedan u 5 tona stane unutra. Dakle, to nije vozilo za transport daleki, to je za prikupljanje otpada. I sad da oni moraju voziti tamo i u to se upregne i Državni inspektorat. Dakle to je nevjerojatno, ja ne znam kako to opravdati jer to stoji u planu, ma nemojte, pa stoji u planu i kompostiranje i sortiranje, toga nemate to niste izabrali nego ste izabrali zatvarati odlagališta jel to dio političkih pritisaka, šta je to, zašto vodimo državu na ovaj način. To je jedan cirkus, jedna ludost i naravno da onda vam je i demografija sve lošija, pa ljudi mladi, razumni vide da tu nemaju smisla čekati bolja vremena jer postaje sve gore.
Prema tome, sektorsko izvješće gospodarenje otpadom, kažete je bolje je ide po malo, moglo bi brže, da sjajno, međutim ako ćemo računati emisije iz sektora kad se ova odluka implementira i kad natjerate 27 gradova da vozi x kilometara dalje, pa to se jednostavno računa da ćete opteretiti dodatno s emisijama, s naftom, sa čađom, sa dušikovim oksidima i svim onim što iz tih kamiona izlazi i gumama itd., i financijski ćete ih opteretiti.
Prema tome, mi, mi, ne znam o čemu mi ovdje govorimo, dakle umjesto da ovo koristimo kao alat za unapređenje našem sustavu, gdje ćemo naš okoliš, dakle to je naše bogatstvo, naša prirodna baština koristiti na odgovoran način ostavljajući ga onima koji dolaze.
Što mislite da ćete živjeti ne znam do kada u tim apartmanima, ovim i onim i baš nas briga, mi ćemo svoje pokupiti po sistemu otpeljaj, iskrcaj i šuti, pokupiti novce. Neće to dugo trajati, to su godine, brzo prođe, jesen, zima, dolaze nove generacije iza ovakve politike, nažalost, prah i pepeo.
Neće ništa ostati, dakle jedino djeca povezana sa političkom elitom imaju budućnost i njima je napredovanje osigurano i to brzo i strelovito. Svi ostali koji misle raditi od svoga rada, na temelju svoga znanja, učite jezike i spremajte se i čekajte bolja vremena.
Hvala lijepo.
Hvala i vama. Sada je na redu g. Josip Borić koji će iznositi stajalište Kluba zastupnika HDZ-a. Izvolite.
Hvala vam lijepo uvaženi potpredsjedniče, uvaženi državni tajniče sa suradnicima.
Evo želim reći nešto o ovom izvješću, stanje okoliša u RH u razdoblju 2013.-2016. Čuli smo da je to vrijeme već prošlo vrijeme, ali i primjedbe zašto nije prije. Pa vjerojatno zato što se dugo, dugo radilo ovako jedan dokument koji ipak ima 500-tinjak stranica, napravljen od stručnih ljudi koji očito znaju svoj posao. Jedna cjelovita knjiga po svim segmentima našeg okoliša koji treba biti nekakva pouka u budućnosti, što nam je bilo dobro, a što je loše i što treba popravljati.
Zato i jest malo i teško razgovarati o ovakvom dokumentu u HS-u, osim što možemo ovako politički svako zastupati određeni svoj stav i reći, kao što često znamo reći da stanje okoliša u Hrvatskoj ili je jako lijepo ili dobro ili loše ili nikako.
Tako da imamo tu ipak neke ljude koji ga sasvim drugačije percipiraju i gledaju i ostavljaju trag iza sebe u obliku ovako jednog izvješća, kao i onima koji se vole igrati s brojkama, itekako može dati puno inputa da bi shvatili što se oko naš uopće događa.
Ovo izvješće, kažem, na toliko stranica, preko 500 odradilo je, tj. obradilo je ukupno 10 područja i 7 sastavnica okoliša, znači zrak, klimatske promjene, voda i vodne resurse, more, priobalje i otoke, tlo i zemljište, bioraznolikost, okoliš i zdravlje.
Kada se vratimo malo dalje, svakako da je ovaj izvještaj nastao na temelju nečega. RH ima 3 osnovna dokumenta koja se tiču samog okvira zaštite okoliša, svakako, to je prije svega Strategija zaštite okoliša RH, nakon toga Program zaštite okoliša i naravno, ovo izvješće koje bi trebalo reći što su strategija i program uspjeli u zaštititi okoliša učiniti kako treba, a što ne.
Zato i jest ovdje navedena sama svrha ovog izvješća, a to je točno odrediti ili ocijeniti stanje okoliša u RH, izvijestiti o učinkovitosti provedbe politike zaštite okoliša, argumentirano ocijeniti provedbu politike zaštite okoliša i naravno, ukazati na opravdanu korekciju pojedinih mjera te dati preporuku što i kako dalje.
I to je ovaj dokument ispunio u cijelosti. S te strane, možemo reći mi u Klubu HDZ-a naravno, podržat ćemo ga jer mislim da mnogo ljudi u RH toj temi prilazi možda na najjednostavniji način. Same brojke koje govore ne znam, o površini RH koja iznosi preko 56 tisuća km kvadratnih i mora sa 31 tisućom km kvadratnih, znači negdje 87 tisuća km kvadratnih, pa kad to stavimo sve u odnos što nam je, recimo na kopnenom dijelu RH, ono što nam je primarno i najviše rasprostranjeno, kad kažemo da su to šume sa 55%, vjerojatno bi se mnogi iznenadili ili da je to poljoprivredno zemljište sa nekih 40% cijele površine, jednostavno, možemo reći da šume i poljoprivrednog zemljišta, a tu može biti svega, svakako. Znači svih različitih vrsta poljoprivrednog zemljišta gdje čine 95%, da je onaj urbani dio, ono što je naselje, što su građevinska područja, svega nekoliko postotaka ukupne površine RH.
I kad mi kažemo da smo mi preizgrađena država, možemo se pitati kakvi smo mi to u odnosu na sve ostale države u našem okruženju jer zaista, kad pogledamo neke karte, samo u ovom dijelu od trajno prekrivenom tlu jasno je da samo Grad Zagreb nosi gotovo polovicu svih odnosa kada govorimo o takvoj jednoj situaciji da je ne znam, gotovo 15, 12 puta više prekriveno tlo u Zagrebu nego li je to u gradu Rijeci, a takav dojam se teško može steći kad govorimo recimo o broju stanovnika ili o nekim drugim kategorijama. Tako da ta priča o zaštiti okoliša koja je jako dobro odrađena kroz sektorska opterećenja jasno pokazuje kroz pluseve i minuse što je dobro, a što se nije dobro radilo u promatranom razdoblju.
Recimo, u sustavu diversifikacije energetskih izvora imamo jače uključivanje obnovljivih izvora energije i utvrdimo da smo tu iznad prosjeka EU. Slušamo ovdje svaki dan rasprave da bi ovdje da smo tu najgori. Više ne znamo što je što, koga slušati, stručne ljude koji govore i pokazuju podatke, grafove i tablice, koje jasno pokazuju, što je, i ove druge koji kažu da je to svagdje drugdje bolje nego kod nas.
Isto je sa percepcijom zaštite okoliša. Kad dođe stranac u RH uvijek kaže ovdje je lijepo, ovdje je uredno, ovdje je čisto i more i zrak i kopno i sve ostalo. Mi sami podcjenjujemo takvu jednu situaciju, vjerojatno zato što živimo u takvom prostoru i postalo nam je normalno da je to tako i tražimo jednu malu točku koja je loša, ne bi li to prebacili na čitavu RH.
To su ti neki naši običaji, ali jasno pokazuje prostor tj. sama politika zaštite okoliša, ali i sve ostalo što radimo kao država da to baš i nije tako.
Kada govorimo, ne znam o nekim drugim minusima recimo opskrbljenost energije iz vlastitih izvora od 53 do 61% i dalje primarno znači hidrološki povoljna godina znači više struje, hidrološko nepovoljna imamo manje struje. Mnogi forsiraju obnovljive izvore energije, gledao sam nedavno na televiziji, na dnevno najvećem izvršenom opterećenu možemo imati ne znam 2800 MW sati opterećenja, a da su u tom trenutku obnovljivi izvori energije ispuštali svega 30-tak MW sati. Kada vidimo taj odnos što znači hidroelektrana, a što znači vjetroelektrana, solar i sve ostalo jasno je što ipak država mora raditi ako ne želi biti ovisno o stalno, onom o čemu mi govorimo o uvozu same energije.
Što se tiče nekih drugih opterećenja, kada govorimo o poljoprivredi i šumarstvu, jasno se navodi da se poljoprivreda sve više prebacuje na, održava načela i na ekološku poljoprivredu. Kad govorimo o ribarstvu i turizmu jasno se prepoznaje evo jedan minus, stanje populacija u otvorenom Jadranu i uz zapadnu obalu zasad nema bez oporavka jer jednostavno imamo problema sa sitnom plavom ribom i kačarskim ribolovom. Trebali bi unaprijediti stanje jer sve više nam se pojavljuje recimo u Jadranu i neke strane vrste koje do sada nikada nisu postojale u Jadranu. Postoje neki razlozi zbog čega je to tako. O tome ponekad pročitamo nešto u novinama, ali očito da imamo problema.
I još jedan minus u tom dijelu. Raste udio u potrošnji vode iz turizma, raste količina otpada od turizma i naravno razina buke. Sve je to primijećeno i jasno je navedeno što bi u tom dijelu trebala učiniti sama država. Vjerojatno je u ovih 3 godine slijedeće koje su bile '17., '18. i '19. sigurno došlo do određenih poboljšanja.
Naravno da smo se danas ovdje svi uhvatili onog najvažnijeg dijela opterećenja to je svakako gospodarenje otpadom.
Kad pogledamo proizvodnju otpada, komunalnog otpada po stanovniku, prosjek je EU za 100 kg viši od prosjeka RH, a mi smo sebi nametnuli kao i svi ostali određene razine ne bi li tih, ne bi li tu proizvodnju smanjili ili kroz sustav ovaj recikliranja i odvajanja priveli na određenu prihvatljivu razinu da dođemo ispod razine nekih ili iznad razine od 50 ili 60%. Kad vidimo koliko godišnje stvaramo otpada svakako da najveći dio, znači negdje preko 5.277.000 tona otpada. Znači negdje 1,2 tone po stanovniku, dnevno 3 kg. Jednostavno se shvaća da mi očito u ovim modernijim vremenima, jer kad se vidimo, vratimo u '95. godinu kad smo bili na duplo manjim iznosima nešto se u ovoj državi događa. Da li su to samo moderna vremena u kojima živim, pa su se pojavili određene nove ambalaže i sve ostalo kroz industriju ili se više gradi, imamo više proizvoda, imamo više korištenja razno raznih proizvoda i naravno na kraju više otpada.
Kad gledamo određene razine miješanog komunalnog otpada vidimo da on ipak opada iz godine u godinu. Znači da se tom sustavu prišlo kako treba, međutim očito da provedba ima određenih problema. I slušali smo sada ovdje znači da ovim 1.800.000 tona u ovih 5 miliona stvara problem. Problem nastaje na lokalnoj razini i država je tu da svojim zakonima i podzakonskim aktima uređuje takvo područje. Mislim da smo krenuli bili dobro i trenutačno smo ušli u jedan problem. Mislim da ministarstvo mora uspostaviti dobar odnos sa lokalnom samoupravom i komunalnim poduzećima i saslušati primjedbe koje se pojavljuju ovih dana, a tiču se izmijenjene uredbe o gospodarenju otpadom kako bi sustav koji se gradi već više godina nastavio se graditi u smjeru u kojem je bio zacrtan i kako ne bi doveli sada sve što se radilo u pitanje zbog toga što se netko kažem sjetio mijenjati nešto uslijed samog procesa. Ne kažemo da ne treba promjena, ali da treba uvažavati ljude koji se s tim problemima bave na trenu i koji znaju što rade, jer postoje komunalna društva koji mogu biti ogledni primjeri i volimo se na njih pozivati kada ih treba prikazati ili kad trebamo prikazati politiku zaštite ili okoliša tj. gospodarenja otpadom, ali kad ih trebamo saslušati u onome što nam imaju reći kao primjedbu e onda ih ne slušamo dobro kako treba.
Tako da molim ministarstvo zaista da vidimo s obzirom da su tekli ili su krenuli teći određeni rokovi da se ta priča oko te uredbe pokuša razgovorom i dogovorom riješiti na zadovoljstvo svih, a najvažnije građana koji na kraju moraju platiti takav sustav i zbrinjavanje takvog otpada.
Ovi koji govore da ne treba zatvarati odlagalište, moramo reći naše iskustvo iz Primorsko-goranske županije. Nama su odlagališta zatvorena 2018. godine, nismo imali priliku reći ne želimo, kao i u Istri. Otvoreni su centri za gospodarenje otpadom, izvolite voziti otpad miješani komunalni u te centre. Ostalo što odvajate plastiku, staklo, papir i bio otpad izvolite plasirati na tržište neka se to oporabljuje. Imamo 2 centra koja su izgrađena, 3 koja su u pripremi i 7 u planu. Nemamo tu pomaka. Zašto se je događalo da donosimo zakone i akte koji se primjenjuju samo u 2 ili 3 županije, a da ostale županije nisu dostigle niti razinu pripremljenosti, a kamoli izgradnje? Tu postoje problemi, a onda imamo ovakve situacije gdje se pojedinci izdižu iznad sustava i misle da oni trebaju uređivati taj sustav. Postoje planovi, postoje zakoni i ako je rečeno da moramo zatvoriti 3 odlagališta da bi sve odvozili na jedno u nekakvoj strategiji onda to moramo na neki način i razumjeti.
Jer kažem nama su zatvorena odlagališta i ne smijemo staviti na ta odlagališta niti kilogram otpada iako još mnoga nisu ni sanirana. I tu se događaju problemi. Razina provedbe svih zakona i akata mora biti za svih jednaka. Ne možemo imamo lokalne samouprave gdje je to jedan od osnovnih zadataka lokalne samouprave da zbrinjava otpad i da se s njime gospodari, da neki rade sve kako treba, a da neki ne žele i uglavnom prolaze puno bolje nego ovi koji su se pripremili i odrađuju sve onako kako je zakon propisao jel to sve nešto košta.
I naravno da u takvoj koliziji odnosa svi traže razloge zašto ništa ne bi radili. Mi moramo raditi s … itekako ako želimo biti odgovorna država i odgovorni ljudi političari ne bi li dostizali ono što smo sami sebi nacrtali da trebamo reći jer pokazuju se rezultati, ne trebamo mi tu previše filozofirati.
Jasno je ako ima pretovarnu stanicu, ako imaš reciklažno dvorište, ako imaš sortirnicu i moraš voziti na centar za gospodarenje otpadom da može ići, da to ima svoj trošak, ali on je neprihvatljiv i on se može s ne prevelikim poskupljenjem održavati. I to možemo primijeniti ako smo imali pilote u Primorsko-goranskoj županiji u Istri onda mogu funkcionirati svagdje.
Zašto nema volje regionalnih lokalnih samouprava da izgrade centar za gospodarenje otpadom, to je pitanje na koje mora odgovoriti naravno i ministarstvo ali i župani. Ti su centri u vlasništvu županija. I ne odgovornost nas ne oslobađa naših obaveza i ne smijemo dozvoliti da bez obzira na sve naše političke razlike jedan ozbiljan problem doživljavamo svako na različit način.
Dovoljno je pogledati kartu opterećenja priobalnog dijela i otoka u vidu ne znam miješanog komunalnog otpada ili bilo kojih vrsta otpada, višestruko je veća nego na kontinentalnom dijelu RH. zbog čega? Zato jel ljeti zbrinjavamo dnevno preko milijun i pol turista. Ti ljudi očito stvaraju određenu razinu otpada koja se mjeri jednako svima.
Takva područja stavljati u iste odnose sa svima ostalima već u startu je nešto nepravilno. Trebamo jasno razlučiti što nam treba, koji su to odnosi koje treba razvijati sa lokalnom samoupravom, a regionalna razina također mora sudjelovati jer bez njihovih aktivnosti ni onih lokalnih neće odraditi svoj posao kako treba.
Sljedeća u ime Kluba zastupnika GLAS-a je kolegica Anka Mrak Taritaš.
Izvolite kolegice Taritaš.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvaženi državni tajniče sa suradnicima, kolegice i kolege.
Evo mi na kraju radnog dana imamo Izvješće o stanju okoliša RH za period 2013.-2016. Kada imamo određena izvješća onda ih ja gledam i mislim da ih treba gledati na dva načina. Jedno je forma, a drugo je sadržaj. Dakle forma je da izvješće ima sve što treba imati, da imati određena metodologija da se koristi i onda je sadržaj koji mora biti, koji mora biti obuhvaćen, koji mora biti analiziran. I zašto nam ta izvješća trebaju? Trebaju nam iz razloga da bi se iza toga mogla raditi strategije i da bi se iza toga moli raditi akcijski planovi. To je jedino ispravno i jedino u redu.
Ključno pitanje je dakle mi smo na kraju 2019., početak 2020., mi raspravljamo o izvješću 2013.-2016. i ja se ne mogu oteti dojmu da samo ispunjavamo formu, izvješće mora proći Sabor, neko je vidio gle ostalo nam je to izvješće ajmo sada u Sabor da nam ne ostane predaleko i ajmo zadovoljiti formu.
Inače u izvješću ima zanimljivih podataka, ja osobno volim imati takva izvješća jer onda to koristim za različite analize, usporedbe i sve ostalo što mi treba jer mislim da ima takvih podataka, ali mi nikada vrag ne da mira pa onda idem neke podatke međusobno uspoređivati.
Ja često imam osjećaj da mi znate ono ko željezničke pruge odnosno tračnice, paralelno voze, eventualno se nekad negdje presijeku i idemo dalje. Uvijek u tim izvješćima gledam dio koji me zanima, dio koji nekako si utvaram da razumijem. I onda sam početak počinje s prostorom, sve se dešava u prostoru i sada ja idem gledati što je tu napravljeno, kojih podataka imamo i idem uzeti najnovije izvješće koje je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja koji je ovaj Sabor 2013. izglasao za period 2008.-2012. bilo bi dobro da je bilo i novo izvješće vezano o stanju o prostoru u Saboru, ali njega nije bilo i nemam ni naznake da će uskoro doći. I sada gledam ono što je kolega Borić govorio, govorio je o izvješću imamo podatke koliko ima šuma, koliko ima poljoprivrede, koliko ima dakle umjetnih površina i metodologija je korin i jedna i druga metodologija je korištena u izvješću o stanju o prostoru i izvješću o stanju okoliša.
I sada ja stvarno sam nekad malo preznatiželjna i sada iz 2010. u izvješću o stanju u prostoru stoji da u „Hrvatskoj je 47% površine pod šumama, a 3,6% izgrađene“, dakle umjetne tu su i zgrade i sve ono što je promijenjena priroda. A u izvješću o stanju o okolišu koji je za period kasnije kaže da je umjetnih površina 3,4% i kaže da je tu šumskim površina nešto više i vi koristite korin iz 2012. Nemoguće je da je korin 2010. rekao da ima više umjetnih površina, dakle satelitska snimka da je 2010. rekla da imamo više umjetnih površina nego satelitska snimka 2012., nešto nije dobro.
Što vam zapravo hoću reći? Nisu ta izvješća da se mi tu kapacitiramo tu brdom papira. Ta izvješća između ostalog prođu i mišljenje svih drugih ministarstava. Dakle svako ministarstvo bi trebalo pogledati svoj dio i reagirati i reći društvo nešto je krivo. Jer kad kažete 3,4% ili 3,6 neko naže dragom Bogu svejedno, kada to pretvorite u kvadratne metre, nije dragom bogu svejedno a totalno je neprimjerno dakle da Vlada i sabor donese dva izvješća i da ta izvješća koristi istu metodologiju i da je više izgrađenog bilo 2010. nego 2012., nemoguće, netko je negdje krivo ili prepisao ili vidio ili bilo što drugo. Dakle, ista metodologija, iste satelitske snimke. Što zapravo hoću reći?
Ajmo, kad imamo nekakva izvješća možda na nekakvim koordinacijama vlade da svatko, ne treba gledati svatko sve, da svako pogleda svoj dio, meni je to dakle, ja kad nešto radim onda pogledam, šta ja znam gledam u Danskoj i onda iz Danske koristim različitu, različita izvješća njihova. I tako će netko jednog dana kad će raditi Hrvatsku koristiti izvješća o stanju u prostoru, izvješća o stanju u okolišu, sve će biti javno objavljeno, sve će biti publikacije, imamo različite podatke. Nemojmo to raditi i nemojmo to činiti.
Inače dio koji je uz prostor je dobro pokazan onaj, dakle ja nisam opća praksa i nikad ne uđem u sve elemente, ali ovdje sam gledala prostor, gledala sam promet, gledala sam turizam, gospodarenje otpadom i gledala sam onaj dio koji govori o klimatskim promjenama, to je nešto s čim se bavim i s čim se dalje želim baviti. Kad je riječ o prostorima, imate dobru usporedbu Grada Zagreba i dobru usporedbu Rijeke što govori u prilog činjenici, malo je i teritorij drugačiji, dakle Grad Zagreb osim samog Grada Zagreba i Sesvete čini 68 naselja i dio je Medvednice i tako, pa da tu teško je uspoređivati, ali dobra je usporedba napravljena da se vidi o čemu je riječ.
Malo ću ubrzati govoriti jer nekako želim sve reći.
Kad je riječ o prometu ovo izvješće ukazuje na tri stvari koje mi s ove govornice ponavljamo. Prva stvar je da promet treba početi rješavati na drugi način ne samo autocestama i cestama, nego i željeznicom. Druga stvar je da se u sklopu javnog prometa treba koristiti i dakle osim cestu i željeznicu uključiti u dio za rješavanje nekakvih prigradskih ili gradskih lokalnih prometa i treća stvar koja je meni izuzetno draga da stoji u ovom izvješću da treba vrlo pažljivo planirati i graditi javne garaže u smislu gradova i planiranja gradova. Tako da je to nešto što je dobro da je napisano. Dobro bi bilo da se u strategijama koje idu iza toga da se možda i neke gradske ili, strategije ili županijske strategije baziraju na tome, ali nešto što je ovo izvješće obzirom da je 2016. ja se duboko nadam da je stvar nešto bolja i da će biti nešto bolja za ovaj slijedeći period, a to je korištenje alternativnih izvora dakle da budu autobusi na plin, da budu električni ili ostalo to je poražavajuće.
Kad vidite koliko dakle, vozila koja se koriste za javni prijevoz, koliko ih je malo, a koji nisu na klasičan benzin, ja se nadam da je tu napravljen iskorak 2017. i 2018., kad to usporedite i kad to vidite da je strašno premalo i tu dolazi uloga Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, mi smo tu imali i u javnom prostoru slučaj sa direktorom fonda koji se jako hvalio o novcima koliko on ima novaca u fondu. Nije smisao fonda da skuplja novca, smisao je fonda da novce koje je skupio da na tržište da građani mogu kupiti da se iz toga financiraju neke druge stvari i apropo toga bit će zanimljivo vidjeti da li imamo novog ovaj ravnatelja odnosno direktora ili se tu nešto promijenilo.
Poseban dio imate vezano uz turizam, turizam je prema ovom izvješću obzirom cijelo vrijeme ja tu imam tu rezervu 2013. – 2016. tada je turizam sudjelovao u 18% BDP-a. Na turizmu se točno mogu vidjeti kako se stvari mijenjaju. Turizam kao gospodarska grana je izuzetno propulzivna i strašno se puno mijenja.
Ja sam pred 10-tak godina pisala nekakav tekst o tome kako je nosivost pojedinog područja vezano uz turizam i tad sam se bazirala na UN su inače financirale program razvoja sjevernog i južnog Jadrana u smislu turizma kad je to bilo u nekoj drugoj državi onda su oni financirali i vezano je i Albanija i bilo je dio i gornji Jadran koji otprilike završava tamo negdje kod Zadra i onda je bio ovaj to se zvao južni Jadran negdje od Šibenika dalje i tad su vam se planirali hoteli na način koliko ručnika stane na plaži. I onda je tamo bila površina ručnika jednog je toliko, toliko ih stane na plažu i povratno iz toga dolazite do broj soba u hotelima i tad se je planiralo tamo '70.-tih, '80.-tih godina prošlog stoljeća.
Danas je apsolutno drugačiji vid turizma, turizma je puno više vezan uz gradove nego što je bio, nego što se je tad radilo. Trendovi turizma su posve drugačiji i dobro je da je tome tako jer turizam koji je nastao u Hrvatskoj '60-tih odnosno '70.-tih bolje rečeno i '80.-tih godina prošlog stoljeća se bazirao na prirodnim ljepotama Hrvatske, a pritom je uništavao te prirodne ljepote svojom izgradnjom. Pa je onda bilo pitanje na čemu se dalje razvoj turizma bazirati i dobro je da se ovdje govori i po prvi put sam vidjela u jednom dokumentu, netko tko je radio je očito, se bavi s tim, kaže nosivost kapaciteta pojedinog područja.
To je izuzetno važno, prostor nije neograničeno dobro. Kad jedanput iskoristite prostor, iskoristili ste ga za uvijek i ta nosivost je izuzetno važna.
Budući da će vjerojatno gospodarenje otpadom izazvati i biti u dosta u raspravi, očekujem da bude, ja ću nešto malo o klimatskim promjenama.
Klimatske promjene su činjenica. Pristojne države, države koje misle o svojoj budućnosti sad se pripremaju za klimatske promjene koje su činjenica. Oni sad se stvaraju novi poslovi, nova zaposlenja, nova radna mjesta koja će biti vezana uz klimatske promjene, I tema gospodarenja je tema apsolutno usko vezana uz klimatske promjene, dakle sve ove aktivnosti da vidite da više nemamo najlon vrećica, da se više u ovim velikim sustavima ne pakira u onaj najlon sve zajedno, to su sve aktivnosti koje imaju veze. S jedne strane stvaramo manje otpada, ali s druge strane posljedično imaju veze s klimatskim promjenama.
Ja sam to gledajući u kontekstu toga par vrlo zanimljivih podataka o tome da je bilo donedavno da je svaki radnik odnosno djelatnik na razini EU u svom radnom vijeku promijenio jedanput do dva puta posao. Sada je to deset puta, deset puta neko u svom radnom vijeku promijeni svoj posao sa cjeloživotnim obrazovanjem i sa svim ostalim. Od toga na način na koji se odnosi prema otpadu kao dodanoj vrijednosti krenulo je, to se zove urbano rudarenje gdje se je odlagališta otpada koja su bila sanirana na način na koji ih puno njih i kod nas sanirano, samo zemljanim pokrovom, to nije sanirano odlagalište otpada, to je samo zatrpano odlagalište otpada da se ona otrpavaju da se tu sada ponovo osim plina koriste i nekakvi drugi metali kao dodana vrijednost i sve ostalo.
Ja imam nekad osjećaj da mi tapkamo zaista u tami, da se vrtimo u krug, da se ponašamo kao da svijet oko nas ne postoji. Dobro je uvijek gledati što se dešava oko nas, dobro je i priznati kada se neke odluke krivo donesu.
U jednom trenutku, ja dugo pamtim jer već dugo radim je bila hit tema u Hrvatskoj saniranja odlagališta otpada i sve općine i gradovi su povukla sredstva vezano uz saniranje odlagališta otpada bez da smo napravili najvažniju stvar, riješili kako ćemo zbrinjavati otpad. Jer što smo napravili? Sanirali smo odlagališta otpada, a otvarala su se nova odlagališta otpada jer s otpadom nismo znali što napraviti.
I ono što sam sigurna, cijela Hrvatska može odraditi posao i sve općine i gradovi mogu dobro odraditi posao. Ovdje je pokazatelj da u četiri grada u Hrvatskoj Rijeka, Split, Osijek i Zagreb živi u ovom trenutku otprilike 45% stanovništva. Osijek radi napore, Rijeka radi napore sa Splitom tu ide malo traljavije, ali one oči koje trebaju biti uprte trebaju biti u grad Zagreb. Dok grad Zagreb ne napravi ozbiljan pomak nema tu sreće.
Kolegice hvala vam.
Sljedeći je u ime Kluba zastupnika SDP-a kolega Mihael Zmajlović.
Izvolite kolega Zmajlović.
Hvala lijepo.
Uvaženi potpredsjedniče Hrvatskog sabora, kolegice i kolege.
Evo pred nama je jedno izvješće vrlo kompleksno. U integralnom obliku to je preko 400 skoro 500 stranica teksta, prije svega bih čestitao svima onima koji su radili na tome, to je vrlo važno. Ovo izvješće se referira zapravo na jednu strategiju koja se donosi za desetogodišnje razdoblje „Strategiju održivog razvitka RH temeljem Zakona o zaštiti okoliša“ i ona nam omogućava da s ovim vremenskim odmakom pogledamo kako se pojedini indikatori koje pratimo u okolišu mijenjaju i kako se pojedine mjere koje provodi politika ili bi trebala provoditi, reflektiraju na poboljšanje ili pogoršanje tih pojedinih indikatora.
Ono što mislim da nije dobro da ovo izvješće koje je bilo sastavljeno još 2018. godine tek danas imamo na saborskim klupama. Dakle, ne znam zašto je trebalo godinu dana da se ovo uputi u proceduru, to je jedna stvar. A druga stvar koja me zabrinjava je da ovo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u čijoj nadležnosti je i koordinacija izrade ovakvog jednog izvješća, da i po pitanju te Strategije održivog razvitka RH ne poštuje svoje resorne zakone.
Dakle mi smo 2019. godine dakle ove godine već morali imati novu Strategiju održivog razvitka RH za novo desetogodišnje razdoblje, a kao što je moguće vidjeti mi čak ne vidimo da su formirane i radne skupine za izradu takvog jednog dokumenta. Dakle, ministarstvo ovim putem zapravo krši svoj zakon koji je resorni zakon i to je po meni jedna loša poruka.
Ali ono što me ipak ovdje veseli da u ovom izvješću možemo jasno vidjet, a to se rijetko vidi, ovo izvješće se referira na mandat prethodne vlade, dvije vlade Zorana Milanovića dominantno, rijetko možemo vidjeti u jednom izvješću direktne posljedice određenih mjera koje je donosila ta vlada.
Dakle, ako pogledate samo grafikone iz izvješća koje se odnose na povećanje izdvajanja sredstva za zaštitu okoliša, dakle od 2012. do 2016. to je eksponencijalni rast ulaganja. To je reflektiralo i odluku i strateško i političko opredjeljenje te vlade da se zaista uhvati u koštac sa rješavanjem gorućih problema, prvenstveno na području gospodarenja otpadom.
Tu se reflektira i paket zakona iz ovog resora, to je Zakona o održivom gospodarenju otpadom, Zakon o zaštiti okoliša i Zakon o zaštiti prirode koji su doneseni 2013. godine i mjere koje su nakon toga uslijedile i kroz Fond za zaštitu okoliša su utjecale na to da se i pokazatelji po pitanju recikliranja otpada promijene sa 26% u 2012. godini na 42% u 2016. godini. I niz drugih mjera možemo ovdje vidjeti koje su odnosno pokazatelje koje su zapravo pozitivni.
No naravno ne možemo još uvijek biti zadovoljni jer ciljevi koji su pred nama se nakon 2016. godine ne ostvaruju, cijeli sustav stagnira.
Niz mjera koje je bilo predviđeno dodatnih da se uvedu u 2016. godini kao što je tzv. landfill taksa ili naknada za odlaganje koja je jedna vrlo efikasna mjera gdje postoje primjeri dobre prakse u EU u zemljama koje su uvele jednu takvu mjeru stvari su se po pitanju izdvojenog prikupljanja otpada postotka reciklaže, dakle odmicanja otpada od odlagališta gdje su se te stvari drastično mijenjale u pozitivnom smjeru, Hrvatska je to 2016., a i onda svake godine nakon toga do dan danas propustila uvesti iz jednog nepoznatog, zaista nepoznatog razloga.
I kada slušam kolegu Borić koji je ovdje govorio, sa dobrim dijelom onoga što je rekao se slažem, ali on je ovdje zvučao kao oporbeni političar, dakle 90% njegove rasprave je bila kritika ministarstva i zašto nešto nije učinjeno ili zašto je nešto trebalo učiniti.
Dakle ovdje imamo kada govorimo o sektoru gospodarenja otpadom vrlo kaotičnu situaciju. Nažalost, to naši građani vide tek kada na ulicama vide da otpad nije odvezen ili u situaciji kada se odvojeni i prikupljeni otpad stavlja u isti kamion, isto prijevozno sredstvo i stavlja opet na odlagalište umjesto da to završi na oporabi odnosno reciklaži ili kroz treću stvar, a to je povećanje cijene usluge koja je neki puta opravdana, ali često puta ona je uzrok loših odluka ove Vlade.
Tu prvenstveno mislim na zadnju izmjenu Uredbe gospodarenje otpadom gdje se sa tim izmjenama ne da smo se vratili dvije ili tri godine unazad nego se vraćamo 10 ili 15 godina unazad gdje se ruše i koncepti i ideja samog Zakona o održivom gospodarenju otpadom iz 2013. godine, načela po kojoj se obračun mora vršiti prema količini isporučene usluge itd., uvedene su kategorije korisnika gdje će sada operateri ili komunalna poduzeća morati utrošiti milijunske iznose da bi ponovno potpisali ugovor odnosno izjave sa korisnicima gdje će se zloupotrebljavati upravo te kategorije korisnika kako bi se ostvarivali sitni politički interesi na lokalnoj razini. A ja duboko vjerujem da to većini gradonačelnika i načelnika i ne odgovara jer im stvara dodatne probleme, a s druge strane se ne nude rješenja.
Druga stvar koja je ključna, to je infrastruktura, to je izgradnja centara za gospodarenje otpadom. Oko toga je bilo puno polemike itd. i mi svaka nova vlada, ne svaka, ali nažalost ispada HDZ-ova Vlada pokušava stvari pokrenuti dakle rušiti sve što je dobro, a onda pokretati neke nove stvari i u tome se pogubimo. Čisti dokaz tome je Plan gospodarenja otpadom koji je donesen 2017. godine nakon godinu i pol dana natezanja između koalicijskih partnera on je donesen.
I sada kada gledate njegovu realizaciju ona 90% ciljeva koji su postavljeni tim planom se ne ostvaruju i više od 90% mjera koje su predviđeni tim planom da se primjenjuju one se ne primjenjuju. Dakle, čak od nekih bazičnih elaborata i studija koja je trebalo ministarstvo izraditi nije izrađeno, a da ne govorimo o centrima za gospodarenje otpadom koja su prema koncepciji i strategiji koje je ova država odredila još prije 15 godina stup jednog takvog sustava. Jer na koji način možemo smanjiti odlaganje otpada i na koji način možemo trajno zatvoriti odlagališta je ukoliko postoji za to alternativa.
Možda centri za gospodarenje otpadom i taj koncept nije najbolji, ali da je on u primjeni kao što je u primjeni danas u Istarskoj županiji i Primorsko-goranskoj, to je sigurno bolje i za okoliš i za gospodarstvo i za ljude nego što je ono što se događa danas u ovom trenutku, a to je da na preko stotinjak lokacija u Hrvatskoj se odlaže otpad bez prethodne obrade, bio otpad, bio razgradiv otpad stvaraju se staklenički plinovi, dakle imamo emisije i na kraju krajeva uništavamo vrijednost materijala koji građani kroz otpad zapravo i odbacuju.
Dakle, to je katastrofa, to je nešto što je neobjašnjivo da četiri godine ova država nije uspjela izgraditi niti jedan centar. A 2015. godine su za pet centara bili spremni, sva dokumentacija kompletna za tenderiranje, dakle za raspisivanje natječaja, da su se 2016. ugovorili ti radovi mi bi danas 2019. godine vjerojatno otvarali još četiri do pet takvih centara. Danas nemamo ništa. Imamo dva nova ugovora, znam da su sklopljena i njihova realizacija i izgradnja će trajati dvije do tri sljedeće godine.
Dakle, mi definitivno nećemo i nismo postigli ciljeve za smanjenje količine otpada koje se odlaže na odlagališta, a da ne govorim cilj koji je vezan uz odvojeno prikupljanje otpada, posebno one četiri poznate kategorije. A jedan od razloga je isto tako što ministarstvo ne poštuje zakon, dakle od 2016. godine nije raspisan natječaj za javni poziv za sakupljače. Zbog čega to nije učinjeno? Zašto četiri godine Fond za zaštitu okoliša isplaćuje naknade koncesionarima čiji su ugovori istekli? To je pravo pitanje.
Ja sam si dao truda i izračunao da je to za četiri godine 350 milijuna kuna isplaćeno iz Fonda za zaštitu okoliša više nego što je trebalo da je bio proveden taj javni poziv čiji je cilj bio smanjenje troškova i isplata naknada iz samog Fonda za zaštitu okoliša.
Tko će za to odgovarati? To je pravo pitanje. Nažalost bojim se da neće nitko.
Imate apsurdnu situaciju i sa općinama i gradovima koje progoni inspekcija, Državni inspektorat, zašto nisu implementirali odluke odnosno ne poštuju uredbu, ne ostvaruju ciljeve itd. s jedne strane, a s druge strane dvije godine Fond za zaštitu okoliša nije u stanju provesti natječaj za spremnike, dakle za kante koje su gradovi i općine naručeni za šta su aplicirali, te opreme nema dvije godine. Zamislite da je ta oprema prije dvije godine bila distribuirana na kućni prag građanima u vrijednosti od gotovo 400 miliona kuna, pa nešto bi se otpada izdvojilo, papira, stakla, bio otpada itd., dakle dvije godine. Da bi sada taj natječaj bio poništen. Dakle, ni dan danas neće ništa biti od toga, jer je to kaos.
Što zaključno reći? Evo, ovo izvješće zapravo otvara niz, niz tema, dakle ovdje smo se većinom referirali na gospodarenje otpadom dakle svatko više područjem kojim se bavi. Dakle, imamo dobrih trendova, imamo trendova koji su zaustavljeni nažalost, ali ono što bih ovdje još dodao što mislim da je konstruktivno i što mi je žao što nismo uspjeli do kraja i u tom razdoblju dok sam bio ministar razriješiti krenulo se u tom smjeru, a to je slijedeće. Dakle, dakle sumnjam u određene podatke. Kada govorimo o ambalažnom otpadu, zar nam nije sumnjivo da je prosjek EU u EU, da je proizvodnja takvog otpada 167 kg po glavi stanovnika, a da je u Hrvatskoj samo 55. Zar je to moguće? Dakle, ja tvrdim odgovorno da je to nemoguće tim više što se podatak koji daje Hrvatska gospodarska komora za 100% razlikuje od onoga što ima Fond za zaštitu okoliša. Zašto je to tako? Dakle, kao relevantna informacija se uzima da ona količina otpada koju je zapravo Fond za zaštitu okoliša kroz naknadu svoju registrirao.
A što je sa ostalom ambalažom i ambalažnim, ambalažom koja nije registrirana? Jer fond zapravo se time ne bavi. Što je naplaćeno to je kao ušlo i onda mi vodimo statistiku na temelju toga. Gdje je ostatak?
Dakle, to je ono što treba, prvo to je dodatan izvor prihoda fondu, ali koliko vidim fond akumulira milijarde kuna na računima i oročava to u …/Upadica: Kolega, kolega Zmajlović molim vas da završite./… posebnim bankama i zapravo, evo zaključno 2 sekunde, posebnim bankama a …/Upadica: Jedan, dva./… ne radi onaj posao za koji je plaćen.
Evo, hvala lijepo na pažnji.
Hvala i vama.
Time smo zaključili raspravu i ime klubova, sada slijedi pojedinačna rasprava prvi je kolega Miro Bulj.
Izvolite kolega Bulj.
Hvala lijepo.
Izvješće o stanju okoliša je vrlo bitno i zbog javnosti smatram da je tribalo biti u jutarnjim satima i da j tribao biti ministar okoliša gospodin Čorić jer razgovaramo o problemima koji se tiču problema danas.
Znači, nije samo izvješće radi izvješća i da bi mi razgovarali o nekakvome, o problemima koji će nas to izvješće riješiti.
Nabrajali ste u ovome izvješću od obnovljivih izvora energije hvaleći se kako ste riješili problem, al znamo kako je riješen problem, da je najviše vjetroelektrane koje Hrvatska tj. građani naši potiču milijardu i po kuna plus opskrbljivač milijardu kuna, dvije i po milijarde kuna iđe tko zna u čije džepove, nije se upotrijebilo mikrosolari tj. solari sunce najbogatiji smo nego je se pogodovalo strancima. Govorili ste, znači o cestovnom prijevozu ukazao je evo kolega Slaven Dobrović koji je stručnjak po ovom pitanju što se tiče okoliša, poglavito gospodarenja otpadom, međutim ja vas upozoravam pa možete prenijeti ministru tajniče već kad se nije usudio doći na ovu bitnu temu, a i nema obraza doći jer mora reći rješenje koje je zakuhao sada u Dalmaciji, a i u cijeloj RH šta je sa upojnim jamama sa autoceste npr. upojna jama u Dugopolju koja direktno iđe znači u Jadro, znači sve šta s ceste, iz vozila šta se dotakne ceste završi u upojne jame i to Splićani piju, to moramo znati. To je riješen problem katastrofalno, s tim ste upoznati i drugim problemima.
Kad govorimo o industrijama imali smo neke industrije koje su se zatvorile, šta je s crnim brdom, upoznavao, crno brdo u Ravnim kotarima, upozoravao sam, Europski sud je donio presudu, onda su se rugali, smijali za crno brdo, građevinski materijal. Međutim, crno brdo je Europski sud je presudio da mu nije, da je otpad i to opasan otpad koji stoji u sred mjesta, opasan otpad koji stoji u sred mjesta. Nitko ništa ne rješava i dalje to strši crno brdo. Ovih dana ću ja dol posjetit to vidit koliko ste vi to učinili učinkoviti, a netko će i to morati platiti.
Morska okoliš, isključivi gospodarski pojas mi nismo imali proglasiti da bi oni zaštitili naše, znači naše teritorijalno more. Mi nemamo brod u RH koji će, nemamo znači sredstava koja će u slučaju kalvarija riješiti nego moramo čekati iz Italije da nam dođe taj brod. Toliko o tome koliko vodimo brigu u slučaju nekakvih ekoloških katastrofa, a i sada ispiranje tankera i slično se događa na Jadranu pa imamo mrlje veće od grada Splita. Po tom pitanju se apsolutno ništa ne čini.
Govorite o poljoprivredi, da u Hrvatskoj nažalost imamo 700.000 hektara neobrađenoga zemljišta poljoprivrednoga, 700.000 to je ciljano, 700.000 a znamo da se u Hrvatskoj još uvijek nekako kroz zakon se kao kontrolirano koristi sredstva herbicidi gdje je glifosat vrlo opasan herbicid kojega je već Austrija zabranila, a i EU razmišlja o tome, ne znam šta je Hrvatska poduzela, ja sam predložio zakon o ukidanju tj. zabrani toga spoja.
O šumama se da govoriti, ali o tome ćemo poslije, poglavito po pitanju gospodarenja planskog šumama na tim područjima. E sad dolazimo do one teme koju sam ja čekao.
Gospodarenje otpadom. Čak i kolega Borić kaže, centar za gospodarenje otpadom su u nadležnosti županija. Da, a ja kažem gdje je se župan sakrio kad je bio problem, župan Boban, problem da vrgoračko smeće, koje je otpad komunalni mješoviti koji će koštati naše građane, znači iz odlagališta koji ima iste sanitarne uvjete kao i sinjski, ili kao u Pločama koje su 20 km udaljene, ali je tu ministar rođen i ja uopće nisam za to da se iz Vrgorca prevozi u Ploče jer smatram da ono što je Slaven Dobrović koji je najkompetentniji ovdje i koji je ima te projekte je vodio, najkompetentniji i treba ga saslušat, a ne raditi centre za gospodarenje otpadom pa da danas imamo Marišćinu, pa da u mojoj Lećevici u kršu gdje bi trebali štiti vodu koju vi spominjete ovdje, pitku vodu, ne. Centar za gospodarenje otpada u Lećevici u kojoj je 15 godina zadnjih od 2004., 15-tak godina, županija potrošila samo svojih sredstava 30 milijuna, znate zašto?
Zapošljavali svoje ljude. Ja i vi sad moramo ić još skupa brati gljive tamo. Ništa, ništa nije napravljeno, a 30 milijuna kuna za plaće. Voditelj ovaj, voditelj onaj. .../Govornik se ne razumije./... moja. I to su županije koje su besmislene. Koje koče i lokalne čelnike o kojima ovisi državna vlast. Zašto? Jer im decentralizira sredstva i još ste im ojačali sada ovlast. Dali ste im još 200 ovlasti zaposlenika. Županije su rak rana hrvatskog društva, moje Dalmatinske zagore. Otkad su županije 100 tisuća ljudi je manje u Dalmatinskoj zagori. 100 tisuća. Svi oni okupatori od Turaka koji su prošli kroz taj kraj veće je demografski slom ova sad županija, a to se vidi isključivo na gospodarenju otpadom. Vama je palo na pamet, ministru koji nije došao ovdje, a vi ste tajniče, a što, vi ste došli tu. 28 odlagališta ste, 28 i palo vam na pamet, tako je na otoku Braču, tako je evo u Sinju problem jer ćete govoriti o zaštiti voda. Govorite o hidroenergiji. Pa moja Cetina proizvede, rijeka odakle ja dolazim, 40% hidroenergije RH i za nagradu, umjesto projekata koji će razvijati taj kraj demografski, turistički jer smo vrlo blizu Splita, vi se sjetili prevoziti smeće iz Vrgorca u starim kamionima ugrožavajući promet, zrak, mislim. Na štetu Vrgorčana koji će duplo više plaćati smeće, troduplo. Nema one, to se financijski, nemaju oni kapaciteta financijske niti tvrtka Čistoća koja je zadužena niti i znači štete cijeloj Dalmatinskoj zagori.
Koja je poruka? 'ajte ća? .../Govornik se ne razumije./... svaka koja je 5% BDP-a od doznaka iz inozemstva u RH. 2,4 milijarde zbog ovakvih poteza jer je to novac, otpadni novac. Da ste radili sortirnice, kompostane, što je rekao Slaven Dobrović, da ih izradilo 50, 100, 200, danas bi imali zaposlenih tu minimalno po 20, 30, pa bi ti ljudi radili, razdvajali reciklažna dvorišta, sortirnice, kompostane, obučiti ljude, a ne vi ste napravili zelene otoke, a isti kamion u biti kupi iz tih kanta, tj. isti otpad, isti i što ste napravili. Kaos.
Ljudi u Novskoj, pazi, kao pod krinkom biološkog otpada 60 tisuća tona prevozit će se iz Zagreba na zahtjev HDZ-a i HSS-a, oni su u koaliciji na zahtjev gradonačelnika, žao mi je što ovdje nije gradonačelnica Plitvica koja je s toga područja, koja bi se morala boriti za to da ne bude na to jer tu postoji vodocrpilište koje napaja to područje od Kutine i Gradiške, Jasenovca i vi ćete iz Zagreba prevoziti u Jasenovac otpad. I ljudi se protive, čak su skupili 1600 potpisa u Novskoj. 1600 potpisa od 11 tisuća, prije vijeća, ali ne izglasalo se je to, koalicija HDZ-HSS, ponavljam i gradonačelnik, gradonačelnik Piletić, HDZ-ov gradonačelnik i ljudi se protivi i tražili su referendum. Skupili 2900 potpisa. Tu negdje, 2300, nije uopće bitno, ali dovoljno. I tražili su u Ministarstvu uprave koji kaže, Ministarstvo uprave da svaki grad mora skrbiti o svom komunalnim problemima, tj. o otpadu i oni su to poslali naravno, na Ustavni sud, Ustavni sud kaže to nije naša mjerodavnost, nije naša nadležnost. Čija je nadležnost?
Pa ne može otpadna mafija vladati i sad i prijevozničkim sredstvima. Pa tko će to iz Vrgorca vozati? Pa Brač otok. 27 jedinica lokalne samouprave isto ugasili u jednom trenutku da niste osigurali apsolutno ništa.
Ja ne dam, ja sam stao pred kamiona, neće ući. I zbog Vrgorčana i zbog Imoćana koji isto čeka. Pa zašto, di je proces? Zašto nisu napravljeni ti .../Govornik se ne razumije./... kasete, za ostatak otpada ovo što ne može u sortirnice, reciklira se, pa to je novac.
Sjetili se Lećevice, probijanje tunela da mogu što dalje vozati da mogu više kikirikija da mogu više narodu izbijati iz džepa i onako siromašnom narodu. Siromašnom. Dalmatinsku zagoru ste pokopali, Slavoniju ste pokopali, sve ste pokopali. Što se tiče racionalnih parkova, jedino što ste uredno imenovanje napravili u Nacionalnom parku Krka.
Umjesto da ste imenovali osobu koja je hrvatski branitelj, dr. znanosti, ima sve kompetencije, vi ste jedino što ste imenovali osobu koja ima dvije stranačke iskaznice i nastavlja danas koalicija, normalno, neće pasti Vlada, to je farsa i magla. I koja ima HDZ-ovu i HNS-ovu, a ženu koja je braniteljica, izvidnik bila u Domovinskom ratu, gđu. Zmijanović Ljiljana, ona nema. Dr. znanosti na tom području. Nikoga ne brige.
Apsolutno nikoga. Pogledajte Nacionalni park Plitvice, pogledajte sve, okoliš je u kaosu. A kaos je napravio ovaj ministar koji se boji doći i reći zbog čega ne rješava kaos .../Upadica: Hvala./... .../Govornici govore istovremeno, ne razumije se./...
Hvala vam kolega Bulj, imamo jednu repliku, izvolite kolega.
Hvala lijepo uvaženi kolega Bulj.
Mislite li vi da je ministru odnosno kreatoru ove politike, dakle zatvaranje odlagalište prije alternative jasno da samo papir i biootpad čine preko polovicu otpada koji sada bi Vrgorac trebao voziti kako ne znam koliko daleko 100 km.
Dakle, biootpad se jednostavno kompostira, tolko jednostavno, to su radili naši djedovi, nismo mi sad izmislili čudesa, to se radi u šumi spontano, a uz neku tehnologiju to se ubrza i produkt je kompost koji je upotrebljiv tamo za što god hoćete i one jagode njihove, vino, ne znam šta.
Ali ne to se vozi kamo, vama u Sinj, dakle na odlagalište koje je valjda puno bolje ili isto svejedno.
Hvala vam.
Izvolite odgovor kolega Bulj.
Slažem se s vama kolega Dobrović. Ja ovde javno govorim da ćete ići sa menom, ja ću vas pozvati, vjerujem da ćete ići, da ćete vi narod, ja ću organizirat termine, pojasniti što je znači kompostana i što znači za poljoprivrednu proizvodnju vrgoračkog, sinjskog, drniškog, kninskog, zadarskog zaleđa, što to predstavlja i što to znači, a ne da pljačkaju iz džepova novac za otpad koji se more upotrijebiti u ovome slučaju kao kompost tj. kao gnojivo. Šta to znači za jedinicu lokalne samouprave? A ne prevozati smeće 100 km koje u biti nije smeće nego otpad, nego biološki otpad, more koristit u poljoprivrednoj proizvodnji za jagode, vinograde, voćarstvo u vrgoračkom kraju ili obrnuto u om sinjskom. A oni se sitili privozati smeće da bi se pohvalili u Europskoj komisiji da su ispunili nekakve uvjete da su zadnju točku napravili. Kad ste sve uvjete tribali napraviti, ispunili u planu gospodarenja otpada onda se tek tribalo ovo, a ne ministar je napravio shou, a ja mu kažem da odložit niti jedan kamion neće proći.
Hvala vam.
I posljednja pojedinačna rasprava kolega Slaven Dobrović.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Žao mi je što su otišli, otišao je bivši ministar jer ovako, naravno ja ću nastaviti razgovor tj. izlaganje na temu otpada jer ona doista zaslužuje pažnju danas. Zbog čega? Zato što se upravo u otpadu traži tranzicija danas, sada, ovdje i ona je moguća.
Ministar se hvalio kako je on puno novaca izdvojio. Je povećao je izlaganja, izdvajanja za zaštitu okoliša samo je šteta što nije htio slušati i trošiti novce za prave stvari. Jer obrađivati pomiješani otpad to si možete dopustiti tek kad učinite sve da iskoristite korisna svojstva. I to mu piše u svim zakonima, ne samo u njegovom iz 2013. o održivom gospodarenju otpadom, čak i '95. je pisalo da vrijedna svojstva treba iskoristiti i to je nekako normalno, to je logično i to je usađeno u osobi koja je spremna zdravorazumski promišljati šta sa mojim krutim ostatkom tvari, neću stvarati štetu nego ću omogućiti da to ide u konverziju i vraća se u gospodarstvo u gospodarski sustav. To jedino ima smisla.
Prema tome, jesmo li mi što naučili? Pa izgleda da nismo, jer se stalno kaotične tu rasprave vode. CGO i kao bolje da jesu ili da nisu, dakle mi imamo Marišćinu i Kaštijun tamo ne znamo šta ćemo s tim. Smrad, otkud smrad? Pa od biorazgradivog otpada koji je tamo dospio i koji se neadekvatno tamo s njime manipulira, tretira i generiraju se anarobni uvjeti u onoj jametini prihvatnoj koja je poput nekakvog pakla, to je jedna katastrofa od prizora, odite tamo u prihvatnu jamu koja se nikad ne može isprazniti osim da se ne zaustavi rad i tamo su samo problemi. Dakle, rješenje nije to, definitivno nije rješenje. Mi smo potpisali u pristupnom ugovoru brigu oko biorazgradivog otpada.
Prema tome, kompostiranje je najjednostavnije, a ne mora biti samo kompostiranje postoji i anaerobna digestija, ali kompostiranje je jedan jednostavan proces koji se može primjenjivati lako i svuda.
Grad Prelog s općinama koje su u okviru njihovih poduzeća Prekom, mislim, znate koliko su oni poskočili u efikasnosti odvajanja, a vrlo tu brojku prati i recikliranje, dakle s 19 na 50% u godinu dana, zahvaljujući čemu, izgradnji kompostane i u vođenju odvojenog prikupljanja biootpada, jer odvajati biootpad a da nemate kompostanu kao što to rade neki, to je apsurdno. To je kao da sjednete u auto koji ima kotače, a nema motor, pa malo s nogom gurate, pa gdje ćete doći, nigdje. Mi imamo takvu nakaradnu situaciju.
Fond kupuje posude, oni su zamislili to objedinjeno, ma tko može isporučiti milijun posuda. To nema smisla, ostavite gradovima i općinama njihovi su ciljevi, njihova je odgovornost i oni neka se brinu. Tko kaže da moraju biti posude? To opće mora biti tako. Oni moraju postići ciljeve i dajte im novce, dakle Operativni program konkurentnost i kohezija 475 milijuna EUR-a stoji, zadnji mjeseci za preuzimanje će biti 2023., dakle jesen, mi to nećemo uspjeti napraviti. Dakle, novci stoje, a javni pozivi za kompostiranje i sortirnice, dakle jedino ono što omogućuje postizanje tih ciljeva, pa nisam ja izmislio te ciljeve. Kažu on je preambiciozan. Ma šta sam preambiciozan kad je on, evo bivši ministar Zmajlović je stavio tako nešto u Zakon o državnom gospodarenju otpadom, o čemu onda pričamo. Pristupni ugovor EU piše tako i sad imate europsku politiku novu, preuzimamo zakone tj. obveze do 2025., '30., '35., sve strože i strože. Pa to se ne može raditi bez suvislog sustava odvojenog prikupljanja uparenog s tom sortirnicom i ona može biti mala skroz, može biti veća, srednja, ovakva, onakva isto tako kompostiranje. Međutim, od toga se kod nas radi veliko čudo, veliki projekt, dakle postavljaju se takvi uvjeti, elaborati, traži se dokazivanje ovoga isplativosti, koja isplativost kad vam je to sredstvo za postizanje cilja.
A gdje je isplativost pitam ja centra u Marišćini, di su sad ti stručnjaci koji su potpisivali čudesa, kunuli se na javnim obranama kako će to bit čudo od tehnike, prelijepo, ništa miris, ništa smrad, dakle di su oni, režimski stručnjaci koji su pokupili novce, dakle po desetak posto za, za pripremu dokumentacije, a oni nisu ni znali šta treba nacrtati i dan danas je tako da se pripremaju centri, evo vam Babina Gora, CGO Babina Gora, pa šta je to, Babina Gora u Karlovcu koja skuplja …/Govornik se ne razumije/…, pazite transfer stanica ili pretovarna stanica u Slunju, pa zar će jedan lijepi gradić Slunj, prvo što će dobit od infrastrukture za otpad, pretovarna stanica vrijedna milijun EUR-a, za koliko otpada, 850 tona zamislite otpada godišnje, pa netko bi rekao pa pojest ćemo to za te novce.
Znate šta se može sa sortirnicom, kompostiranjem, centrom za ponovnu uporabu za taj kapacitet i znate da to ne može koštat više od tih milijun EUR-a i riješili ste Slunj, oni su na, znate na kolko, na 80% i 20% oni već imaju prešu i odvezu to kad hoće u Babinu Goru, kad već hoćete Babinu Goru, a ne ovako će prvo dobiti transfer stanicu da oni i ne znaju ni što je sortiranje, ni kompostiranje, znaju oni, ali takav je sustav, to je Europa, dakle radimo naopako.
Lećevica, pa ko je lud stavit tamo u onaj kraj, dakle to je, to je kad neko krivo odluči na početku, je zašto, jer je sve skupa dodijeljeno županijama, dakle župani blage veze nemaju o tome, oni samo znaju da bi rado vodili investicije od 70 milijuna EUR-a, birali izvođača, namještali ovoga svoga čovjeka ovdje, ondje, oni, oni su samo za to zainteresirani, imaju li odgovornosti, ne, pa i nemaju odgovornosti, jedinice lokalne samouprave imaju odgovornost za postizanje ciljeva, oni samo brinu o ostatku i naravno jako se trse da je što veći i što skuplji, međutim nemaju problema s prioritetnim financiranjem i, i, i, i Vlade evo i moj prethodni ministar, a i ovaj poslije, oni bi najradije da sad to mogu uključiti i kupiti kao kutiju šibica, al sva sreća da ne ide to tako brzo, al zbog čega se stoji onda sa kompostiranjem, sortirnicama?
Gospodarenje otpadom je sposobno ne smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova da se malo povežemo konačno na konkretnije na, na sastavnicu okoliša, to je atmosfera i primitak stakleničkih plinova zbog metana koji se generira na odlagalištima, nego je zbog povratka materije u gospodarstvo ostvaruje silne uštede u energetici.
Zašto? Pa zato što za proizvodni proces novoga papira treba tri puta manje energije i to se računa, to se u bilanci jedne zemlje računa jer mi trebamo papir, mi sav papir ako ga nismo i proizveli, ako ga uvezemo, on ima svoj teret, ima svoj taj otisak, futprint, kako oćete, energetski, staklenički. Prema tome, ako vraćamo to nazad, onda šparamo energiju. S plastikom je još intenzivniji, sa staklom je intenzivno, ne toliko, sa metalima je silno intenzivno, ne mi to sve skupa to ne vidimo i govorimo o kružnom gospodarenju kao ne, nešto što će doći, to je konkretna stvar, kompostiranje je, doma vam je kružno gospodarenje, eto ne treba biti ništa ovoga tu napredniji tehnološki.
Prema tome, ja bih jako volio, inače nisam rekao, ali svi oni koji su sudjelovali u ovom radu i institucionalno i, i individualno, naravno zaslužuju pohvale jer je ovo suvislo napravljeno, složeno, dakle vidi se zemlja koja može generirat ovakva izvješća je jedna napredna zemlja, ali se kvaliteta toga u pogledu inputa i u pogledu povezanosti sa konkretnim politikama bitno može unaprijediti, ja s veseljem gledam u ta buduća vremena. Hvala.
Hvala vam.
Imamo jednu repliku, kolega Bulj, izvolite.
Hvala lijepo.
Kolega Dobroviću, napomenuli ste sad kolki su samo da je odvajat papir kolko štedi energije, kolko je to novca, kolko je to uštede i šuma ako ćemo, u biti kolko čuvamo okoliš, međutim, ovdje je ključni problem da se napokon razobliči laž o centrima za gospodarenjem otpadom koji se predstavljaju kao spas za gospodarenjem otpadom, a u biti to je smrt, poglavito napomenuli ste problem Marišćine koji je sad vidljiv, a Centar za gospodarenjem otpadom Lećevica je u biti smrtni udarac u okoliš na području gdje imamo najviše pitke vode, pitke vode.
Rješenja po vama, molim vas po vama recite što predstavljaju centri za gospodarenje otpadom kao što je Marišćina, u Lećevicu, u srcu Dalmatinske zagore, u srcu krša, što predstavlja za izvore i za pitku vodu?
Kolega Dobrović Slaven, izvolite.
Hvala lijepo.
Pa predstavljaju veliku ugrozu, u stvari predstavljaju katastrofu, dakle onaj prelijepi kraj, ja sam ga obišao, tamo izgraditi centar u kojem dolazi smeće ili taj pomiješani otpad, dakle u sustavu prikupljanja gdje niti reciklažna dvorišta ne funkcioniraju, to je jedan užas i ja doista ne bih htio to niti tom kraju, niti ovoga ljudima koji tamo žive, al nažalost niti Splićanima jer će oni biti ugroženi, to je slivno područje, to je krš, krš je posebna priča i posebno osjetljivo područje koje se potpuno zanemaruje, dakle govorim tamo o zonama zaštite, pa to je glupost, je li za dva mjeseca, je li za tri mjeseca dolazi onečišćenje, ako ono unutra dospije, ono vam stalno prijeti, pitanje je samo kada će ga prva kiša poštena donijeti k vama koji koristite tu vodu.
Hvala vam.
I sada kolega Miro Bulj, Kluba zastupnika Mosta nezavisnih lista, kolega Miro Bulj završno. Izvolite.
Hvala lijepo.
Uvažene kolege, Lončar i Dobrović, uvaženi tajniče sa svojim suradnicima, vidljivo je da ovoj temi treba puno ozbiljnije razgovarati poglavito u ovoj sabornici i da se nema čega ministar bojati jer jednostavno ovaj kaos koji je napravio, to mu poručite je napravio ogroman kaos, ali kao što nisam dozvolio u Sinj, ja mislim da treba razobličiti ovu njegovu ulogu sramotnu ulogu ugroze okoliša od strane ministarstva.
Smatram da bi trebali ljudi ići po terenu, oni koji su stručnjaci kao što je Slaven Dobrović koji je imao svoje ideje kao ministar, naravno da otpadna mafija nije imala interes da se gospodari otpadom i održivi razvoj i da imamo nova radna mjesta i da očuvamo okoliš nego jednostavno išlo je se sasjeći toga čovjeka i te i njegove ideje, tj. čovjek koji je sudjelovao u brojim projektima po pitanju održivog razvoja, koji danas imaju gospodarenja poglavito otpadom. Oni imaju određene i uspjehe i zbog toga kao što sam rekao, evo, ja kao saborski zastupnik obećajem da ću sve učiniti da Slaven Dobrović i njemu slični stručnjaci, poglavito Slaven Dobrović, ne gledajući ga kroz politiku dođe do ljudi u tim mjestima gdje žive, da znaju što znači proizvodnja ovoga papira, što znači razdvajanje ovoga papira, što znaju kompostane, što znači za poljoprivredu kompostane, što znači održivi razvoj a ne da nam prevoze smeće na štetu Vrgorčana do Sinja ili isto je na Braču, isto je tako i u Novskoj gdje ljudima 100 km će prevoziti iz Zagreba otpad koji se protive, bune, žao mi je što nije gradonačelnica i Mačković, bila je donedavno ovdje iz toga područja, Jasenovca, tako je, gdje imamo iz Jasenovca gradonačelnica koja načelnica općine, koji jednostavno šute i podržavaju ugrožavanje također i jedinog vodocrpilišta Drenov Bok. Na tom, 100 tisuća ljudi, Novska, Kutina, taj dio toga područja.
Zbog čega se ne govori otvoreno o ovome u jutarnjim satima, npr.? Zbog čega ovdje nije ministar? Pa koja logika da danas kada govorimo o okolišu, dobro je izvješće i studije koje se rade, to je odlično, a što je u stvarnosti, kaos. Pa Split, kad padne kiša ljudi nemaju više pitke vode u špini. Mi moramo zbog toga unijeti vodu u Ustav kao osnovno ljudsko pravo. Unijeti vodu u Ustav kao osnovno ljudsko pravo.
Pa .../Govornik se ne razumije./... Cetina gdje teče, gdje teče Krka, mi danas nemamo, imamo brojna kućanstva koja nemaju vodu. Nemaju vodu i moramo zaštiti to područje zbog opstanka ljudi na ovome području jer je to, voda je resurs 21. st., a ne da mi dođe ministar Čorić u Otok dalmatinski, sinjski, prikupi sve načelnike i gradonačelnike iz Dalmatinske zagore i kaže, Park prirode Dinara, da jesam, što onda radiš ti u Parku prirode Dinare, što radiš uz rijeku Cetinu?
Imao sam brojne akcije ja osobno prije dok nisam bio saborski zastupnik gdje troska iz Dugoga rata industrijska, slična kao crno brdo trebala biti odložena u rudokop blizu gdje ja živim, ali u pritocima rijeke Cetine. Pa brojne štete, termnoelekrana Peruča, pa brojni štetni projekti.
Pa tko su ti ljudi koji nam te štetne projekte žene staviti u Lećevicu, kao što je u Marišćini? I vidjeli da smrdi to, da to ide u tlo. Vidljivo da to nije centar za gospodarenje otpada ali oni dadu to imena da su to ekološki, pa recimo što će se raditi u Zadarskoj županiji sad kod crnoga brda negdje isto Biljane, čujem da će se isto to raditi. To je katastrofa. To je katastrofa.
Trebamo razgoliti i razobličiti ovu lošu politiku gospodarenja otpadom koja je u interesu tko zna koga. Zbog toga danas imamo ugrožene pitke vode, izvorišta, vodocrpilišta, i ne radi se ništa na tom pitanju osim šteta. A priče o hidroenergiji, pa hidroenergiju proizvodi rekao sam najviše, Cetina proizvodi 40%, što nam vraćate, smeće iz drugih krajeva. Uz rijeku Cetinu.
Pa to je katastrofa. Isključivi gospodarski pojas predlažemo, nećete da ga proglasite. Prijedlog je dao kolega Slaven Dobrović za rješavanje ovih problema i kroz zakonske inicijative, vi ne želite prihvatiti.
Recite ministru da je on ministar ugroze okoliša i da je kukavica jer se boji doći pred saborske zastupnike u ovome trenutku kad ne napravio kaos u cijeloj Dalmaciji gdje nema niti jedno odlagalište za građevinski otpad, to sam zaboravio. .../Upadica: Hvala vam. Hvala vam./... On je čovjek kaos i nereda.
Kolega Bulj, hvala vam.
Time završavanje Izvješće o stanju okoliša u RH za razdoblje od 2013. do 2016. a glasovat ćemo kad se steknu uvjeti.
Ujedno obavještavam g. Lončara i g. Dobrovića i g. Bulja da sutra nastavljamo sa sjednicom u 9,30 minuta i kao što je najavljeno, krećemo sa izjašnjavanjem o amandmanima na zakone koje smo imali danas ujutro.
To su zakoni koji se tiču djelatnosti prostornog uređenja i još vam mogu reći daje glasovanje sutra u 12 sati.
Ugodno večer, doviđenja.
Doviđenja i vama.
SJEDNICA PREKINUTA U 18,40 SATI.

130

  • Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2016. godine
31.10.2019.
Izvješće o stanju okoliša u RH za razdoblje od 2013. do 2016.
Podnositelj je Vlada RH.
Rasprava je zaključena.
Sukladno Prijedlogu saborskog matičnog radnog tijela dajem na glasovanje slijedeći zaključak:
Prihvaća se izvješće o stanju okoliša u RH za razdoblje od 2013. do 2016.g. Molim glasujmo.
Utvrđujem da je većinom glasova 91 za, 7 suzdržanih i 3 protiv donesen zaključak kako ga je predložilo saborsko matično radno tijelo.
PDF